Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-702/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sande Crljen Ivančić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Orebiću, Obala pomoraca 32 a, protiv 1. tuženika GU "[adresa]" pok. KU (mldb.) iz [adresa] i 2. tuženice IU "[adresa]" rođ. GU, pok. KU (mldb) iz [adresa], koje zastupa punomoćnik DU, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tuženika i 2. tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P-699/2020 od 22. siječnja 2024., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba 1. tuženika i 2. tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P- 699/2020 od 22. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica, AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnica istočnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], VIGNA IN KNEŽINA, 2690 m², zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to onog realnog, točno određenog fizičkog dijela navedene nekretnine koji ima ukupnu površinu od 1370 m², a koji dio je na skici, broj predmeta: 00/2023-NE, iz veljače 2023., ČU, dipl. ing. geod. u Gauss d.o.o., Split, Podružnica Blato, 32. ulica kbr. 40, koja skica je sastavni dio ove presude, označen slovnim oznakama u pravcu A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A, pa se tužiteljica ovlašćuje da temeljem ove presude, može, od nadležnih upravnih tijela, zatražiti parcelaciju i odvajanje površine od 1370 m² od k. č. br. [katastarska čestica], VIGNA IN KNEŽINA, 2690 m², zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i ishoditi prijavni list, te da potom može, na temelju ove presude, prijavnog lista i svih ostalih odluka nadležnih upravnih tijela, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva navedenog dijela te nekretnine, na svoje ime i korist u cijelosti, uz prethodno brisanje tog prava s navedenog realnog dijela, točno određenog fizičkog dijela, s imena 1. tuženika za 1/2 dijela i 2. tuženice za 1/2 dijela (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženicima da tužiteljici na jednake dijelove naknade parnični trošak u iznosu od ukupno 2.202,31 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žale se 1. tuženik i 2. tuženica (u daljnjem tekstu: tuženici) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 144/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz usvajanje zahtjeva za izuzimanje sutkinje Marije Gugić iz suđenja u ovom predmetu.

2.1. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tuženici jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren prema tuženicima za utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva istočnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], VIGNA IN KNEŽINA, 2690 m², zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a detaljnog sadržaja navedenog u izreci presude.

6. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi sljedeće:

- da su parnične stranke prvi rođaci time što je tužiteljica kći pok. A (Katice) Burić, rođ. GU G, a tuženici sin i kći pok. GU pok. G.

- da imenovani prednici parničnih stranaka, K (Katica) Burić i GU, sestra i brat, djeca pok. ĐU pok. KU (djeda parničnih stranaka).

- da je djed parničnih stranaka, danas pok. ŽU pok. KU imao suprugu iz drugog braka po imenu RU,

- da je imenovana RU bila uknjižena kao vlasnica cjeline predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je upis vlasništva na RU egzistirao do 1961., kada je pod brojem Z- 847/61 kao vlasnik cjeline kčbr. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižen KU

RU "[adresa]" B, otac tuženika,

- da je taj upis prava vlasništva proveden na temelju Darovnog ugovora od 12. prosinca 1961. u kojem ugovoru je bilo utanačeno kako je KU "ŽU" B od strane darovateljice, svoje pomajke RU uveden u posjed cjeline kčbr. [katastarska čestica] predio Knežina k. o. [katastarska općina],

- da je navedena nekretnina bila zasađena vinovom lozom,

- da iz isprava priloženih spisu prvostupanjskog suda broj P-511/10 (P-66/14), proizlazi kako je ĐU (djed parničnih stranaka, suprug RU) svojom imovinom također istog dana raspolagao darovnim ugovorom u korist svog sina KU koji je u Zemljišnoknjižnom odjelu bio zaprimljen pod brojem Z- 846/61,

- da je Ugovor o darovanju Z-846/61 zaključen između ĐU pok. KU (djeda parničnih stranaka) i KU (oca tuženika) pravomoćnom presudom tadašnjeg Okružnog suda u Dubrovniku posl. br. P-293/71 utvrđen ništetenim, a ujedno je određeno da se sva u Ugovoru označena imovina ima uzeti kao ostavinska imovina pok. ĐU pok. KU,

- da su se utvrđenja iz tog parničnog postupka P-293/71 uzela u obzir u ostavinskom postupku iza smrti ĐU pok. KU koji ostavinski postupak je vođen kod prvostupanjskog suda pod posl. br. O-224/70 i u kojem postupku se kao sporno pojavilo pitanje valjanost Darovnog ugovora zaključenog između ostavitelja ĐU pok. KU i njegova sina ZU,

- da iz podneska koji je 3. studenog 1970. dostavljen na ostavinski spis O-224/70 od strane nasljednica Marije (Mare) Kriletić (supruge iz drugog braka ostavitelja) i HU (kćerke iz prvog braka, majke tužiteljice) slijedi njihova izjava cit: "pred polazak KU u svijet 1962 pokojnik je fiktivno darovao sinu uključivši i nedovršenu stojnu kuću u kojoj su 1954. stanovali I. Darovao mu je istim spisom i uzorni ojači vinograd "Knežina" koji je pokojniku od svoje imovine bila ustupila druga žena današnja udova ( RU),

- da je vinograd u Knežinama koji predstavlja sada utuženu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] danas pok. RU bila darovala suprugu ĐU proizlazi i iz obrazloženja presude Okružnog suda u Dubrovniku broj P-293/71, konkretno obrazloženja navedene presude na stranici 5 gdje se navodi citat: "Parnica P-56/71 (prema utvrđenjima u postupku parnica radi smetanja posjeda)…odnosi se na vinograd u Knežinama, koji je sutužena RU bila prepustila svojem mužu G, a on pristao da ga odmah darovanjem Korčula 10.12.1961 daruje tužitelju",

- da iz obrazloženja iste sudske presude proizlazi kako su na dan 14. prosinca 1974. kod sudskog službenika ovjerena tri potpisa na tri ugovora i to ugovor kojim je RU svoje nekretnine darovala kćerki TU, zatim još jedan ugovor na kojem je ovjeren potpis RU (očito Ugovor proveden pod Z-847/61 kojim je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] darovana predniku tuženika) i ugovor na kojem je ovjera potpisa pok. ĐU (dakle ugovor pod Z-846/61 koji je po provedenom parničnom postupku utvrđen ništetenim),

- da iz zapisnika spisa broj O-224/70 od 17. veljače 1976., proizlazi kako je između u tom postupku utvrđenih nasljednika RU, GU (prednika tuženika) i HU (prednice tužiteljice) utvrđeno kako su isti uglavnom postigli sporazum u pogledu načina diobe zemljišta time da je preostalo izvršiti procjenu stambene kuće,

- da iz zapisnika s ročišta ostavinske rasprave održane 27. travnja 1981. u prisutnosti nasljednika KU (prednika tuženika) te njihovih punomoćnika odvjetnika u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] unesena njihova suglasna izjava koja glasi: "Prisutni sunasljednici su složni da je čest. zem. broj [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], koju je istu sada pok. RU darovala svom pastorku AUĆ, sada uknjižena na njegovo ime, tj. na GUĆ, no, neovisno od zemljišnoknjižnog stanja, oni su složni da je i HU (prednica ovdje tužiteljice) faktična suvlasnica za ½ navedene čestice zemlje. Naime, oni su se tako medjusobno sporazumjeli i oni danas i posjeduju svaki svoju 1/2 navedene čestice koja u naravi predstavlja vinograd u predjelu Knežina. Naime, oni posjeduju materijaliziranu polovicu u naravi."

- da je u bitnom identično već bilo izneseno na ročištu ostavinske rasprave održanom 17. veljače 1976.,

- da su na istom ročištu ostavinske rasprave pristupili nasljednici koji su prihvatili nasljedstvo koje ih po zakonu pripada, a uz navedeni zapisnik prileži izjava UU, kćerke pok. RU ud. G, kojom potpisinca navodi kako se njena majka svog nasljednog dijela iza smrti supruga pok. ĐU odrekla u korist HU (majke ovdje tužiteljice), a također da je njena majka pola parcele zvane "Knežina" poklonila HU, a drugu BU,

- da je potom 18. travnja 1981. doneseno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-224/70 iza smrti ĐU pok. GUĆ kojim su njegovim nasljednicima na temelju zakona i ustupa proglašeni kći HU (prednica tužiteljice) i sin GU "[adresa]" (prednik tuženika) za 1/3 dijela i to za opisno navedenu utvrđenu ostavinsku imovinu: stojne kuće katnice u [adresa], predjel "Tatinje", te vrtove oko kuće, vinograd poviše kuće i drugog poljoprivrednog zemljišta na području KO [katastarska općina].

- da iz obrazloženja navedenog ostavinskog rješenja, proizlazi kako utvrđena ostavinska imovina prema zapisniku s ročišta ostavinske rasprave od 27. travnja 1981. u pogledu kčbr. [katastarska čestica] nije predmet ovog ostavinskog postupka jer je među suvlasnicima nesporno da je čestica zem u predjelu Knežina vlasništvo sada pok. GU RU i kako takav sporazum u vezi navedene čestice njih veže, odnosno obvezuje,

- da je prednik tuženika, ujak tužiteljice, EU pok. G preminuo 1990., a njegovim su nasljednicima po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-118/90 od 9. srpnja 1990. temeljem zakona proglašeni djeca, tada mldb., ovdje 1. tuženik GU i 2. tuženica ŠU,

- da je u ostavinsku imovinu pok. KU pok. G uvršten i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u koji je upisana utužena kčbr. [katastarska čestica]),

- da iz spisa prvostupanjskog suda broj P-511/2010 (P-66/2014), po utvrđenju suda proizlazi kako ostavinsko rješenje O-224/70 kao ni presuda kojom je poništen darovni ugovor pod Z-846/61 nisu provedeni u zemljišnoj knjizi (gdje je ostao upis prava vlasništva na ime ZU sina G (prednika ovdje tuženika),

- da je pravomoćnom presudom P-66/14 od 21. svibnja 2014. djelomično preinačenom presudom Županijskog suda Dubrovniku posl. br. Gž-1020/14 od 25. siječnja 2017. utvrđeno suvlasništvo tužiteljice na onim nekretninama koje su predstavljale i utvrđene kao ostavinska imovina pok. ĐU pok. KU,

- da iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi kako su predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je bila zasađena vinova loza obrađivali u istočnom dijelu [adresa] (HU) HU s obitelji prednica tužiteljice, a zapadnu dio GU prednik tuženika i to posjedujući te dijelove dugi niz godina i na takav način ih obrađujući.

6.1. S obzirom na utvrđeno, prvostupanjski je sud ocijenio kako je RU, supruga iz drugog braka pok. ĐU pok. KU, svojom nekretninom kčbr. [katastarska čestica] raspolagala darovnim ugovorom 1961. u korist svog pastorka KU, oca tuženika, kako bi ostvarila pravo na dodatak kao majka poginulog sina borca, što proizlazi iz stranice 5 obrazloženja Presude P-293/71, a takvo darovanje da je učinjeno istog dana, koje je potom u parničnom postupku broj P-293/71 poništeno, koje je učinjeno između ĐU i KU. Pri tome je prvostupanjski sud naveo kako je utvrđenja u navedenom parničnom postupku, potrebno dovesti u vezu i s navodima nasljednika pok. ĐU, tj. HU i GU (prednika parničnih stranaka), da je predmetnu nekretninu RU ustupila svom suprugu ĐU, pri čemu je njezina kćerka JU izjavila da je spornu nekretninu majka joj RU po pola poklonila HU (majci tužiteljice) i ZU (ocu tuženika). Stoga je prvostupanjski sud zaključio da su imenovani prednici parničnih stranaka predmetnu kčbr. [katastarska čestica] smatrali svojim suvlasništvom po ½ dijela, ocjenjujući i ulaganja obitelji tužiteljice (HU) u predmetnu nekretninu, a što proizlazi iz popisa imovine u spisu O-224/70 gdje stoji da su u Knežina (naziv predmetne nekretnine) izvršeni nasadi novijih loza po HU.

6.2. Nadalje je prvostupanjski sud ocijenio kako je irelevantno to što navedeno nije utanačeno u ostavinskom postupku iza smrti RU, već u ostavinskom postupku iza smrti ĐU u kojem postupku se raspravljalo o čitavoj imovini na kojoj je ovaj za života stekao bilo kakvo pravo, jer je prema utvrđenju tog suda u navedenom ostavinskom postupku jasno izneseno njihovo očitovanje volje koje po ocjeni ovog suda predstavlja diobu nekretnine i koje podrazumijeva njihovu suglasnost i međusobni sporazum, a oni i danas da posjeduju svaki svoju ½ predmetne čestice koja u naravi predstavlja vinograd u predjelu Knežina, što sve proizlazi iz zapisnika spisa broj O-224/70 od 17. veljače 1976. i 27. travnja 1981., pa je prvostupanjski sud zaključio da su svaki od njih, tj. danas pok. HU i pok. GU (sestra i brat, prednici stranaka) u naravi posjedovali točno određeni dio sporne kčbr. [katastarska čestica], vinograda u predjelu Knežina u k. o. [katastarska općina], a koji je bio razgraničen kamenom ili željeznom šipkom, kako u svom iskazu kazuje svjedok PU pok. D.

6.3. Na temelju iznijetog, prvostupanjski je sud posebno cijeneći činjenicu da se tužiteljica, a prije njena prednica HU najkasnije od 1976., nalazi u isključivom posjedu spornog istočnog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da ih u tom posjedovanju nitko nikada nije ometao, kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, čije je iskaze taj sud u cijelosti prihvatio kao utemeljene i objektivne jer se radi o susjedima i osobama koje su obitavale na spornom zemljištu, te kojima je bilo poznato tko je i od kada u posjedu predmetne zemlje, da je tužiteljica u neprekinutom i nesmetanom posjedu, pa je taj sud ocijenio kako je osnovan zahtjev tužiteljice jer je dokazala da je ona stvarni i jedini vlasnik utuženog dijela predmetne nekretnine.

6.4. Pritom je prvostupanjski sud naveo kako je tužiteljica je u svom stranačkom iskazu navela kako u obitelji po pitanju predmetnog zemljišta ništa nije bilo dogovoreno, ali je takav navod sud pripisao činjenici što tužiteljica ne raspolaže potrebnim znanjem po pitanju osnova stjecanja prava vlasništva, potom ocijenivši da je tužiteljica u svom iskazu jasno navela na koji način je stekla vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine. Isto tako, prvostupanjski je sud naveo kako tuženici ničim nisu osporili da se tužiteljica nalazi u isključivom posjedu predmetnog zemljišta pa je i na temelju takvog procesnog držanja tuženika prihvatio navode tužbe kao istinite.

7. Dakle, prvostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da su već tužiteljičina prednica CU bila zakoniti, istiniti i pošteni posjednik spornog dijela predmetne nekretnine od 1976., pa je taj posjed prema odredbi članka 72. i članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 9/92. i 77/92. - u daljnjem tekstu: ZOVO), savjestan i zakonit posjed jer je propisan rok od deset godina, pa je istekao 1. rujna 1990., računajući od 1. rujna 1980. kada je ovaj Zakon stupio na snagu., a u svezi s odredbama članka 159. i članka 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/0.9, 143/12.152/14., 81/15. i 94/17. – u daljnjem tekstu: ZVDSP-a), zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

9. Stoga se u odnosu na žalbene navode tuženika ističe, kako je u ovom slučaju neosnovano njihovo pozivanje na Darovni ugovor od 12. prosinca 1961. iz kojeg je razvidno da je RU žena G predmetnu nekretninu darovala u cijelosti KU, kao i tvrdnje da taj ugovor nije bio predmetnom nijednog parničnog postupka, kada iz spisa prvostupanjskog suda poslovni broj P-66/14., ranije broj P- 511/10 proizlazi da se u tom spisu nalazi pravomoćna presuda Okružnog suda u Dubrovniku poslovni broj P.293/71-24 od 5. ožujka 2074. (koja je postala pravomoćna 23. listopada 2025.), a iz koje presude proizlazi da je u toj pravnoj stvari tužitelj KU pok. G, kao tužitelj ustao tužbom protiv tuženih RU ud. G, HU žene DU i VU, radi utvrđenja, i da se u obrazloženju te odluke navodi da je tužena RU bila prepustila svom mužu G vinograd u Knežinama (predmetnu nekretninu) i da je on pristao da je odmah daruje svom sinu tužitelju u tom sporu KU (predniku tuženika u ovom sporu), s time što se u toj presudi navodi i to da tužitelj nije nikada preuzeo posjed u ugovoru spomenutih nekretnina, niti je ikada koristio plodove niti u najmanjoj mjeri, to je sud zaključio da je RU sačinila ugovor jedino iz razloga da bi kao majka poginulog borca ostvarila izvanredni dohodak i da prava volja stranaka nije bila da pok. ĐU prenese pravo vlasništva na tužitelja, zbog čega je odbijen njegov tužbeni zahtjev, a prihvaćen je protutuženi zahtjev za utvrđenje da je ništetan i bez pravne krijeposti darovni ugovor.

9.1. Budući da je dalje, prvostupanjski sud na temelju zapisnika s ročišta ostavinske rasprave održane 27. travnja 1981. u prisutnosti nasljednika KU (prednika tuženika) te njihovih punomoćnika odvjetnika u odnosu na predmetnu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrdio, da su prisutni sunasljednici složni kako je predmetna čest. zem. broj [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], koju je sada pok. RU darovala svom pastorku GUĆ i koja je bila uknjižena na njegovo ime, da neovisno od zemljišnoknjižnog stanja, da su oni složni da je i HU (prednica ovdje tužiteljice) faktična suvlasnica za ½ navedene čestice zemlje i da su se oni međusobno sporazumjeli i da oni i danas posjeduju svaki svoju ½ navedene čestice koja u naravi predstavlja vinograd u predjelu Knežine i da oni posjeduju materijaliziranu polovicu u naravi, a što je u bitnom identično već bilo izneseno na ročištu ostavinske rasprave održanom 17. veljače 1976. u predmetu O-224/70, to pravilno prvostupanjski sud zaključio da su se prednici stranaka, tužiteljice sada pok. HU rođ. GUĆ i prednik tuženika sada pok. KU (sestra i brat) dogovorili o načinu korištenja predmetne nekretnine, i to tako da ona koristi istočni dio, a on zapadni, jer je na takav način koriste još od 1976., a što proizlazi iz prethodno navedenog, kao i iskaza saslušanih svjedoka, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud smatrao da činjenica što ostavinskom spisu nije dostavljen sporazum o diobi nije odlučno kraj navedenog utvrđenja, suprotno žalbenim navodima tuženika.

9.2. Stoga je, u pogledu žalbenog navoda tuženika da je tužiteljica u svom stranačkom iskazu navela kako u obitelji po pitanju predmetnog zemljišta ništa nije bilo dogovoreno, pravilno prvostupanjski sud i prema mišljenju ovog suda taj njezin navod pripisao činjenici što tužiteljica ne raspolaže potrebnim znanjem po pitanju osnova stjecanja prava vlasništva, a imajući pritom u vidu da je tužiteljica potom u svom iskazu jasno navela na koji način je stekla vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine i na koji način ga koristi, kao i činjenicu da tuženici ničim nisu osporili da se ona nalazi sada i da se ranije nalazila njezina prednica u isključivom posjedu predmetnog zemljišta.

9.3. Cijeneći sve izloženo, prvostupanjski sud smatrao je utvrđenim da je tužiteljica dokazala svoj samostalni posjed predmeta spora, odnosno posjedovanje predmeta spora od strane svojih prednika još od 1976., jer to proizlazi iz svih izvedenih dokaza, kako iz spisu priloženih isprava tako i iz iskaza saslušanih svjedoka kojima je sud poklonio vjeru zbog njihovog identičnog i neposredno uvjerljivog iskazivanja.

9.4. Isto tako, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da nitko od saslušanih svjedoka nije iskazivao da bi na spornom dijelu predmetne nekretnini ikada bilo kakve posjedovne čine vršili prednici tuženika ili sami tuženici jer su suglasno iskazivali kako su ga posjedovali isključivo prednici tužiteljice, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su u ovom slučaju ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošć, pri čemu se ističe da pravni učinci dosjelosti nastupaju ipso iure, čim su ispunjene pretpostavke dosjelosti, a stjecanje vlasništva dosjelošću ne nastupa tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost, te stoga nekretnina dosjelošću prelazi u dosjedateljevo vlasništvo bez upisa u zemljišne knjige, s time što upis u zemljišne knjige ima deklaratoran i publicitetan učinak, zbog čega je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice, što se ponovno ističe.

9.5. Ostali žalbeni navodi tuženika su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih utvrđenja i zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

11. Potvrđena je i odluka o troškovima jer je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka pravilno primijenio odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

12. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove odluke, pri čemu se ističe, da o prijedlogu tuženika za izuzećem prvostupanjske sutkinje nije bilo potrebe odlučivati, a imajući u vidu sve prethodno izneseno.

U Splitu 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanda Crljen Ivančić