REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž - 119/2026

Zagreb

U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. FT, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj od 9. prosinca 2025., broj: Pp - 707/2025-8, u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. FT i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017.,118/2018. i 114/2022.), okr. FT je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 (trideset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj od 9. prosinca 2025., broj: Pp - 707/2025-8, proglašen je krivim okr. FT, da je na način činjenično opisan u točki 1.) izreke prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, utvrđena kazna zatvora 10 dana te da je na način činjenično opisan u točki 2.) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023.), za koji mu je, utvrđena kazna zatvora 5 dana, pa mu je na temelju članka 39. stavak 1. točke 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna kazna zatvora 15 dana, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja sloboda od 4. travnja 2024. do 5. travnja 2024. dao 2 dana zatvora, pa je okrivljeniku preostalo za izdržati 13 dana kazne zatvora, dok je u cijelosti oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.

1. Istom presudom, na temelju članka 50. stavak 1. točka 1. i članka 53. stavak 1.Prekršajnog zakona te članka 13. točka 4. i članka 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okr. FT je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 2 mjeseca.

2. Protiv te presude okr. FT osobno je pravodobno podnio žalbu, naznačujući da se žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o zaštitnoj mjeri obaveznog liječenja od ovisnosti, s prijedlogom da se žalba prihvati.

1. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe nerazumljivost izreke i proturječnost razloga presude jer se u uvodnom dijelu presude navodi da je presuda donesena nakon rasprave održane „bez nazočnosti okrivljenika“, dok se u obrazloženju presude navodi da je na glavnoj raspravi sud ispitao okrivljenika FT, a što presudu čini nerazumljivom i nezakonitom, a time očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Osim toga, ističe da se odluka nije mogla temeljiti na iskazu svjedoka JT danim u Policijskoj postaji na zapisnik o ispitivanju svjedoka jer je svjedok JT u postupku pred sudom iskoristio zakonsku mogućnost ne svjedočenja kao privilegirani svjedok, a time očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 10. Prekršajnog zakona,

5.1.1. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe nerazumljivost izreke i proturječnost razloga presude jer je u uvodnom dijelu presude navedeno da je presuda donesena nakon rasprave održane „bez nazočnosti okrivljenika“, a iz obrazloženja presude proizlazi da je sud ispitao okrivljenika FT.

5.1.2. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, u uvodu presude navedeno je da je objava presude bila 9. prosinca 2025., bez nazočnosti okrivljenika, a ne da je glavna rasprava provedena bez nazočnosti okrivljenika. Osim toga, sve i da su u uvodu presude počinjene pogreške time nije ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer se opisana povreda odnosi situacije kada je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima, a ne na nerazumljivost uvoda presude i proturječnost uvoda i razloga presude, što pogrešno ističe okrivljenika.

5.2. Isto tako, nije u pravu okrivljenik kada ističe nezakonitost iskaza svjedoka JT danog na Zapisnik o ispitivanju svjedoka u Policijskoj postaji Petrinja, odnosno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 10. Prekršajnog zakona.

5.2.1. Naime, iskaz svjedoka JT dan na Zapisnik o ispitivanju svjedoka u Policijskoj postaji Petrinja (list 6-8 spisa) predstavlja zakonit dokaz, sukladno odredbama članka 158. stavak 7. i 8. Prekršajnog zakona. Naime, svjedok JT ispitan je sukladno odredbama članka 173. Prekršajnog zakona u vezi sa članka 285., 288. i 286. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012. - Odluka i Rješenje USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025.) o ispitivanju svjedoka. Neovisno o činjenici da je svjedok JT u postupku pred sudom koristio blagodat nesvjedočenja, isti je prilikom iskazivanja propisno upozoren u smislu članka 285. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku da će se njegov iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njegovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz.

5.3. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog opisanih bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je pogrešno prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na iskazu svjedokinje policijske službenice ĆT jer ista nije vjerodostojno iskazivala o njegovom ozljeđivanju zbog prekomjerne uporabe sredstava prisile, a time njezin iskaz da nije vjerodostojan niti u pogledu ključnih okolnosti odnosno u dijelu koji se odnosi na navodno vrijeđanje („pička drotovska“).

6.1. Međutim, žalbenim navodima osuđenika nije dovedena u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedokinje policijske službenice ĆT, budući je ista iskazivala objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnost, a o riječima koje okrivljenik dovodi u sumnju suglasno je iskazivao i svjedok JT u iskazu danim na Zapisnik o ispitivanju svjedoka u Policijskoj postaji Petrinja, koji iskaz je zakonit, a iz razloga navedenih u odlomku 5.2.1. obrazloženja ove drugostupanjske presude. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

6.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Žaleći se zbog odluke o zaštitnoj mjeri obaveznog liječenja od ovisnosti okrivljenik ističe da je ista neosnovana, nerazmjerna i kontraproduktivna jer sud nije uzeo u obzir da je dobrovoljno prošao bolnički tretman u razdoblju od 14. 10. 2024. do 09. 12. 2024., da apstiniram od alkohola radi čega prisilna institucionalizacija nije potrebna te da je otac malodobne djece ( 7 i 3 godine) i obveznik plaćanja alimentacije u iznosu od 1.100,00 eura, a boravak u ustanovi onemogućio bi ga u radu te bi gubitkom prihoda ugrozio egzistenciju svoje djece.

7.1. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenicu da je okrivljenik bio hospitaliziran u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u razdoblju od 14. listopada 2024. do 9. prosinca 2024., zbog sindroma ovisnosti. Osim toga, nisu točni žalbeni navodi okrivljenika da je prvostupanjski sud odredio mjeru stacionarnog (bolničkog) liječenja jer iz sadržaja izrečene zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu proizlazi da će se ista provoditi u Klinici za psihijatriju sveti Ivan u Zagrebu, dok će se vrsta i način provođenja zaštitne mjere (ambulantno ili stacionarno) odrediti nakon inicijalnih pokazatelja utvrđenih po stručnom timu ovlaštenom za provođenje predmetne zaštitne mjere.

1. Iz sadržaja žalbe okr. FT proizlazi da se isti nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji u dijelu koji se odnosi na izrečenu kaznu zatvora i izrečenu novčanu kaznu, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.2.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu okrivljenikovu višestruku pravomoćnu osuđivanost radi prekršaja iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, i to presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 13. veljače 2024., broj: Pp-575/2024 od 13. veljače 2024., pravomoćno 13. veljače 2024. i presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 9. listopada 2024., broj: Pp – 3353/2024. od 9. Listopada 2024., pravomoćno 9. listopada 2024., a što ukazuje na upornost i drskost okrivljenika u činjenju istovrsnih prekršaja unatoč dosadašnjem kažnjavanju, a iz čega i proizlazi činjenica da dosadašnjim kažnjavanjem nije ostvarena svrha kažnjavanja, nema nikakve mogućnosti izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 30,00 eura, predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.