Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BĐ, zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima ("Narodne novine" br. 117/03., 71/06., 43/09., 34/11., 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 19. ožujka 2024., poslovni broj: Pp-3338/2023 u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog BĐ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni BĐ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 80,00 eura (osamdeset eura), u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci od 19. ožujka 2024., poslovni broj: Pp-3338/2023, proglašen je krivim okrivljeni BĐ da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna 260,00 eura, u koju je uračunato lišenje slobode od 8. rujna 2023. do 9. ožujka 2023. kao dva dana zatvora, odnosno 79,64 eura, pa je okrivljeniku na ime novčane kazne preostalo platiti 180,36 eura, a koji je iznos dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 30,00 eura.
2. Protiv navedene presude, okrivljenik je po branitelju, odvjetniku Ivanu Smorkoviću, podnio žalbu. Predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno prethodno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud svojim postupanjem počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka zbog čega smatra da je pobijana presuda nezakonita. Naime, navodi kako iz sadržaja obrazloženja proizlazi kako se presuda temelji na službenoj zabilješci I. PP Rijeka od 8. rujna 2023., a koja po mišljenju okrivljenika, predstavlja nezakonit dokaz jer informativna saznanja do kojih policijski službenici dođu tijekom kriminalističke obrade ne mogu predstavljati dokaz na kojem se može temeljiti presuda. Suprotno navedenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio prijedlog branitelja okrivljenika da se predmetna službena zabilješka izdvoji iz spisa kao nezakonit dokaz jer se radi o službenoj zabilješci o postupanju policijskih službenika u konkretnom slučaju, odnosno opisuje postupanje u cilju sprječavanja nereda na športskom natjecanju, a kojem događaju je prisustvovao i okrivljenik i kao takva ne predstavlja nezakonit dokaz jer ne sadrži informativna saznanja do kojih su policijski službenici došli tijekom kriminalističke obrade, kako to pogrešno u žalbi sugerira okrivljenik. Zakonitost navedenog dokaza proizlazi iz čl. 158. st. 5. Prekršajnog zakona.
6. Nadalje, okrivljenik naznačuje u žalbi kako u pobijanoj presudi postoji znatna proturječnost između onoga što se u obrazloženju pobijane presude navodi o vremenu i mjestu utvrđivanja prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika i sadržaja izreke pobijane presude. Takvu tvrdnju potkrjepljuje time da iz dokumentacije spisa proizlazi da je alkotestiranje okrivljenika provedeno 9. rujna 2023. u 2,40 u prostorijama I. PP Rijeka, a okrivljenik je pobijanom presudom proglašen krivim da je dana 8. rujna u 22,40 na stadionu Rujevica bio pod utjecajem alkohola. Takvi navodi o proturječnosti izreke i obrazloženja nisu osnovani. Naime, okrivljenik je uhićen prilikom incidenta koji se odigrao na športskom natjecanju te je na istome uhićen i odveden u policijsku postaju gdje je u 2,40 sati i alkotestiran. Sam protek vremena koji se navodi između uhićenja na športskom natjecanju i provedbe alkotestiranja ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je dana 8. rujna 2023. u 22,40 u alkoholiziranom stanju boravio na nogometnom stadionu Rujevica za vrijeme odigravanja nogometne utakmice, a kako je i sadržano u izreci pobijane presude. Imajući u vidu dinamiku prisutnosti alkohola u organizmu takav protek vremena mogao je eventualno rezultirati nižom koncentracijom od one koja je postojala u trenutku događaja, što ide u korist okrivljeniku. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da rezultat provedenog alkotestiranja predstavlja vjerodostojan dokaz o alkoholiziranosti okrivljenika u vrijeme počinjenja prekršaja budući je alkotestiran nakon kontinuiranog slijeda radnji u vidu privođenja na mjestu počinjenja prekršaja i dovođenja u policijsku postaju.
7. U odnosu na naznačeni žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud ističe da u ovom dijelu žalbe okrivljenik sadržajno ponavlja prethodno navedene navode koji se odnose na razliku između inkriminiranog vremena počinjenja prekršaja i provedenog alkotestiranja, a na koje navode je ovaj sud prethodno odgovorio.
7.1. Okrivljenik u žalbi također iznosi prigovor iznesen tijekom prvostupanjskog postupka naznačujući kako je testiranje alkometrom Drager orijentacijska metoda i kako je ista trebala biti potkrijepljena drugim odgovarajućim stručnim utvrđenjima. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio rezultat alkotestiranja kao zakonit i vjerodostojan dokaz jer je okrivljenik zapisnik o provedenom alkotestiranju vlastoručno potpisao. Pravilnost takvog zaključka prvostupanjski je sud dodatno potkrijepio izjavom okrivljenika o konzumaciji alkohola (3-6 piva) te uvidom u izvješće o ispitivanju ispravnosti mjernog uređaja. Stoga, ovim žalbenim navodom nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Ovaj sud nije našao nedostataka u utvrđenju činjeničnog stanja niti je prvostupanjski sud, kako to sugerira okrivljenik u žalbi, krivo zaključio da sadržaj provedenih dokaza ne upućuje na to da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, već baš suprotno, iz njih i po mišljenju ovoga suda proizlazi zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj točno onako kako mu se stavlja na teret optužnim aktom, tako žalbena osnova pogrešne primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju nije osnovana. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da žalbeni navodi predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja vlastite prekršajne odgovornosti te da provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica.
9. Iz navedenih razloga, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 13.27 do 663.61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio toliko lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 80,00 eura, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i/ili uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.
11. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, tužitelja, branitelja i okrivljenika.
