REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-382/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. KF i okr. EF, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine" br. 47/90., 55/91., 29/94., 114/22., 47/23.) odlučujući o žalbi tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 8. studenog 2023., broj: 48. Pp-10683/2023, u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 8. studenog 2023., broj: 48. Pp-10683/2023 okr. KF i okr. EF oslobođeni su optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači te da se okrivljene proglasi krivima te da im se izrekne sankcija predložena u optužnom prijedlogu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi navodi kako razumije stav prvostupanjskog suda da na temelju provedenog postupka nije utvrđeno da su se ostvarili uvjeti koji bi prema pravnoj teoriji i ustaljenoj sudskoj praksi dvorište obiteljske kuće tretirali kao fiktivno javno mjesto, što je u konkretnom slučaju uvjet da bi se okrivljenike moglo proglasiti krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret, ali ukazuje na to da je po mišljenju tužitelja sud trebao saslušati svjedoka NF kojeg, zbog njegovih poslovnih obveza, nije uspio ispitati tužitelj. Po mišljenju ovoga suda, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud propustio ispitati svjedoka i da je zbog navedene činjenice pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, tužitelj ukazuje na izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju od 13. lipnja 2023. u kojem stavlja naznaku da je potrebno obaviti razgovor s IF te da se isti trenutno nalazi na poslu u Stupniku. Obzirom da je optužni prijedlog podnesen 15. lipnja 2023., a svjedok nije bio trajnije nedostupan nego na poslu u blizini Zagreba, nije postojala objektivna zapreka da ga tužitelj ispita, pa onda podnese optužni prijedlog potkrepljujući isti s ovako izvedenim dokazom za koji sada tvrdi da bi u bitnome promijenio utvrđeno činjenično stanje, pa samim time i odluku suda o krivnji okrivljenika. Isto tako, ako je tužitelj bio svjestan da nije u stanju ispitati svjedoka, imao je mogućnost navesti takvu dokaznu radnju u optužnom prijedlogu s prijedlogom da istu izvede sud, što tužitelj nije učinio, a isto tako, iako uredno pozvan, nije pristupio održanom ročištu, a svoj nedolazak nije opravdao. U tome smislu, sud nije bio dužan nadomještati izostalu procesnu aktivnost tužitelja, niti eventualne propuste u prethodnom postupku, osobito iz razloga što je iz iskaza okrivljenika kao nesporno zaključeno da je mjesto počinjenja prekršaja izolirano i kao takvo ne ispunjava uvjete fiktivnog javnog mjesta, pa tu činjenicu kao nespornu nije trebao utvrđivati daljnjim dokazima.
6. U odnosu na navod tužitelja kako je prvostupanjski sud u cilju zauzimanja nedvojbenog stava o tome je li prekršaj počinjen ili ne trebao izvršiti uvid u zapisnike o ispitivanju osumnjičenika iz kojih je razvidno da je između njih bilo povišenih tonova i vike ovaj sud ističe kako je prvostupanjski sud pravilno, na temelju iskaza okrivljenika koji oboje potvrđuju da obilježja dvorišta (udaljenost od okolnih kuća i javnih površina), isključuju mogućnost da bi isto moglo predstavljati fiktivno javno mjesto, utvrdio da nije učinjen prekršaj jer nedostaje obilježje javnosti mjesta počinjenja, pa samim time nema ni prekršaja koji se stavlja na teret. S obzirom da je na taj način isključena mogućnost da se radi o fiktivnom javnom mjestu, sud nije imao potrebe izvoditi daljnje dokaze o intenzitetu buke jer isto nije bilo relevantno s obzirom na činjenicu da na tako utvrđenom mjestu nije moguće počiniti prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret, jer ono nije ni jedan oblik javnog mjesta kojeg sudska praksa uzima u obzir.
7. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenike i tužitelja
