REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-2035/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Društvo za unapređenje i poljepšanje grada Crikvenice i okolice 1898, Crikvenica, Kralja Zvonimira 25, OIB: 06769150122, kojega zastupa predsjednica FGH, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 599519999361, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijska lučka uprava Crikvenica, Crikvenica, Ivana Skomerže 2/I, OIB: 90349141963, koju zastupa FG, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić d.o.o., radi ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za procjenu utjecaja na okoliš KLASA: UP/I-351-03/24-09/88, URBROJ: 517-05-1-2-24-15 od 21. listopada 2024.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 25,00 (dvadesetipet) eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

III. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-351-03/24-09/88, URBROJ: 517-05-1-2-24-25 od 21. listopada 2024., u točki I. odlučeno je da za namjeravani zahvat – rekonstrukcija luke otvorene za javni promet lokalnog značaja Črni mul u Crikvenici nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš, uz primjenu slijedećih mjera zaštite okoliša, u bitnom: izvođenje podmorskih radova u periodu nižih vrijednosti gibanja morskih struja, nasipavanje isključivo neonečišćenim kamenim materijalom, ugradnju elemenata luke kao gotovih prefabrikata izrađenih izvan mjesta zahvata, izradu elaborata krajobraznog uređenja zelenih površina uz korištenje autohtonih i udomaćenih biljnih svojti, korištenje prirodnog kamena ili betonskih imitata kamena za završnu obradu pješačkih, kolno-pješačkih i hodnih površina lukobrana, te obvezno uzorkovanje i analizu sedimenta na području planiranog iskopa prije početka radova, dok je točkom II. odlučeno da za predmetni zahvat nije potrebno provesti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu.

2. Tužitelj Društvo za unapređenje i poljepšanje grada Crikvenice i okolice 1898 je ovome Sudu pravovremeno podnio tužbu protiv navedenog rješenja. U tužbi u prvom redu navodi da je tuženik neosnovano odbio zahtjev za uključivanjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture u postupak, što smatra izravno suprotnim odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koje uređuju planiranje i građenje na pomorskom dobru. Nadalje navodi da se u konkretnom slučaju radi o novoj gradnji na pomorskom dobru, odnosno o novom nasipu s novim objektom površine 900 m[2] i visine 8,5 m, a ne samo o rekonstrukciji, što da je u suprotnosti s odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i Zakona o prostornom uređenju. Također navodi da je tuženik izbjegao odgovor o potrebi izrade stručne krajobrazne studije za novi ugostiteljski objekt te da ne postupa prema istim kriterijima kao u drugim sličnim zahvatima. U odnosu na utjecaj na okoliš i stanovništvo, navodi da utjecaj na lokalno stanovništvo nije dovoljno obrađen jer nema kompenzacije za gubitak plažnog prostora i dječjeg igrališta. Nadalje navodi da planirana izgradnja 100 komercijalnih vezova naspram samo 34 nova komunalna veza predstavlja zlouporabu i povredu javnog interesa, s obzirom na duge liste čekanja lokalnog stanovništva. Nadalje upozorava da pregled područja radi utvrđivanja prisutnosti plemenite periske mora obaviti stručna institucija ili osoba, a ne samo kroz navode u elaboratu, pozivajući se na druga rješenja tuženika gdje je takav stručni pregled bio uvjet. Smatra da je počinjena povreda postupanja u upravnom postupku jer predmetno rješenje, kao ni dopune elaborata, nisu dostavljeni tužitelju kao zainteresiranoj stranci koja je sudjelovala u javnoj raspravi, već je za njih doznao slučajnim pregledom mrežnih stranica, zbog čega smatra da je rješenje ništetno. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u spis predmeta upravnog postupka, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

3. Tuženik u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da je u zakonito provedenom postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš utvrđeno da za namjeravani zahvat – rekonstrukcija luke otvorene za javni promet lokalnog značaja Črni mul u Crikvenici – nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš niti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu. U odnosu na tužbene navode, tuženik ističe da su oni ničim dokazani i usmjereni na odugovlačenje postupka, napominjući da je na sve primjedbe tužitelja već razložno odgovoreno u obrazloženju pobijanog rješenja. S tim u svezi navodi da odredbe Zakona o zaštiti okoliša i Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš jasno propisuju postupak ocjene o potrebi procjene na temelju mjerila i kriterija iz Priloga V. Uredbe, te da je nositelj zahvata sukladno propisima podnio zahtjev uz koji je priložen Elaborat zaštite okoliša izrađen od strane ovlaštenika Takoda d.o.o. u veljači 2024. i dopunjen u srpnju 2024. godine. Dodaje da je tuženik u postupku pribavio mišljenja nadležnih tijela i jedinica lokalne samouprave sukladno člancima 26. i 27. Uredbe, te da je na temelju tih mišljenja i stručne analize odlučeno da zahvat neće imati značajne negativne utjecaje na okoliš. Nadalje navodi da je netočan navod tužitelja o povredi postupka u vezi s informiranjem javnosti o dopuni elaborata, jer je tuženik postupio sukladno Uredbi o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša, a ishod postupka bio je dostupan na mrežnim stranicama Ministarstva. U odnosu na primjedbe tužitelja iznesene tijekom postupka, ističe da je na njih u obrazloženju pobijanog rješenja odgovoreno na razložan i sveobuhvatan način. Vezano za pravni interes tužitelja ukazuje na odredbe članaka 167. i 168. Zakona o zaštiti okoliša koje definiraju uvjete pod kojima udruge civilnog društva mogu osporavati upravne akte u području zaštite okoliša.

4. Zainteresirana osoba se u odgovoru na tužbu u odgovoru na tužbu u bitnom pridružuje navodima tuženika i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Sud je održao ročište za raspravu 30. siječnja 2026., na koje su pristupile sve stranke.

5.1. Tužitelj je na ročištu izjavio da ostaje u cijelosti kod navoda iz tužbe i upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Istaknuo je da za ovaj zahvat kao i za slične zahvate na području Grada Crikvenice nije razrađena dostatna i pravilna analiza utjecaja zahvata na stanovništvo i javni interes te što takav zahvat donosi i je li on uopće u javnom interesu. Nadalje je naveo da je elaborat zaštite okoliša alat kojim se može i treba sveobuhvatno ocijeniti učinak zahvata, ali da elaborat na način kako je izrađen u predmetnom postupku nije ispunio tu svrhu te da je on izrađen samo radi forme i da uopće gubi svoj smisao. S tim u svezi je naveo da će se predmetnim zahvatom izvesti nasipavanje mora te da su u tom dijelu elaborata navedena samo staništa, ali da nisu navedene i utvrđene biološke vrste koje u tim staništima žive, koje su možda i zakonom zaštićene. Dodao je da je zbog toga trebalo pregledati teren jer bi se samo na taj način navedeno moglo utvrditi. Istaknuo je da se u konkretnom slučaju ne radi o rekonstrukciji nego o novoj gradnji budući da se postojeći nasip uklanja, a na udaljenosti od 100-njak metara se gradi novi nasip s novim objektom.

5.2. Zainteresirana osoba i tuženik su na ročištu u bitnom ponovili dotadašnje navode.

6. Među strankama je u ovome sporu sporno je li postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš pravilno proveden.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U prvom redu, prema odredbi članka 167. stavka 1. Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine“ broj 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18, dalje: Zakon o zaštiti okoliša) smatra se da ima vjerojatan pravni interes u postupcima uređenim tim Zakonom u kojima je predviđeno sudjelovanje zainteresirane javnosti, svaka fizička i pravna osoba koja zbog lokacije zahvata ili zbog prirode i utjecaja zahvata ili koja je pogođena ili će vjerojatno biti pogođena štetom u okolišu može, u skladu sa zakonom, dokazati da joj je narušeno pravo.

9.1. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se podrazumijeva se da ima dovoljan (vjerojatan) pravni interes u postupcima uređenim tim Zakonom u kojima je predviđeno sudjelovanje zainteresirane javnosti i udruga civilnog društva koja djeluje na području zaštite okoliša ako je registrirana sukladno posebnim propisima o udrugama te da joj je statutom kao cilj određena zaštita i unaprjeđenje okoliša, uključujući i zaštitu ljudskog zdravlja i zaštitu ili racionalno korištenje prirodnih dobara, te ako je najmanje dvije godine prije nego je započeo postupak tijela javne vlasti o zahtjevu povodom kojega iskazuje svoj pravni interes, te ako dokaže da je u tom razdoblju aktivno sudjelovala u aktivnostima vezanim za zaštitu okoliša na području grada ili općine gdje ima registrirano sjedište sukladno svojem statutu.

9.2. Odredbom članka 168. stavka 1. Zakona o zaštiti okoliša propisano je da osobe iz članka 167. stavka 1. toga Zakona koje su u svojstvu zainteresirane javnosti sudjelovale u postupcima uređenim tim Zakonom imaju pravo osporavati odgovarajući upravni akt tijela javne vlasti, za koji je tim Zakonom, odnosno posebnim zakonom predviđena mogućnost podnošenja žalbe odnosno tužbe, te izjaviti žalbu Ministarstvu, odnosno podnijeti tužbu nadležnom sudu u skladu s tim Zakonom i posebnim zakonom, a radi osporavanja zakonitosti akata, radnji ili propusta.

9.3. Stavkom 2. istoga članka propisano je da udruga civilnog društva iz članka 167. stavka 2. toga Zakona ima pravo osporavati odgovarajući upravni akt tijela javne vlasti, za koji je ovim Zakonom, odnosno posebnim zakonom predviđena mogućnost podnošenja žalbe odnosno tužbe, te izjaviti žalbu Ministarstvu, odnosno podnijeti tužbu nadležnom sudu u skladu s tim Zakonom i posebnim zakonom, a radi osporavanja zakonitosti akata, radnji ili propusta.

10. Prema shvaćanju Suda, sukladno citiranoj odredbi članka 168. stavka 1. Zakona o zaštiti okoliša, udruga civilnog društva, kao i svaka druga pravna osoba, koja je u svojstvu zainteresirane javnosti sudjelovala u postupku odlučivanja o potrebi provođenja postupka utjecaja zahvata na okoliš, ima pravni interes za podnošenje tužbe upravnom sudu radi ocjene zakonitosti rješenja kojim je predmetni postupak okončan, bez obzira ispunjava li uvjete iz citirane odredbe članka 167. stavka 2. Zakona o zaštiti okoliša, dok se odredba članka 168. stavka 2. Zakona odnosi na udruge koje nisu sudjelovale u upravnom postupku, a koje imaju pravni interes za podnošenje tužbe ukoliko ispunjavaju uvjete propisane odredbom članka 167. stavka 2. Zakona.

11. Pritom se ukazuje da je Sud Europske unije je u više predmeta (Lesoochranárske zoskupenie, C-240/09, i dr.) izrazio pravno shvaćanje da domaći sudovi u cilju osiguranja učinkovite sudsku zaštitu u području prava Europske unije o zaštiti okoliša, moraju tumačiti svoje nacionalno pravo na način koji je, u najvećoj mogućoj mjeri, koliko god je to moguće, u skladu s ciljevima utvrđenima u članku 9. stavku 3. Aarhuške konvencije koji uređuje pristup pravosuđu.

12. Stoga, budući da je u svojstvu zainteresirane javnosti sudjelovao u upravnom postupku koji je okončan donošenjem osporenog rješenja, tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovome sporu.

13. Međutim, Sud je tužbeni zahtjev našao neosnovanim iz razloga kako slijedi.

14. Postupak iz predmeta ovoga spora proveden je na temelju točke 9.11. i točke 9.12. priloga II Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš ("Narodne novine" broj 61/14, 3/17, dalje: Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš), prema kojima se za morske luke s više od 100 vezova, te za sve zahvate koji obuhvaćaju nasipavanje morske obale, produbljivanje i isušivanje morskog dna te izgradnju građevina u i na moru duljine 50 m i više provodi postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš.

15. S tim u svezi okolnost radi li se u konkretnom slučaju o rekonstrukciji ili gradnji nove građevine nije odlučna u smislu citiranih i drugih odredbi Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, jer ukoliko bi se i radilo o novoj gradnji Uredba ne propisuje da bi se za zahvat iz predmeta ovoga spora trebao provesti stroži postupak, odnosno postupak procjene utjecaja na zahvata na okoliša. Stoga su, s obzirom na propise o zaštiti okoliša tužbeni navodi u tom dijelu neosnovani, a ukoliko je doista pogrešno naznačena vrsta gradnje, o tome će odlučivati tijelo prostornog uređenja i graditeljstva u postupku izdavanja lokacijske ili građevinske dozvole.

16. Nadalje, uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da je tuženik u postupku pribavio mišljenja nadležnih tijela i jedinica lokalne samouprave sukladno člancima 26. i 27. Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, između ostalog i mišljenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora KLASA: 325-11/24-05/179, URBROJ: 517-09-04-24-3 od 17. lipnja 2024., stoga su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu.

17. Nadalje, Sud je utvrdio da Elaborat zaštite okoliša izrađen od strane ovlaštenika Takoda d.o.o., iz veljači 2024., dopunjen u srpnju 2024. godine, koji je u postupku dostavljen od stranke zainteresirane osobe, ima sadržaj propisan prilogom VII Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, pri čemu je, između ostalog, prema ocjeni Suda, na više mjesta dostatno i stručno obrađen mogući utjecaj zahvata na staništa, stanovništvo, kulturnu baštinu i krajobraz, stoga su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu.

18. Nadalje, prema odredbi članka 91. stavaka 1. i 2. Zakona o zaštiti okoliša rješenje u kojim se odlučuje o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš dostavlja se podnositelju zahtjeva i objavljuje na internetskoj stranici nadležnog tijela, iz čega proizlazi da se ostalim strankama, podnositelju zahtjeva, rješenje ne dostavlja, već se za njih rješenje objavljuje na internetskoj stranici.

18.1. Isto tako se sukladno Uredbi o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša ("Narodne novine" broj 64/08, 80/13) zainteresiranoj javnosti u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš ne dostavljaju ni ostali dokumenti, već se javno objavljuju, u pravilu na internetskoj stranici nadležnog tijela, stoga su tužbeni navodi i u tom dijelu neosnovani.

19. Ostali tužbeni navodi također su neosnovani, jer se ne mogu podvesti pod ni jednu odredbu mjerodavnog prava.

20. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troškova spora za trošak prijevoza, u ukupnom iznosu od 56,81 eura, od čega se 20,00 eura odnosi na cestarinu, a 36,61 eura na trošak goriva.

22. Zainteresirana osoba je postavila zahtjev za naknadu troškova spora, za sastav tužbe i za pristup ročištu za raspravu, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 2.500,00 eura.

23. Prema odredbi članka 144. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.

23.1. Prema odredbi članka 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

24. Prema odredbi članka 6. stavkom 1. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj 8/88, 3/94 i 150/05) putni troškovi opunomoćenika stranaka koji nisu odvjetnici obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa.

24.1. Uvidom u javno objavljene cjenike na web stranicama autoprijevoznika utvrđeno je da prosječna cijena povratne autobusne karte redovne linije javnog prijevoznika koji prevozi na relaciji Zagreb - Rijeka – Zagreb iznosi 25,00 eura, stoga je tuženiku kao opravdan priznat trošak prijevoza u navedenom iznosu od 25,00 eura.

25. Zainteresiranoj osobi je u skladu s odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) priznat trošak sastava odgovora na tužbu i pristupa na ročište za raspravu, za svaku radnju u zatraženom iznosu od 1.000,00 eura, uvećanom za iznos PDV-a po stopi od 25 % (Tbr. 46. Tarife), odnosno u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

26. Stoga je tužitelju, budući da je spor izgubio, naloženo da tuženiku i zainteresiranoj osobi naknadi troškove spora u navedenim iznosima.

U Rijeci 4. veljače 2026.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- tužitelju Društvu za unapređenje i poljepšanje Grada Crikvenice i okolice [adresa], Crikvenica, Kralja Zvonimira 25

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, Upravi za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektoru za procjenu utjecaja na okoliš, Zagreb, Radnička cesta 80

- opun. zainteresirane osobe FG, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić d.o.o., Rijeka, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 4