REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-182/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Elektropromet d.d., Zagreb, Avenija Dubrovnik 6, OIB: 11253040204, kojega zastupa predsjednik uprave NC, protiv tuženika Istarske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, Pula, Riva 8, OIB: 90017522601, radi naknade za uređenje voda, 4. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-05/24-01/9, URBROJ: 2163-18-09/2-24-2 od 27. prosinca 2024. i rješenja Grada Pule, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za komunalne djelatnosti klasa: UP/I-363-05/17-02/00895, URBROJ: 2163-7-05-02-0530-24-19 od 7. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Pule, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko- pravne poslove, Odsjek za komunalne djelatnosti, UP/I-363-05/17-02/00895, URBROJ: 2163-7-05-02-0530-24-19 od 7. listopada 2024. odbijen je prijedlog ovršenika Elektropromet d.d., ovdje tužitelja, za obustavu ovrhe određenu rješenjem o ovrsi Grada Pule, Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu, Odsjeka Pododsjeka za komunalne djelatnosti KLASA: UP/I-363-05/17-02/00895, URBROJ: 2168/01-03-03-03-0222-17-1 od 11. prosinca 2017.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-05/24-01/9, URBROJ: 2163-18-09/2-24-2 od 27. prosinca 2024. odbio. U obrazloženju rješenja tuženik u bitnom navodi da je u upravnom postupku utvrđeno da je porezno tijelo pravo na naplatu naknade za uređenje voda konzumiralo donošenjem rješenja o ovrsi KLASA: UP/I-363-05/17-02/00895, URBROJ: 2168/01-03- 03-03-0222-17-1 od 11. prosinca 2017., koje se nalazi na provedbi kod Financijske agencije, te da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-717/2020-2 od 14. svibnja 2020. potvrđeno kako pravo na naplatu u trenutku donošenja tog rješenja nije bilo u zastari. Zaključno tuženik obrazlaže da je stoga, kako žalitelj nije dokazao ispunjenje niti jednog zakonskog uvjeta za obustavu ovrhe propisanog člankom 147. Općeg poreznog zakona niti uvjeta za otpis duga kao nenaplativog prema članku 148. istog Zakona, a s obzirom na činjenicu da je postupak prisilne naplate pokrenut unutar zastarnog roka, prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo da se prijedlog ovršenika za obustavu postupka prisilne naplate i otpis duga treba odbiti kao neosnovan.
3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi u bitnom navodi da je osporeno rješenje nezakonito jer činjenično stanje nije utvrđeno točno, potpuno i pravilno, niti je pravilno primijenjeno materijalno pravo, uz počinjene bitne povrede odredaba upravnog postupka. S tim u svezi u prvom redu navodi da je pogrešan stav tuženika prema kojem je prigovor zastare prava na naplatu bespredmetan zbog postojanja izvršnog rješenja o ovrsi iz 2017. godine. Ističe da zahtjevom nije osporavao zakonitost samog rješenja o ovrsi, već je ukazivao isključivo na zastaru prava na prisilnu naplatu. Nadalje navodi da je odredbama Općeg poreznog zakona propisana apsolutna zastara u roku od šest godina koja teče u kontinuitetu, te da donošenje rješenja o ovrsi ne prekida tijek apsolutnog zastarnog roka. Nadalje se poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj Rev-2369/2017 od 8. siječnja 2020. te ističe da apsolutni zastarni rok teče neovisno o prekidima koji djeluju samo na relativnu zastaru. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, pa da po provedenom postupku poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijeka te obustavi ovrhu.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
5. Sud je zakazao ročište za raspravu za 30. siječnja 2026. na koje stranke nisu pristupile, a kako su uredno pozvane, ročište je održano u njihovom odsustvu.
6. Među strankama ovoga spora je sporno je li pravilno odbijen zahtjev tužitelja za obustavu ovrhe iz predmeta ovoga spora.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prema odredbi članka 74. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine" broj 153/09, 90/11, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16, 127/17, 66/19), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva iz predmeta ovoga spora, na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe naknade za uređenje voda primjenjuje se Opći porezni zakon.
10. Prema odredbi članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva iz predmeta ovoga spora, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
11. Prema shvaćanju Suda, sukladno citiranoj odredbi zastara prava na naplatu poreznog duga ne može nastupiti za vrijeme trajanja ovršnog postupka koje je pokrenut u roku od šest godina od kada zastara počinje teći, a isto je pravno shvaćanje izneseno u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 3379/2023-2 od 21- ožujka 2024., poslovni broj: Usž-1541/22-2 od 37. travnja 2022. i dr.
12. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio, što među strankama nije sporno, da je u predmetu ovoga spora protiv ovdje tužitelja kao ovršenika određena ovrha radi naplate naknade za uređenje voda, rješenjem Grada Pule, Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu, Odsjeka Pododsjeka za komunalne djelatnosti KLASA: UP/I-363-05/17-02/00895, URBROJ: 2168/01-03-03-03-0222-17-1 od 11. prosinca 2017., o čijoj zakonitosti je pravomoćno odlučeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-717/2020-2 od 14. svibnja 2020.
13. Stoga su tužbeni navodi da je nastupila zastupila zastara naplate naknade za uređenje voda po navedenom rješenju o ovrsi neosnovani.
14. Nadalje, tuženik u osporenom rješenju pravilno obrazlaže da tužitelj nije dokazao ni ispunjenje ni jednog drugog zakonskog uvjeta za obustavu ovrhe, propisanog člankom 147. Općeg poreznog zakona, a uvjeta za otpis duga kao nenaplativog prema članku 148. istog Zakona.
15. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika u točki II. izreke ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 4. veljače 2026.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- tužitelju Elektropromet d.d. Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8
