Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3625/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja DG SPORT d.o.o., Prelog, Matije Gupca 102, OIB:94047554060, kojeg zastupa opunomoćenik Neven Marić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o., Zagreb, Miramarska 24, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB:87892589782, radi postupka dodjele bespovratnih sredstava, nakon usmene i javne rasprave, 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-034-01/23-01/71, URBROJ:529-06-02-02-02/1-24-7 od 16. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA:UP/I-034-01/23-01/71, URBROJ:529-02-02-02/1-24-7 od 16. srpnja 2024., u ponovnom postupku povodom izvršenja presude ovog suda poslovni broj Us I- 5940/2023-7 od 24. svibnja 2024., odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, povodom Obavijesti o ishodu provedene provjere i isključenju projektnog prijedloga KLASA:983-03/23- 03/160, URBROJ:567-70-23-2 od 29. svibnja 2023.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka ističe da je u postupku nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da su počinjene bitne povrede odredaba upravnog postupka. Navodi da je prijava pripremljena u cijelosti u skladu s uputama za prijavitelje. Ističe da Elektroenergetska suglasnost (u daljnjem tekstu EES) ni u jednom dijelu Poziva nije bila navedena kao obvezna dokumentacija, a niti je kao takva bila istaknuta u online obrascu, već da se obveza dostavljanja EES-a u Pozivu spomenula samo na dijelu web-stranice pod nazivom Pitanja i odgovori, a koja nije služila kao izvor informacija o obveznoj projektnoj dokumentaciji, već kao oblik pojašnjavanja eventualnih nejasnoća iz Poziva. Tužitelj ujedno ukazuje i na nejednako postupanje prilikom administrativne provjere, a s obzirom da je od drugih prijavitelja tražena nadopuna dokumentacije u vidu dostave upravo EES-a. Tužitelj smatra da je predmetno rješenje nezakonito jer tuženik nije otklonio primjedbe ovog suda iz presude poslovni broj Us I-5940/2023-7 od 24. svibnja 2024., sukladno kojoj sud nije prihvatio stajalište tuženika da obveza ishođenja i dostave EES-a prilikom predaje projektnog prijedloga proizlazi iz Uputa za prijavitelje, jer je tužitelj uz prijavu trebao dostaviti akt temeljem kojeg se može započeti s građenjem (pravomoćnu građevinsku dozvolu/važeću potvrduglavnog projekta ili drugi akt), a tužitelj je uz prijavu upravo dostavio Glavni projekt za izgradnju sunčane elektrane kojem je bila priložena izjava projektanta da ugradnja sustava fotonaponskih modula pripada u grupu jednostavnih radova čijem izvođenju se može pristupiti bez građevinske dozvole. Nadalje ukazuje da je ovaj sud naveo da je tužitelj za izgradnju sunčane elektrane (priključenje novog proizvođača na instalaciju postojećeg kupca) trebao ishoditi EES sukladno propisima iz područja električne energije, no da su nadzor nad ishođenjem EES-a mogla provoditi javnopravna tijela koja vrše nadzor nad upravnim područjem električne energije, a ne HAMAG-BICRO kao tijelo nadležno za vrednovanje projektnih prijava u okviru Poziva te da je sukladno navedenom, kako prema Pravilniku o jednostavnim građevinama tužitelj uz projektnu prijavu nije trebao dostaviti građevinsku dozvolu, ovaj sud u prethodnoj presudi zauzeo shvaćanje da je tuženik prije odbijanja prijave trebao pojasniti tužitelju zašto je uz prijavu trebao dostaviti EES. Nadalje, ističe da je, s obzirom na to da se EES navodi samo kao dokument za praćenje izvršenja projektnih aktivnosti te se pritom ne navodi obveza njegove dostave uz prijavu, već se samo nabraja kao jedan od pokazatelja provedbe projekta, tužitelj zaključio da se EES ne smatra dokumentom kojeg je potrebno dostaviti u fazi Prijave projekta. Ukazuje da su postupci bespovratnih sredstava strogo formalni te da države članice Europske unije imaju obvezu striktno se pridržavati svih obveza vezanih uz korištenje europskih sredstava, pa smatra da je kontradiktorno tvrditi da se obvezna dokumentacija ne mora taksativno navoditi u Uputama za prijavu, već da se može zaključiti iz povezanih sektorskih propisa. Ističe da ako postoji obveza striktne, odnosno precizne provedbe postupka, da ta obveza nužno obuhvaća i striktno, odnosno precizno navođenje sve potrebne dokumentacije u Uputama. Smatra da je pravno neosnovano tvrditi da se obvezna dokumentacija može, odnosno smije, zaključivati iz povezanih propisa, budući da bi takav pristup mogao dovesti do pravne nesigurnosti i potencijalnih nepravilnosti u postupku dodjele bespovratnih sredstava. Nadalje, napominje da tužitelj niti poznavanjem primjenjivog zakonodavstva nije mogao zaključiti da EES treba dostaviti uz prijavu jer EES nije akt koji se temelji na propisima o gradnji niti je propisan kao preduvjet za jednostavnu gradnju (iako tako tvrdi Tuženik). EES je uređen Uredbom o izdavanju energetskih suglasnosti i utvrđivanju uvjeta i rokova priključenja na elektroenergetsku mrežu („Narodne novine“ 7/18) (dalje u tekstu: "Uredba") koja ne veže EES s otpočinjanjem izgradnje, ni na koji način ne onemogućava investitora da investiciju izvrši prije pribave EES, te ne postoji nikakvo ograničenje koje bi branilo investitoru da EES zatraži nakon postavljanja panela, a prije priključenja, ili pred sam završetak radova.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Vezano uz tužbene navode koji se odnose na elektroenergetsku suglasnost, prema kojima tužitelj niti poznavanjem primjenjivog zakonodavstva nije mogao zaključiti da uz prijavu treba dostaviti elektroenergetsku suglasnost, jer elektroenergetska suglasnost nije akt koji se temelji na propisima o gradnji niti je propisan kao preduvjet za jednostavnu gradnju, ističe da HAMAG-BICRO nije tijelo nadležno za upravno područje vezano za električnu energiju stoga je za projektne prijave koje uključuju bilo građenje sustava fotonaponskih modula, bilo postavljanje fotonaponskih modula ugradnjom na postojeću zgradu ili novu zgradu, trebalo dostaviti važeću elektroenergetsku suglasnost od nadležnog javnopravnog tijela za to upravno područje, budući da, nadležno javnopravno tijelo može i odbiti zahtjev za izdavanje takve suglasnosti ukoliko nisu ispunjeni svi preduvjeti za izdavanje iste, a što bi kasnije u provedbi takvog projekta, kojem su odobrena bespovratna sredstava, rezultiralo problemima prilikom priključenja fotonaponske elektrane na elektroenergetsku mrežu, konkretno nepostizanjem ostvarenja pokazatelja neposrednih rezultata projekta te posljedično raskidom Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Stoga smatra da su prijavitelji trebali bez iznimke dostaviti važeću elektroenergetsku suglasnost izdanu od nadležnog javnopravnog tijela za to upravno područje, s obzirom da je ista preduvjet za građenje novih sustava fotonaponskih modula i/ili ugradnju novih fotonaponskih modula na postojeću zgradu, te bez važeće elektroenergetske suglasnosti nije moguće priključenje fotonaponske elektrane na elektroenergetsku mrežu. Vezano uz tužbene navode prema kojima se od nekih drugih prijavitelja u postupku administrativne provjere tražila naknadna dopuna dokumentacije upravo traženjem dostave elektroenergetske suglasnosti iako se nije radilo o drugačijim okolnostima od tužiteljevih, tuženik ističe da svrha postupka pojašnjavanja nije pružiti prijavitelju priliku da ispravi propuste ili pogreške koji bi rezultirali prihvaćanjem neprihvatljivih elemenata u projektu ili prihvaćanjem neprihvatljivog projekta sukladno odredbama PDP-a, odnosno mijenjanjem konstitutivnih dijelova projektnog prijedloga koji bi rezultirali boljim ocjenjivanjem kvalitete istoga, slijedom čega nisu tražena pojašnjenja od onih prijavitelja koji nisu dostavili prilikom predaje projektne prijave onu dokumentaciju za koju je bila propisana obveza dostave prilikom predaje projektne prijave. Dakle, samo ukoliko je dostavljena dokumentacija za svaki navedeni kriterij s obvezom dostave akata odnosno „dokumenata/dokaza", prilikom predaje projektnog prijedloga, a to su odlučujući kriteriji 17., 18., 19., 20. i 21. u Kontrolnoj listi provjere prihvatljivosti projekta i aktivnosti za koje je izrijekom navedeno: „Navedeni akt prijavitelj mora dostaviti prilikom predaje projektnog prijedloga", bilo je moguće tražiti pojašnjenje od prijavitelja vezano samo za inicijalno dostavljenu dokumentaciju, ukoliko je pojašnjenje inicijalno dostavljene dokumentacije potrebno. Nadalje, pojašnjava da se kriteriji provjere prihvatljivosti projekta i aktivnosti broj 17., 19., 20. i 21. odnose na službene akte izdane od nadležnih javnopravnih tijela, s naglaskom da se za kriterij broj 17. jasno navodi u Uputama za prijavitelje u odjeljku 6. Kako se prijaviti pod točkom broj 15. da je dostava takvog akta obvezna, odnosno u stupcu naziva „Obvezno - Grupa 1 "jasno je propisano: „DA". Obrazlaže da prijavitelji, koji nisu priložili niti jedan inicijalni akt izdan od nadležnog javnopravnog tijela za neki od navedena četiri odlučujuća kriterija, nisu mogli zaprimiti zahtjev za pojašnjenjem vezano za kriterij za koji nije bilo inicijalno dostavljenog akta u projektnoj prijavi, a da se, s obzirom na to da tužitelj, prilikom predaje projektnog prijedloga, nije dostavio niti jedan akt izdan od nadležnog javnopravnog tijela za odlučujući kriterij broj 17., za nedostavljene akte nije moglo zatražiti od tužitelja pojašnjenje dokumentacije tijekom postupka provjere kako se ne bi povrijedilo načelo jednakog postupanja, načelo zabrane diskriminacije, načelo transparentnosti i načelo razmjernosti tijekom postupka dodjele bespovratnih sredstava.

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, zakonskog zastupnika tužitelja i opunomoćenica tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.

7. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru Poziva za dostavu projektnih prijedloga na temu „Jačanje održivosti te poticanje zelene i digitalne tranzicije poduzetnika u sektoru turizma - GRUPA 1“, referentne oznake: NPOO.C1.6.R1-I2.01 (dalje u tekstu: "Poziv").

8. Uvidom u Obavijest o ishodu provedene provjere i isključenju projektnog prijedloga Hrvatske agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, KLASA:983- 03/23-03/160, URBROJ:567-70-23-2 od 29. svibnja 2023. utvrđeno je da je nakon provedenog postupka administrativne provjere i provjere prihvatljivosti utvrđeno kako projektni prijedlog tužitelja ne udovoljava svim zahtjevima prihvatljivosti postavljenim u Pozivu jer uz prijavu nije priložena Elektroenergetska suglasnost.

9. Osporavanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja protiv navedene Obavijesti s obrazloženjem da je Uputama za prijavitelje predmetnog Poziva u poglavlju 2.2. Svrha (cilj) poziva navedeno, kod Pokazatelja neposrednih rezultata, za pokazatelj ,,RRFCI 02 - Ugrađeni dodatni operativni kapaciteti za energiju iz obnovljivih izvora”, da je izvor provjere Elektroenergetska suglasnost, da je sukladno navedenom Prijavitelj trebao dostaviti Elektroenergetsku suglasnost ukoliko projektnim prijedlogom planira ugraditi dodatne operativne kapacitete za energiju iz obnovljivih izvora, poput građenja sustava fotonaponskih modula i/ili postavljanja fotonaponskih modula ugradnjom. Nadalje, obrazlaže da je Prijavitelj trebao dostaviti važeću Elektroenergetsku suglasnost izdanu od nadležnog javnopravnog tijela za Glavni projekt koju u ovom slučaju izdaje HEP-ODS d.o.o., ukoliko se projektnim prijedlogom planira ugraditi dodatne operativne kapacitete za energiju iz obnovljivih izvora, poput građenja sustava fotonaponskih modula ili postavljanja fotonaponskih modula ugradnjom, da je trebao imati ishođenu Elektroenergetsku suglasnosti za postavljanje fotonaponskih modula do trenutka predaje projektne prijave te istu priložiti uz svoj projektni prijedlog prilikom predaje projektnog prijedloga, a što nije učinio nego je EES predana tek u sklopu predmetnog prigovora. Ističe da navedena obveza dostave važećeg akta izdanog od nadležnog javnopravnog tijela za planirani zahvat ugradnje fotonaponskih modula proizlazi iz Uputa za prijavitelja, poglavlja 6. Kako se prijaviti, 6.1. Projektni prijedlog gdje je pod obveznim Dokumentom/dokazom redni broj 15. navedena referenca: „Pravomoćna građevinska dozvola / važeća potvrda glavnog projekta, odnosno drugi odgovarajući akt temeljem kojeg se može započeti s građenjem sukladno pozitivnim propisima, uključujući i Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“ broj: 112/17, 34/18, 36/19, 98/19 i 31/20)". Isto tako navodi da je i u Prilogu 3.1. Postupak dodjele bespovratnih sredstava 2. izmjena jedan od navedenih Kriterija za provjeru prihvatljivosti projekta i aktivnosti upravo kriterij broj 17. koji glasi:„Prijavitelj je dostavio odgovarajući akt (pravomoćnu građevinsku dozvolu/važeću potvrda glavnog projekta, odnosno drugi odgovarajući akt temeljem kojeg se može započeti s građenjem), izdan prema zakonskim propisima kojima se regulira gradnja građevina.

Navedeni akt prijavitelj mora dostaviti prilikom predaje projektnog prijedloga. Nadalje, objašnjava da se sukladno Uputama za prijavitelje propisi koji se odnose na ovaj Poziv su propisi, koji su važeći u trenutku njegove objave, te se na Upute za prijavitelje i ostalu prateću dokumentaciju, kao i na sve odnose koji proizlaze iz Poziva, primjenjuje pozitivno zakonodavstvo što uključuje zakonske i podzakonske akte RH i EU koji su naknadno stupili na snagu, kao i sve njihove kasnije izmjene i dopune. Stoga smatra da navedena obveza za Prijavitelja proizlazi i iz nacionalnog zakonodavstva, konkretno iz regulative koja uređuje područje električne energije, konkretno Zakona o energiji („Narodne novine“ broj: 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18), Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj: 111/21 i 83/23), Uredbe o izdavanju energetskih suglasnosti i utvrđivanju uvjeta i rokova priključenja na elektroenergetsku mrežu („Narodne novine“ broj: 07/18) te važećih Pravila o priključenju na distribucijsku mrežu.

10. U Uputama za prijavitelje, poglavlje 1. Opće informacije propisano je da „Propisi koji se odnose na ovaj Poziv su propisi, koji su važeći u trenutku njegove objave, te se na Upute za prijavitelje i ostalu prateću dokumentaciju, kao i na sve odnose koji proizlaze iz Poziva, primjenjuje pozitivno zakonodavstvo što uključuje zakonske i podzakonske akte RH i EU koji su naknadno stupili na snagu, kao i sve njihove kasnije izmjene i dopune. Dužnost je prijavitelja provjeriti primjenjivo zakonodavstvo u trenutku dostave projektnog prijedloga jer će se na prijavitelja primijeniti propisi koji su na snazi (važeći) u trenutku podnošenja projektnog prijedloga". U odjeljcima 2.8. Prihvatljivost projekta i 6. Kako se prijaviti, 6.1 . Projektni prijedlog u Uputama za prijavitelje te sukladno propisanim kriterijima u Prilogu 3. 2. Postupak dodjele bespovratnih sredstava - 2. izmjena, prilikom predaje projektnog prijedloga potrebno je dostaviti, između ostalog, drugi odgovarajući akt temeljem kojeg se može započeti s građenjem sukladno pozitivnim propisima.

11. Navedena obveza za tužitelja proizlazi iz regulative koja ureduje područje električne energije, konkretno iz Zakona o energiji, Zakona o tržištu električne energije, Uredbe o izdavanju energetskih suglasnosti i utvrđivanju uvjeta i rokova priključenja na elektroenergetsku mrežu („Narodne novine", broj: 07/18) te važećih Pravila o priključenju na distribucijsku mrežu. Tužitelj je za ugradnju fotonaponskih modula, trebao ishoditi i dostaviti elektroenergetsku suglasnost za jednostavna priključenja od tvrtke HEP-ODS d.o.o., a koja se izdaje u pojednostavljenom postupku. Međutim, tužitelj nije dostavio važeću elektroenergetsku suglasnost za planiranu ugradnju fotonaponskih modula izdanu od HEP-ODS d.o.o. do dana predaje projektnog prijedloga. Navedena obveza dostave važećeg akta izdanog od nadležnog javnopravnog tijela za planirani zahvat ugradnje fotonaponskih modula proizlazi iz Uputa za prijavitelje, poglavlja 6. Kako se prijaviti, 6.1 . Projektni prijedlog, gdje je pod obveznim Dokumentom/dokazom redni broj 15. navedena referenca: „Pravomoćna građevinska dozvola/važeća potvrda glavnog projekta, odnosno drugi odgovarajući akt temeljem kojeg se može započeti s građenjem sukladno pozitivnim propisima, uključujući i Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima.“

12. Kriterij prihvatljivosti projektnog prijedloga vezano za obvezu dostave odgovarajućih akata također je naveden pod brojem 17. u poglavlju 2.8. Prihvatljivost projekta iz Uputa za prijavitelje. Prijavitelj je, dakle, trebao prilikom predaje projektne prijave dostaviti odgovarajući akt, konkretno elektroenergetsku suglasnost temeljem - koje se može započeti s građenjem sustava fotonaponskih modula i/ili ugradnjom fotonaponskih modula sukladno pozitivnim propisima.

13. Nadalje, u Uputama za prijavitelje predmetnog Poziva u poglavlju 2.2. Svrha (cilj) poziva navedeno je kod Pokazatelja neposrednih rezultata, za pokazatelj „RRFCI 02 — Ugrađeni dodatni operativni kapaciteti za energiju iz obnovljivih izvora", da je izvor provjere elektroenergetska suglasnost. Tužitelj je, stoga, trebao dostaviti elektroenergetsku suglasnost ako projektnim prijedlogom planira ugraditi dodatne operativne kapacitete za energiju iz obnovljivih izvora, poput građenja sustava fotonaponskih modula ili postavljanja fotonaponskih modula ugradnjom.

14. U objavljenim Pitanjima i odgovorima, koji su sastavni dio natječajne dokumentacije Poziva, na više upita potencijalnih prijavitelja vezano za pitanje je li uvjet prihvatljivosti projekta i posjedovanje Elektroenergetske suglasnosti s obzirom na to da je u Uputama za prijavitelje propisano kako je za RRFCI 02 - Ugrađeni dodatni operativni kapaciteti za energiju iz obnovljivih izvora za godinu m+1 izvor provjere elektroenergetska suglasnost (npr. pitanje redni broj 2.86., oznaka 31FAi9LK, na stranici 73), izdan jasan, precizan i nedvojben odgovor, koji glasi: „Napominjemo kako je za građenje sustava fotonaponskih modula i/ili postavljanje fotonaponskih modula na postojeću građevinu u svrhu proizvodnje električne energije, potrebno priložiti i važeću elektroenergetsku suglasnost izdanu od nadležnog javnopravnog tijela".

15. Dakle, iz postavljenih pitanja kroz instrument Pitanja i odgovora od potencijalnih prijavitelja, razvidno je kako su potencijalni prijavitelji bili upoznati s činjenicom obveze ishođenja odgovarajućeg akta za građenje sustava fotonaponskih modula i/ili postavljanje fotonaponskih modula ugradnjom na postojeću zgradu ili novu zgradu jer su tražili od tuženika pojašnjenje vezano za obvezu dostave navedene dokumentacije odnosno obvezu dostave odgovarajućeg akta u trenutku predaje projektne prijave. Konkretno, pitanja su se izravno odnosila na to je li uvjet prihvatljivosti projekta, između ostalog i posjedovanje elektroenergetske suglasnosti kao i „je li potrebno ishoditi elektroenergetsku suglasnost u fazi predaje projektne prijave ili je u redu da se suglasnost ishodi nakon predaje projektne prijave”. Odgovorima na pitanja nije se reinterpretiralo niti izmijenilo tekst Uputa za prijavitelje, jer je ishođenje elektroenergetske suglasnosti izdane od nadležnog javnopravnog tijela zakonska obveza prijavitelja/tužitelja ukoliko planira građenje sustava fotonaponskih modula i/ili postavljanje fotonaponskih modula na postojeću zgradu ili novu zgradu.

16. Prema mišljenju ovog suda prilaganje elektroenergetske suglasnosti nije bilo navedeno pod dokumentacijom koja je Pozivom tražena odjeljkom 2.8. Prihvatljivost projekta. Međutim, nije sporno da je poglavljem 1. Opća informacija poziva propisano upozorenje prijaviteljima na primjenu aktualnog zakonodavstva. Također je u uputama za prijavitelje ovog poziva u poglavlju 2.2. Svrha (cilj) poziva navedeno: "Za potrebe praćenja postignuća projekta, prijavitelj je obvezan na razini projektnog prijedloga navesti konkretne vrijednosti za sve pokazatelje koji će se ostvariti provedbom projekta. Također uputa za pokazatelj „RRFCI 02 - ugrađeni dodatni operativni kapaciteti za energiju iz obnovljivih izvora, izvor provjere elektroenergetska suglasnost. Nadalje, pitanje je li elektroenergetska suglasnost sastavni dio dokumentacije predmetnog poziva nedvojbeno je razriješeno kroz Pitanja i odgovore koji su objavljeni i koji su sastavni dio natječajne dokumentacije kroz više upita u svezi uvjeta prihvatljivosti projekta izričito u odnosu na elektroenergetsku suglasnost.

17. Nadalje, iz cjeline Uputa ne proizlazi da dužnost prilaganja dokumentacije projektnoj prijavi obuhvaća dužnost prilaganja samo one dokumentacije koja je taksativno navedena izričitim nazivom dokumenta, već i one dokumentacije koja proizlazi iz povezanih sektorskih propisa (ovdje: propisa na području energetike), općenito i/ili upućujuće označene u Uputama.

18. Temeljem sadržaja spisa predmeta i citiranih zakonskih propisa ovaj sud ocjenjuje da je tuženo tijelo pravilno odbilo prigovor tužitelja podnesen protiv postupanja HAMAG-BICRO.

19. Nadalje, tužitelj je u tužbi iznio istovjetne navode koje je iznio i u prigovoru a na koje mu je detaljno, iscrpno i razložno odgovorio tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja, a koje razloge prihvaća kao osnovane i ovaj sud.

20. Slijedom navedenog prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, te osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

21. Imajući u vidu sve navedeno sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja, za saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja, ocijenivši isti nesvrsishodnim.

22. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

23. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.

U Zagrebu, 4. veljače 2026.

Sutkinja

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e-komunikacije

2. tuženiku putem e-komunikacije

3. U spis