K-191/2019-27
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Ivani Peronja kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Sunčice Jaman, u kaznenom postupku protiv okrivljenika PC, zbog kaznenog djela protiv imovine – utajom- djelo opisano u čl. 232. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15,61/15, 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po čl. 232. st. 3. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1099/2017 od 20. veljače 2019., nakon održane rasprave 1. prosinca 2025. i 30. siječnja 2026., a zaključene 30. siječnja 2026. u nazočnosti okrivljenika, branitelja okrivljenika, Domagoja Rupčića, odvjetnika u Sisku, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Branke Dujmić i opunomoćenika oštećenika, Edvarda Sušca, odvjetnika u Splitu, 4. veljače 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 –ZKP/08) kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-191/2019 od 23. lipnja 2020. protiv okrivljenika PC stavlja se izvan snage.
II. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08
OKRIVLJENIK: PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UC i ČC, rođene P, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, zaposlen u svojoj tvrtki, s mjesečnim primanjima od 2.000,00 EUR-a, oženjen, otac četvero malodobne djece, neosuđivan,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi u travnju 2017. godine u Splitu, postupajući zajednički i dogovorno sa UC, nakon što bi prestala osnova za zadržavanje novčanog iznosa od 168.750,00 kuna kojeg bi po dogovoru s IC primili od nje kao naknadu da umjesto njih od 01. travnja 2017. stupi na mjesto zakupoprimca poslovnog prostora na adresi [adresa], u [adresa], vlasništvo zakupodavaca Nardelli-Vuletić, i preuzme opremu poslovnog prostora, unatoč njezinu traženju da bi odbili joj vratiti ovaj novac te ga zadržali i potrošili za vlastite potrebe, a prilikom napuštanja poslovnog prostora da bi odnijeli sa sobom i opremu poslovnog prostora, čime da bi imenovanu oštetili za 168.750,00 kuna
dakle, da bi protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu povjerene a vrijednost utajene stvari je velika,
III. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine - utajom - djelo opisano u čl. 232. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 232. st. 3. Kaznenog zakona (NN 125/11-101/17).
IV. Na temelju članka 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-1099/2017 od 20. veljače 2019., protiv okrivljenika pod 1) UC i okrivljenika pod 2) PC, zbog kaznenog djela protiv imovine
– utajom - djelo opisano u čl. 232. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 232. st. 3. KZ/11, te je predložilo da ovaj sud na temelju članka 541. ZKP/08 izda kazneni nalog.
1.1. Sud je prihvatio navedeni prijedlog optužbe te je donio presudu posl. br. K - 191/2019 od 23. lipnja 2020. kojom je protiv okrivljenika pod 1) UC i okrivljenika pod 2) PC izdao kazneni nalog.
1.2. Rješenjem ovog suda gornjeg poslovnog broja od 9. siječnja 2026., sud je na temelju članka 199. ZKP/08, obustavio kazneni postupak protiv okrivljenika pod 1) UC, zbog kaznenog djela protiv imovine - utajom - djelo opisano u čl. 232. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 232. st. 3. KZ/11 te je na temelju odredbe članka 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno da troškovi kaznenog postupka u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.
1.3. Budući da je okrivljenik PC pravovremeno protiv naprijed navedene presude podnio prigovor, to je sud proveo postupak, nakon okončanja kojeg je kazneni nalog u odnosu na naprijed imenovanog okrivljenika stavljen izvan snage sukladno čl. 544. st. 1. ZKP/08.
2. Oštećenica IC je izjavila da ne postavlja imovinskopravni zahtjev obzirom da joj je u međuvremenu podmiren cjelokupni dugovani iznos.
3. Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasn i o tome kakav stav zauzima prema optužnici, okrivljenik PC je na raspravi održanoj 1. prosinca 2025. izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
3.1. Okrivljenik PC je iznio svoju obranu na početku dokaznog postupka jer je tako zahtijevao, sve sukladno odredbi čl. 417a. st. 5. ZKP/08.
4. Uvažavajući negiranje optužbe od imenovanog okrivljenika, u dokaznom postupku ispitani su svjedoci-oštećenici IC i LC.
4.1. Nadalje, u dokazne svrhe, na temelju odredbe čl. 329. st. 3. ZKP/08 , pregledani su i pročitani: ugovor o preuzimanju poslovnog prostora i opreme zaključen između GRAND UGO d.o.o. i Ugostiteljskog objekta RING vlasništvo IC (list 4 spisa), ugovor o preuzimanju poslovnog prostora i opreme zaključen između UC i IC (list 5 spisa), opomene punomoćnika oštećene IC upućene okrivljenicima za povrat primljenog iznosa od 168.750,00 kuna (list 6-9 spisa), ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen između FC, EC i OC kao zakupodavaca te GRAND UGO d.o.o. kao zakupnika (list 16-19 spisa), raskid Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog 01. kolovoza 2016. (list 20 spisa), izvod ZABA-e za račun GRAND UGO d.o.o. (list 23-24 spisa), dopisi UC upućeni IC (list 25-26 spisa), preslika naloga platitelja UC za plaćanje iznosa od 10.000,00 kuna na račun primatelja IC (list 27 spisa), opomene punomoćnika oštećene upućene okrivljenicima (list 28-31 spisa), dopisi UC upućeni IC (list 32-33 spisa), kartice trgovačkog društva GRAND UGO za partnere EC, DC i FC (list 34 -36 spisa), priloženi podnesci UC upućeni IC (list 56-58 spisa) i gospodinu VC (list 59-62 spisa), potvrde o izvršenim uplatama (listovi 149-152 spisa), smrtni list za UC od 30. prosinca 2025. (list 176 spisa) te potvrde o plaćanju od 30.7.2018. i 27.2.2019. (listovi 187-188 spisa).
4.2. Potom je u dokaznom postupku, na temelju odredbe čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08, uz suglasnost stranaka, pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka VC sastavljen u ODO Split dana 08. ožujka 2018. godine (list 75-77 spisa).
4.3. Na kraju dokaznog postupka, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika PC od 30. siječnja 2026. (list 189 spisa).
5. Iznoseći svoju obranu u prethodnom postupku (listovi 64-68 spisa) okrivljenik PC u bitnom je izjavio da se 27. veljače 2017. upoznao sa gospođama LC i IC u [adresa], a nakon što su one bile upoznate da on i otac daju prostor u dogovoru sa gospodinom VC, koji prostor su prethodno oglasili na „Njuškalu“. Pokazan im je prostor te je potpisan predugovor koji je ovjeren kod javnog bilježnika, inače sina od gospodina VC. On je primio tada 50,000 kuna na ime kapare. Potom je dogovorio sa VC da upozna gospođe, a dogovoreni sastanak održao se 27. ožujka 2017. Gospođe su pristale na njihove uvjete, htjele su zadržati dio njihovog interijera, ne zna da li je to spomenuto u nazočnosti gospodina VC, ističući da su interijer uredili on i otac. O detaljima novog ugovora su obavijestili drugu stranu. 17. ožujka 2027. da su naprijed imenovane gospođe održale sastanak sa gospodinom VC bez njega i njegovog oca, ali da je očito tada došlo do nesporazuma između njih jer mu je rečeno od strane gospođa da je VC od njih tražio unaprijed plaćanje šestomjesečne najamnine, što bi iznosilo plaćanje VC iznosa od po 500,00 eura mjesečno, a to da nije bilo utanačeno u ugovoru. VC da je zakomplicirao cijelu situaciju, nakon što je saznao da su oni dobili novac od oštećenica. VC je tražio da dođu iz [adresa] u [adresa] nešto potpisati. Kada su se sastali sa VC, on da od njih tražio 7.500,00 eura na ime sklapanja novog ugovora sa gospođama, na što oni nisu pristali jer su smatrali da su oni izašli iz ugovora. Pojasnio je da su oni htjeli na sastanku da se poništi prvi zaključeni ugovor, a važeći umanji za primljeni iznos od 50,000 kuna, htjeli su dati tada gospođama ovih prvih 50.000 kuna koji novac su imali tada u džepu. Inače, primljeni novac je završio na račun firme s uplatnicom. Raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora je sačinjen ubrzo nakon toga. Dobrovoljno su platili 10.000, kuna kako bi gospođe vidjele da oni ne bježe od ničega, ali oštećenice da su tražile plaćanje istog iznos i od njega i njegovog oca koji je ostao u ugovoru, a on da je iz istog izašao jer je taj ugovor kojeg je on potpisao na ime firme stavljen izvan snage. Interijer su zbrinuli jer oštećenice nisu htjele doći po isti.
5.1. Iznoseći svoju obranu na raspravi održanoj 30. siječnja 2026. (list 170 spisa) okrivljenik PC koristio je zakonsko pravo da iznese obranu i da ne odgovara na pitanja stranaka, te je ustrajao u negiranju počinjenja terećenog kaznenog djela ostavši pri svojoj ranijoj obrani, ističući kako nema ništa novo za nadodati.
6. Prije nego što je sud utvrdio završetak dokaznog postupka, stranke su navele kako nemaju primjedbi na tijek dokaznog postupka niti drugih dokaznih prijedloga.
7. Po provedenom dokaznom postupku sud je, analizirajući svaki dokaz posebno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, utvrdio kako nije dokazano da je okrivljenik PC počinio kazneno djelo protiv imovine - utajom - djelo opisano u čl. 232. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 232. st. 3. KZ/11, na način kako mu se to stavlja na teret optužbom, zbog čega ga je oslobodio optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08.
8. Naime, navedeno kazneno djelo čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni, dok klalificirani oblik ovog kaznenog djela čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni, a vrijednost utajene stvari ili imovinskog prava je velika. Ovo kazneno djelo može se ostvariti samo s namjerom, a dovršeno je onda kada počinitelj s povjerenom stvari raspolaže kao da je njegova. Utaja se čini u prisvajanju tuđe pokretne stvari koja se nalazi u detenciji počinitelja. Dakle, počinitelj tog imovinskog delikta je osoba koja je po bilo kojem dopuštenom temelju u posjedu tuđe pokretne stvari s kojom je u takvom odnosu da s njom može raspolagati kao svojom (npr. ponuditi je na prodaju, prodati je, zamijeniti i slično). Za postojanje kaznenog djela utaje ne traži se da je pokretna stvar povjerena od strane vlasnika te stvari, već je dovoljno da je povjerena od strane ovlaštenog držatelja te stvari. Bitno da je temelj detencije dopušten i da on pruža počinitelju stvarnu mogućnost nesmetanog raspolaganja pokretnom stvari u trenutku počinjenja kaznenog djela.
9. Okrivljeniku se optužbom stavlja na teret da je u travnju 2017. godine u Splitu, postupajući zajednički i dogovorno sa UC, nakon što je prestala osnova za zadržavanje novčanog iznosa od 168.750,00 kuna kojeg su po dogovoru s IC primili od nje kao naknadu da umjesto njih od 01. travnja 2017. stupi na mjesto zakupoprimca poslovnog prostora na adresi [adresa], u [adresa], vlasništvo zakupodavaca Nardelli-Vuletić, i preuzme opremu poslovnog prostora, unatoč njezinu traženju odbili joj vratiti ovaj novac te ga zadržali i potrošili za vlastite potrebe, a prilikom napuštanja poslovnog prostora odnijeli sa sobom i opremu poslovnog prostora, čime su imenovanu oštetili za 168.750,00 kuna.
10. S obzirom da okrivljenik u svojim obranama izrijekom negira počinjenje inkriminiranih radnji na štetu oštećenice IC, kao sporno u postupku valjalo je raspraviti i utvrditi je li isti svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela utaje.
11. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik PC zajedno sa ocem UC, posredstvom trgovačkog društva GRAND UGO d.o.o., kojeg je direktor bio okrivljenik PC, bio u zakupu poslovnog prostora u Splitu, na adresi [adresa], vlasništvo obitelji FC, DC i VC, koje je sve zastupao jedan od suvlasnika VC. Nadalje, među strankama nije bilo sporno da je oštećenica IC po dogovoru sa sada pokojnim UC, zajedno s kćerkom LC, dana 27. veljače 2017. pregledala poslovni prostor i opremu te da je radi preuzimanja zakupa, dana 28. veljače 2017. potpisala ugovor o preuzimanju poslovnog prostora i opreme, tada na trgovačko društvo GRAND UGO kao prethodnog zakupnika. Nastavno, nije bilo sporno niti da je ugovor o preuzimanju poslovnog prostora i opreme zaključen između GRAND UGO d.o.o. zastupan po direktoru PC i Ugostiteljskog objekta RING vlasništvo IC (list 4 spisa) raskinut 21. ožujka 2017. (list 22 spisa), nakon čega je potpisan ugovor o preuzimanju poslovnog prostora i opreme zaključen između UC i IC (list 5).
11.1. Nadalje, među strankama nije bilo prijeporno ni da je kćerka oštećenice LC dogovorila s UC preuzimanje prostora zajedno s dijelom opreme, a sve za vrijednost od 22.000,00 EUR-a, pri čemu je dogovoreno da će zakupnina iznositi 2.000,00 EUR-a mjesečno. Ujedno, nije bilo sporno ni da je prilikom zaključenja ugovora o preuzimanju poslovnog prostora i opreme, tada zaključenog sa trgovačkim društvom GRAND UGO, u veljači 2017. LC PC predala 50.000,00 kuna na ruke koji iznos je okrivljenik PC položio na račun trgovačkog društva, dok je preostali dio ugovorenog novca isplaćen nakon što je LC realizirala kredit, tako da je u konačnici od strane oštećenice na ime pravnog posla predano sveukupno 168.750,00 kuna. Uz navedeno, nije bilo prijeporno ni da nije došlo do zaključenja ugovora o zakupu između vlasnika prostora i IC, nakon čega je imenovana od UC i PC tražila povrat iznosa od 168.750,00 kuna, koji cjelokupni iznos dugovanja je oštećenici IC platio PC. Navedena utvrđenja proizlaze iz iskaza ispitanih svjedoka, obrane okrivljenika te materijalnih dokaza pobrojanih pod toč. 4., 4.1. i 4.2.
12. U postupku je trebalo utvrditi, s obzirom na negiranje optužbe, da li je okrivljenik protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu povjerene a vrijednost utajene stvari je velika, i da li je inkriminiranim postupanjem ostario sva zakonska obilježja kaznenog djela utaje iz čl. 232. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 232. st. 3. KZ/11, na način kako mu se to stavlja na teret optužbom.
13. Ispitana u svojstvu svjedoka LC (list 181) izjavila je da je s majkom IC, koja se dugi niz godina bavi ugostiteljstvom, putem "Njuškala" pronašla oglas o mogućnosti preuzimanja poslovnog prostora u [adresa]. U kontaktu s osobom koja se predstavila kao UC, direktor društva GRAND UGO, i tijekom kasnijeg razgledavanja poslovnog prostora saznale su da je riječ o poslovnom prostoru u vlasništvu drugih osoba, no UC da im je kazao da su mu "ruke odriješene" od strane vlasnika po pitanju traženja novog zakupca i davanja prostora u zakup. Tada im je spomenuto da poslovnim prostorom upravlja gospodin VC i da se isti trenutno ne nalazi u Splitu.
13.1. Nadalje, prilikom zaključenja ugovora o preuzimanju poslovnog prostora i opreme, tada zaključenog sa trgovačkim društvom GRAND UGO, u veljači 2017. U da je predala 50.000,00 kuna na ruke, dok su im ostatak novca isplatile nakon što je ona realizira kredit, tako da im je u konačnici predano sveukupno 168.750,00 kuna. Po povratku gospodina VC s putovanja UC ih je kontaktirao i dogovorio susret s VC, koji je bio ugodan, ali da je VC inzistirao na još jednom susretu samo s njima dvjema. Prilikom tog idućeg susreta, u trenutku kad se prešlo na razgovor o poslovnom dijelu, gospodin VC da je kazao da on želi plaćanje 6 mjesečnih zakupnina unaprijed i da je to uvjet zaključenja ugovora o zakupu. Taj značajan iznos bilo im je nemoguće dati jer su do tog momenta U platili sveukupno 22.500,00 EUR-a, a daljnjeg novca nisu imali. Nakon ovoga, kontaktirala je UC, koji je bio iznenađen ovim ishodom i kazao joj da će on razgovarati s VC i uvjeriti ga da ne traži najamninu unaprijed i da im prepusti prostor na način kako su i dogovorili, obećavajući joj pri tome da će im prostor biti predan 01. travnja, a u protivnom da će oni vratiti sav novac primljen do tada. U prvom idućem razgovoru UC da je kazao da je VC ustrajan u svom naumu ali da će ga i dalje pokušati slomiti, no daljnji kontakti s UC da su se prorijedili, a situacija u konačnici nikada nije dobila pozitivan ishod za nju i majku jer im novac nije vraćen. Uz navedeno, Č da su iselili iz prostora odnijevši sa sobom i inventar kojeg su one otkupile. Nakon svih ovih zavrzlama, osim e-mailova razmijenjenih s UC, drugih kontakata nije bilo s tim da je u jednom navratu napomenula kako će biti prisiljena sporove riješiti pravnim putem pa da je UC nakon toga uplatio iznos od 10.000,00 kuna na račun njene majke.
13.2. Svjedokinja LC je u svom svjedočkom iskazu na raspravi (list 181 spisa) izjavila kako više nije zainteresirana za kazneni progon protiv okrivljenika obzirom da joj je prije jedno 3 mjeseca u cijelosti isplaćen dugovani iznos, s dogovorenim kamatama. U bitnome je pojasnila da ju je kontaktirao UC prije jedno 3 mjeseca, te da je od nje tražio da povuče kaznenu prijavu, navodeći da će joj on isplatiti dugovani iznos. Ona da je tada kazala UC kako to ne može učiniti dokle god joj se ne isplati ono što joj on i PC duguju, ističući da je zaista u kratkom roku od ovog poziva došlo do isplate dugovanog iznosa. Inače, prije spomenutog poziva da su bile uplate u dva navrata, od kojih da je jedna u iznosu od 10.000,00 kuna bila odmah na početku kada su i podigli kaznenu prijavu, a druga u iznosu od 20.000,00 kuna da je bila nakon toga, dok da je nakon ove dvije uplate bio muk nekoliko godina. Inače, ove uplate da su išle na račun njezine majke zato što je majka vlasnik firme koja je u svojstvu ovlaštene osobe firme i potpisala predmetni ugovor.
14. Ispitana na raspravi u svojstvu svjedoka-oštećenika IC (listovi 182-183 spisa) je izjavila da više nije zainteresirana za kazneni progon protiv okrivljenika u ovom kaznenom postupku te da ne postavlja imovinskopravni zahtjev obzirom da joj je podmiren cjelokupni dugovani iznos prije jedno 2 mjeseca. U bitnome je izjavila da je UC nazvao njezinu kćerku, te da je cjelokupan iznos dugovanja uplaćen na njezin račun. Što se tiče inkriminiranog događaja, izjavila je da su ona i kći htjele ući u poslovni prostor kojeg su UC i PC oglašavali putem "Njuškala", a da su tek poslije saznale da taj prostor nije bio u njihovom vlasništvu, već se radilo o prostoru u vlasništvu gospodina VC koji je tražio od nje i njezine kćerke da mu (VC) plate unaprijed 6 mjeseci za dogovorenu najamninu. Međutim, njoj i kćerki da je bilo nemoguće ispuniti ovo traženje od gospodina VC obzirom da su ranije platile iznos od 15.000,00 EUR-a za predaju posla i 50.000,00 kuna za dio inventara koji su odlučile preuzeti od PC i UC. Nadalje, sa VC da je potpisala i ovjerila ugovor zaključen između nje i PC jer je on bio vlasnik firme. Izjavila je da se s obzirom na protek vremena ne može sjetiti svih detalja predmetnog događaja, ali da se sjeća da je bilo problema oko potpisivanja jednog ugovora, te da je potpisan drugi ugovor.
14.1. Nadalje, kako je nakon ovog dogovorenog iznosa koji su platile na ime inventara i predaje posla gospodin VC od njih tražio da njemu plate unaprijed 6 mjeseci na ime najamnine, a kako je njoj i kćeri to bilo nemoguće, ona i kći da su tražile od UC i PC povrat uplaćenih sredstava. Nakon svega ovoga UC i PC da su izašli iz ovog poslovnog prostora te da su iz istog odnijeli i inventar koji su ona i kći platile. Do uplate cjelokupnog iznosa, njoj da je ranije bio uplaćen na njezin račun iznos od 10.000,00 kuna odmah nakon što su podigli kaznenu prijavu, a drugi iznos od 20.000,00 kuna nakon jedno godinu do dvije godine od uplate ovog prvog iznosa, pojašnjavajući da se ne može sjetiti da li su bile dvije uplate od po 20.000,00 kuna, a prije ove zadnje uplate kada joj je isplaćen cjelokupan iznos dugovanja.
15. Ispitan u svojstvu svjedoka VC (listovi 75-77 spisa) izjavio je da je sporni poslovni prostor vlasništvo obitelji VC, DC, FC i I, i da je on punomoćnik svih suvlasnika u zaključivanju poslova vezanih za ovaj poslovni prostor. Poslovni prostor da je bio u zakupu trgovačkog društva GRAND UGO, odnosno UC i PC, koji su ga obavijestili da namjeravaju izaći iz prostora i da traže novog zakupca, na što im je on načelno dao suglasnost, uz napomenu da ne mogu ništa dogovoriti bez njega osobno. Sastao se s IC i LC, u nazočnosti PC i UC. Te prigode s njima da je dogovorio još jedan sastanak, mimo UC, kako bi ih bolje upoznao, pa da su se našli par dana nakon toga kada im je kazao da je imao loše iskustvo kako s prethodnim zakupnikom AGENOR d.o.o. koji nije podmirio sve obveze prilikom izlaska iz prostora, tako i sa U odnosno GRAND UGO koji su mu ostali dužni tromjesečni najam i režije. Zbog toga da je od ovih gospođa tražio da mu, pored ispunjavanja obveza po budućem ugovoru o zakupu, deponiraju određenu svotu novca u iznosu od tri mjesečne zakupnine koja bi mu služila kao osiguranje za slučaj da napuste prostor i ostanu dužne kao i prethodnici. Čim je to spomenuo gospođa L ja LC da se rasplakala i kazala kako više nema novaca jer da je sve dala Klaićima. Sjeća se da je spomenula iznos od 22.500,00 EUR-a, koji da je isplatila u kunama. Istaknuo je kako je ovo plaćanje zakupnine unaprijed bilo uvjet da on sklopi ugovor o zakupu s imenovanim gospođama, no da je postalo evidentno kako one ne mogu ispuniti ovaj uvjet. Saznavši ove prigode za navedeno plaćanje novca bio je revoltiran ponašanjem UC, pa je u tom trenutku odlučio da nema mogućnosti davanja zakupa ovog prostora u aranžmanu F E LC, bez obzira na ove dvije gospođe.
15.1. Ujedno, izjavio je da ga je kroz narednih 7 dana nazvao PC raspitujući se kada će biti potpisan ugovor sa gospođom E i LC, pa da je istome kazao da se ne pojavljuje u Splitu dok ne podmiri sve zaostale tražbine iz zakupa prostora. Pojasnio je da je bilo riječ o iznosu od nekih 40.000,00-50.000,00 kuna duga. Idući susret sa U da je bio 21. ožujka 2017. kada su mu predočili dokaz o plaćanju dugova, odnosno zakupnine i režija, no unatoč tome s njima da se rastao u lošem raspoloženju, optuživši ih za ove "makinacije" s gospođom E i LC.
16. Sud poklanja vjeru iskazima ispitanih svjedoka oštećenica LC i IC te svjedoka VC, jer su njihovi iskazi životni i logični, međusobno se nadopunjuju, a imenovani svjedoci su suglasno i uvjerljivo iskazivali o relevantnim okolnostima inkriminiranog događaja.
17. Okrivljenik PC se u osnovi brani da je u svojstvu direktora t.d. GRAND UGO d.o.o. potpisao dana 28. veljače 2017. ugovor o preuzimanju poslovnog prostora i opreme kojeg je s druge strane potpisala IC u svojstvu vlasnika ugostiteljskog obrta te da je od imenovane oštećene primio iznos od 50.000,00 kuna na ruke, a koji iznos da je temeljem ugovora položio na račun trgovačkog društva, dok da se predmetni poslovni odnos dalje nastavio isključivo između oštećene IC kao fizičke osobe i UC temeljem ugovora od 21. ožujka 2017. u kojem se izričito navodi da se svi ranije potpisani sporazumi i dogovori stavljaju van snage, pa da njemu nisu ni bili povjereni nikakvi tuđi novci, jer da je iznos od 50.000,00 kuna predstavljao kaparu uplaćenu u korist društva, dok da je preostali iznos primio pok. UC.
18. Ovakve navode obrane imenovanog okrivljenika u odnosu na odlučne okolnosti inkriminiranog događaja u bitnome potvrđuje ispitani svjedok VC i oštećenice LC i IC, iz kojih iskaza proizlazi da su kontaktirali sa ocem okrivljenika, sada pokojnim UC u svezi realizacije predmetnog poslovnog odnosa. Tako svjedok VC navodi da je krajem veljače 2017. saznao kako je UC već pronašao zakupce, s njima čak zaključio ugovor o izlasku iz poslovnog prostora i od njih uzeo novce za to, bez da je poštovao njegovu preporuku da ne mogu ništa dogovoriti bez njega osobno, odnosno bez da on upozna nove zakupce i odobri sadržaj novog ugovora o zakupu. Štoviše, UC da ga je početkom ožujka nazvao i kazao da ga želi upoznati s potencijalnim zakupcima, a da je riječ o dvije gospođe prezimena IC i LC, s kojima se on i sastao u nazočnosti UC i PC. To potvrđuje i oštećenica LC koja navodi da je nakon razgledavanja prostora dogovorila zajedno sa UC preuzimanje zajedno s dijelom opreme, a sve za vrijednost od 22.000,00 EUR-a, pri čemu je dogovoreno da će zakupnina iznositi 2.000,00 EUR-a mjesečno kako je to prethodno plaćao i UC. Nastavno, oštećenica IC je izjavila da su ona i njezina kći platile iznos od 15.000,00 EUR-a za predaju posla i 50.000,00 kuna za dio inventara koji su odlučile preuzeti od PC i UC, te iako je izjavila da se ne može sjetiti da li su ovaj iznos platile UC ili njegovom sinu PC , ističući da joj je bitno da je cijeli iznos dugovanja isplaćen, nakon što je imenovanoj oštećenici predočen ugovor sa list 5 spisa, ista je izjavila da je bilo problema oko potpisivanja ugovora koji je prethodio predočenom ugovoru, pojašnjavajući da je prvi bio potpisan na firmu, pa da je oko toga bilo problema, te da je nakon toga potpisan ugovor sklopljen s UC.
19. Dakle, u postupku je utvrđeno da okrivljenik kao direktor društva, koji je kao odgovorna osoba potpisao ugovor o preuzimanju poslovnog prostora i opreme zaključen između GRAND UGO d.o.o. zastupan po direktoru PC i Ugostiteljskog objekta RING vlasništvo IC nije osoba kojoj su povjerene tuđe pokretne stvari već su one povjerene trgovačkom društvu GRAND UGO d.o.o., a poslije UC obzirom da je naprijed navedeni ugovor raskinut 21. ožujka 2017. kada je potpisan ugovor o preuzimanju poslovnog prostora i opreme zaključen između UC i IC. Ovo tim više jer je počinitelj kaznenog djela utaje osoba koja po bilo kojem dopuštenom pravnom osnovu ima u detenciji tuđu pokretnu stvar s kojom može raspolagati s obzirom da se između vlasnika stvari i detentora radi o takvom pravnom odnosu da iz navedenog proizlazi ovakvo pravo detentora. Stoga se mora raditi o takvom odnosu koji sadrži stvarnu mogućnost nesmetanog raspolaganja sa stvari u trenutku počinjenja kaznenog djela, a djelo je dovršeno kada počinitelj sa stvari postupa kao sa vlastitom stvari. Kako je u konkretnom slučaju dio novca (50.000,00 kuna) predano u posjed trgovačkom društvu i kako je nebitno tko se sa istim privremeno koristio unutar trgovačkog društva ovo posebno obzirom na kratkoću vremena za koje je okrivljenik kao direktor trgovačkog društva bio u mogućnosti raspolaganja sa istim, te kako je u postupku utvrđeno da je novcem i pokretninama raspolagao UC koji je u konačnici oštećenicama i isplatio cjelokupni iznos dugovanja, to u konkretnom slučaju nema zatvorenog kruga indicija koji bi pružio pouzdan zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je okrivljenik PC počinio predmetno kazneno djelo.
20. Stoga, iz rezultata provedenog dokaznog postupka, razvidno je da u konkretnom slučaju nije dokazano da je okrivljenik PC počinio kazneno djelo protiv imovine
- utajom - djelo opisano u čl. 232. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 232. st. 3. KZ/11, na način kako mu se to stavlja na teret predmetnom optužnicom, zbog čega ga je na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 valjalo osloboditi optužbe.
21. Što se tiče troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja , oni padaju na teret proračunskih sredstava na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08.
U Splitu, 4. veljače 2026.
SUDAC:
Ivana Peronja
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
- okrivljeniku PC,
- branitelju okrivljenika Domagoju Rupčiću, odvjetniku u Sisku,
- opunomoćeniku oštećenika, Edvardu Sušcu, odvjetniku u Splitu,
- oštećenicima (LC i HC), po pravomćnosti,
- u spis.
