REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4627/2020-112.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužiteljice GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Sanji Dozet, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Posojilnica bank eGen sa sjedištem u [adresa], OIB: 24250429800, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Kallay i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi proglašenja ugovora ništetnim, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 18. prosinca 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnim Ugovorom o kreditu s otplaćivanjem račun broj 1- 02.450.534 sklopljen između TA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], MA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i GA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i Posojilnica - Bank Borovlje - Celovec sada pod imenom Posojilnica Bank eGen, Paulitschgasse 5-7, 9020 Klagenfurt am Worthersee, OIB 24250429800, kao davatelja kredita, dana 27. travnja 2007.

Utvrđuje se ništetnim javnobilježnički akt Sporazum o osiguranju novčane tražbine (Ugovor o hipoteci) sklopljen između Posojilnica - Bank Borovlje - Celovec sada pod imenom Posojilnica Bank eGen, [adresa], 9020 Klagenfurt am Worthersee, OIB 24250429800, kao vjerovnika te TA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i založnog dužnika i MA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i GA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita dana 27. travnja 2007. kod javnog bilježnika BA iz [adresa], broj ovjere OV-19272/07.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje tereta upisanog temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine (Ugovor o hipoteci) od 27. travnja 2007. solemniziranog po javnom bilježniku Željki Maroslovac iz Zagreba dana 27. travnja 2007. pod brojem OV-19272/07 na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Senj, zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] - u naravi kuća broj 5A, gospodarska zgrada i dvorište Lopica površine 125 čhv. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate. “ II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku nadoknade parnični trošak u iznosu od 12.875,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su kao korisnici kredita s tuženikom kao davateljem kredita sklopili Ugovor o kreditu s otplaćivanjem broj 1-02.450.534 u iznosu od 85.000,00 EUR koji je osiguran Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom založnog prava na nekretninama upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 5a, gospodarska zgrada i dvorište Lopica, površine 125 m2, solemniziranim od strane javnog bilježnika BA pod brojem OV- 19272/07 dana 27. travnja 2007. Tužitelji tvrde da tuženik nije imao potrebno ovlaštenje Hrvatske narodne banke za obavljanje bankarske djelatnosti na području Republike Hrvatske. Nadalje, tvrde da su gore navedeni ugovori sklopljeni na području Republike Hrvatske i da je tuženik profesionalno obavljalo bankarske poslove, odnosno da je davao kredite poslujući kao banka na području Republike Hrvatske iako za to nije imao potrebne suglasnosti sukladno čl. 4. i 5. Zakona o bankama. S obzirom na navedeno, tužitelji smatraju da su ugovori koji su sklopljeni između stranaka ništetni u smislu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima te traže da sud presudom utvrdi ništetnost Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju i da naloži brisanje tereta upisanog u zemljišnoj knjizi. Tužitelji su postavili i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traže da sud stavi van snage predmetni Ugovor o kreditu i Sporazum o osiguranju i da naloži brisanje tereta upisanog u zemljišnoj knjizi.

2. Tuženik ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj budući da tuženik ima sjedište u [adresa]. Navodi da je Ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji, da je kao mjesto plaćanja ugovorom određena Republika Austrija i da je tuženik kao kreditor ovlašten izabrati nadležni sud. Tuženik tvrdi da nije organizirano nastupao na području Republike Hrvatske niti je ovdje imao bilo kakve posrednike. Navodi da u okviru svoje djelatnosti posluje isključivo na području Republike Austrije, da je i predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u mjestu Borovlje u Austriji te da su odobrenje i isplata kredita također vršeni u Republici Austriji. Ističe da je javnobilježnički sporazum potpisan u Republici Hrvatskoj samo zato jer se predmet osiguranja nalazi u Republici Hrvatskoj. Smatra da u predmetnom sporu treba primijeniti austrijsko statusno pravo te tvrdi da je ovlašten poslovati sa subjektima iz drugih zemalja i da nije postojala nikakva zakonska zapreka da se sklopi predmetni Ugovor o kreditu, a budući da tuženik nije poslovao na području Republike Hrvatske nije mu niti trebalo bilo kakvo odobrenje Hrvatske narodne banke. U svakom slučaju smatra da navedena činjenica ne utječe na valjanost ugovora. Navodi da je za ocjenu ništetnosti ugovora potrebno ocijeniti sadržaj istog, smatra da predmetni ugovori nisu protivni Ustavu, prisilnim propisima ili moralu, ističe da je sukladno čl. 322. st. 2. ZOO ugovor valjan ako je sklapanje ugovora zabranjeno samo jednoj ugovornoj strani, a budući da su tužitelji bili ovlašteni sklopiti ugovor o kreditu, čak i kada bi tuženiku bila potrebna dozvola HNB-a to ne bi utjecalo na valjanost ugovora. Također, navodi kako bi u slučaju ništetnosti predmetnih ugovora došlo do konverzije sukladno čl. 325. ZOO i da bi tada među strankama umjesto ugovora o kreditu vrijedio ugovor o zajmu, budući da predmetni ugovori sadrže sve elemente ugovora o zajmu. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te traži da mu tužitelji nadoknade prouzročene parnične troškove zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušani su tužitelji i svjedokinja BA. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

4. U sporovima za ništetnost ugovora o kreditu između tužitelja hrvatskih fizičkih osoba (potrošača) i stranih (bankarskih) pravnih osoba, kada se o nadležnosti odlučuje nakon 1. srpnja 2013., uvijek je za suđenje nadležan hrvatski sud prema odredbi čl. 16. Uredbe Bruxelles 1 i čl. 17. Uredbe Bruxelles 1 bis. Rješenjem broj P- 6211/2016-41 od 20. srpnja 2018. odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda, a navedena odluka potvrđena je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-864/2019-2 od 17. lipnja 2020.

5. Predmet spora je ništetnost ugovora o kreditu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine. Među strankama nije sporno da su tužitelji kao korisnici kredita s pravnim prednikom tuženika kao kreditorom dana 27. travnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu, da je istoga dana sklopljeni Sporazum o osiguranju novčane tražbine (Ugovor o hipoteci) s I-tužiteljicom kao založnim dužnikom i da je isti ovjeren po javnom bilježniku BA pod brojem OV-19272/07. Sporno je prije svega mjesto zaključenja navedenih ugovora. Posljedično tome među strankama je sporno je li prednik tuženika imao dopuštenje nadležnih tijela za pružanje financijskih usluga na području Republike Hrvatske i je li mu takvo dopuštenje bilo potrebno.

6. Odredbom čl. 299. ZPP propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

7. Iako sud nije vezan pravnom osnovom koju tužitelj navede u tužbi, vezan je činjeničnim navodima stranaka pa stoga o tužbenom zahtjevu može odlučiti isključivo na temelju izvedenih dokaza i činjenica koje su tužitelji istaknuli do zaključenja prethodnog postupka. Prethodni postupak zaključen je na pripremnom ročištu koje je održano 20. rujna 2017. Tužitelji su prethodno isticali da je predmetni Ugovor o kreditu, osiguran Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (Ugovor o hipoteci), ništetan zbog toga što je sklopljen na području Republike Hrvatske, a prednik tuženika nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za obavljanje bankarskih poslova i pružanje financijskih usluga u Republici Hrvatskoj.

8. Tužitelji su nakon zaključenja prethodnog postupka iznijeli nove činjenice temeljem kojih su u podnesku od 21. rujna 2021. istaknuli eventualno kumulirani tužbenih zahtjev kojim traže da sud utvrdi da je predmetni Ugovor o kreditu djelomično ništetan. Prema ocjeni ovog suda, tužitelji su mogli te činjenice iznijeti već u tužbi ili na pripremnom ročištu. Naime, radi se redom o činjenicama koje su tužiteljima morale biti poznate još u vrijeme podnošenja tužbe, a svakako u vrijeme održavanja pripremnog ročišta.

9. Budući da tužitelji u tužbi kao pravni osnov svog zahtjeva navode isključivo razloge ništetnosti propisane Zakonom o obveznim odnosima i da se do zaključenja prethodnog postupka uopće nisu pozivali na razloge ništetnosti propisane Zakonom o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (navedeni zakon donesen je tek nakon podnošenja tužbe), činjenica da je navedeni zakon kasnije ukinut ne predstavlja opravdan razlog u smislu čl. 299. st. 2. ZPP.

10. Imajući u vidu sve prethodno izneseno, sud nije dopustio preinaku tužbe koja je izvršena podneskom od 21. rujna 2021., a sukladno čl. 299. st. 3. ZPP prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu nije uzeo u obzir činjenice koje su tužitelji prvi put iznijeli nakon pripremnog ročišta. S obzirom na prethodno navedeno, sud nije prihvatio dokazne prijedloge iznesene na ročištu 8. veljače 2021.

11. Uvidom u Ugovor o kreditu od 27. travnja 2007. utvrđeno je da je isti sklopljen u mjestu Ferlach (Borovlje). S obzirom na navedeno, sud nije prihvatio iskaze tužitelja kao vjerodostojne i istinite u dijelu u kojem navode da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen kod javnog bilježnika u Zagrebu. Prethodno izneseni zaključak nije doveden u sumnju ni iskazom javne bilježnice BA ni drugim izvedenim dokazima.

12. Sukladno čl. 252. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište. Budući da je prednik tuženika imao sjedište u [adresa], što među strankama nije sporno, sud je utvrdio da je predmetni ugovor o kreditu nesumnjivo sklopljen na teritoriju Republike Austrije.

13. Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj 72/17 i 131/20) ukinut je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3678/2017 od 3. studenoga 2020.

14. Javnobilježnička potvrda Sporazuma o osiguranju novčane tražbine sastavljena je sukladno odredbama čl. 2., čl. 54. i čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 16/07, 75/09 i 120/16) i radi se o jednostranoj izjavi volje tužitelja pa stoga za valjanost navedene potvrde nije nužna prisutnost tuženika. Isto tako, za javnobilježničku potvrdu sporazuma o zasnivanju založnog prava nije potrebno odobrenje za rad prednika tuženika u Republici Hrvatskoj jer isto nije uvjet za stjecanje založnog prava.

15. Vezano za navode tužitelja da prednik tuženika nije imao odobrenje za pružanje financijskih usluga u Republici Hrvatskoj valja ukazati i na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, broj Su-IV-155/16 od 12. travnja 2016. prema kojem bez obzira na to što je sklapanje ugovora o kreditu između hrvatskih fizičkih osoba (potrošača) i stranih (bankarskih) pravnih osoba zabranjeno stranim bankarskim institucijama koje nisu imale odobrenje za pružanje takvih usluga u Republici Hrvatskoj, takvi ugovori nisu ništetni jer ta posljedica nije propisana niti Zakonom o bankama niti Zakonom o kreditnim institucijama sve do 30. rujna 2015. kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

16. Tužitelji ne osporavaju da je prednik tuženika imao odobrenje za obavljanje financijskih usluga u Republici Austriji. Vezano za dostavljenu odluku Vrhovnog suda Republike Austrije (podnesak od 30. siječnja 2025.) treba istaknuti da se ista odnosi na banku sa sjedištem u [adresa]. Dakle, zaključak da strane bankarske institucije moraju imati dozvolu nadležnih tijela Republike Austrije za pružanje financijskih usluga u Republici Austriji nije relevantan za ovaj spor jer se ovdje radi o različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, tužitelji svoj tuženi zahtjev u ovom sporu temelje na činjenici da kreditor koji ima sjedište u [adresa] nije imao ovlaštenje za sklapanje ugovora o kreditu u Republici Hrvatskoj.

17. Budući da iz izvedenih dokaza proizlazi zaključak da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji, a ne u Republici Hrvatskoj kako to tužitelji tvrde, nepostojanje odobrenja Hrvatske narodne banke za obavljanje bankarskih usluga u Republici Hrvatskoj ne utječe na valjanost ugovora. Dakle, prednik tuženika kao pravna osoba sa sjedištem u [adresa] bio je ovlašten sklopiti ugovor o kreditu s tužiteljima.

18. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi. Budući da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, sukladno čl. 41. st. 2. ZPP mjerodavna je vrijednost spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

19. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.280,00 EUR (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 25. veljače 2021., 26. svibnja 2021. i 7. listopada 2021. u traženom iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 27. studenog 2015., 20. rujna 2017., 8. veljače 2021., 3. ožujka 2025. i 18. prosinca 2025. u iznosu od 1.280,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 20. srpnja 2018. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/3 u vezi s Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 10. lipnja 2021. i 16. prosinca 2024. u iznosu od 640,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/2 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak sastava žalbe od 2. kolovoza 2018. u traženom iznosu od 640,00 EUR (Tbr. 10/1 u vezi s Tbr. 7/1), što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 12.875,00 EUR. Ostale radnje nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP.

U Zagrebu 4. veljače 2026.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljima po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnicima