REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. HĐ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 12. ožujka 2025., broj: Pp-3338/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. HĐ kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. HĐ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku od 12. ožujka 2025., broj: Pp-3338/2024-5, proglašen je krivim okr. HĐ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 600,00 eura u koju novčanu kaznu je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao jedan dan zatvora odnosno 39,82 eura pa je okrivljeniku preostalo platiti 560,18 eura, koju preostalu novčanu kaznu je dužan platiti u roku tri mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi 15,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalbeni navod kojim okrivljenik opisuje okolnost koja je prethodila počinjenju prekršaja (prigovaranje roditelja na njegovu zabavu s prijateljima) ne utječe na pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica, jer nikakav motiv odnosno razlog ne opravdava postupak činjenja bilo koje vrste nasilja. Okrivljenik, u biti, ni ne osporava odlučne činjenice kojima je ispunio biće prekršaja koji mu se stavlja na teret, a isto tako ne navodi okolnost koja bi ga mogla ekskulpirati od prekršajne odgovornosti. U tome smislu, činjenica da okrivljenik smatra da je njegovo ponašanje nedolično, ali da ono ne predstavlja prekršaj protiv Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te da ni sami roditelji nisu istoga prijavili za nasilje u obitelji, bespredmetna je. Naime, i sam okrivljenik je u tijeku prvostupanjskog postupka potvrdio svoje radnje kojima je ispunio biće prekršaja koji mu se stavlja na teret, pa samim time eventualno osobno viđenje ili osobna pravna kvalifikacija određenog ponašanja u konkretnom slučaju nisu i ne mogu biti od značaja, pa je tako tužitelj pravilno kvalificirao ponašanje okrivljenika kao prekršaj iz čl. 10. t. 3. kažnjiv po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a prvostupanjski sud je pravilno (između ostalog na temelju priznanja okrivljenika) našao dokazanim da je okrivljenik zaista i počinio prekršaj koji mu je optužnim aktom stavlja na teret.

6. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik ističe kako je zaposlen u Hrvatskoj vojsci i pravna posljedica osude će za njega rezultirati stegovnom odgovornošću pred vojnim sudom, a što će posljedično ugroziti njegovu egzistenciju i profesionalni status. Razmotrivši pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za prekršaj iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana. U tome smislu, okrivljeniku je izrečena blaža vrsta kazne, a u odnosu na visinu novčane kazne ovaj sud je stava da je ista primjerena uzevši u obzir način počinjenja prekršaja, koji je počinjen sa primjetnom dozom agresije i destruktivnosti po imovinu žrtva nasilja, okrivljenikovih roditelja. Isto tako, okrivljenik ni tijekom prvostupanjskog postupka, niti u žalbi ne dokumentira da je osoba s niskim primanjima kojoj bi ovako izrečena novčana kazna ugrozila egzistenciju, a navedeno ne proizlazi iz općih podataka koje je dao prvostupanjskom sudu. Dakle, ovaj drugostupanjski sud ne smatra da se radi o maloj protupravnoj količini koja bi opravdavala izricanje niže novčane kazne od one izrečene prvostupanjskom presudom.

8. Stoga, nije osnovana ni žalba zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. S obzirom da iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, niti uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 5 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtve nasilja i tužitelja.