Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-144/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu EV zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog EV podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem K-141/2020-28 od 23. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog EV, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi EV za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

II. U preostalom dijelu žalba optuženog EV odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu optuženi EV proglašen je krivim optuženog zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode-prijetnja iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, za koje je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 15. veljače 2023. do 23. veljače 2023.

1.1. Na temelju članka 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženom EV podmiriti paušalne troškove u iznosu od 66,36 eura kao i naknaditi nagradu i nužne izdatke braniteljice određene po službenoj dužnosti, koji trošak će se odrediti posebnim rješenjem.

2. Žalbu protiv presude je podnio optuženi EV putem braniteljice Vlatke Milanović, odvjetnice u Karlovcu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanje, zbog odluke o kazni te odluke o troškovima s prijedlogom da Županijski sud usvoji ovu žalbu te preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi krivnje odnosno da mu izrekne uvjetnu osudu ili da ukine prvostupanjsku presudu, te predmet vrati na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu i oštećeni VV s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu u cijelosti kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba optuženog EV je djelomično osnovana.

4. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona iz članka 467. stavak 2. ZKP/08 žalitelj ne konkretizira o kojoj bi se povredi kaznenog zakona radilo niti obrazlaže u čemu bi se ista sastojala, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu temeljem članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08 nije utvrdio da je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik poriče da je više puta prijetećim glasom rekao da će otići u [adresa] i ubiti oštećenika jer on ne može zbog bolesti govoriti povišenim tonom, a ukazuje da iz ponašanja carinskih službenika proizlazi da kritične zgode isti nisu osjetili strah te je upravo na tu okolnost optuženik predlagao ispitivanje SV u svojstvu svjedoka koji dokaz je prvostupanjski sud neosnovano dobio izvesti zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

5.1. Nije u pravu optuženi EV kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje imajući u vidu sadržaj iskaza svjedoka MV i HV koji potvrđuju navode optužbe, a koji svjedoci nemaju motiv lažno teretiti optuženika.

5.2. Naime, analizirajući kompletan dokazni postupak, kao i navode istaknute u žalbi okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je, suprotno navedenim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio te su zaključci suda zasnovani na ocjeni provedenih dokaza pravilni i logični, te utemeljeni na izvedenim dokazima.

5.3. Iako okrivljenik poriče učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, navodeći da inkriminirane zgode nije prijetio VV kao službenoj osobi u vezi s njegovim radom, iskazi svjedoka MV i HV opovrgavaju njegovu obranu.

5.4. U kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje.

5.5. Na navode žalbe u kojoj se, u bitnome preocjenjuju provedeni dokazi od strane prvostupanjskog suda, te u velikom dijelu opisuje radnja događanja i situacije kako ih je opisao u svojoj obrani okrivljenik, valja reći da se radi o preocjeni provedenih dokaza na subjektivan način, a koje tvrdnje ničim nisu potkrijepljene i dokazane. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio zašto ne vjeruje i ne poklanja vjeru obrani okrivljenika, te zašto prihvaća iskaz svjedoka MV i HV, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6. Suprotno navedenim tvrdnjama prvostupanjski sud je pravilno analizirao sve provedene dokaze, posebno je cijenio iskaze svjedoka MV i HV te samu obranu okrivljenika, te je suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljenog EV, prvostupanjski sud činjenično stanje pravilno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljeni EV počinio inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, to se u radnjama istog stječu obilježja, kako subjektivna tako i objektivna, navedenog kaznenog djela, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

7. U pogledu odluke o kazni, žalitelj s pravom ističe kako je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne propustio utvrditi i cijeniti olakotne okolnosti u vidu njegovih osobnih prilika (narušeno zdravlje i starija životna dob). Optuženik je ranije kazneno osuđivan, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio uvidom u izvadak iz njegove kaznene evidencije.

6.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela.

6.2. Imajući u vidu izložene, kako olakotne tako i otegotnu okolnost, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene otegotne okolnosti, bez da je optuženiku utvrdio i cijenio olakotne okolnosti te okrivljeniku izrekao prestrogu kaznu kad ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.

6.3. Naime, vodeći računa o općim pravilima vrsti i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), te svim okolnostima o kojima sud mora voditi računa prilikom odmjeravanja kazne, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u ovdje konkretnom slučaju u odnosu na predmetno kazneno djelo primjerena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Upravo ovako preinačenom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije, ista je primjerene težini počinjenog djela i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, osobnim prilikama okrivljenika, te ukupnosti odnosa koji su pridonijeli počinjenju ovog kaznenog djela, te će dostatno izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati će na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Kazna koju je izrekao prvostupanjski sud pretjerano naglašava retributivnu funkciju svrhe kažnjavanja.

7. Optuženik se uvodno žali i zbog odluke o troškovima, koji žalbenu osnovu u nastavku žalbe ne obrazlaže. Međutim, prema članku 148. stavaka 1. ZKP/08. kada sud okrivljenika proglasi krivim, kao u konkretnom slučaju u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobađanje od troškova kaznenog postupka u cijelosti ili djelomično. Kako je okrivljenik proglašen krivim, a u spisu ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova postupka u cijelosti ili djelomično i kako je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci valjano obrazložio o kojim i kakvim troškovima se radi (paušal sudu, troškovi svjedoka i troškovi vještačenja, te nužni izdaci opunomoćenika), ispravno je prvostupanjski sud obvezao okrivljenika na plaćanje troškova kaznenog postupka.

8. Slijedom navedenog, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci kazni, temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08, kako je to navedeno pod toč. I/ izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu žalbu optuženika valjalo odbiti, te u pobijanom i nepreinačenom dijelu, potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 482. ZKP/08), kako je to navedeno pod toč. II/ izreke ove presude.

9. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 4. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž