Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-2818/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice PFŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Margareta Krivić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović iz Osijeka, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 22. siječnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuju se ništetnima dijelovi odredbi čl. 2, čl. 7., čl. 8. i čl. 9. Ugovora o kreditu broj: 5102277822 od dana 09.03.2005.god. i Aneksa broj 1 od dana 16.05.2013., koji su zaključeni između tužiteljice PFŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene Erste&Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, a kojima se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak i dijelovi ugovornih odredbi o ugovornoj kamati.

II. Nalaže se tuženoj Erste&Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici PFŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preplaćeni iznos od 4.642,54 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate i to do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 4,63 eura od 17.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,63 eura od 22.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,63 eura od 19.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,63 eura od 15.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,63 eura od 15.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,63 eura od 18.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,63 eura od 15.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,63 eura od 13.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 2,47 eura od 16.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 14,00 eura od 15.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 76,28 eura od 20.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 81,31 eura od 18.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 96,49 eura od 20.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 121,25 eura od 19.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 125,74 eura od 18.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 102,79 eura od 14.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 82,12 eura od 18.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 82,02 eura od 17.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 86,31 eura od 16.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 94,67 eura od 16.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 97,72 eura od 17.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 95,11 eura od 19.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 93,58 eura od 16.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 97,24 eura od 16.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 97,80 eura od 18.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 94,24 eura od 14.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 94,84 eura od 13.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 86,39 eura od 14.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 92,89 eura od 16.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 96,01 eura od 17.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 93,75 eura od 15.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 93,69 eura od 14.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 89,52 eura od 18.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 89,92 eura od 14.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 95,66 eura od 13.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 82,06 eura od 14.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 81,59 eura od 12.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 83,52 eura od 26.08.2013. pa do isplate

- na iznos od 85,12 eura od 16.09.2013. pa do isplate

- na iznos od 87,64 eura od 15.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 88,17 eura od 18.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 92,84 eura od 16.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 88,57 eura od 14.01.2014. pa do isplate

- na iznos od 71,84 eura od 12.02.2014. pa do isplate

- na iznos od 75,16 eura od 13.03.2014. pa do isplate

- na iznos od 73,23 eura od 15.04.2014. pa do isplate

- na iznos od 69,72 eura od 14.05.2014. pa do isplate

- na iznos od 69,99 eura od 16.06.2014. pa do isplate

sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 580,10 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 2. travnja 2005. pa do isplate te tražbina u iznosu od 461,12 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 2.5.2006. pa do isplate te se tuženikov prigovor radi prebijanja navedene tražbine odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženoj Erste&Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 3057039320 isplatiti tužiteljici PFŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 2.191,81 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 4. veljače 2026., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V. S preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 9. ožujka 2005. god sklopio Ugovor o kreditu broj 5102277822, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,99 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelj navodi i to da je s tuženikom sklopio i aneks ugovora o kreditu dana 18. siječnja 2016. godine kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR. Tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 9. ožujka 2005. god sklopio Ugovor o kreditu broj: 5102277822, kao i da je tužitelj s tuženikom sklopio i aneks ugovora o kreditu dana 18. siječnja 2016. godine kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare, ističe prigovor radi prebijanja te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Darijo Dumančić, te saslušao tužiteljicu.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica kod tuženika realizirala stambeni kredit a prije toga da je obišla više banaka međutim da se odlučila za tuženika jer su uvjeti bili povoljni, da je tuženik pripremio ugovor o kreditu oko kojeg nije bilo nikakvih pregovora da je tužiteljica samo potpisala navedeni ugovor, da je tuženik prezentirao tužiteljici kako je takav kredit u valuti CHF povoljan, dobar te da se radi o stabilnoj valuti, da tužiteljici tuženik nije prezentirao na temelju čega se može mijenjati kamatna stopa a time i rata kredita, da u vrijeme realizacije kredita tužiteljica nije u svome vlasništvu imala niti obrt niti trgovačko društvo, da stan kupljen sredstvima kredita nije iznajmljivala na tržištu već je isti služio isključivo za obiteljske potrebe, da je tužiteljica sama zatražila od banke provedbu konverzije jer je to za nju bilo povoljno, da se tužiteljica ne smatra sa svojim potraživanjem prema banci u cijelosti namirena time što je provedena konverzija, da je početna rata u otplati kredita bila oko 2.100,00 kn da bi narasla na 3.000,00 kn te da tužiteljica da je znala kako će doći do takvog porasta otplatnih rata kredita isti zasigurno ne bi uzimala. Tužiteljica navodi da joj osobni bankar nije rekao u kojim granicama može varirati tečaj a ugovor o kreditu da je prije potpisivanja pročitala.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Darijo Dumančić od 30. kolovoza 2024., sud utvrđuje da tužitelj P PFŠ naspram početno ugovorene kamatne stope radi promjena istih više je uplatila tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. u razdoblju od dana zaključenja Ugovora 09. ožujka 2005. godine do dana konverzije kredita mjeseca rujna 2015. godine iznos od 39,51 EUR-a. Razlika tečaja CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik na dan isplate kredita i to tečaja 4,7724 iznosi 4.603,03 EUR-a. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj PFŠ uplatila po Ugovoru o kreditu broj 2402006- 1031262160/514000607- 5102277822 zaključenom dana 09. ožujka 2005. godine i Aneksa broj 1. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160- 5102277822 sklopljenog dana 16. svibnja 2013. godine od prvotno zaključenog kredita više za iznos od 4.642,54 EUR-a a u navedenom iznosu oduzeti su iznosi kada su kamatna stopa i tečaj bili niži od početno ugovorenog. Svakomjesečne razlike u EUR-ima pobrojao je na stranicama 24. do 26. ovog pismenog Nalaza i mišljenja. S danom 30. rujan 2015. godine tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. proveo je konverziju sukladno metodi propisanoj člankom 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), te je tuženik uzeo u obzir preplate tužitelja s obzirom na promjene u kamatnim stopama i tečaju kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije. Banka je radila konverziju na način da je iznos kredita u kunama na dan realizacije kredita preračunala u EUR prema tečaju za EUR na taj dan i dobila iznos kredita u EUR. Za taj kredit iskazan u EUR banka je napravila otplatni plan počev od dana realizacije kredita pa do konverzije i nadalje, pri tome koristeći promjenjive kamatne stope za kredite u EUR i tečaj banke za EUR. Za utvrđivanje efekta konverzije banka je računala razliku između anuiteta u EUR i iznos uplate koju je klijent uplatio dok je otplaćivao kredit u CHF ali taj iznos preračunat u EUR. Efekt konverzije iznosi 7.663,98 kuna / 1.017,19 EUR. Svaki mjesečni anuitet sastoji se od kamate i glavnice (otplatne kvote), a omjer iznosa glavnice i kamate sadržane u anuitetu mijenja se na način da se s povećanjem broja otplaćenih anuiteta udio glavnice povećava, a udio kamate smanjuje, odnosno na početku otplate kredita u anuitetu je veći udio kamate u odnosu na glavnicu (jer je i glavnica na koju se obračunava kamata veća te se smanjuje sa svakim slijedećim anuitetom). Anuitet predstavlja određeni jednaki novčani iznos tijekom razdoblja otplate kredita za vrijeme primjene iste visine kamatne stope. U provedenoj konverziji tužiteljici nije priznat cjelokupan iznos preplate po osnovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a uzimajući u obzir iznos povećanja mjesečnog anuiteta zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i povećanje nominalnog iznosa mjesečnog anuiteta u dijelu koji se odnosi na kamatu zbog povećanja tečaja CHF. U provedenoj konverziji tužiteljici nije priznat cjelokupan iznos preplate po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Prema izračunima izvršenim temeljem zadatka suda proizlazi da je provedena konverzija imala za cilj djelomično priznati tužiteljici samo preplaćene iznose po osnovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. S obzirom na način provedbe konverzije tuženik nije uzeo u obzir preplaćene iznose po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a s ciljem postizanja ravnoteže u odnosima ugovornih strana. Tužiteljica PFŠ tuženiku Erste&Steirmarkische bank d.d. do dana konverzije kredita mjeseca rujna 2015. godine uplatila iznos od 338.155,66 kune, odnosno umanjeno za povrat preplate iznos od 330.491,68 kuna. Nadalje, kako je već naveo u ovom pismenom Nalazu i mišljenju te u Zaključku na stranici 34. s danom 30. rujan 2015. godine tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. proveo je konverziju sukladno metodi propisanoj člankom 19. c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), te je tuženik uzeo u obzir preplate tužitelja s obzirom na promjene u kamatnim stopama i tečaju kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije.

7. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,99 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 2.391,97 kn.

14. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 2.391,97 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

15. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

17. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetno, jer je isto nerazumljivo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

19. U konkretnom slučaju stranke su dana 18. siječnja 2016. godine zaključile dodatak ugovora o kreditu.

20. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje: "(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita, 2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, – ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

21. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu.

22. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita.

23. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Darijo Dumančić utvrđeno je i to da je konverzijom priznata preplata po Dodatku ugovoru o konverziji od 18. siječnja 2016. godine u iznosu od 7.663,98 kn / 1.017,18 eura.

24. Obzirom na prednje utvrđeno, sud utvrđuje kako priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak Ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

25. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijskom ugovoru.

26. Kako je dakle uslijed ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tužitelj po stavu ovoga suda nedvojbeno oštećen iz prednje obrazloženog, to mu pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi članka 323. stavak 1. u svezi s člankom 1011. ZOO-a, pa je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev opisan kao u izreci ove presude.

27. Glede istaknutog prigovora radi prijeboja ovaj sud smatra kako navedeni prigovor nije osnovan. Naime, manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno nije bila jasno predočena, pa tuženik stoga ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji po stavu ovoga suda niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbine tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Pod zaštitom istaknutog sud želi ukazati da prigovor radi prijeboja koji ističe tuženik ne bi bio osnovan niti iz toga razloga što tuženik tijekom postupka nije dokazao da je isplatio tužitelju ugovorom naznačeni iznos preplate. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao pod točkom IV. izreke presude.

28. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

29. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

30. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 9. studenoga 2020., 17. veljače 2023., 23. srpnja 2025. i 14. siječnja 2026. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 18. siječnja 2023., 20. svibnja 2024. i 22. siječnja 2026. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), što uz trošak sudske pristojbe na tužbu od 130,00 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 130,00 eura, te trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja od 331,81 euro, daje konačni iznos troška od 2.191,81 euro.

32. Tuženiku nije dosuđen zatraženi parnični trošak nakon što je tužiteljica podneskom od 13. siječnja 2026. snizila tužbeni zahtjev za 3.771,28 eura, jer nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužitelju kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni, iako je uspio u postupku u pogledu nepoštenosti sporne odredbe. Ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava.

33. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“

Osijek, 4. veljače 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika