REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-70/2023-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Jadranki Babić- Milberg, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Tihomiru Volić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. Garešnica, protiv tuženika Lovačka udruga „Srna“ Čajkovci – Vrpolje - Perkovci, Vrpolje, Trg dr. Franje Tuđmana 1, OIB: 89249282200, zastupana po punomoćniku Massimu Činić, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 13. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice CG, odvjetničkog vježbenika i za tuženika zamjenika punomoćnika KG, odvjetnice iz [adresa], nakon javne objave presude 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačka udruga „Srna“ Čajkovci – Vrpolje - Perkovci, Vrpolje, Trg dr. Franje Tuđmana 1, OIB: 89249282200, tužiteljici ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti na ime naknade imovinske štete iznos od 1.121,26 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva na ime zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog dugovanja od 1.121,26 eura u periodu počev od 2. rujna 2022. do 4. veljače 2026. kao dana presuđenja.

III. Nalaže se tuženiku Lovačka udruga „Srna“ Čajkovci – Vrpolje - Perkovci, Vrpolje, Trg dr. Franje Tuđmana 1, OIB: 89249282200, tužiteljici ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti troškove postupka u iznosu od 2.555,41 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica sa dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 17,09 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 21. ožujka 2023. podnijela tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 990,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

1.1. U tužbi navodi kako je 2. rujna 2022. u 20,00 sati na cesti Z4190-St. Perkovci- Čajkovci, općina Vrpolje, došlo do prometne nesreće na način da je suprug tužiteljice SG upravljao osobnim automobilom u vlasništvu tužiteljice, marke i tip VW PASSAT, registarskih oznaka [registarska oznaka], iz smjera Čajkovca prema [adresa], kada mu je sa desne strane kolnika izletjela divljač te udarila u prednji desni dio automobila, uslijed čega je na osobnom vozilu tužitelja nastala imovinska šteta, dok je srneća divljač ostala ležati na kolniku.

1.2. Navodi da su o događaju izviješteni djelatnici PP Slavonski Brod ispostava Vrpolje, koji su izašli na lice mjesta i obavili očevid, te je isto tako odmah pozvan i lovnik LD „Srna” [adresa], JG, koji je izašao na lice mjesta i preuzeo uginulu srneću divljač. Na mjestu gdje je divljač uzrokovala ovaj štetni događaj gospodari tuženik.

1.3. Na osobnom vozilu tužiteljice nastala je imovinska šteta, te se tužiteljica obratila svom osiguratelju — Adriatic osiguranju, koje je sačinilo izvid štete, a temeljem kojeg izvida tužiteljica procjenjuje nastalu štetu na iznos od 7.500,00 kn (sada 990,62 eura) 1.4. Tužiteljica navodi da se obratila tuženiku radi mirnog rješenja naknade imovinske štete, no tuženik se na isti zahtjev oglušio zbog čega podnosi predmetnu tužbu i predlaže donijeti presudu kojom će se tuženik obvezati na plaćanje iste.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava osnov i visinu.

2.1. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što se u potvrdi o događaju navodi da je predstavnik lovne udruge predsjednik JG, koji je pristupio na mjesto događaja te preuzeo daljnju brigu o stradaloj divljoj životinji – lane a da tužitelj kao tuženika u ovoj tužbi navodi Lovačku udrugu „Srna“ Čajkovci – Vrpolje – Perkovci, čija je osoba nadležna za zastupanje gospodin IG koji o spornom događaju nema nikakvih saznanja, te je po primitku tužbe prvi puta došao do informacije, odnosno saznanja za štetni događaj.

2.2. Poziva se na čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu u kojem se navodi da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova 2.3. Kako se ne radi o situaciji odnosno provođenju lova kao uvjetu postojanja odgovornosti lovoovlaštenika sukladno čl. 80. st. 6. ZOL-a, nema niti odgovornosti tuženika.

2.4. Nadalje tuženik ističe da cesta, iako se nalazi unutar lovišta, nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj su lovoovlaštenici onemogućeni u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu te lov divljači pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači, a te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom.

2.5. Nadalje, lovoovlaštenik ne odgovara za štetu nastalu naletom vozila na divljač po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), dakle, bez obzira na krivnju, već jasno proizlazi da lovoovlaštenik odgovara po načelu presumirane krivnje, pri čemu je na tužitelju teret dokaza postojanja štetne radnje, štete, uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štete, te protupravnosti u objektivnom smislu.

2.6. Sukladno svemu gore navedenom, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u prometnu dozvolu za vozilo tužitelja (str. 3-4 i 108-109 spisa), u potvrdu MUP PP Slavonski Brod s Ispostavom Vrpolje (str. 5-6 i 103-104 spisa), izvid štete broj 228399900021 od 13.9.2022. (str. 7 i 107 spisa), fotodokumentaciju (str. 8-11 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora od 21.2.2023. (str. 12 spisa), povratnicu od 7.3.2023. (str. 13 spisa), mapu lovišta (43 spisa), izvod za Ugovor broj 12006 (str. 45 spisa), dopis Brodsko- posavske županije Upravni odjel za gospodarstvo i poljoprivredu od 22.2.2024. s prilogom istim i Ugovorom broj 12006 o produljenju zakupa prava lova u zajedničkom lovištu broj: XII/106 – "Vrpolje" od 12.4.2016. ( str. 71-91 spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete iz AO od 9.9.2022. (str. 101-102 spisa), zapisnik od ispitivanju prisutnosti alkohola (str. 105 spisa), policu osiguranja (str. 106 spisa), vozačku dozvolu (str. 110-11 spisa), fotodokumentaciju oštećenja na vozilu (str. 113-117 spisa), zapisnik o očevidu od 2.9.2022. (str. 123-125 spisa), fotodokumentaciju očevida (str. 126-130 spisa) i dopis Brodsko-posavske županije Upravnog odjela za gospodarstvo i poljoprivredu od 16.10.2025. (str. 193 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka IG, UG i NG te dokaz prometnim vještačenjem po vještaku prometne struke Darku Konjević dipl. ing. (str. 139-151 spisa)

4. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno i primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno da se štetni događaj dogodio kako je to navedeno u izvješću policije i kako to tužiteljica navodi u tužbi.

6. Sporna je pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku obzirom na činjenicu da tuženik ističe kako se predmetni štetni događaj nije dogodio za vrijeme provođenja lova i to na prometnici kao površini izvan lovišta na kojoj su lovoovlaštenici onemogućeni u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu te lov divljači pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači.

7. Uvidom u potvrdu MUP PP Slavonski Brod s Ispostavom Vrpolje (str. 5-6 i 103- 104 spisa) i zapisnik o očevidu od 2.9.2022. (str. 123-125 spisa) utvrđeno je kako se predmetni štetni događaj dogodio 2.9.2022. na cesti Z4190-St. Perkovci-Čajkovci, općina Vrpolje na način da je suprug tužiteljice SG upravljao osobnim automobilom u vlasništvu tužiteljice, marke i tip VW PASSAT, registarskih oznaka [registarska oznaka], da je vozilom upravljao iz smjera Čajkovca prema [adresa], kada mu je sa desne strane kolnika izletjela divljač (lane) te udarila u prednji desni dio automobila, uslijed čega je na osobnom vozilu tužitelja nastala imovinska šteta, dok je srneća divljač ostala ležati na kolniku.

8. Uvidom u potvrdu MUP PP Slavonski Brod s Ispostavom Vrpolje (str. 5-6 i 103- 104 spisa) i zapisnik o očevidu od 2.9.2022. (str. 123-125 spisa) utvrđeno je kako je povodom predmetnog štetnog događaja od strane djelatnika policijske proveden očevid i sastavljen zapisnik o očevidu u kojem je među ostalim navedeno kako se mjesto štete nalazi na području LD "Srndać" Stari Perkovci te da je o događaju obaviješten predsjednik Lovačkog društva FG koji je preuzeo divljač s mjesta štete.

9. Uvidom u mapu lovišta (43 spisa), izvod za Ugovor broj 12006 (str. 45 spisa), dopis Brodsko-posavske županije Upravni odjel za gospodarstvo i poljoprivredu od 22.2.2024. s prilogom istim i Ugovor broj 12006 o produljenju zakupa prava lova u zajedničkom lovištu broj: XII/106 – "Vrpolje" od 12.4.2016. ( str. 71-91 spisa) te dopis Brodsko-posavske županije Upravnog odjela za gospodarstvo i poljoprivredu od 16.10.2025. (str. 193 spisa), nesporno je utvrđeno da je ovdje naznačeni tuženik Lovačka udruga "Srna" Čajkovci Vrpolje Stari Perkovci jedini ovlaštenik prava lova na zajedničkom otvorenom lovištu XII/106 "Vrpolje" te da se dionica ceste na kojoj je došlo do štetnog događaja nalazi unutar granica navedenog lovišta.

10. Jednako tako iskazali su i saslušani svjedoci policijski službenik UG i policajac VG koji su proveli očevid nakon štetnog događaja i iskazali da njihov operativni centar AVL prema lokaciji mjesta štete određuju područje lovne udruge i zovu ovlaštenog predstavnika navedene lovne udruge.

11. Činjenica da je bio pozvan FG, član lovne udruge, umjesto predsjednika udruge IG koji o cijelom događaju ne zna ništa, govori samo o načinu na koji je organiziran rad lovne udruge. Nesporno je da je pozvani FG član lovne udruge koji je došao na lice mjesta i preuzeo divljač ima saznanja o događaju tako da činjenica da na mjestu štete nije bio predsjednik lovne udruge nije od utjecaja za donošenje odluke o ovom pitanju.

12. Za donošenje odluke o pasivnoj legitimaciji naznačenog tuženika bitno je da se šteta dogodila na području lovišta kojim gospodari tuženik, da je šteta nastala od divljači koja je došla iz područja lovišta te da je divljač pronađena i predana članu lovne udruge. Vezano uz prigovor tuženika kako je do štete došlo na cesti koja nije dio lovišta već njome upravlja ovlaštena pravna osoba za održavanje prometnice, ukazuje se na odluke Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-4074/24 i Pž-3163/24 iz kojih proizlazi kako nije niti relevantno da se štetni događaj dogodio baš u samom lovištu već je dovoljno da se dogodio na cesti u području lovišta, naletom na divljač.

13. Slijedom navedenog odbijen je prigovor nedostatka pasivne legitimacije naznačenog tuženika kao neosnovan .

Zbog nesporno utvrđenog mjesta štete i činjenice da se mjesto štete nalazi na području lovišta kojim gospodari tuženik, iz razloga ekonomičnosti, odlučeno je da se neće provoditi dokaz predložen po tužiteljici mjerničkim vještačenjem s očevidom na licu mjesta, sve na okolnosti utvrđivanja činjenice tko gospodari područjem na kojem se nezgoda dogodila. Navedeno je dokazano materijalnom dokumentacijom spisa i potvrdom Brodsko-posavske županije Upravnog odjela za gospodarstvo i poljoprivredu od 16.10.2025. (str. 193 spisa).

14. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (2. rujna 2022.) mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne Novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20 – dalje ZL) i odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO).

15. Iz navedenih zakonskih propisa proizlazi da je odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva, uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava.

16. Odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na način da je odgovoran:

a. vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

b. lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

17. Iz navedene odredbe ZL-a, proizlazi da lovoovlaštenik odgovara za štetu po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) ali samo u slučaju ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

18. Odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj zakon ne propisuje drugačije.

19. Međutim, zbog toga što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisano samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (a pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

20. Upravo zbog navedenog, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063. -1067. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. ZL-a. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (tako i VTS, Pž-2926/22-2 od 28. prosinca 2022. i VSRH, Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024.).

21. Ovdje je potrebno ukazati da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći od ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštetne odgovornosti potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.“

22. Vezano uz dinamiku nastanka štetnog događaja i s tim u svezi ponašanje vozača, proveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Darku Konjević dipl. ing.

23. U svom pisanom nalazu i mišljenju (str. 139-151 spisa) vještak navodi da se događaj u prometu dogodio 2.9.2022. u noćnim uvjetima vožnje na suhom asfaltnom kolničkom zastoru na ŽC4190 između naselja St. Perkovci i Čajkovci kao djelomični frontalni ulazni nalet OA "VW Passat" reg. oz. [registarska oznaka] na divljač-lane koje se osobnom automobilu kretalo od desna prema lijevo, da na kolniku nisu ostali vidljivi tragovi kočenja OA te da nije poznat položaj zaustavljenog OA u odnosu na odbačenu divljač. Konstatirao je da prema intenzitetu oštećenja na OA naletna brzina je bila manja od 20 km/h. Nadalje da je dio ceste na kojem se dogodio događaj u prometu bio obilježen prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“ te da zbog moguće brzine i načina kretanja divljači prometno-tehnički se može konstatirati da je divljač za vozača mogla biti iznenadna pojava tako da i uz povećani oprez nije imao prostorne i vremenske mogućnosti za izbjegavanje prometne nesreće kočenjem i/ili skretanjem. Zaključno je naveo da nije konstatirano da su bile poduzete bilo koje mjere za sprječavanje štete od divljači na javnoj cesti.

24. Kako parnične strane nisu imale primjedbe na nalaz vještaka, nije proveden dokaz neposrednim saslušanjem vještaka na raspravi.

25. Nalazom vještaka potvrđeno je da tužiteljica nije odgovorna za nastanak ovog štetnog događaja, odnosno da ne postoji njezin doprinos nastanku i visini štete i da je nalet divljači (lane) isključivi uzrok štete na motornom vozilu tužiteljice. Upravljanje vozilom brzinom kod koje je naletna brzina na divljač manja od 20 km/h predstavlja odgovorno ponašanje vozača u prometu uvažavajući i postavljeni prometni znak mogućnosti pojave divljači na cesti. Do nesreće je došlo jer je divljač dolaskom s desne strane vozaču, u odnosu na njegov prethodni smjer kretanja, u noćnim uvjetima vožnje, kako to i vještak konstatira za vozača mogla biti iznenadna pojava tako da i uz povećani oprez nije imao prostorne i vremenske mogućnosti za izbjegavanje prometne nesreće kočenjem i/ili skretanjem.

26. Slijedom, budući da je u konkretnom predmetu lovoovlaštenik lovišta odgovoran za nastanak štete na motornom vozilu tužiteljice i ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika, tuženik dužan naknaditi štetu tužiteljici.

27. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/2022 i 156/2022 dalje ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

28. Člankom 1046., istoga zakona propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njena povećanja i povreda prava osobnosti.

29. Člankom 1085. istoga zakona propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala.

30. Tužiteljica je tužbom potraživala štetu na vozilu u iznosu od 990,62 eura koliko je ona iznosila na dan štetnog događaja. Nije sporno da tužiteljica nema račune popravke vozila.

31. Vještak je obračunao štetu na dan izrade nalaza i iskazao da ista iznosi 1.121,26 eura. U skladu s nalazom vještaka tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev i postavila traženje svoje štete u iznosu od 1.121,26 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 2.rujna 2022. do isplate.

32. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva koju preinaku je sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st.3. ZPP-a, jer je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu.

32.1. U situaciji kada tužiteljica zbog proteka vremena od preko 3 godine od dana postavljanja tužbenog zahtjeva i 4 godine od dana nastanka štete, nakon prometnog vještačenja, postavi tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka, nedopuštanje preinake tužbe nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka.

32.2. Za spomenuti je i činjenica da su se od podnošenja tužbe do dana konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva uslijed velikih inflatornih kretanja potrebno dodatno uvažiti i preispitati visinu štete postavljenu prema cijenama u vrijeme štete.

32.3. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a

33. Tužiteljici pripada ga pravo na naknadu imovinske štete budući je u smislu odredbe 1085. ZOO-a propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala i u potpunosti naknaditi šteta koju trpi vrijednost njegove imovine vratiti u stanje koje je postojalo prije štetne radnje. Ovdje se ukazuje i na odredbu iz članku 1190. ZOO-a, kojom je propisano da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štetne radnje dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Dakle, u situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada se određuje u onom iznosu koji je prema redovitom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijene dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvar.

34. Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, pa na naknadu novčane imovinske štete zakonska zatezna kamata teče od dana nastanka štete kada se šteta smatra dospjelom, a na iznos naknade štete za uništenu imovinu dosuđenu u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zakonska zatezna kamata teče od dana presuđenja,

35. Slijedom navedenog tužiteljici je priznato pravo na štetu prema cijenama u vrijeme donošenja odluke (jer je tako postavljen konačni tužbeni zahtjev) i sa kamatom od dana presuđenja, kako je to navedeno pod I. izreke presude.

36. U preostalom dijelu zatraženih zateznih kamata u periodu od 2.rujna 2022. do presuđenja, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan kako je to i navedeno pod II. izreke presude.

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i sud je tužiteljici dodijelio pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova.

38. Tužiteljica je zatražila naknadu troška u iznosu od 2.572,50 eura. Priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 150,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 13.2.2024.,23.4.2024., 1.4.2025., 13.5.2025., 16.6.2025. i 13.1.2026. za svako po 150,00 eura ili ukupno 900,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 26.10.2023., 4.10.2024. i 28.11.2024., za svaki 150,00 eura ili ukupno 450,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) i trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 32/1 Tarife) ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.650,00 eura skupa s pripadajućim PDV od 412,50 eura, ukupno 2.062,50 eura.

39. Tužiteljici je priznat i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, zatraženi trošak pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 kao i trošak naknade za prometno vještačenje u iznosu od 400,00 eura.

40. Ukupni priznati troškovi tužiteljice iznose 2.555,41 eura.

41. Na priznati trošak tužiteljici su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022)., kako je to navedeno pod III. Izreke presude

42. Tužiteljica je odbijena sa dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 17,09 eura na ime više zatražene pristojbe na tužbu i presudu, kao neosnovanim kako je to i odlučeno pod IV. izreke presude.

Slavonski Brod, 4. veljače 2026.

Sutkinja

Jadranka Babić-Milberg

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP-a). Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. ZPP-a).

Dna:

1. OD Volić, Ružička i Cabadaj Cafuta d.o.o., Garešnica,

2. Odvj. Massimo Činić, Zagreb.