REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-69/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-798/2022-4 od 24. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn -314/2019-63 od 1. srpnja 2022. i potvrđena dopunska presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-314/2019-76 od 16. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, isplatiti tužitelju MŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37.120,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 16.120,00 kn od 25. ožujka 2017. do isplate te na iznos od 21.000,00 kn od 01. srpnja 2022. pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 2.760,00 kn zajedno sa zateznim kamatama kao i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 21.000,00 kn za razdoblje od 14. srpnja 2016. do 30. lipnja 2022.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 15.680,00 kn u roku od 15 dana sa zateznim kamatama tekućim od 01. srpnja 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 8.295,00 kn kao neosnovan.“

1.2. Prvostupanjskom dopunskom presudom odbijen je kao neosnovan tužben zahtjev za isplatu 148,65 eura / 1.120,00 kuna sa zateznim kamatama.

2. Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se žalba tužitelja MŽ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-314/2019-63 od 1. srpnja 2022. pod točkom II izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 366,31 Eur / 2.760,00 kn zajedno sa zateznim kamatama kao i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.787,18 Eur / 21.000,00 kn za razdoblje od 14. srpnja 2016. do 24. ožujka 2017. te pod točkom IV izreke.

II. Odbija se žalba tuženika EUROHERC osiguranja d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn - 314/2019-63 od 1. srpnja 2022. pod točkom I izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 398,17 Eur / 3.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 25. ožujka 2017.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn - 314/2019-63 od 1. srpnja 2022. pod točkom II izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.787,18 Eur / 21.000,00 kn za razdoblje od 25. ožujka 2017. do isplate i pod točkom III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.152,03 Eur /

8.680,00 kn i za navedeno sudi:

a) Nalaže se tuženiku da tužitelju na dosuđeni iznos od 2.787,18 Eur / 21.000,00 kn1 plati zateznu kamatu od 25. ožujka 2017. pa do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

b) Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.152,03 Eur / 8.680,00 kn s pripadajućim kamatama kao neosnovan.

III Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

IV Odbija se žalba tužitelja MŽ kao neosnovana i potvrđuje se dopunska presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-314/2019-76 od 16. lipnja 2023.“.

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odlučeno o troškovima postupka tako da je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.152,03 eura / 8.680,00 kuna sa zateznim kamatama tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1306/2024-2 od 5. lipnja 2024., zbog pravnih pitanja:

„Je li drugostupanjski sud počinio osobito tešku povredu odredbi parničnog postupka iz čl.354., st.2., t.11. Zakona o parničnom postupku ako presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, ako ista proturječi sama sebi i nema razloge o odlučnim činjenicama- postojanju doprinosa tužitelja (oštećenika) nastanku štetnog događaja?

Pripada li tuženiku pravo na naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na povučeni dio zahtjeva, kada tužitelj smanji tužbeni zahtjev/djelomično povuče tužbu, a tuženik se tom povlačenju ne protivi, ako smanjenje zahtjeva/djelomično povlačenje tužbe nije od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po odvjetniku?

Pripada li tuženiku pravo na naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na povučeni dio zahtjeva, kada tužitelj smanji tužbeni zahtjev/djelomično povuče tužbu, a tuženiku nisu nastali posebni troškovi raspravljanja, jer su troškovi zastupanja stranaka po odvjetniku prema vrijednosti predmeta ranijeg zahtjeva jednaki troškovima zastupanja prema vrijednosti novog (smanjenog) zahtjeva?“.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. U skladu s člankom 391. stavkom 3. ZPP ovaj je sud drugostupanjsku odluku ispitao u dijelu u kojem je tužitelj pobija i samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena.

6. Revizija je neosnovana.

7.1. Drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku odluku o troškovima postupka pri čemu je primijenio članak 154. stavak 2. ZPP kojim je propisano: „Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bi li potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.“.

7.2. U skladu sa zahtjevima iz navedene zakonske odredbe utvrdio je sud omjere uspjeha stranaka u ovoj parnici prema konačno postavljenome tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove te tako utvrdio da je tužitelj uspio u većem omjeru od tuženika, od postotka tužiteljeva uspjeha oduzeo je tuženikov postotak uspjeha u parnici, utvrdio je iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužitelja te je na temelju takvog izračuna odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu 1.152,03 eura / 8.680,00 kuna. Pritom je u izreci odluku o djelomičnoj preinaci prvostupanjske presude označio kao točku II. b, iako je prethodno odlučujući o tuženikovoj žalbi, prvostupanjsku presudu djelomično potvrdio i tu odluku označio točkom II. izreke, pa proizlazi da bi pravilnom numeracijom točaka izreke odluka o preinaci prvostupanjske presude u dijelu odluke o parničnim troškovima bila točka III. b. To, međutim, ne utječe na razumljivost dijela izreke drugostupanjske presude u odnosu na koji je tužitelju dopušteno podnijeti reviziju, a u kojemu dijelu on drugostupanjsku odluku i pobija.

7.3. Prvostupanjski je sud o zahtjevu za naknadu parničnih troškova odlučio utvrdivši da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 90%, a drugostupanjski sud je utvrdio da se radi o uspjehu od 75%.

8.1. Odgovor na prvo citirano revizijsko pitanje je pozitivan, odnosno, drugostupanjski sud čini povredu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP ako je obrazloženje drugostupanjske presude nerazumljivo zbog čega se presuda ne može ispitati. Takav odgovor proizlazi iz same navedene zakonske odredbe. Pritom valja napomenuti da je u predmetno revizijsko pitanje ugrađen podatak da se radi o nedostatku obrazloženja glede činjenice postojanja doprinosa oštećenika nastanku štetnoga događaja. Iako se naizgled čini da se pitanjem problematizira način na koji je obrazložena odluka o takvu doprinosu radi odlučivanja o primjeni materijalnoga prava glede iznosa svote koju oštećeniku treba dosuditi na ime naknade štete, iz preostaloga sadržaja revizije proizlazi da se pitanjem problematizira zaključak o odgovornosti oštećenika kao podloga za razrješenje pitanja uspjeha s osnovom tužbenoga zahtjeva kao elementom koji članak 154. stavak 2. ZPP smatra jednim od odlučnih za izračunavanje uspjeha u sporu. Tako, uostalom, tužitelj drugostupanjsku odluku i pobija samo u odnosu na dio kojim je djelomično odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova. Nema razloga zaključiti da se navedeni odgovor na revizijsko pitanje ne treba odnositi i na obrazloženje odluke o naknadi parničnih troškova. Nevažno je pritom odgovoriti na dio pitanja kojim tužitelj problematizira radi li se u izloženome slučaju o „osobito teškoj povredi odredaba parničnog postupka“, odlučno je to da navedena povreda uvijek dovodi do nepravilnosti odnosno nezakonitosti odluke jer je tako propisano člankom 154. stavkom 2. ZPP.

8.2. Međutim, u konkretnome slučaju drugostupanjska odluka nije ni nerazumljiva ni kontradiktorna kako ju shvaća tužitelj. Tužitelj tvrdi da „o odlučnim činjenicama – postojanju doprinosa tužitelja (oštećenika) nastanku štetnog događaja“ drugostupanjska presuda „ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako ista proturječi sama sebi i nema razloga“. Međutim, glede činjenice tužiteljeva doprinosa drugostupanjski je sud pošao od te činjenice kao nesporne te se pritom pozvao na to da je sam tužitelj u tijeku postupka učinio nespornim da je njegov doprinos u visini od 85% (tužitelj je to sam ustvrdio u podnesku na listu 72. spisa). Druga je pak stvar što je drugostupanjski sud obračunom tužiteljeva uspjeha u sporu uz uvažavanje takvoga uspjeha s osnovom zahtjeva (85%) u korelaciji s uspjehom u visini tužbenoga zahtjeva, došao do zaključka o konačnom uspjehu u sporu drukčijem od prvostupanjskoga suda. U tome je dijelu drugostupanjska presuda jasno i neproturječno obrazložena.

9.1. U odluci ovoga suda Rev-x 650/2014-2 od 8. siječnja 2015. navedeno je: „prema pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u pojedinim revizijskim odlukama, kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu, u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva time da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u suštini predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (Revr 1428/09-2 od 27. listopada 2010., Rev 402/04-2 od 21. rujna 2005., Rev 2603/11-2 od 19. veljače 2013.). U predmetnom slučaju kako je već rečeno smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po odvjetniku jer prema mjerodavnoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev je ista kao i u odnosu na ranije podneseni zahtjeva istaknut u tužbi.“. U skladu s tim, tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na povučeni dio zahtjeva kada tužitelj smanji tužbeni zahtjev, dakle, djelomično povuče tužbu, a tuženik se tom povlačenju ne protivi, ako smanjenje zahtjeva ne utječe na visinu troškova zastupanja stranaka po odvjetniku jer su troškovi zastupanja stranaka po odvjetniku prema vrijednosti predmeta ranijeg zahtjeva jednaki troškovima zastupanja prema vrijednosti novoga (smanjenoga) zahtjeva. To je odgovor na drugo i treće revizijsko pitanje.

9.2. Međutim, iz obrazloženja drugostupanjske presude ne proizlazi da sud nije uvažio to što je za zastupanje po odvjetniku Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika propisana ista visina nagrade i za zastupanje prema prvotno postavljenom i prema smanjenom zahtjevu. Zapravo drugostupanjski je sud prilikom preinake uvažavao primjenu te Tarife prema odluci prvostupanjskoga suda. Pritom drugostupanjski sud nije bio dužan po službenoj dužnosti voditi računa o primjeni materijalnoga prava s tim u vezi, a na temelju članka 365. stavka 2. ZPP, a iz tužiteljeve žalbe proizlazi da se u žalbi nije pozivao na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

10. Dakle, odgovori na sva tri revizijska pitanja ne dovode do zaključka da je predmetna revizija osnovana.

11. Zato je na temelju članka 391. stavka 6. ZPP u vezi s člankom 400. stavkom 2.

ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek