REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] N 5
Poslovni broj: Us I-1223/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja NĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Vidaković (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Rijeci, Blaža Polića 3, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (OIB: 53969486500), Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi raspolaganja imovinom štićenika, 4. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-02/25-06/02, URBROJ: 524-11-01/1-25- 2 od 22. travnja 2025. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijske službe Primorsko-goranske županije, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-552- 02/24-14/197, URBROJ: 139-071-03/37-25-2 od 10. siječnja 2025., u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, odobreno je skrbnici DĆ (službenici tog tijela) da u ime i u korist tužitelja kao štićenika, izvrši plaćanje troškova medicinskog vještačenja pred Općinskim sudom u Rijeci u iznosu od 500,00 eura, uz ostale prateće odluke. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže, u bitnome, da je tužitelj sam pokrenuo navedeni postupak pred općinskim sudom radi vraćanja poslovne sposobnosti, bez sudjelovanja prvostupanjskog tijela, pa je bilo potrebno položiti spomenuti iznos za podmirenje troškova medicinskog vještačenja u tom postupku.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-552-02/25-06/02, URBROJ: 524-11- 01/1-25-2 od 22. travnja 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, izražava nezadovoljstvo radom službene osobe prvostupanjskog tijela i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Sudsko medicinsko vještačenje bilo je pristrano i nezakonito. Osporavana odluka protivna je tužiteljevim pravima i interesima, tim prije što je nadležno županijsko upravno tijelo tužitelju odobrilo sekundarnu pravnu pomoć, što obuhvaća i troškove vještačenja.
Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, ne iznoseći dodatnu činjeničnu ni pravnu argumentaciju, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U obrazloženjima osporavanih rješenja citirane su mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 ). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.
8. Za rješavanje ovog upravnog spora mjerodavno je stanje stvari postojeće u vrijeme donošenja osporavanih rješenja.
9. Predmet ove upravne stvari ne tiče se ukupnosti odnosa između tužitelja i prvostupanjskog tijela, već se odnosi isključivo na odluku da se tužiteljevoj skrbnici odobri navedena jednokratna isplata u ime i u korist tužitelja.
10. Nesporno je da je u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci, koji je pokrenuo tužitelj, Sud odredio tužitelju uplatu predujma u iznosu od 500,00 eura za troškove medicinskog vještačenja. Po prirodi stvari, riječ je o dokaznom sredstvu koje je nužno za dokazivanje odlučnih činjenica u predmetu vraćanja poslovne sposobnosti. Pri određivanju plaćanja predujma za izvođenje vještačenja još ne može biti poznato kakav će biti nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a kasnije nezadovoljstvo stranke ishodom vještačenja ne oslobađa stranku dužnosti da predujmi, a kasnije eventualno i podmiri, spomenute troškove. Prvostupanjsko tijelo pravilno je, dakle, odobrilo uplatu troškova vještačenja, što je tuženik osnovano potvrdio.
11. U pogledu tužbenog navoda da je u konkretnom razdoblju sporni trošak mogao biti isplaćen iz sustava besplatne pravne pomoći, Sud je raspravnim rješenjem od 10. prosinca 2025. pozvao tužitelja da u roku od 15 dana dostavi s time povezano rješenje o odobravanju besplatne pravne pomoći. U ostavljenom roku, ni do zaključenja rasprave 28. siječnja 2026., tužitelj to nije učinio.
12. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Sukladno prethodnom trebalo je, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
13. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 4. veljače 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Ivanu Vidakoviću, Rijeka, Blaža Polića 3
- Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
