REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-669/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice DČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Lidija Rukavina, odvjetnica u Odvjetničkom uredu Lacković & Rukavina d.o.o. (OIB: 95671869393), Pisarnica Đurđevac, Basaričekova 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba OČ, radi prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti, 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-01/03423179306, URBROJ: 341-99-05/3-24-7926 od 9. travnja 2025., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Koprivnici, KLASA: UP/I-141-02/24-01/03423179306, URBROJ: 341-08-05/3-24-10929 od 11. prosinca 2023., tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-141-02/24-01/03423179306, URBROJ: 341-99-05/3-24-7926 od 9. travnja 2025., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Svoju odluku tuženik je, u osnovi, utemeljio na utvrđenju da su oba stupnja institucionalnoga medicinskog vještačenja suglasna da kod tužiteljice zasad ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U obrazloženju osporavanog rješenja nisu navedeni valjani razlozi za odbijanje zahtjeva tužiteljice. Nisu izneseni ni razlozi za suprotne zaključke u nalazima i mišljenjima vijeća vještaka od 24. rujna 2024. i 29. listopada 2024. godine. Tužiteljici nije dostavljen ni jedan nalaz vještaka, nije pregledana od strane vijeća viših vještaka, niti ima saznanja jesu li vještaci odgovarajuće specijalnosti. Nije razvidno je li pri vještačenju u obzir uzeto da je tužiteljici priznato tjelesno oštećenje od 40%. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da će tužiteljica biti u cjeloživotnom tretmanu liječnika, te da se njezino zdravstveno stanje samo pogoršava. Tužiteljičine dijagnoze imaju za posljedicu gubitak radne sposobnosti za radno mjesto recepcionera na [adresa]. Evidentno je da se kod tužiteljice može utvrditi trajno smanjenje smanjenje radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Tužiteljica predlaže poništiti drugostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 6.780,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Člankom 50. Uredbe o metodologijama vještačenja nije propisana mogućnost neposrednog pregleda osiguranika u drugostupanjskom postupku vještačenja, a osobni je pregled iznimka i u prvostupanjskom postupku (članak 13. navedene Uredbe). Nalaz i mišljenje vijeća vještaka od 29. listopada donesen je u skladu sa člankom 129. stavkom 4. Zakona o mirovinskom osiguranju i člankom 18. stavkom 4. spomenute Uredbe. Specijalnost vještaka sukladna je odredbama Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja i članku 4. stavku 4. Uredbe. Ocjena tjelesnog oštećenja neovisna je o ocjeni radne sposobnosti, budući da je riječ o dva različita prava. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog upravnog spora. Na prijedlog tužiteljice, u ovome je sporu, na okolnost spornih stručno- medicinskih činjenica, izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno stalnome sudskom vještaku prof. dr. sc. Hrvoju Laliću, dr. med., specijalistu medicine rada i sporta u Rijeci, koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio u pisanom obliku, te ga dodatno iznio na raspravi. Raspravnim rješenjem od 17. prosinca 2025. odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odredbom članka 39. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta: ZOMO), propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. U stavku 2. navedenoga članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. toga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. navedenoga članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. toga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Prema stavku 4. navedenoga članka, potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Odredbom članka 5. navedenoga članka propisano je da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

7.1. Postojanje smanjenja radne sposobnosti, djelomičnoga ili potpunog gubitka radne sposobnosti (kao normiranih stupnjeva invalidnosti, odnosno rizika koji određenu osobu pogađa u odnosu na njenu radnu sposobnost), utvrđuje se, dakle, prema modelu zdrave osobe istih ili sličnih karakteristika u odnosu na stabilizaciju (definitivnost) zdravstvenog stanja (tj. /ne/mogućnost njegova poboljšanja daljnjim liječenjem), obavljane poslove, naobrazbu, životnu dob, mogućnost provedbe profesionalne rehabilitacije radi osposobljavanja za rad s punim radnim vremenom, te mogućnost rada s najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima.

7.2. Radna sposobnost tužiteljice ne ocjenjuje se samo u odnosu na poslove posljednjeg radnog mjesta, već na sve poslove koji odgovaraju njezinim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njezinim dosadašnjim poslovima.

8. U članku 14. stavku 1. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 96/23, u nastavku teksta: Uredba), propisano je da će vještak dati nalaz i mišljenje da ne postoji smanjenje radne sposobnosti osobe koja se vještači ako: a) kod osobe još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenu radnu sposobnost; b) na temelju anatomsko-funkcionalnog oštećenja organa i organskih sustava, kao i medicinskih kontraindikacija koje ta oštećenja uzrokuju, uspoređujući psihofizičke mogućnosti osobe zbog nastalih medicinskih kontraindikacija s psihofizičkim zahtjevima poslova koje osoba obavlja, unatoč tome, može raditi na tim poslovima ili c) radna sposobnost osobe nije trajno smanjena za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravu osobu iste ili slične razine obrazovanja.

9. Opseg medicinske dokumentacije propisan je odredbama članka 9. i članka 10. Uredbe, vezano uz članak 7. Uredbe.

10. U kontekstu ZOMO-a, smanjenje ili gubitak radne sposobnosti (invalidnost) ne može biti poistovjećivan niti uspoređivan s tjelesnim oštećenjem (invaliditetom). Ta su dva instituta posve razdvojena, odnose se na zasebne vrste prava iz mirovinskog osiguranja, medicinski kriteriji za ocjenu radne sposobnosti odnosno za tjelesno oštećenje različiti su i propisani su zasebno, te stručno-medicinske činjenice utvrđene u odnosu na jedan od rečenih instituta ne utječu na drugi institut.

11. Nadalje, pregledi stranaka pri medicinskim vještačenjima uređeni propisima na području mirovinskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja, socijalne skrbi i veteranskih prava nemaju obilježja kliničkog pregleda usmjerenog na dijagnostiku i liječenje pacijenta. U vezi s time, mutatis mutandis primjenjiva su stajališta izražena u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Hamzagić protiv Hrvatske (zahtjev br. 68437/13, presuda od 9 prosinca 2021., naročito t. 54. obrazloženja presude). U tom je svjetlu iskustvo liječnika u primjeni posebnog zakonodavstva na području socijalnog prava u pravilu važnije od bazične medicinske specijalizacije odnosnog vještaka. Pritom ovlašteni vještaci koriste dokumentaciju sastavljenu od strane nadležnih specijalista, sagledavajući je cjelovito u kontekstu kriterija propisanih posebnim zakonodavstvom. S druge strane, klinički i drugi specijalisti nisu, bez iskustva u primjeni rečenih posebnih propisa, u dovoljnoj mjeri kvalificirani utvrđivati činjenice poput radne sposobnosti primjenom mjerodavnih posebnih propisa. Naposljetku, tuženik je u odgovoru na tužbu valjano elaborirao pravno uređenje kriterija za imenovanje institucionalnih vještaka.

12. Tuženik je odgovorom na tužbu utemeljeno otklonio i prigovor tužiteljice vezan uz izostanak njezina neposrednog pregleda.

13. Što se tiče razlike između dvaju prvostupanjskih nalaza i mišljenja, osnovano tuženik ukazuje na članak 129. stavak 4. ZOMO-a. Prema toj odredbi, kada se u postupku revizije iz stavka 2. toga članka utvrdi da nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje iz stavka 1. ovoga članka treba mijenjati, Zavod za vještačenje dužan je donijeti novi nalaz i mišljenje držeći se mišljenja danog u postupku revizije. Sud dodatno naglašava da se revizija favorabilnih prvostupanjskih rješenja na području socijalnog prava dosljedno, kontinuirano i stabilno propisuje i provodi kroz višedesetljetno razdoblje. Na taj se način osigurava harmoniziranje upravne prakse, koje je važno kako za jednakost stranaka, tako i za jamstvo valjane osnove za angažiranje javnih sredstava.

14. Radna sposobnost tužiteljice u upravnom je postupku vještačenja za poslove recepcionera (SSS- VSS), pri čemu je tužiteljica ekonomistica više stručne spreme. U vrijeme nastupa osiguranog slučaja (24. rujna 2024. – članak 128. stavak 1. ZOMO-a) tužiteljica je bila u dobi od 48 godina.

15. Osporavano rješenje tuženika temelji se na nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka od 8. ožujka 2025., kojim je potvrđen nalaz i mišljenje vijeća vještaka. Ta su tijela vještačenja ustrojena pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, u skladu s odredbama Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja („Narodne novine“, broj 85/14, 95/15 i 102/15). Prema nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka, tužiteljičina zdravstvena stanja u sadašnjem stupnju izraženosti zahtijevaju nastavak liječenja korištenjem zdravstvene zaštite, zbog čega kod tužiteljice zasad ne postoji invalidnost. Cjelina ključnog dijela obrazloženja drugostupanjskog nalaza i mišljenja citirana je u drugostupanjskom rješenju tuženika, pa je taj sadržaj tužiteljici poznat.

16. Sud je utvrdio da su nalazi i mišljenja sastavljeni u predmetnom upravnom postupku utemeljeni na relevantnoj medicinskoj dokumentaciji, te da su sastavljeni sukladno odredbama Uredbe. Stoga je utvrđeno da su spomenuti nalazi i mišljenja činili valjanu osnovu za odlučivanje prvostupanjskoga i drugostupanjskog tijela u upravnom postupku. Okolnost smatra li se neko stanje definitivnim (trajnim) ili ne, jedan je od propisanih kriterija za odlučivanje o pravima iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti (članak 39. stavak 1. ZOMO-a, odnosno članak 14. stavak 1. točka a) Uredbe). Štoviše, riječ je o jednom od češćih razloga za negativne odluke tuženika u ovoj vrsti predmeta. U tom pogledu tužiteljica nije stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.

17. U ovome upravnom sporu stručno-medicinska opravdanost nalaza i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja, prema stanju stvari u vrijeme nastupa osiguranog slučaja, u cijelosti je potvrđena nalazom i mišljenjem vještaka prof. dr. sc. Hrvoja Lalića, dr. med. Ključni dijelovi pisanog nalaza i mišljenja (iznesenog u tri podneska sudskog vještaka) glase (izostavljena su posebna označavanja teksta):

„Tužiteljica DČ od 2018. godine boluje od lumbosakralnog sindroma, koje smetnje su se očitavale bolovima u kičmi, trnjenjem nogu više desno u smislu lumboishialgije. Vremenom su se smetnje pojačavale, tako da je išla na detaljnu obradu snimanja kralježnice putem RTG- a i MR-a (rentgena i magnetske rezonancije) gdje je utvrđena polidiskopatija lumboskrale kralježnice i degenerativne promjene. U KBC-u Sestre Milosrdnice u Zagrebu - hospitalizacija 12.03.2021. - 17.03.2021, izvršena joj je prva operacija interlaminektomija i mikrodiscektomija na razini LV/SI kralježnice, budući da joj je EMG (elektromijelografija) pokazala protruziju diska u spinalni kanal i pritisak na živčane korijene. Stanje poslije operacije nije bilo zadovoljavajuće, pacijentica je imala bolove u kičmi i desnoj nozi, tako da je hospitalizirana po drugi puta 19.10.2021. - 22.10.2021. kada je izvršena reinterlaminektomija LV/SI područja.

Pacijentica je nakon oporavka od operacije provela više ambulantnih fizikalnih terapija i stacionarnu fizikalnu terapiju u Daruvarskim toplicama.

Upornim vježbanjem i terapijama Lasegue znak (mogućnost dizanja noge povećao se do 60 %), pacijentica može stajati na prstima ali otežano na desnu petu, kao što otežano izvodi dorzalnu fleksiju desnog stopala (dizanje stopala prema gore). Kod pacijentice je 2024. došlo do prekida živčanog impulsa, razvila se pareza peronealnog (tibijalnog) živca desne potkoljenice i stopalo joj je ostalo visjeti. Već je navedeno da pacijentica ima polidiskopatiju kralježnice, tako da se pojavila protruzija diska na razini LIV/LV uz nešto rezidualne kompresije razine LV/S I. EMG učinjen kao izuzetno važan neurološki nalaz i objektivni pokazatelj stanja na neurologiji učinjen 23.09.2024. pokazao je srednje tešku leziju na razini LIV/LV desno i umjereno SI desno, te blagu leziju lijevo.

Pacijentica osim od kičme boluje od ulceroznog kolitisa, sa prisutnim ulceracijama na crijevima (dokazano kolonoskopijom), operirala je polip želuca, boluje od kroničnog gastritisa i hernijacije ošita (dijafragme). Kao posljedica navedenog ima oko 5 stolica dnevno, mora paziti na ishranu, izbjegavati stres.

Nalaz i mišljenje

Prema nalazu dr. KČ, specijaliste ortopeda i traumatologa iz KBC-a Sestre Milosrdnice iz Zagreba od 20.03.2025. godine postoji kod pacijentice DČ mogućnost revizijskog operativnog liječenja. Staviti pacijenticu na listu (čekanja za operativni revizijski zahvat).

Nadalje, postoji nesklad između pisanog Obrazca 2 IN (opis radnog mjesta) izdatog od strane poduzeća "Komunalac d.o.o.” iz [adresa] gdje stoji da gđa DČ radi uredski posao i koristi uredski materijal poput kemijske olovke i računala gdje ne diže terete veće od 3 kg.

Pacijentica je navela u spisu da obavlja poslove čišćenja na radnom mjestu gdje radi, a i poslove konobara u kafiću. Posljednje dvije vrste poslova u službenom obrascu opisa radnog mjesta nisu navedena.

(…)

Da odgovorim na pitanje Suda, nalaz Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom, Vijeća viših vještaka, Klasa: 141 - 02/24-01/7863, Urbroj 4265-1/27-25-12, evidencijski broj vještačenja: 1210665 od 08.03.2025. kojim se sukladno mišljenju vještaka revizora, evidencijski broj revizije od 15. 10. 2024., u smislu odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju, koji su vještačili da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer da radna sposobnost kod tužiteljice nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Ujedno je utvrđeno da opisana zdravstvena stanja tužiteljice u sadašnjem stupnju izraženosti zahtijevaju nastavak liječenja korištenjem zdravstvene zaštite, smatram da je ispravan.

Zaključno, liječenje nije završeno, vidljivo je prema nalazu specijaliste ortopeda i traumatologa daje pacijentica na listi za revizijsku operaciju.

Tek nakon operacije i sprovedene fizikalne rehabilitacije moći će se donijeti konačna odluka o radnoj sposobnosti gđe DČ.

Smatram s obzirom na nalaz EMG-a koji pokazuje srednje teško oštećenje živca praćeno kliničkim znakovima bolova promjenljivog intenziteta pacijentica nije ni dalje sposobna za bilo kakav rad, do provedbe revizijske operacije, bez obzira na nesklad između obrazca "2 IN" - opisa radnog mjesta i navoda pacijentice što u praksi radi. (…)

Tužiteljica je tek u dopisu traženja pojašnjenja moga Nalaza i mišljenja dostavila dodatak o Privremenom rasporedu od 03.10.2023 izdatog od svog poslodavca, iz kojeg je vidljivo da njeno radno mjesto obuhvaća osim poslova recepcionera i poslove čišćenja radnog mjesta te rad u obližnjem kafiću.

Taj dodatak nije bio priložen u spisu, te je prema obrascu "2 IN" bilo vidljivo da obavlja poslove recepcionera te da koristi samo kemijsku olovku i papir. Točno je da je navela da ona osim poslova recepcionerke obavlja i poslove čišćenja i poslove rada u kafiću, ali njena izjava nije bila potkrepljena pisanim dokazom, koji sada dostavlja.

Bez obzira na navedeno, smatram moje vještačenje potpuno ispravnim, jer sam već napisao da tužiteljica trenutno nije sposobna za obavljanje bilo kakvog rada, a to znači ni rada kao recepcionerke, a ni kompleksnijeg rada koje još obuhvaća čišćenje i rad u kafiću. Znači, zanemario sam nesklad između službenog nalaza obrazca "2 IN" (opisa radnog mjesta) i njezine izjave, jer to u ovom slučaju ne utječe na ocjenu radne (ne)sposobnosti.

(…)

Kao što je vidljivo u pravnom spisu Vijeće vještaka od 08.03.2025. u smislu članka 39 ZOMO-a (Zakona o mirovinskom osiguranju) složilo se sa Nalazom i mišljenjem vještaka revizora od 15.10.2024., a to je da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovine u odnosu na tjelesno i psihičku zdravu osobu iste ili slične naobrazbe.

Naime, to znači da je potrebno daljnje liječenje, a što dokazuje i stavljanje pacijentice/tužiteljice na listu čekanja za operaciju (doktor KČ **.**.2025.) hernije diska segmenta LIV/LV (segment LV/S1 je operiran u trećem mjesecu 2021. i reoperiran u X mj. 2021).

U takovom stanju tužiteljica nije sposobna za rad, ali je neophodno sprovesti novu operaciju, gdje se očekuje dekompresija moždanog debla sa živčanim korijenima i smanjenje i postepeni gubitak bolova uz kasniju fizikalnu terapiju.

O uspješnosti operacije onda ovisi i zdravstveno stanje koje se nakon sprovednih fizikalnih terapija može ocijeniti, a s time i radna sposobnost prema navedenom "2 IN" obrazcu, ili se eventualno profesionalnom orijentacijom može tražiti drugo radno mjesto. Jasno je da ukoliko se tegobe ne otklone da pacijentica/tužiteljica ne bi bila sposobna za bilo kakav rad, ali s obzirom na današnju medicinu i stručni specijalistički zdravstveni kadar to je vrlo malo vjerojatno.

(…)

Osobno, kao neovisni vještak sa 40 godina radnog staža, navodim da je kroz cijeli moj radni period praksa takova, da dok liječenje nije do kraja završeno, tijela vještačenja ako ispravno vještače, ne mogu donijeti zaključak o radnoj sposobnosti ili nesposobnosti, te nadovežući se na ocjenu vještaka Revizora od 2024. godine i ocjenu Vijeća vještaka od ove, 2025 godine, te isto tako moga vještačenja, radna nesposobnost nije nastupila, odnosno njena ocjena se ne može dati, jer liječenje nije završeno.“

18. Sudski vještak, odgovarajući na pitanja tužiteljice, na raspravi dodaje, u bitnome, sljedeće. Na dan 24. rujna 2024. tužiteljica nije bila radno sposobna, ali je ovdje odlučno to što na taj dan njezino liječenje još nije bilo dovršeno, već je bilo u postupku liječenja, što ne znači da je tužiteljica tada bila zdrava. Osobito upućujem na nalaz kirurga ortopeda koji je tužiteljicu stavio na listu za operaciju, iz čega također slijedi da liječenje ovdje nije bilo dovršeno. Kod tužiteljice su putem EMNG-a utvrđena srednje teška oštećenja spinalnog živca koji izlazi iz kralježnice, a taj stupanj oštećenja ne utječe na radnu sposobnost. Tek tijekom ovog spora tužiteljica je dostavila dodatni Ugovor o radu koji se odnosi i na poslove poput čišćenja, koji nisu bili navedeni u obrascu 2-IN. No bez obzira na to, prije dovršetka liječenja ne može biti utvrđena radna sposobnost osiguranika. Po dovršetku liječenja tužiteljica može biti ponovno upućena na ocjenu radne sposobnosti. Pod pretpostavkom povoljnog ishoda operativnog zahvata i provedbe fizikalne terapije, stanje vjerojatno ne bi dovelo do gubitka radne sposobnosti, ali to je za sada u sferi pretpostavki. Na daljnji upit jesu li institucionalna tijela vještačenja trebala utvrditi da je za sada preuranjeno donijeti ocjenu o radnoj sposobnosti tužiteljice, odgovara da su ona to i učinila, uz korištenje donekle drukčijih formulacija. Na daljnji upit jesu li na dan 24. rujna 2024. nadležna tijela mogli donijeti zaključak o radnoj sposobnosti ili radnoj nesposobnosti tužiteljice, odgovara da su donijeli zaključak da liječenje nije dovršeno, iz čega se može zaključiti da u tom trenu tužiteljica nije bila radno sposobna, ali se još uvijek nije mogla utvrditi trajna nesposobnost.

19. Sudski vještak je podneskom od 13. prosinca 2025. i na raspravi iznio dodatna pojašnjenja koja je tužiteljica zatražila. Nakon raspravnog izlaganja sudskog vještaka, stranke nisu imale dodatni osvrt na njegov nalaz i mišljenje.

20. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Hrvoja Lalića, sagledan u cjelini pisanih materijala i raspravnih izlaganja, Sud ocjenjuje razložnim i uvjerljivim, te sukladnim zadaći vještačenja, utemeljenoj na odredbama mjerodavnoga posebnog zakonodavstva na ovome upravnom području. Uz to, sudski je vještak pružio iscrpna pojašnjenja u odnosu na upite tužiteljice.

21. Tužiteljica, dakle, u ovome sporu nije osnovano osporila ključnu stručno- medicinsku činjenicu na koju se, pri donošenju osporavanog rješenja, pozvao tuženik, tj. činjenicu da se, u svjetlu propisa o mirovinskom osiguranju, na dan nastupa osiguranog slučaja zdravstveno stanje tužiteljice nije moglo smatrati trajnim (definitivnim). Trajnost promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem pritom je jedna od kumulativnih pretpostavki za priznavanje invalidnosti, neovisno o stupnju invalidnosti. Ako je u pogledu neke od dijagnoza ključnih za utvrđivanje invalidnosti indicirana dodatna dijagnostika i/ili liječenje, u tom razdoblju još nisu ispunjene sve pretpostavke da invalidnost bude utvrđena. Pri neispunjenju jedne od kumulativnih pretpostavki za utvrđivanje invalidnosti (ovdje: definitivnosti zdravstvenog stanja), nije od utjecaja jesu li na odgovarajući način evaluirane ostale propisane pretpostavke za utvrđivanje invalidnosti, uključujući dob i usporedive poslove.

22. Što se tiče procesnih prigovora tužiteljice u odnosu na upravni postupak, Sud upućuje na izneseno u točkama 11.-13. ovog obrazloženja. Podredno, čak i da je u upravnom postupku bilo manjkavosti, to ne bi osporavano rješenje nužno činilo nezakonitim, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Naime, odredbom članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) propisano je, između ostalog, da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali oni nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (članak 98. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Zbog toga bi ponovno vođenje postupka samo radi otklanjanja odnosnih nedostataka u stvari u kojoj sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita, bilo nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, što je i ratio odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a, koja odredba obvezuje sud da u takvoj situaciji tužbeni zahtjev odbije. Podredno (i povezano s netom iznesenim), kada rezultati dodatnog dokazivanja provedenog u upravnom sporu (ovdje: sudsko-medicinskog vještačenja) ne idu u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva, a ti rezultati sudu omogućuje da se uvjeri u zakonitost izreke osporavanog rješenja, više ne postoji valjani razlog za poništavanje osporavanog rješenja pozivom na procesne nedostatke u upravnom postupku.

23. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

24. Bez obzira na ishod ovoga spora, tužiteljica - ako i kada bude smatrala da ispunjava pretpostavke propisane za priznavanje prava na temelju smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti - može pred prvostupanjskim tijelom mirovinskog osiguranja pokrenuti novi postupak radi priznavanja navedenog prava.

25. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 4. veljače 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetnici Lidiji Rukavina, Pisarnica Đurđevac, Basaričekova 1

- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A.

Mihanovića 3