Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3321/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1642/2021-29 od 29. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1642/2021-29 od 29. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.459,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 2. lipnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), kao i da mu plati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.028,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 29. kolovoza 2024. do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinački shodno žalbenim navodima, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nadalje, nije počinjena niti daljnja bitna povreda odredaba parničnog postupka koje tuženik ističe u žalbi iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje će uzeti kao dokazane došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Prema odredbi članka 8. ZPP-a pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, time da slobodna ocjena dokaza ne znači i arbitrarnost u postupanju. U konkretnom slučaju obrazloženje pobijane odluke nema elemenata arbitrarnosti jer sadrži dovoljno razloga o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne osnove tužbenog potraživanja.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog žalitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoći i njegu koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći koja se dogodila 13. siječnja 2021. u Donjoj Pušći, Kumrovečka cesta kod kbr. 146, u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka], a koju prometnu nesreću je prouzročila vozačica vozila registracijske oznake [registarska oznaka], koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika

4.1. U ovome stadiju postupka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, kao ni da je tuženik tužitelju zbog štete koju je pretrpio u ovom štetnom događaju u mirnom postupku isplatio iznos od 12.375,00 kuna. Međutim, sporna je visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, kao i odluka o troškovima postupka.

5. Prvostupanjski sud je nakon provedenoga dokaznog postupka utvrdio:

- da je stalni sudski vještak dr. Žarko Rašić u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vrata i natučenje lijevog ramena,

- da je liječenje tužitelja završeno odnosno da se stanje stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda fizijatra 19. svibnja 2021.,

- da je tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno jedan dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 45 dana; povremeni bolovi manjeg intenziteta da su iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti,

- da je tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta da je trajao kumulativno dva dana, srednjeg intenziteta kumulativno pet dana, te manjeg intenziteta kumulativno 28 dana,

- da je zadobivena ozljeda vratnog dijela kralješnice i lijevog ramena dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužitelja od 5%, koja se očitije u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice, te lijevog ramena, bolovima u vratu prilikom dužeg stajanja i rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, te bolovima u lijevom ramenu kod dužeg rada lijevom rukom poglavito u položaju u i iznad razine ramenog zgloba,

- da je nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po dva sata dnevno, te još 15 dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje – samohrani otac), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično,

- da je visina te naknade 3,32 eura po satu.

6. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), smatrao da tužitelju zbog opisanih teških ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći pripada iznos od 2.953,08 eura jer je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu prava na duševno i tjelesno zdravlje zbog čega mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu koju je prvostupanjski sud utvrdio vodeći računa o sveukupnom umanjenju životnih aktivnosti, jačini i trajanju fizičkih boli i straha kao razloga za trpljenje duševnih boli, kao i o ostalim kriterijima iz odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, pa ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da tužitelju na ime naknade štete isplati taj iznos po umanjenju dijela kojeg je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku.

6.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski je sud smatrao da tužitelju pripada i pravo na naknadu štete u iznosu od 149,31 eura, na ime pružene tuđe pomoći i njege sve pozivom na odredbu članka 1095. stavka 1. ZOO-a i članka 223. ZPP-a, a što prihvaća i ovaj sud.

7. Vezano za žalbene prigovore tuženika kojim osporava visinu dosuđene naknade neimovinske štete za odgovorit je da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića, kao i dodatno očitovanje vještaka na prigovore tuženika, kao jasne i potpune, izrađene u skladu s pravilima medicinske struke i iskustva. To iz razloga što je na temelju takvog nalaza i mišljenja u kojem je taksativno i kronološki sudski vještak naveo važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužiteljice, stručno i argumentirano se osvrnuo na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu je suvremenim medicinskim znanjima i metodama dao objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske štete, na temelju kojih je prvostupanjski sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, pa sada tuženik neosnovano u žalbi ustraje u svojim prigovorima glede visine dosuđene naknade štete.

8. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i dodatno očitovanje vještaka na prigovore tuženika, kao jasne i potpune, izrađene u skladu s pravilima struke i iskustva, na temelju kojih je utvrdio sve relevantne činjenice za ocjenu nastanaka štetnog događaja i za ocjenu tužiteljevih povreda nastalih u ovoj nezgodi to neosnovano žalitelj osporava utvrđenja prvostupanjskog suda. Pri tome sudska ocjena dokaza, koju je činio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske odluke i izvedenih dokaza.

9. Odluka o troškovima postupka donesena je, suprotno žalbenim navodima stranaka, pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, kao i što je pravilno prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23.) primijenjena vrijednost boda.

10. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, to je žalbu tuženika trebalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, i odlučiti kao u izreci ove presude.

Split, 4. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić