Poslovni broj: Gž-3408/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Matoševiću, odvjetniku iz ANIĆ I PARTNERI odvjetničkog društva iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje, Vienna Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-37/2020-36 od 14. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-37/2020-36 od 14. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom 20.063,78 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. lipnja 2018. pa do isplate, te je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 4.702,96 eura.

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražila i trošak žalbenog postupka.

2.2. U odgovoru na žalbu tuženik je istu osporio, te je predložio u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

2.3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete nastalu u štetnom događaju – prometnoj nesreći koja se dogodila 3. veljače 2018. kada je na njezin parkirani automobil, upravljajući svojim vozilom, uslijed neprilagođene brzine kretanja svog vozila uvjetima na cesti, naletio osiguranik tuženika FP, uslijed čega je na vozilu tužiteljice nastala materijalna šteta u visini od 20.063,78 eura, kako to tvrdi tužiteljica.

5. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, a prije svega sporno je je li predmetna prometna nesreća bila posljedica nehotičnog i slučajnog kontakta između vozila stranaka ili se radi o voljno namještenom štetnom događaju.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi:

- da iz službene bilješke postaje prometne policije od 3. veljače 2018. proizlazi da je kritične prigode FP upravljao vozilom Škoda Octavia, koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, na način da se kretao istočnom kolničkom trakom [adresa] u Zagrebu, u smjeru sjevera, te da dolaskom do kućnog broja 148 nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste iz kojih razloga je prilikom usporavanja brzine kretanja, zbog vozila koje mu je dolazilo iz suprotnog smjera, izgubio nadzor nad vozilom te nekontrolirano skrenuo udesno u smjeru sjeveroistoka gdje je okrznuo desnom bočnom stranom vozila lijevu bočnu stranu osobnog automobila u vlasništvu tužiteljice,

- da je vozilo tužiteljice bilo parkirano od strane ĆP na parkirališnom prostoru koji se nalazi s istočne strane kolnika kod kućnog broja 148, prednjim dijelom okrenuto u smjeru sjevera,

- da je zbog izazivanja prometne nesreće vozaču FP naplaćena zakonom propisana novčana kazna zbog počinjenja prekršaja iz odredbe članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

- da je na vozilu kojim je upravljao FP oštećena desna bočna strana i to prednji odbojnik, prednji i stražnji blatobran, bočno ogledalo, prednja i stražnja vrata, prag, prednji kotač i prednji pokazivač smjera, te da je nestručnom procjenom ocijenjeno da šteta iznosi 2.000,00 kuna,

- da je na vozilu u vlasništvu tužiteljice oštećena lijeva bočna strana i to prednji i stražnji odbojnik, prednja i stražnja vrata, prednji i stražnji blatobran, bočno ogledalo, prag i stražnji kotač, te da je šteta, nestručnom procjenom, ocijenjena u iznosu od 2.000,00 kuna,

- da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku 18. lipnja 2018., a potom i 18. siječnja 2019. te dostavila službenu bilješku policije izrađenu nakon očevida te procjenu štete od neovisnog sudskog vještaka iz Njemačke od 16. travnja 2018.,

- da je u odštetnom zahtjevu navedeno da postoji isključiva krivnja osiguranika tuženika FP za nastanak predmetnog štetnog događaja, te da je prema dostavljenoj procjeni neovisnog vještaka iz Njemačke na vozilu tužiteljice nastala imovinska šteta u iznosu od 21.563,78 eura i to za štetu na vozilu iznos od 18.383, 26 eura, za umanjenu vrijednost vozila iznos od 1.500,00 eura, te za trošak izrade procjene prema računu iznos od 1.680,52 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od postavljanja odštetnog zahtjeva, to jest od 18. lipnja 2018. do isplate,

- da iz iskaza svjedoka ĆP proizlazi da je kritične prigode parkirao vozilo tužiteljice na označenom parkirališnom mjestu na [adresa] u smjeru sjevera, nakon čega je s prijateljem napustio automobil tužiteljice i po njega se vratio sutradan kojom prilikom je uočio da je automobil tužiteljice izgreben, odnosno da mu je oštećena lijeva strana, te da su mu bila oštećena zadnja prednja vrata s lijeve strane. Štetni događaj da nije vidio, te da FP prije nastanka štetnog događaja nije poznavao, ali da ga je upoznao nakon štetnog događaja jer isti radi kao taksist u [adresa], u kojem mjestu on ima mjenjačnicu, te da su kroz razgovore shvatili da je baš FP bio sudionik predmetnog štetnog događaja. Također je u svom iskazu naveo da mu je vozilo tužiteljica posudila u Njemačkoj kako bi se njime dovezao u Hrvatsku, te da automobil tužiteljice prije ove prometne nesreće nije imao nikakvih oštećenja,

- da iz iskaza svjedoka OP proizlazi da je na dan štetnog događaja bio upućen na intervenciju povodom predmetne prometne nezgode, zajedno s kriminalističkim tehničarom HP. Na mjestu štetnog događaja da su zatekli oba vozila koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi, te da se štetni događaj dogodio na način da je jedno vozilo bilo parkirano na redovnom parkirališnom mjestu, dok je drugo vozilo, koje je bilo u pokretu svojom desnom stranom naletjelo na vozilo koje je bilo parkirano i to na njegovu lijevu stranu. Nadalje je iskazao da je u trenutku nastanka štetnog događaja padala kiša, da je kolnik bio mokar, te da u konkretnom slučaju nije rađena skica mjesta događaja, već je mjesto štetnog događaja fotografirano i na fotografijama da se vide tragovi kočenja, ali da se ne sjeća je li u konkretnom slučaju vozilo koje je naletjelo na parkirano vozilo pomicano prije dolaska policije, te da policija to evidentira samo u slučaju ako je to potrebno radi razjašnjavanja svih okolnosti, dok u konkretnom slučaju takve potrebe nije bilo. Naknadno da je saznao da je njegov kolega tehničar HP od ranije poznavao FP, ali da je on to saznao tek nakon obavljenog očevida u predmetnom štetnom događaju,

- da iz iskaza HP proizlazi da je na očevid bio upućen zajedno s OP, te da su na mjestu događaja zatekli počinitelja štetnog događaja, vozača koji je svojim vozilom okrznuo, ili naletio na automobil koji je bio parkiran, a čega se sada točno ne sjeća, kao što se ne sjeća niti o kojim se automobilima radilo, ali da misli da u trenutku prometne nesreće nije padala kiša i da je kolnik bio suh. Nadalje je u svom iskazu naveo da poznaje ĆP, jer on živi u [adresa] gdje je i on živio nekada, ali da u trenutku kada je išao na očevid nije znao da bi ĆP na bilo koji način bio povezan s predmetnim štetnim događajem, pogotovo zato jer je parkirano vozilo na koje je naletjelo vozilo osiguranika tuženika imalo njemačke registarske oznake. S ĆP da se poznaje iz viđenja nekih dvadeset do trideset godina, ali da s njim nikada nije razgovarao o predmetnom štetnom događaju,

- da iz iskaza svjedoka FP proizlazi da se kritične prigode kretao [adresa] u smjeru prema Zagrebačkoj aveniji, te da je u jednom trenutku iz sporedne ceste na njega naletio automobil kojeg nije uspio identificirati, zbog čega je naglo zakočio kako bi izbjegao udarac, a uslijed čega da se njegovo vozilo zanijelo u desnu stranu i udarilo svojim prednjim desnim branikom u kotač automobila koji je bio parkiran s njegove desne strane, ali da se ne sjeća je li udarac bio u lijevu ili desnu bočnu stranu tog automobila. Isto tako da se ne sjeća je li parkirani automobil bio okrenut prema sjeveru ili prema jugu, te da se isti nalazio na označenom parkirališnom mjestu. Prije naleta na parkirano vozilo da se kretao brzinom između 30 i 40 km/h, te da se ne sjeća kakve je gume imao na vozilu. Nakon nastanka štetnog događaja da je pozvao policiju, kojoj je rekao da je vozilo koje je pokušao izbjeći dolazilo iz suprotnog smjera, te da se na mjestu štetnog događaja tom prilikom nije nalazio niti vlasnik, niti vozač parkiranog vozila. Nadalje je iskazao da se ne sjeća kakva su oštećenja nastala na njegovom vozilu, kao ni na vozilu tužiteljice, ali da zna da njegovo vozilo nije bilo u voznom stanju zbog čega je morao zvati vučnu službu. ĆP da poznaje iz viđenja s obzirom da isti ima mjenjačnicu u [adresa], ali da u trenutku nastanka prometne nesreće nije znao da on ima ikakve veze s automobilom na kojeg je naletio. Navedeno je saznao tek naknadno i to kroz druženja sa zajedničkim prijateljima. Isto tako je naveo da ne poznaje policajca HP, kao i da prije štetnog događaja nije razgovarao s ĆP. Po dolasku policije da je priznao krivnju i podmirio kaznu te da se smatra odgovornim za nastanak štetnog događaja. Konačno je u svom iskazu naveo da se njegovo vozilo zaustavilo na mjestu gdje je udario u automobil tužitelja, te da se ne sjeća je li svojim vozilom prošao cijelom dužinom zaustavljenog automobila, niti koliko je bilo veliko oštećenje na vozilu tužiteljice,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je nije bila prisutna nastanku štetnog događaja jer je u to vrijeme bila u Njemačkoj, da je i šteta na automobilu procijenjena u Njemačkoj, te da je automobil popravio njezin prijatelj koji joj je nabavio i rezervne dijelove, ali da joj za popravak, kao ni za dijelove nije izdao račun. Popravak da je platila u približnom iznosu koji je naveden i u procjeni štete. Također je u svom iskazu navela da automobil u trenutku kad ga je ona kupila nije imao oštećenja, te da ne zna koliko je bio star jer u svom vlasništvu ima još dvadesetak automobila i ne pamti takve detalje. Konačno je iskazala da ne poznaje FP,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića proizlazi da su vozila po dolasku prometne policije zatečena položena usporedno prednjicama prema sjeveru, a poravnata stražnjim krajevima, na vozilu tužiteljice da su nađena oštećenja uzduž lijevog boka vozila, počevši od stražnjeg branika do prednjeg lijevog blatobrana, s time da stražnja lijeva vrata gotovo uopće nisu oštećena, a na vozilu osiguranika tuženika da su nađena oštećenja na prednjem desnom bočnom dijelu, počevši od vrha prednjeg branika do prednjeg desnog blatobrana u ravnini sa stražnjim obodom prednjeg desnog naplatka. Također iz nalaza i mišljenja proizlazi da je vozač vozila osiguranika FP iskazao da je prilikom štetnog događaja zbog nepoznatog vozila poduzeo interventno kočenje pri kojem je sletio s vozilom s kolnika izvan desnog ruba kolnika [adresa] u Zagrebu, gledano od juga prema sjeveru, pri čemu je udario u parkirano vozilo tužiteljice koje je bilo parkirano i bez vozača, ali da nađena oštećenja na vozilu tužiteljice nisu mogla nastati u opisanom štetnom događaju jer nisu nastala uzduž lijevog boka u kontinuitetu, dok je na stražnjem lijevom kotaču vidljivo da oštećenja nisu svježa, a oštećenja na vozačkim vratima po obliku i intenzitetu ne odgovaraju dinamici kontinuiranog bočnog okrznuća, te oštećenja nađena u zoni iza stražnjeg lijevog kotača po intenzitetu bočne komponente djelovanja udarne sile i po duljini oštećenja ne odgovaraju oštećenjima nađenim na prednjem desnom dijelu vozila osiguranika tuženika, niti su otpale krhotine nađene u zoni stražnjeg kotača vozila tužiteljice. Tehnički da se može dopustiti slučaj da je već odranije oštećeno vozilo osiguranika tuženika prednjim desnim dijelom udarilo u stražnji bočni lijevi dio vozila tužiteljice i da su nastala oštećenja i ogrebotine koji se vide na vozilu tužiteljice iza stražnje osovine, te da se za takav slučaj ne može utvrditi je li se radilo o voljno namještenom štetnom događaju ili potpunom slučajnom, ali da i dalje ostaje nejasno kako su onda vozilo osiguranika tuženika i krhotine dospjele u konačnu poziciju vidljivu na fotografijama prometne policije prema kojima su vozila položena gotovo usporedno i poravnata stražnjim krajevima. Na vozilu tužiteljice da su eventualno mogla nastati oštećenja stražnjeg branika i stražnje lijeve bočne stranice koje je bilo moguće sanirati popravkom u visini troška popravka prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara za Mercedes vozila u Republici Hrvatskoj na dan izrade nalaza i mišljenja od 899.59 eura, a u Njemačkoj 2.887,20 eura,

- da je u svom usmenom očitovanju, odgovarajući na prigovore tužiteljice, sudski vještak naveo da je koristio službene fotografije iz spisa policije, dok je u svezi oštećenja za koje je naveo da na vozilu uzduž desnog boka vozila osiguranika tuženika nisu vidljiva, a navedena su u službenoj bilješci policije, naveo kako je moguće da se radilo o vrlo površinskim ili slabašnim oštećenjima koja ne bi bila vidljiva na fotografijama, ali da su takva oštećenja u suprotnosti s intenzitetom udarca koji je vidljiv na prednjem desnom boku vozila. Također je u svom iskazu naveo da dopušta mogućnost da je došlo do zanošenja vozila osiguranika tuženika zbog poduzimanja naglog kočenja na mokrom kolniku u konkretnom slučaju, ali samo u dijelu kontakta s vozilom tužiteljice, te da ostala oštećenja nisu mogla nastati u štetnom događaju, te je zaključno naveo da se nezgoda uopće nije odvijala na opisani način i da nije došlo do nevoljnog slučajnog kontakta između vozila, kao i da tehnički nije moguće da se vozilo osiguranika tuženika zaustavilo na mjestu kako je zatečeno po dolasku prometne policije.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da predmetna prometna nesreća nije bila posljedica nehotičnog i od sudionika nevoljnog događaja, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, pri čemu tužiteljica u žalbi nije dovela u pitanje pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, niti je dovela u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda glede odluke o glavnoj stvari.

9. Neosnovano tužiteljica u žalbi navodi postojanje bitnih povreda postupka, pri čemu su te povrede navedene samo paušalno, bez navođenja zakonskih odredbi i načina na koji bi one utjecale na zakonitost presude, jer je u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke prvostupanjski sud pravilno proveo sve predložene i relevantne dokaze, obrazložio razloge prihvaćanja i neprihvaćanja pojedinih dokaza, pri čemu nije povrijedio pravo tužiteljice na raspravljanje.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je između vozila osiguranika tuženika i vozila tužiteljice došlo do kontakta, međutim, sama činjenica postojanja sudara nije dostatan dokaz da su sva oštećenja na vozilu tužiteljice nastala kao posljedica tog sudara, niti da između predmetnog događaja i ukupno prijavljene štete postoji uzročna veza u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZOO). Sukladno članku 1045. stavku 1. ZOO-a, za nastanak obveze naknade štete moraju biti kumulativno ispunjene sve pretpostavke građanskopravne odgovornosti, i to: štetna radnja, šteta, uzročna veza između radnje i štete te protupravnost, pri čemu izostanak bilo koje od navedenih pretpostavki isključuje odgovornost za štetu.

10.1. U konkretnom slučaju sporno je upravo postojanje uzročne veze između kontakta vozila i cjelokupnog opsega oštećenja na vozilu tužiteljice i prijavljene štete. Uzročna veza, u smislu odredbe članka 1045. ZOO-a, postoji samo ako je šteta tipična i neposredna posljedica štetne radnje, odnosno ako bez te radnje šteta ne bi nastala, a iz utvrđenja prvostupanjskog suda koja su potkrijepljena nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića proizlazi da vrsta, intenzitet i raspored oštećenja na vozilu tužiteljice ne odgovaraju mehanizmu nastanka štete kakav bi bio očekivan s obzirom na utvrđeni način, kut i snagu kontakta s vozilom osiguranika tuženika, te da pojedina oštećenja po svojem opsegu i karakteristikama znatno premašuju štetu koja bi mogla nastati uslijed takvog sudara, dok neka oštećenja upućuju na drukčiji način i vrijeme nastanka, neovisno o predmetnom događaju.

11. Naime, iz dokaznog postupka, a prije svega iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića, proizlazi da je kontakt između vozila bio ograničenog intenziteta, te da je do njega došlo namjernim postupanjem osiguranika tuženika, odnosno svjesnim izazivanjem kontakta, a ne slučajnim ili nepažljivim ponašanjem, a takav namjerno izazvani kontakt prema odredbi članka 944. ZOO-a isključuju odgovornost tuženika.

12. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića, kao jasan, logičan, dosljedan, detaljno obrazložen i potvrđen usmenim očitovanjem na raspravi, a na temelju kojeg je nedvojbeno utvrdio da oštećenja na vozilu tužiteljice ne odgovaraju dinamici štetnog događaja kako ga opisuje tužiteljica, da dio oštećenja nije mogao nastati u jednom kontinuiranom bočnom kontaktu, te da postoje indicije da su pojedina oštećenja nastala ranije ili u drugim okolnostima, slijedom čega je pravilno zaključio da tužiteljica nije dokazala uzročnu vezu između navodnog događaja i cjelokupne štete koju potražuje.

13. Pritom, neosnovano u žalbi tužiteljica izjednačava priznanje prekršajne odgovornosti osiguranika tuženika FP s građanskopravnom odgovornošću za naknadu štete, jer priznanje prekršaja ne znači i dokaz uzročne veze i opsega imovinske štete u parnici. U parničnom postupku upravo su uzročna veza i visina štete samostalna i ključna pitanja koja se moraju dokazati, a iz iskaza saslušanog svjedoka FP proizlazi samo da je uslijed izbjegavanja vozila iz suprotnog smjera udario u parkirano vozilo tužiteljice, da se njegovo vozilo zaustavilo na mjestu gdje je udarilo u vozilo tužiteljice, pri čemu je i sam svjedok naveo da ne zna je li svojim vozilom prošao cijelom dužinom vozila tužiteljice, kao i da se uopće ne sjeća konkretnih oštećenja koja su u predmetnoj prometnoj nesreći nastala na njegovom automobilu, kao niti na automobilu tužiteljice. Dakle, točno je da je osiguranik tuženika FP u predmetnom postupku u svom iskazu priznao da je počinio protupravnu radnju propisanu prekršajnim pravom, ali iz njegovog iskaza ne proizlazi da je tom radnjom uzrokovao konkretnu imovinsku štetu, niti da je šteta nastala u opsegu koji tužiteljica potražuje u ovom postupku, osobito kada tehnički dokazi ukazuju na suprotno.

14. Nadalje, pogrešno tužiteljica u žalbi tumači nalaz sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića tvrdeći da je sud, u skladu s njegovim nalazom i mišljenjem morao dosuditi barem iznos od 2.887,20 eura, koji predstavlja dokazanu „djelomičnu štetu“, jer vještak u svom nalazu i mišljenju nije utvrdio da je ta šteta sigurno i dokazano nastala upravo u predmetnom štetnom događaju, već je samo naveo teorijsku tehničku mogućnost, uz izričitu napomenu da nije moguće sa sigurnošću utvrditi nastanak te štete, da nije moguće isključiti prethodna oštećenja, kao i da dinamika događaja kako ga želi prikazati tužiteljica i nadalje ostaje nejasna jer tehnički nije moguće da se vozilo osiguranika tuženika zaustavilo na mjestu kako je zatečeno po dolasku prometne policije, i zbog čega je zaključio da se nezgoda uopće nije odvijala na opisani način, odnosno da je kontakt između vozila izazvan svjesno i ciljano, a ne kao posljedica nepažnje ili slučajnosti.

15. Također, neosnovano u žalbi ističe tužiteljica da je prvostupanjski sud nezakonito odbio privatnu procjenu neovisnog njemačkog vještaka za motorna vozila Crash 24 kao dokaz jer ista nije provedena po nalogu suda, nije izrađena u kontradiktornom postupku i stoga predstavlja jednostrani privatni dokument koji ne može imati jaču dokaznu snagu od nalaza sudskog vještaka izrađenog u sudskom postupku po nalogu prvostupanjskog suda.

16. Isto tako neosnovano u žalbi ističe tužiteljica da je prvostupanjski sud nezakonito odbio prijedlog za novo vještačenje jer tužiteljica nije navela konkretne stručne pogreške u nalazu i mišljenju sudskog vještaka ing. Igora Jakoplića, pri čemu i ovaj drugostupanjski sud smatra da je vještak jasno i stručno odgovorio na sve prigovore koje je tužiteljica iznijela tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, zbog čega nije bilo zakonskih uvjeta za provođenjem novog vještačenja, pa bi prihvaćanje prijedloga tužiteljice imalo isključivo svrhu odugovlačenja postupka.

17. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da iskazi tužiteljice i saslušanih svjedoka OP i FP nisu vjerodostojni, jer su međusobno proturječni, proturječe nalazu vještaka, te proturječe materijalnim dokazima, pri čemu je pravilno zaključeno da niti tužiteljica, kao ni svjedok ĆP nisu bili prisutni nastanku događaja, slijedom čega ni njihovi iskazi ne mogu imati odlučnu dokaznu snagu.

18. Slijedom navedenog, pravilno je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud zaključio da predmetni sudar predstavlja inscenirani kontakt koji ne objašnjava nastanak svih oštećenja na vozilu tužiteljice, zbog čega je tužbeni zahtjev, pozivom na odredbe članka 944. ZOO-a i članka 953. stavka 2. ZOO-a pravilno odbio kao neosnovan.

19. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je tužiteljica posebnim žalbenim navodima niti ne pobija.

20. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove presude.

21. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom žalbenom postupku, nema pravo niti na naknadu troška žalbenog postupka, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, vezano uz odredbu članka 166. ZPP-a, a trošak tuženika za sastavljanje odgovora na žalbu, prema mišljenju ovoga suda, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a nije bio potreban za parnicu, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić