Poslovni broj: P-669/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Ines Bračanov Čuljat, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. BS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćniku Branimiru Roziću, odvjetniku u Dubrovniku i 5. ĐS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Ana Birimiša, odvjetnica u [adresa], protiv tuženice US, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u [adresa], radi činidbe i nepačanja, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 17. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženice, 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tuženica, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, zatvoriti otvor u ogradnom zidu ograđenog dijela terase u dužini od 140 cm do visine postojećeg i preostalog dijela zida, sve sa sjeverne strane stana tužene u Cavtatu, na adresi [adresa], na način da navedeni ogradni zid ograđenog dijela terase u površini od 25 m2 vrati u prvobitno stanje, u protivnom su tužitelji ovlašteni poduzeti takve radove na trošak tuženice.

II. Dužna je tuženica, kloniti se daljnjih bilo kakvih radnji na terasi stana tužitelja sa sjeverne strane zgr. 6/7, 6/10 i 462 k. o. [katastarska općina], u Cavtatu na adresi [adresa].

III. Dužna je tuženica, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 4.949,42 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici stana u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], suvlasničkog dijela sa neodređenim suvlasničkim omjerom etažnog vlasništva ( E-2) – stana na II katu sa zapada, koji se sastoji od 4 sobe i nusprostorija sa pravom upotrebe tarace koja se nalazi na sjevernoj strani zgrade i pravo upotrebe potkrovlja uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a da je tužena vlasnica stana na II katu zgrade, suvlasničkog dijela sa neodređenim suvlasničkim omjerom opisanog kao " stana na II katu čest. zgr. [katastarska čestica], koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i balkona površine 120,95 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine. Nadalje navode da po izvornom projektu pristup terasi postoji samo iz stana tužitelja dok iz stana tužene nije postojao izlaz na terasu, pa je tužena na terasu izlazila kroz prostor sjeverne strane svoga stana preko prenosive skale stoga da je 5.tužitelj ogradio prostor terase u površini cca 25 m2 , kako bi ograničio kretanje i korištenje terase od strane tuženice. Navode da je prije nekoliko godina samovoljno i nezakonito, bez suglasnosti tužitelja, tužena proširila otvor prozora svog stana sa sjeverne strane zgrade na način da je od prozora izradila vrata sa pristupom na taj ograđeni dio terase i da su tužitelji bili spremni razgovarati sa tuženicom te su pokušali, putem svog predstavnika ĐS, više puta sporazumno naći rješenje na obostrano zadovoljstvo, bilo vraćanjem svega u prvobitno stanje, bilo prodajom dijela terase, međutim da je tužena sve prijedloga tužitelja odbila i da samovolji tuženice tu nije bio kraj, pa je prije nešto više od mjesec dana porušila dio ogradnog zida od ranije ograđenog dijela terase od 25 m2, u dužini od 120 do 140 cm dužine na koji način je osigurala izlaz na preostali dio terase.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se protivila tužbi kao u cijelosti neutemeljenoj, navodeći da 5. tuženik nije uknjižen kao suvlasnik predmetne nekretnine a da je tuženica suvlasnica odgovarajućeg dijela čitave nekretnine, pa tako i predmetne terase, te da ima potpuno jednaka prava istu koristit kao i tužitelji. Nadalje navodi da njena obitelj i faktično koristi predmetnu terasu i to dugi niz godina, pa bi već i po samom zakonu ( da već nisu uknjiženi kao suvlasnici čitave nekretnine) dosjelošću stekli pravo istu koristiti. Ističe da je netočno da je 5.tužitelj ogradio dio tarace kako bi ograničio kretanje obitelji tuženice, već su to učinili članovi obitelji tuženice zajedno s 5.tužiteljem kako bi osigurali privatnost od radnika koje je 5.tužitelj dovodio u objekt (" kučicu") izgrađenu na terasi što proizlazi i iz dopisa punomoćnice tužitelja od 26. srpnja 2018. u kojem se potvrđuje da je upravo tuženica ogradila predmetni dio terase, iako, naravno netočno, navodeći da bi bila riječ o "uzurpaciji" i "korištenju bez naknade". Također navodi da je tuženica prethodno na terasu izlazila kroz hodnik i glavni zajednički ulaz, no, kako je 5.tužitelj nelegalno pregradio taj hodnik da je obitelj tuženice otvorila svoj posebni prolaz, kojeg također koristi dugi niz godina.

3. Tijekom postupka pregledane su isprave priložene spisu i to zemljišnoknjižni izvadak za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 22. svibnja 2018. (list 5-6 spisa), fotografije (list 7-11, 23-32 spisa), Ugovor o darovanju između LS i ĐS od 3. svibnja 1980. (list 12-13 spisa), izjave (list 39-40 spisa), zahtjev za izuzimanje od nacionalizacije (list 49 spisa), kopija katastarskog plana (list 50 spisa), tlocrt II. kata. (list 53-54 spisa), provedeno je vještačenje očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Stjepana Grmoljeza (list 120-131 spisa) i vještačenje očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Ante Mucića (list 208-218 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka MS (list 67 spisa), KS pok. BSB (list 68 spisa), GS (list 68-69 spisa), AS (list 69-70 spisa), NS (list 70-71 spisa), ŽS (list 71 spisa), VS (list 72 spisa), CSB (list 72-73 spisa), KS pok. B (list 73 spisa), IS (list 73-74 spisa), saslušanjem vještaka Stjepana Grmoljeza (list 235-236 spisa), saslušanjem vještaka Ante Mucića (list 236-237 spisa) te tužitelja ĐS (list 268-269 spisa) i tuženice US (list 256-258 spisa).

3.1. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 22. svibnja 2018. utvrđeno je da je tuženica upisana kao vlasnica stana na II. katu čest. zgr. [katastarska čestica] koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i balkona (3 etaža) površine 120,95 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine dok su 1. do 4. tužitelji te JSB kao pravna prednica 5. tužitelja upisani kao suvlasnici stana na II. katu čest. zgr. [katastarska čestica] sa zapada koji se sastoji od 4 sobe i nusprostorija sa pravom upotrebe tarace koja se nalazi na sjevernoj strani zgrade i pravo upotrebe potkrovlja uz odgovarajući dio cijele nekretnine. Utvrđeno je i da je na preostalom dijelu čest.zgr.

6/7, 6/10 i 462 uknjiženo društveno vlasništvo i kao nositelj prava korištenja Općina Dubrovnik kao i da je zabilježno pod poslovnim brojem Z.42/84 da čest. zgr. [katastarska čestica] ima svojstvo spomenika kulture.

3.2. Uvidom u Ugovor o darovanju između LS kao darovateljice i ĐS kao daroprimca od 3. svibnja 1980. proizlazi da su predmet darovanja bili suvlasnički udjeli darovateljice na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i to 4/72 dijela, 6/7 i 6/10 za po 1/72 dijela, zgrade bez zemljišta, kao i sva prava na tim nekretninama, na taraci i potkrovlju.

3.3. Uvidom u izjavu od 26. veljače 2005. proizlazi da je ista potpisana od ĐS i VS a kojom HS dozvoljava ŠS da stavi izolaciju na taracu na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznad svoga stana.

3.4. Uvidom u izjavu od 26. srpnja 2020. proizlazi da je ista potpisana od ĐS i OS a kojom HS dozvoljava OS da stavi satelitsku antenu na taracu koja je vlasništvo ĐS do opoziva.

3.5. Nadalje, uvidom u zahtjev za izuzimanje od nacionalizacije od 17. studenog 1960. utvrđeno je da su istog uputili ĆS, Vragolov DS, Vragolov SS, Vragolov DS pok. ĐS i Vragolov C kao vlasnici nekretnina oznake zgr. 6/7, 6/10 i 462 k. o. [katastarska općina] kojom od Komisije za nacionalizaciju pri narodnom odboru Općine traže da se izuzmu od nacionalizacije i ostave u vlasnosti stanovi i to Vragolov J pok. RS u cjelini jedan stan koji se nalazi na II. katu zgrade na zapadnoj strani koji se sastoji od 4 sobe i nusprostorija a koji obuhvaća i pravo vlasnosti tarace koja se nalazi na sjevernoj strani zgrade a funkcionalno je povezana sa ostalim dijelovima stana kao i pravom upotrebe podkrovlja zgrade te stan u vlasnosti Vragolov RS pok. ĐS, ĐS J pok. ĐS, TS pok. ĐS, LS rođ. TS, ES rođ. TS i PS rođ. TS svakom za po 1/6 koji se nalazi na I. katu zgrade i to na zapadnoj strani koji se sastoji od 4 sobe i nusprostorija koji obuhvaća pravo vlasnosti tarace koja se nalazi na sjevernoj i zapadnoj strani zgrade a funkcionalno je povezana sa ostalim dijelovima stana te pravo vlasništva na magazine koji se nalazi u prizemlju zgrade desno od ulaznih vrata.

3.6. Svjedok ZS iskazao je da je njegova sestra predmetni stan naslijedila od roditelja koji su u predmetni stan uselili 1956. prešavši iz Kneževog Dvora te je njegovom ocu kao upravniku pošte dodijeljen predmetni stan obzirom da je pošta bila u prizemlju predmetne zgrade a cijela kuća je imala jedan izlaz na taracu s time da su taracu koristili samo stanovi koji su se nalazili na II. katu i to ne previše često i da su je najviše koristili on i njegov otac odnosno njegova obitelj. Iskazao je da se iselio iz obiteljskog stana 82. godine i da su početkom 80tih probijena vrata obzirom su do tada na taracu pristupali preko prozora a također je i nakon toga napravljen betonski zidić i da je on osobno zvao meštra i kupio blokove od betona i nakon što su svjedoku pokazane fotografije koje se nalaze na listu spisa 7-11 odgovorio je da je to taj betonski zidić i da je i danas stanje isto takvo. Na poseban upit punomoćnika 1-5 tužitelja kakav je dogovor bio vezan za gradnju zida odgovorio je da se za gradnju zida dogovorio sa HS s kojim je inače bio prijatelj iz djetinjstva i da je zid napravljen točno sukladno dogovoru kako bi se moglo normalno izlaziti na taracu a ne preskakati iako smatra da su imali pravo dosta više koristiti taracu nego što su ogradili a da je ograđena isključivo radi privatnosti i da između njega i ĐS nije postojao nikakav spor te da su se na taj način dogovorili kako bi mirno mogli koristiti i taracu. Iskazao je i da mu nije poznato da li je trenutno nekretnina pod zaštitom kao i da nije tražio odobrenje od konzervatora jer je smatrao da nema potrebe. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je tražio odobrenje od ostalih suvlasnika za navedene radove odgovorio je da se dogovorio samo s HS obzirom da je on tamo vodio glavnu riječ a u navedenom stanu su živjele njegove dvije tetke. Također je iskazao i da mu nije poznato da je išta uklonjeno, da često dolazi do sestre ali da ne izlazi na taracu. Na poseban upit punomoćnika tuženice da li su tetke od ĐS bile upoznate sa izvođenjem radova na taraci i da li su se bunile odgovara da se nitko nije bunio osim ĐS i da mu nije jasno zašto se sad pokrenuo ovaj postupak kad je sve bilo sukladno dogovoru. Na daljnje pitanje da li su nakon napravljenog zidića i nakon postignutog dogovora nastavili koristiti samo taj ograđeni dio ili su koristili taracu izvan ograđenog dijela odgovorio je da su on i otac krpili mreže te s obzirom da su mreže bile duge onda bi ih postavili i na preostali dio tarace kako bi ih mogli raširiti, da im nitko nije zabranjivao korištenje tarace kad bi krpili navedene mreže, da je dogovor oko zidića postignut kako im nitko ne bi prolazi ispod prozora a što je bilo potaknuto prigodom kad je HS doveo dva radnika koji su stajali na taraci da bi ih provocirali. Na daljnje pitanje da li su US i njezin muž koristili tu taracu i na koji način odgovorio je da se US udala nakon što se on već iselio, pretpostavlja da su sigurno koristili tu taracu ali ne zna na koji način obzirom da nije tamo živio. Iskazao je i da HS ne živi tu, već u Tihoj te da mu nije poznato da bi HS nudio njegovoj sestri da kupi tu taracu.

3.7. Svjedokinja KS iskazala je da su se u predmetnu kuću preselili kad je imala 3 godine s time da su prve dvije godine živjeli u jednom dijelu kuće a nakon toga su se preselili u dio kuće gdje živi njezina sestra, da su stalno koristili taracu na način da su se na njoj igrali, sjedali i pričali te je nitko drugi osim nje nije ni koristio, da se na taracu izlazilo preko prozora obzirom da su vrata koja su spajala dva stana na tome katu bila zatvorena te su onda njezina sestra i njezin muž ne sjeća se kada ali davno je to bilo od prozora otvorili vrata i napravili zidić. Nije joj poznato da li su tražili od ikoga odobrenje i da li se itko protivio tome jedino što joj je poznato da su sada na sudu zbog korištenja te tarace jer je HS htio da mu plaćaju korištenje tarace. Koliko joj je poznato sestra je koristila samo taj ograđeni dio nakon što je ogradila te joj nije poznato tko je koristio drugi dio tarace jer je tu samo dolazila u posjet i ne poznaje ljude koji tu žive. Također je iskazala da se ne može sjetiti tko je živio u tome drugome stanu kad su oni tamo živjeli, dosta se ljudi tu promijenilo a sjeća se da je i odvjetnik Koprivica imao tu kancelariju i ne može se izjasniti jer se ne sjeća da li su ti ljudi također koristili tu taracu. Na pitanje da li joj je poznato da li je išta pregrađeno u tom drugom stanu odgovorila je da ne zna da se i sad tamo nešto radi.

3.8. Nadalje, svjedokinja GS iskazala je da je predmetna kuća nacionalizirana 1964. te je obitelj ZS dobila stan na II. katu obzirom da je njihov otac bio šef Pošte a pošto je pošta bila u istoj zgradi dobio je tu stan. Nadalje, da se u stan na I. katu predmetne zgade doselila 1967. kad je imala 9 godina i da je navedenu taracu koristila obitelj LS koja je tu živjela misli do 1985. kada su se preselili jer su izgradili kuću i nitko osim obitelji LS nije koristio tu taracu, da su oni na navedenoj taraci imali i magazin u kojem su držali golubove. Nije joj poznato da li je obitelj ZS od ikoga tražila odobrenje za izgradnju zidića i probijanje vrata odnosno obitelj US, kćer od gospodina ZS, jer se radi o zgradi koja je pod zaštitom kulturne baštine. Također je iskazala da joj je poznato s obzirom da nekad pođe na taracu koja se nalazi na II. katu jer na II. katu ima poseban izlaz na taracu a koji nema veze sa stanom a na taracu obično pođe očistiti kanal od vode u slučaju da se isti začepi pa njoj vlaži, da obitelj US šeta preko cijele tarace i da je zidić koji je bio izgrađen uklonjen u dijelu te se može izaći iz ograđenog dijela tarace na preostali dio tarace dok joj je poznato da je taj zidić bio zazidan skroz i da nije bio nigdje otvor da se s njega može izaći na preostali dio tarace. Nadalje, da su nakon što je obitelj LS iselila predmetni stan koristili svi tužitelji kao i taracu jer je i ove godine sjedala s njima na navedenoj taraci. Također je iskazala da joj je poznato da je tek negdje 2005. ili 2007. sagrađen taj zid na taraci a prije neke dvije ili tri godine je taj zidić probijen pa se otad može pristupati preostalom dijelu tarace. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li ostali suvlasnici u zgradi smatraju predmetnu taracu vlasništvom tužitelja odgovorila je da neki suvlasnici nikada nisu ni bili na taraci pa ne znaju kako to izgleda dok ona smatra da pravo vlasništva pripada tužiteljima jer je tako upisano u zemljišnim knjigama i da je samo taj stan jedan jedini na II. katu imao izlaz na navedenu taracu s time da su tužitelji podijelili navedeni stan na više samostalnih cjelina te imaju jedan zajednički izlaz a koji izlaz ne prolazi kroz niti jedan stan od tužitelja. Na daljnje pitanje odgovorila je da je Mutapčići nisu pitali nikakvu suglasnost ali i da ona i nije vlasnik stanova na II. katu. Na poseban upit punomoćnika tuženice kako se zvao otac od tuženice odgovorila je da se zvao BSB i nakon što je svjedokinji pokazana fotografija koja se nalazi na listu spisa 32 odgovorila je da se ne može izjasniti da li je to on ali da je to slika sa predmetne tarace, da koliko se sjeća da je otac tuženice preminuo prije Domovinskog rata, te da je ovaj zidić napravljen dosta kasnije. Također je iskazala da je on imao magazin na ulazu u stan i da je tamo krpao mreže te da ga nikad nije vidjela na navedenoj taraci da krpa mreže. Na daljnje pitanje odgovorila je da joj nije poznato da li je u stanu od tuženice ikad išta pregrađivano da misli da nije jer bi čula tornu jer je stara kuća pa se sve čuje.

3.9. Nadalje, svjedok AS iskazao je da je 1985. ili 1986. došao u tu kuću i poznato mu je da je obitelj njegove supruge do tada aktivno koristila taracu u dijelu koji je ravan sa prozorima dok mu je poznato po pričama da su brat od njegove supruge i HS napravili betonski zidić a tada je bio napravljen i izlaz na taracu sa prozora a sve je to bilo napravljeno i prije nego što se on tu doselio. Koliko mu je poznato taj zidić je napravljen kako bi se napravio neki odmak od prozora i stvorila privatnost obziro da je na taraci bio magazin u koji je HS znao dovoditi radnike međutim da sigurno više od 10 godina tu nema radnika. Nadalje, da je navedeni zidić u jednom dijelu zapravo imao skalin i da je on maknuo taj skalin da se roditelji njegove supruge ne bi spotaknuli obzirom da nitko više nije dolazio na taracu smatrao je da nema razloga da taj skalin tu stoji i kad je HS došao a dolazio je tu par puta u godini "markirati" teritorij rekao mu je da ne diže taj zidić dalje, neka tako ostane. Također je iskazao da nitko nikad nije koristio predmetnu taracu izuzev njih s time da zadnje dvije, tri godine gospođa F dođe ljeti te stavi stol i stolice na taracu ispred svoga dijela, da su bili stavili i graste za cvijeće međutim onda su ih naknadno digli kao i da nikad s nikim od drugih suvlasnika nije razgovarao osim s ĐS koji se predstavljao kao njihov predstavnik te da im nikad nitko nije osporavao pravo da koriste taracu tek da je zadnju možda godinu dana HS tražio da mu počnu plaćati korištenje predmetne tarace odnosno natuknuo je da bi se trebali dogovoriti oko korištenja tarace obzirom da kao istu koriste a ne plaćaju. Iskazao je i da koliko se sjeća da u kupoprodajnom ugovoru također piše da im pripada pravo korištenja svih zajedničkih dijelova dok je na kopiji plana koja je priložena ugovoru nacrtano da je dio tarace sastavni dio stana što mu je poznato po pričama da je razlog zbog kojeg je taj prozor pretvoren u vrata taj što je HS zazidao njima izlaz na taracu koji je bio na kraju hodnika njihovog stana a koji prolaz je vodio u hodnik kojim se moglo izaći na taracu a koji hodnik sada njima služi kao izlaz na taracu. Iskazao je i da je ispod navedene tarace stan od obitelji OS, da je dolazio OS sa sinom od starijeg brata te da je zamolio da ga pusti na taracu kako bi sa smjesom pokrpao pukotine da bi spriječio vlaženje u stan i da ga je par puta HS pustio kroz taj prolaz a da ga je on osobno pustio sigurno jedan put a misli da on sigurno jednom godišnje krpi taracu kako bi spriječio vlaženje. Na daljnje pitanje da li je itko drugi osporavao njima korištenje navedene tarace osim ĐS odgovorio je da nije nitko drugi. Na daljnje pitanje iskazao je da mu je poznato da se stan do njih renovirao nekoliko puta tijekom ovih godina otkad tu živi, da je jedno vrijeme HS iznajmio stan pomorcu Đ te da je navedenom prigodom napravio zid od cigle a na koji je naslonio lim a što je vidljivo na fotografiji označenoj brojem 31 i ta dva prozora koja su uz taj zid od stana koji koristi PS. Također je u odnosu na fotografije označene brojevima 23, 24 i 25 iskazao da se na njima nalazi njegov punac ČS koji je umro 1991. ili 1992. tijekom okupacije [adresa]. Na poseban upit punomoćnika tužitelja iskazao je da ne ulazi u zgradu na isti ulaz kao i tužitelj dok ŠS ulazi na isti ulaz kao i on a njegov stan je točno ispod njegovog dijela tarace.

3.10. Svjedok BL je iskazao da je 60 godina u braku sa GS i češće boravi u [adresa] nego u Močićima, da se njegova žena sa svojom obitelji doselila u predmetni stan 1967. a zadnjih 40 godina borave dio godine u [adresa] a dio u Močićima. Nadalje je iskazao da mu nije poznato kako se zvao otac od tuženice a nakon što su svjedoku predočene fotografije označene brojevima 23, 24 i 25 odgovorio je da mu nije poznat gospar sa slika, da je na fotografiji predmetna taraca ali da u dijelu ispred njihovih prozora pa prema ulici nema nikakve ograde pa stoga se u tom dijelu baš i ne preporuča ići a dio toga dijela na kojem nema ograde je označen na fotografiji broj 28. Iskazao je i da nekoliko puta godišnje on i njegova supruga pođu na taracu kako bi očistili odvode od vode jer kad se isto začepi od lišća onda se pojave tragovi vlaženja u njihovom stanu i da nikad nije vidio nikoga od obitelji ČS ili AS na predmetnoj taraci, sad ne zna je li se samo radi o slučajnosti ali pođe gore kao što je rekao kad treba očistiti lišće i u posjetu U na kavu a koju kavu obično popiju na taraci a dođu tri do četiri puta godišnje i tijekom godišnjih odmora. Poznato mu je da su 2005. probijena vrata za izaći na taracu iz stana ČS a dotada je tu bio samo prozor i smatra da ga nisu smjeli dirati jer je objekt pod zaštitom a smatra da nije bilo ni razloga da bi se uopće to otvaralo dok mu nije poznato da je postojao ikakav dogovor s ikim vezano za otvaranje tog prozora i izgradnju zidića a koliko mu je poznato o tome nema nikakav pisani trag. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je išta bilo ispod tih prozora kad su se probila vrata odgovorio je da nije ništa bilo a da se tamo sad trenutno čak nalazi i hrpa smeća, neke odložene gambele, kamenja, drva i slično a dio ispod njihovog prozora do dijela gdje piju kavu sa U nekih je udaljen nekih oko 10 metara. Iskazao je i da obitelj AS ima poseban ulaz za u svoj stan dok oni ulaze u svoj stan na drugom dijelu i po njegovom mišljenju predmetna taraca pripada tužiteljima te da treba ikakvu suglasnost da bi pitao tužitelje ali da ima antenu i da kad ju je postavljao da nije pitao suglasnost iako ju je postavio na zapadnom dijelu tarace u dijelu ispred stana tužitelja jer je s njima u dobrim odnosima.

3.11. Svjedok CL je iskazao da su njegova baba LS i tetka JL živjeli u stanu na II. katu do 1975. te su iste isključivo koristile taracu na kojoj je postojao izlaz samo na jedna vrata a da L nikad nisu koristili navedenu taracu niti ih je ikad vidio na navedenoj taraci a niti je vidio ikoga drugoga osim njegove babe i tetke a išao je tamo često jer je njegova baba imala golubove pa mu je to bilo zanimljivo s tim da već 45 godina nije tamo bio te nema nikakva saznanja što se otad tamo događalo, poznato mu je da te 1975. nije postojao nikakav izgrađeni zidić na taraci a niti su postojala ikakva druga vrata za izlaz osim onih kojim su se služili baba i tetka i da se na navedenu taracu izlazilo kroz hodnik koji se nalazio u stanu njegove babe i tetke.

3.12. Nadalje, svjedok ŠS, nakon što mu je pokazana fotografija koja se nalazi na listu spisa broj 8 iskazao je da živi u stanu koji se nalazi ispod tarace prikazane na fotografiji i da svake godine maže izolacijom dio pločica koje se nalaze na navedenoj taraci iz razloga što se radi o staroj zgradi te prokišnjava kao i da je ulaz u njegov stan isti onaj u koji ulazi i obitej AS a to je kroz ulicu dok M imaju ulaz u svoj stan kroz drugu zgradu. Nadalje je iskazao da mu nije poznato tko koristi navedenu taracu iako živi u predmetnom stanu od 1979. a poznato mu je da u stanovima na kojim se nalazi navedena taraca žive K i M odnosno da M tu ne žive a poznato mu je da je navodno njihov magazin koji se nalazi ispod njegovog stana a koliko se sjeća kćer od ĐS je živjela u tome stanu na II. katu a ne zna je li više tamo živi. Da kad je prvi put išao premazivati da je pitao ĐS može li poći premazati te mu je isti pokazao kojim putem treba da dođe te nije više pitao nikad nego bi sam pošao i obzirom da dođe jednom godišnje navedenim prigodama nikad nije nikoga vidio na navedenoj taraci te nikad nije niti vidio da bi itko na taracu postavio stol ili stolice. Nakon što je svjedoku pokazana fotografija koja se nalazi na listu spisa 8 izjavio je da je predmetni zidić na toj taraci tu odavno, zasigurno od prije nego što se on doselio i pretpostavlja da su ga napravili pokojni ČS i HS dok se ne može izjasniti u odnosu na otvorena vrata iz stana ČS odnosno AS otkada se ona tamo nalaze dok po pričanjima ĐS ta taraca i zemljište oko zgrade pripadaju njemu a također po njegovim pričama mu je poznato da Mutapčićima ne pripada pravo korištenja navedene tarace. Na poseban upit punomoćnika 1-5 tužitelja odgovara da postoje vrata kraj pošte kroz koja se ulazi u portun, te se kroz portun uđe u stubište a iz stubišta se kroz vrata koja su pričvršćena uđe u hodnik iz kojeg hodnika se kroz vrata koja se zaštićena kraćunom izađe na navedenu taracu.

3.13. Svjedokinja CSB je iskazala da su njezina baba LS i tetka CSB živjele u stanu na II. katu sve do 1975. i da je njima pripadala cijela taraca i da su je one isključivo i koristile jer su samo one imale izlaz odnosno vrata za na taracu i da je baba strogo pazila da nitko drugi ne izlazi na taracu i koliko se sjeća nikad nije bilo nikakvih problema sa G jer oni i nisu izlazili na navedenu taracu. Također je iskazala i da je predmetna zgrada konfiscirana i to u 1/3 dijela, da su stanovi otkupljeni a ovo drugo je ostalo u vlasništvu njihove obitelji a do danas zgrada nije niti etažirana. Nadalje je iskazala da joj nije poznato da li se HS išta dogovorio sa G vezano za izgradnju zidića i otvaranje prozora u vrata a ono što joj je poznato jest da dok su baba i tetka tu živjele da nisu postojala vrata iz stana ČS a niti da je postojao navedeni zidić a također joj je poznato da nitko od ovih drugih tužitelja odnosno drugih suvlasnika PS, BS i Skolijansi nitko nije pitao suglasnost za te radove a niti su oni ikome dali suglasnost za navedene radove a predmetna zgrada je spomenik kulture. Iskazala je i da je njezina baba na navedenoj taraci držala golubove i kokoši, te sušila pomadore a također im je pripadao i šufit koji se nalazi poviše stanova na II. katu a u koji je bio ulaz isključivo iz stana babe i tetke. Nadalje, da je prije 3 godine išla u posjet rodici PS i tada je vidila da je napravljen zidić i da su probijena vrata i to onako kako je prikazano na predočenoj joj fotografiji sa lista spisa 8, prvo je primijetila taj zid pa onda i vrata te da je pitala rodicu tko je to napravio i ona je rekla L te je pitala i ĐS koji je rekao da je to ČS izašao na taracu s tim da joj nije poznato tko je to od ČS napravio jer je iste zadnji put vidjela kada je baba tu živjela i to kroz prozor.

3.14. Svjedokinja KS je iskazala da je u stanu na I. katu predmetne kuće živjela od 60 i neke do 74. ili 75. i da je zadnji put bila u stanu na II. katu kod ČS **.**.1992. kad je umro FL i da je navedenom prigodom dala saučešće i nije izlazila na taracu i da je prije toga puta gore bila jedan put i nikad nije izašla na taracu te nakon što je pokazana fotografija koja se nalazi na listu spisa broj 8 odgovorila je da nikad nije vidjela taracu sa slike. Nadalje je iskazala da je ulaz u stan u kojem je živjela bio isti kao ulaz u stan od FL dok nema nikakva saznanja o tome tko je koristio taracu, otkada i na koji način.

3.15. Svjedok IS nakon što mu je pokazana fotografija sa lista spisa broj 8 iskazao je da je izvodio radove na krovu predmetne kuće, da je bio angažiran od ĐS za popravak krova na način da je vratio stare kupe koje je bura odnijela, da je te radove izvodio tijekom 2020. te da nema nikakva saznanja o korištenju predmetne tarace i da je na krov došao kroz krovni prozor a kroz centralne skale iz pošte.

3.16. Na očevidu na licu mjesta 16. studenoga 2021. utvrđeno je da se taraca nalazi ispred stanova na II. katu, s time da se u stan u vlasništvu tuženice ulazi sa adrese [adresa], dok se u stan u vlasništvu tužitelja ulazi sa [adresa]. Uvidom u kopiju plana vještak je iskazao da taraca u dijelu ispred stana tuženice nosi oznaku čest. zgr. [katastarska čestica], dok u dijelu ispred stana tužitelja nosi oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] a također je utvrđeno da se na taracu može pristupiti kroz stan tuženice, kroz stubište koje se nalazi u [adresa], kao i kroz stubište preko kojeg se dolazi do stana tužitelja, te se kroz prolaz koji se nalazi odmah do ulaznih vrata pristupa na taracu. Po iskazu vještaka utvrđeno je da zid stubišta sa istočne strane, a u koje stubište se ulazi sa [adresa] dijeli čest. zgr. [katastarska čestica] od 6/7. Punomoćnik tuženice iskazao je da je tuženica već istakla da je kroz isti prolaz kuda prolaze tužitelji i ona izlazila na taracu, dok prolaz nije bio zagrađen kao što je sad te je tuženica pokazala vrata koja se nalaze do ulaza u poštu i istaknula da su prije kroz ta vrata, odnosno kroz [adresa] ulazili na stubište koje vodi do njezinog stana, dok se proširenjem pošte 80tih godina ulaz u njihovo stubište izmjestio u [adresa].

3.17. Iz nalaza i mišljenja vještaka Stjepana Grmoljeza od 25. studenog 2021. proizlazi da je čestica zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana kao objekt koji je na skici prikazan crvenom šrafurom i dio dvorišta sa sjeverne strane objekta skicom izmjere br. 31 iz 1910 godine kao i da su na spomenutoj skici na sjeveroistočnoj strani zgrade prikazane skale a čije se konture i danas raspoznaju na dograđenom objektu. Nadalje proizlazi da je skicom premjeravanja broj 100 iz 1939. čestica zgrade [katastarska čestica] cijepana na dva dijela to jest na č. zgr. [katastarska čestica] koja se nalazi na zapadnoj strani i na č. zgr. [katastarska čestica] koja se nalazi na istočnoj strani kao i da je navedenom skicom prikazana nadogradnja sa sjeverne strane koja se sastoji od gustjerne i konobe koja se proteže do č. zgr. [katastarska čestica] a koja je na skici prikazana crnom šrafurom uz pisanu oznaku gradski bedem. U odnosu na izgrađenost objekata koje je evidentirano skicom izmjere br. 100 iz 1939. navedeni objekti (gustjerna i konoba) su nadograđeni u visinu i prošireni na način da je danas konstruktivni zid objekta kao cjeline koji se nalazi na terenu napravljen na starim zidinama to jest č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a kako je prikazano na skici lica mjesta. Također proizlazi da se taraca koja je predmet spora nalazi na dijelovima č. zgr. [katastarska čestica] a kako je prikazano na skici lica mjesta, da se na istočnom dijelu tarace koja nosi oznaku č. zgr. [katastarska čestica] nalazi objekt koji je izgrađen od cigle, betonski zid koji se proteže od južnog dijela objekta prema zapadu a potom okomito na postojeću kamenu zgradu. Proizlazi i da je navedeni betonski zid porušen u svojem manjem istočnom dijelu ali su vidljivi ostaci navedenog zida neposredno uz sami objekt a iza navedenog betonskog zida prema kamenoj zgradi je vidljiva betonska ploča na koju se može pristupiti direktno iz kamenog objekta dok je ostatak tarace popločan keramičkim pločicama. Nadalje, krovište nadogradnje - tarace č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je u naravi ravna ploča koja je prekrivena pločicama a na navedenu taracu se pristupa kroz vrata iz kamene zgrade dok između prethodno opisanih popločanih taraca ne postoji nikakva vidljiva fizička prepreka te su tarace međusobno prohodne.

3.18. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Mucića od 20. siječnja 2022. proizlazi da u konstruktivnom smislu ne postoji vidljiva diletacija koja dijeli objekat 6/7 i 6/10 na dva dijela, da predmetne nekretnine imaju odvojene ulaze i unutrašnja stubišta kojima se prilazi prostorima na drugom katu preko kojih se izlazi na nenatkrivenu terasu smještenu na sjevernoj strani zgrade. Nadalje, da se ulaz u k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u [adresa] dok se ulaz u k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u [adresa] na adresi [adresa] te da je u funkcionalnom smislu zgrada podijeljena na dva dijela jer postoje dva neovisna ulaza te neovisna stubišta kojima se prilazi pojedinim etažama zgrade kao i da nenatkrivena terasa smještena istočno od okomice na objekat koja se nalazi u osi zida koji dijeli zgradu na dva dijela pripada z. k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a nenatkrivena terasa smještena zapadno od okomice na objekat koja se načlazi u osi zida koji dijeli zgrade pripada z. k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 20. veljače 2025. proizlazi da dimenzije otvora u ogradnom zidu nenatkrivene terase iznose 250 cm širine i 92 cm visine i da ukupna površina ograđenog dijela terase iznosi 24,54m2 dok netto korisna površina ograđenog dijela terase iznosi 6,14m2.

3.19. Saslušan na ročištu vještak Stjepan Grmoljez iskazao je da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, koji je izrađen na temelju obavljenih terenskih snimanja i dostupnih katastarskih podataka. Iskazao je i da mu nije poznat razlog zbog kojeg je 1930. izvršeno cijepanje čest. zgrade [katastarska čestica] na dva dijela, na čest. zgrade [katastarska čestica]. Također je iskazao da se ogradni betonski zid nalazi i na čest. zgrade [katastarska čestica] tj da u naravi granica ide sredinom ogradnog betonskog zida. U odnosu na pitanje evidentiranja navedenog zida u katastarskom operatu, odgovorio je da to nije predmet evidencije katastarskog operata jer katastarski operat na katastarskim planovima evidentira konstruktivne zidove zgrade koji leže na zemlji, a samo evidentiranje objekata na taracama je predmet etažnih elaborata tako da u konkretnom slučaju objekt na taraci nije evidentiran u katastarskom operatu kao ni zid.

3.20. Saslušan na ročištu vještak Ante Mucić je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja a u odnosu na okolnost pregrađivanja hodnika sukladno podnesku punomoćnika tuženice od 03. rujna 2022. istaknuo je da se glavno stubište kojim se dolazi do stana na drugom katu u vlasništvu tužitelja nalazi u čest. zgrade [katastarska čestica] dok stubište kojim se dolazi do stana tuženice ima drugo stubište u čest. zgrade [katastarska čestica] u koji se ulazi posebnim ulazom sa zidina i ulice kao i da je po izjavama stranaka u prizemlju čest. zgrade [katastarska čestica] gdje je sada poslovni prostor HPB nekoć bilo identično stubište kao na čest. zgrade [katastarska čestica]. U odnosu na fotografiju 13 nalaza i mišljenja istaknuo je da je iz fotografije 12 nalaza i mišljenja vidljivo da je prozor u kupaonici i prije postojao kao takav te da tu ništa nije mijenjano dok se ne može očitovati o okolnostima pregrađivanja hodnika te dodao da je na fotografiji 8 nalaza i mišljenja vidljivo stubište u čest. zgrade [katastarska čestica] iz kojeg stubišta se kroz smeđa vrata ulazi u hodnik prikazan na fotografiji br. 9 iz kojeg se izlazi na taracu a koja vrata su vidljiva na fotografiji br. 11 i 12. Istaknuo je da je omaškom u pisanju na opisnom dijelu uz fotografiju br. 11 krivo napisao da su na fotografiji vidljiva vrata na drugom katu kojima se terasi pristupa k. č. zgr. [katastarska čestica] umjesto točno 6/7. Na poseban upit punomoćnika tuženice na fotografijama br. 11 i 12 da li je gledajući iste razvidno da li su vrata i prozori izgrađeni u isto vrijeme, vještak je odgovorio da ostali otvori imaju kamene igle i ukrasne kamene portale, dok je nadvoj vrata na drugom katu iz kojih se pristupa na terasu iz čest. zgrade [katastarska čestica] niži u odnosu na ostale otvore prikazane na fotografijama 11 i 12, te nemaju niti igle niti ukrasne portale, iz čega proizlazi da su vrata izgrađena kasnije ali se ne može izjasniti koliko kasnije. Na daljnje pitanje da li se vještak može izjasniti od kojeg je materijala izgrađen zid u hodniku prikazan na fotografiji br. 9, a koji zid se odnosi na zid između stubišta i hodnika odgovorio je da takav upit nije postavljen na licu mjesta, međutim gledajući fotografije u spisu mišljenja je da je zid napravljen od siporeksa. Na pitanje da li se stubište prikazano na tlocrtu drugog kata, koji je sastavni dio nalaza i mišljenja, po cijeloj dužini nalazi na čest. zgrade [katastarska čestica], vještak je odgovorio da se nalazi dok je na pitanje da se vještak očituje da li su vrata kojima se terasi pristupa iz stana u čest. zgrade [katastarska čestica] u vlasništvu tuženice, fotografija br. 10 i prije postojala ili su naknadno izgrađena, odgovara da očitujući se po viđenju prema fotografiji da su kamene igle u donjem dijelu drugačije boje od ostatka stoga je mišljenja da tu prije nisu bila izvorno vrata. Na daljnje pitanje s obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta proizlazi da je čest. zgrade [katastarska čestica]. godine cijepanja na česticu zgrade [katastarska čestica], kojem stanu na drugom katu bi terasa funkcionalno trebala pripadati, vještak je istaknuo da sve može biti pripadak bilo čemu, ali u funkcionalnom smislu terasa ispred nekog stana bi trebala biti pripadak stanu ispred kojeg se nalazi ukoliko taj stan ima izlaz na tu taracu, ukoliko ima pravo izlaziti i koristiti taracu.

3.21. 5. tužitelj HS je iskazao da su 1907. njegov djed HS i njegova braća DS i SS kupili zemljište i izgradili kuću za potrebe svoje i carevine na način da je u istočnom dijelu u prizemlju bio katastar, na prvom katu sud i zatvor i na drugom katu Općina, dok su stambeni prostori bili u zapadnom dijelu a da su njegovom djedu pripali potkrovlje i teraca, dok je njegovoj braći pripao stan ispod na čest. zem. [katastarska čestica]. Nadalje je iskazao da su se 1939. na predmetnoj nekretnini mijenjale kupe dok su se belvederi mijenjali 1920. kao i da je razdioba među braćom na dvije čestice nastala 1939. Također je iskazao da se 1946. konfiscira 1/3, i to dio od RS, te vlast zauzima istočni dio, dok je 1950. cijela kuća bila nacionalizirana s tim da su od nacionalizacije bili izuzeti prvi kat zapadnog dijela koji su pripali DS i ĐL, dok su potkrovlje i teraca pripali njegovom djedu UL koji ide preko dvije čestice 6/7 i 6/10. Njegova tetka je živjela u stanu koji je izuzet od nacionalizacije a u koji je stan pripao njegovom djedu koji je umro 1952., predmetni stan su naslijedili svi oni, tužitelji i kada se 1979. tetka LS odselila tek tad je došao u predmetnu nekretninu te su obzirom je stan imao 150m2 preuredili na način da svatko ima svoj dio koji može koristiti. Naglasio je da su nakon nacionalizacije potkrovlje i taracu dobili na korištenje, a koje potkrovlje i teraca su preko cijele zgrade i da je te iste godine našao prvo stolicu pa kasnije ribarsku mrežu koju je odmah po pronalasku vratio na skale ocu od tuženice da bi mu naknadno došao LL, zet oca tuženice i pitao ga da zašto to radi da će upropastit lijepi odnos između tri stare obitelji, te predložio da se dogovore te se s bratom od tuženice dogovorio da učine zid da oni imaju mali komot na taraci, pa da će se jednog dana kada im se sve vrati dogovoriti, dok su mu to ostali tužitelji zamjerili. Iskazao je da su predmetni zid napravili po pola on i ML, brat tuženice kao i da je 2005., vidio da se radi na probijanju vrata na stanu tuženice, a prema taraci i pri tome se oštećuje gornji dio zida koji su radili on i brat od tuženice, a koji oštećeni dio zida je popravio KL te je iste 2005., preko cijele tarace stavio pločice osim na dijelu tarace koji su ogradili. Također je iskazao da je 2018. zid koji su gradili on i brat od tuženice djelomično uklonjen ali na drugom dijelu. Iskazao je da je kućicu koja se nalazi na taraci učinio pokojni dundo SS 1931., da je imala ognjište i dimnjak a služila je za kuhati robu i držati purane. Nakon što je zgrada konfiscirana u prostorije katastra, suda i Općine bila je smještena vojska i kako je vojska polako odlazila stavljali su domaće obitelji i to A, N, Ž i V da bi naknadno misli 1956., došla obitelj I sa sustanarima koji su imali pravo na 20m2, a s obzirom da je ML, otac tužiteljice bio upravitelj pošte, a pošta je naknadno, u međuvremenu bila smještena u prizemlju. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li se poštovao dogovor postignut 1979., odgovorio je da se poštovao da bi se 2018., osjetio povrijeđenim kad su napravili otvor na zidu te je podigao tužbu. Na daljnje pitanje s obzirom da je naveo da im je u postupku povrata stan u potkrovlju kojem pripada i taraca izuzev ovog dijela koji je ograđen, što mu to praktički znači odgovorio je da mu znači zbog kvadrata koje će dobiti u povratu jer će na takav način dobiti manje kvadrata. Na daljnje pitanje tko je sudjelovao u dogovoru 1979., koji se spominje odgovorio je da su sudjelovali on i brat od tuženice, HS zvani ML. Na daljnje pitanje da li je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine odnosno stana na drugom katu odgovorio je da je kupio suvlasnički dio od GL, koji je prebacio na kćer AL dok dio koji je kupio od LS još nije predao na knjiženje. Na daljnje pitanje da li je zgrada pod zaštitom konzervatora odgovorio je da jest ali tek od 1983., dok je zid koji je rađen na taraci izgrađen 1979., te s obzirom da nije bio visok nisu smatrali da treba dozvola dok je na pitanje da li su tu bili nekakvi radnici u kućici na teraci odgovorio da su bili dok su radili adaptaciju stanova u zgradi, da se tuženica nije njima obraćala za primjedbe jer su bili u svađi, ali je od mjesne zajednice čuo da je bila primjedba za stanare u kućici, što je sve bilo 1979.,1980. Na daljnje pitanje odgovorio je da se na taracu i danas izlazi istim vratima kao što je i to bilo predviđeno od 1920., te da otad nisu nikakvi radovi rađeni vezano za izlaz na teracu a vratima koje spominje tuženica u iskazu nikad nije moglo prolaziti, i da se navedena vrata još uvijek nalaze na istome mjestu i da se sat od struje nalazi u vratima. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li su dogovor iz 1979., prihvatili svi članovi obitelji tuženice odgovara da su svi prihvatili i da su bili sretni.

3.22. Tuženica US iskazala je da je rođena u stanu u kojem živi, da je njezin otac bio upravitelj pošte te je 1940. i neke godine doselio u stan koji je sada vlasništvo tužitelja, nakon toga, par godina prije nego što se rodila njezini roditelji su se s njom, braćom i sestrama preselili u Knežev dvor, da bi opet u 10. mjesecu 1956. doselili u stan u kojem se ona rodila i u kojem i danas živi. Nadalje je iskazala da su njezini roditelji a također i ona i njezina braća i sestre oduvijek koristili predmetnu taracu na koju su najprije izlazili kroz vrata koja su se nalazila između dva stana i to njihovog stana i stana od tužitelja dok su u stanu koji je pripao tužiteljima prije tužitelja živjeli LS i JL s kojima su njezini roditelji bili u jako dobrim odnosima, LS ih je posjećivala te bi im donosila smokve i drugo voće i povrće dok se otac od ĐS zvao DS te je on također bio u dobrim odnosima sa njezinom obitelji i dok je on bio živ sve je bilo u redu, igrali su se na taraci i izlazili na taracu normalno, dok LS i JL nisu uopće taracu koristili, možda su eventualno ponekad držali svoju robu ispred svojih vrata a kada je otac od ĐS umro krajem 1960-ih ili početkom 1970-ih godina nakon nekog vremena došao je HS reći njezinom ocu da bi zatvorio vrata koja su oni koristili kao izlaz na taracu jer da bi tu stavio kutije od struje te je njezinom ocu ponudio da uzme vrata za njihov stan i s obzirom da su bili u dobrim odnosima otac nije htio praviti probleme te je pristao da zatvori ta vrata i oni su od tada izlazili na taracu preko prozora na koji su prislonili drvene skale. Nadalje je iskazala da je problem nastao kad je HS u kućicu koja je bila na taraci, za koju su rekli da je navodno nekad bio golubarnik čega se ona kao dijete ne sjeća, otkad se ona sjeća bila je šupa, zatvorena sa daskom iz koje je smrdilo, doveo dva radnika koji su tu živjeli i na taraci vršili fiziološke potrebe, a s obzirom da su njima prozori i od wc-a i od komina i sobe bili na taraci, otac je rekao da to više na može tako s obzirom da im je HS već ranije rekao da će riješiti izlaz na taracu nakon što je zatvorio vrata i kada je imala 20- tak godina otac je pošao u Gruž, kod odvjetnika prezimena H ili neko tako slično prezime na H, Š i kad je HS saznao da su bili kod odvjetnika onda je nagovorio muža od njezine sestre i njezinog brata s obzirom da se s njima dosta družio, te je često i boravio kod njih i posjećivao ih, te su njih dvoje nagovorili oca da odustane od tužbe i dogovorili su se da će privremeno podići ogradu od oko visine 1 metar tako da se ne mogu radnici približavati njihovim prozorima i s njezinim bratom je pošao kupiti elemente za ogradu a koji su inače bili klimavi i često su ispadali. Nadalje je iskazala da su par godina nakon ona i njezin suprug od prozora kroz kojeg su izlazili na taracu napravili vrata jer više nisu mogli čekati ĐS koji je obećao da će to srediti te da nikog drugog na toj taraci nije vidjela izuzev jednog puta, jednog čovjeka koji je rekao da čeka gospara Koprivicu koji je tu imao ured. Iskazala je i da je stan u kojem žive kupila njezina majka jer je otac već bio umro i sjeća se kad je došla komisija nakon rata, a već je sve bilo jako oštećeno nakon rata, stan je bio poplavljen jer je bilo propalo i sjeća se da je dok je još komisija bila tu odnekud došao HS na taracu i rekao je da ne da taracu, a gospođa koja je bila u komisiji mu je rekla "pusti sad taracu, prešnije je stan riješiti. Također je iskazala i da joj je otprilike par mjeseci prije podnošenja tužbe muž rekao da ga je zvao HS da se dogovore vezano za taracu, da mu daju nekoliko tisuća, ne može se sad sjetili koliko eura, da će im on prodati taracu, međutim njezin suprug mu je rekao kako ćeš prodati nešto što nije tvoje i onda je nakon nekog vremena stigla tužba od ljudi koje uopće ne poznaje, odnosno poznaje jedino ĐS i AL, kćer od ĐS. Na poseban upit suda odgovorila je da iz dnevnog boravka u svom stanu izlazi na balkon koji se sastavni dio njenog stana, a koji se nalazi na drugoj strani zgrade. Nadalje je iskazala da da im nitko nikada nije zabranjivao da koriste predmetnu taracu jer nitko nikad nije ni koristio predmetnu taracu osim njih i da su jedino O ponekad dolazili na taracu da je poprave dok im je otac bio živ, a nakon što im je otac umro dogovarali su se sa ĐS i dolazili preko njegovog dijela. Također je iskazala da je HS prvi put spomenuo kada je došla komisija da ne želi da se oni upišu na taracu dok je u zadnje vrijeme znao komentirati da će se dogovoriti i riješiti taracu, a osim toga nitko nikada nije zabranjivao niti govorio da im ne pripada pravo koristiti taracu. Na upit punomoćnika tužiteljice da li od 1956. do danas ona i njezina obitelj koriste taracu odgovorila je da koriste, dok je 1946. u stanovima parničnih stranaka bio sud. Na daljnje pitanje da li je zid na taraci bio napravljen radi njihove zaštite ili radi nemogućnosti korištenja ostatka tarace, odgovara da je napravljen radi zaštite njihove privatnosti kao i da je HS to jutro prije dolaska na očevid rekao kako je našao plavi stolnjak kako bi stol izgledao bolje, a što je zapravo napravio samo da bi prikazao da koristi taracu, a što nije istina, a ne može se sjetiti da li je taj stol ranije postojao tu. Na upit punomoćnika tužitelja da li je predmetna taraca prije nacionalizacije bila pripadak nekom od stanova tuženica je iskazala da joj nije poznato stanje u papirima samo joj je poznato da su oni jedini koristili taracu i da smatra da ima pravo koristiti cijelu taracu jer je već godinama koriste ali ne želi ograničavati pravo tužiteljima koji su se tu prije godinu ili dvije doselili da koriste taracu. Na daljnje pitanje da li joj je poznato da predmetna taraca se prostire na dvije čestice, odgovorila je da joj nije poznato. Na daljnje pitanje kada je bila komisija bila odgovorila je da je komisija bila nakon završetka rata, da je predmetna ograda, pošto je bila brzinski sklepana padala od samog početka i da su oni prije nekih 20 do 30 godina makli to što je palo do kraja da mogu normalno koristiti ostatak tarace kao i da joj nije poznato da li je tužba radi koje je njezin otac išao kod odvjetnika bila podnesena ili je to zbog nagovora bilo stopirano i ranije. Također je iskazala da je dogovor između njih uvijek bio u usmenoj formi jer su bili u dobrim odnosima i imali su povjerenja. Iskazala je i da je prije par godina HS postavio pločice na taraci, koje pločice su jako klizave a kojim pločicama bi ograničio, odnosno prikazao da je taj dio njegov. Iskazala je i da nije tražila suglasnost konzervatora kada je tražila suglasnost za otvaranje vrata.

4. Tijekom postupka nije sporno da je tuženica upisana kao vlasnica stana na II. katu čest. zgr. [katastarska čestica] koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i balkona (3 etaža) površine 120,95 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine dok su 1. do 4. tužitelji te JSB kao pravna prednica 5. tužitelja upisani kao suvlasnici stana na II. katu čest. zgr. [katastarska čestica] sa zapada koji se sastoji od 4 sobe i nusprostorija sa pravom upotrebe tarace koja se nalazi na sjevernoj strani zgrade i pravo upotrebe potkrovlja uz odgovarajući dio cijele nekretnine. Također nije sporno da su 5. tužitelj i brat tuženice napravili zidić na dijelu predmetne tarace kao i da je tuženica sa svojom obitelji uklonila dio predmetnog zidića kako bi mogli neometano koristiti taracu.

4.1. Tijekom postupka je sporno da li je tuženica otvaranjem otvora u ogradnom zidu ograđenog dijela terase i korištenjem terase uznemiravala tužitelje odnosno pripada li tužiteljima pravo na traženu zaštitu.

5. Sukladno odredbi čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – u daljnjem tekstu ZV) ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

5.1. Odredbom članka 167. st. 2. istog zakona propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

5.2. Nadalje, odredbom članka 67.st.4. ZV-a propisano je da bi se vlasništvo posebnog dijela nekretnine moglo protegnuti na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio dok je stavkom 6. istoga članka propisano da vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivo o uporabi samo u korist određenog posebnog dijela nekretnine dok se u sumnji uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenog posebnog dijela.

5.3. Odredbom članka 159. st.1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom stvari dok je st. 3. propisano da će samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječi dosjelošću vlasništvo protekom 20 godine neprekidnog samostalnog posjedovanja.

5.4. Odredbom članka 229. st.1. ZV-a propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio dok je st.2. propisano da se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do poziva.

5.5. Nadalje, odredbom članka 369. st. 1. ZV-a propisano je da ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u društvenom vlasništvu, a pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja zgradom pripadalo je pravnoj osobi različitoj od one kojoj je pripadalo pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja zemljištem, pravo vlasništva cijele nekretnine steći će vlasnik zgrade na način određen člancima 367. i 368. ovoga Zakona, koji se primjenjuju na odgovarajući način dok je st. 2. propisano da je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka vlasnik osoba čije se pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja pretvorilo u pravo vlasništva prema odredbama ovoga ili posebnoga zakona.

6. Dakle, da bi tužiteljima pripadala zatražena zaštita tužitelji bi morali biti vlasnici predmetne nekretnine, te moraju dokazati da je uistinu nastalo uznemiravanje kako to tvrde a na tuženici je u ovom postupku bio teret dokazati da ima potpuno jednaka prava predmetnu taracu koristit kao i tužitelji.

7. Sukladno paragrafu 431. OGZ-a propisano je da je za prijenos prava vlasništva nepokretne stvari potrebno da je stjecanje upisano u za to određene javne knjige, te da je stoga za stjecanje prava vlasništva bio potreban upis u zemljišne knjige.

8. U tužbi za prestanak uznemiravanja - negatorijskoj tužbi iz članka 167. ZV-a aktivno je legitimiran kako isključivi vlasnik tako i suvlasnik kojeg treća osoba bespravno uznemirava u izvršavanju njegova prava vlasništva.

9. Sukladno pravnom shvaćanju VSRH izraženom u odluci broj Rev-250/90 od 20. ožujka 1991., u primjeni pravnih pravila OGZ-a, vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen.

10. Obzirom je tijekom postupka utvrđeno da je Ugovor o darovanju sklopljen između LS kao darovateljice i ĐS kao daroprimca 3. svibnja 1980. a također da je isti i izvršen a što proizlazi kako iz iskaza saslušanih svjedoka MS i AS, brata i supruga tuženice, tako i same tuženice u dijelu u kojem navode da je u dogovoru sa 5. tužiteljem napravljen zidić koji je predmet ovoga postupka na taraci koja je predmet ovog postupka i to u vrijeme približno onome kada je spomenuti Ugovor o darovanju i sklopljen, iz čega nesporno proizlazi da je navedeni ugovor o darovanju izvršen jer su već tada 5. tužitelja smatrali suvlasnikom predmetnom nekretnine jer iako nije živio u predmetnoj nekretnini izvršavao je ostale ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva iz čega proizlazi da je neosnovan prigovor tuženice o nedostatku aktivne legitimacije 5. tužitelja.

11. Tijekom postupka je utvrđeno da su ĆS, DS, Vragolov SS, Vragolov DS pok. MS i Vragolov C kao vlasnici nekretnina oznake zgr. 6/7, 6/10 i 462 k. o. [katastarska općina] dana 17. studenog 1960. uputili zahtjev Komisiji za nacionalizaciju pri narodnom odboru Općine kojim su od Komisije tražili da se izuzmu od nacionalizacije i ostave u vlasnosti stanove i to stan u vlasnosti Vragolov RS pok. MS, Vragolov J pok. MS, Vragolov TS pok. MS, LS rođ. DS, ES Ć i PS rođ. Ć svakom za po 1/6 koji se nalazi na I. katu zgrade i to na zapadnoj strani koji se sastoji od 4 sobe i nusprostorija koji obuhvaća pravo vlasnosti tarace koja se nalazi na sjevernoj i zapadnoj strani zgrade a funkcionalno je povezana sa ostalim dijelovima stana te pravo vlasništva na magazinu koji se nalazi u prizemlju zgrade desno od ulaznih vrata i Vragolov J. RS u cjelini jedan stan koji se nalazi na II. katu zgrade na zapadnoj strani koji se sastoji od 4 sobe i nusprostorija a koji obuhvaća i pravo vlasnosti tarace koja se nalazi na sjevernoj strani zgrade a funkcionalno je povezana sa ostalim dijelovima stana kao i pravom upotrebe podkrovlja zgrade, a koji stan je sada u suvlasništvu tužitelja, kojim se izlazi na taracu koja je predmet ovoga postupka. Nadalje je utvrđeno i da je tuženica upisana kao vlasnica stana na II. katu čest. zgr. [katastarska čestica] koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i balkona (3 etaža) površine 120,95 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine dok su 1. do 4. tužitelji te JSB kao pravna prednica 5. tužitelja upisani kao suvlasnici stana na II. katu čest. zgr. [katastarska čestica] sa zapada koji se sastoji od 4 sobe i nusprostorija sa pravom upotrebe tarace koja se nalazi na sjevernoj strani zgrade i pravo upotrebe potkrovlja uz odgovarajući dio cijele nekretnine kao i da je na preostalom dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] uknjiženo društveno vlasništvo i kao nositelj prava korištenja Općina Dubrovnik. Tijekom očevida na licu mjesta je utvrđeno da se taraca nalazi ispred stanova na II. katu, s time da se u stan u vlasništvu tuženice ulazi sa adrese [adresa], dok se u stan u vlasništvu tužitelja ulazi sa [adresa], da je u funkcionalnom smislu zgrada podijeljena na dva dijela jer postoje dva neovisna ulaza te neovisna stubišta kojima se prilazi pojedinim etažama zgrade, dakle da predmetne nekretnine imaju odvojene ulaze i unutrašnja stubišta kojima se prilazi prostorima na drugom katu preko kojih se izlazi na nenatkrivenu terasu smještenu na sjevernoj strani zgrade, da se taraca nalazi na dijelovima č. zgr. [katastarska čestica] a kako je prikazano na skici lica mjesta, da se na istočnom dijelu tarace koja nosi oznaku č. zgr. [katastarska čestica] nalazi objekt koji je izgrađen od cigle, betonski zid koji se proteže od južnog dijela objekta prema zapadu a potom okomito na postojeću kamenu zgradu kao i da je navedeni betonski zid porušen u svojem manjem istočnom dijelu ali su vidljivi ostaci navedenog zida neposredno uz sami objekt dok je ostatak tarace popločan keramičkim pločicama. Također je utvrđeno i da su pravni prednici tužitelja, baba LS i tetka JL živjele u stanu na II. katu sve dok se nisu preselile i da je njima pripadala cijela taraca i da su je one isključivo i koristile jer su samo one imale izlaz odnosno vrata za na taracu dok obitelj MS iz svoga stana nije mogla pristupiti na navedenu taracu a što proizlazi iz iskaza svjedoka CSB, GS i ŽS koje je sud cijenio istinitim obzirom da nisu suprotni sa drugim izvedenim dokazima i ispravama priloženim spisu. Nadalje, da su se po njihovom preseljenju 5. tužitelj HS i brat tuženice dogovorili da ograde zidićem dio tarace koji su oni mogli koristiti i na koji dio su oni pristupali kroz prozor iz svoga stana da bi naknadno tuženica uklonila dio zidića čime je omogućila sebi nesmetani prolaz i izlaz na cijelu taracu a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjdoka MS, brata tuženice, koji je iskazao da je kuća imala samo jedan izlaz na taracu i da je u dogovoru sa HS zid napravljen točno sukladno dogovoru kako bi se moglo normalno izlaziti na taracu a ne preskakati iako smatra da su imali pravo dosta više koristiti taracu nego što su ogradili kao i da kad su on i otac krpili mreže s obzirom da su mreže bile duge onda bi ih postavili i na preostali dio tarace kako bi ih mogli raširiti i da im nitko nije zabranjivao korištenje tarace kad bi krpili navedene mreže a kad se US udala nakon što se on već iselio, pretpostavlja da su sigurno koristili tu taracu ali ne zna na koji način obzirom da nije tamo živio dok je suprug tuženice AS također iskazao da su brat od njegove supruge i HS napravili betonski zidić a svjedokinja KS, sestra tuženice je iskazala da se na taracu izlazilo preko prozora obzirom da su vrata koja su spajala dva stana na tome katu bila zatvorena te su onda njezina sestra i njezin muž ne sjeća se kada ali davno je to bilo od prozora otvorili vrata i napravili zidić i da koliko joj je poznato da je sestra koristila samo taj ograđeni dio nakon što je ogradila.

12. Iz iskaza vještaka građevinske struke Ante Mucića proizlazi da se bez građevinske dozvole mogu graditi ogradni zidovi do 1m dok je za povećanje otvora potrebno tražiti izmjenu i dopunu građevinske dozvole a u odnosu na prigovor punomoćnika tuženice da predmetna taraca predstavlja kulturno dobro isti je neosnovan obzirom iz zemljišne knjige proizlazi da čest. zgr. [katastarska čestica] ima svojstvo spomenika kulture, da je 1930. izvršeno cijepanje čest. zgrade [katastarska čestica] na dva dijela, na čest. zgrade [katastarska čestica], dok je 13.siječnja 1984, pod poslovnim brojem Z.42/84 izvršen upis zabilježbe da čest. zgr. [katastarska čestica] ima svojstvo spomenika kulture dok iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se taraca koja je predmet spora nalazi na dijelovima č. zgr. [katastarska čestica] a kako je prikazano na skici lica mjesta a da se na istočnom dijelu tarace koja nosi oznaku č. zgr. [katastarska čestica] nalazi betonski zid koji se proteže od južnog dijela objekta prema zapadu a potom okomito na postojeću kamenu zgradu a koji betonski zid je porušen u svojem manjem istočnom dijelu ali su vidljivi ostaci navedenog zida neposredno uz sami objekt, dakle da je zidić koji je predmet ovoga postupka izgrađen na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] koja nema svojstvo spomenika kulture.

13. U odnosu na navode tuženice da bi isti dosjelošću stekli pravo koristiti predmetnu taracu, ista nije tijekom postupka ničim dokazala da bi dosjelošću stekli pravo vlasništva ili služnosti odnosno ikakvo pravo koristiti predmetnu taracu obzirom je za stjecanje dosjelošću potrebno da je posjed barem pošten koja kvaliteta je izostala na strani tuženice jer je ista znala da im ne pripada pravo korištenja iste a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka koji su iskazivali da su izlaz na predmetnu taracu imali jedino LS i JL iz svoga stana koje su tu živjele do kraja 70-ih godina odnosno početka 80-ih godina dok je tuženica na predmetnu teracu izlazila iz svoga stana kroz prozor sve dok nije napravila otvor za vrata od navedenog prozora a činjenica da su isti izlazili na predmetnu taracu kada tužitelji tu nisu bili prisutni i da su koristili predmetnu taracu znajući da im ista ne pripada, samim time tuženica nije mogla steći dosjelošću nikakvo pravo korištenja predmetne tarace jer ista nije niti izvršavala faktičnu vlast na predmetnoj taraci.

14. Obzirom da je predmetna taraca u vlasništvu tužitelja u cijelosti sukladno odredbi čl. 369.st. 2. ZV-a jer je ista bila izuzeta iz nacionalizacije i dana na uporabu pravnom predniku tužitelja, to tuženica bez suglasnosti tužitelja nije mogla izvoditi nikakve radove na ogradnom zidu navedne tarace kao ni koristiti preostali dio tarace bez suglasnosti tužitelja a niti je mogla izvoditi nikakve radove na zajedničkim dijelovima zgrade obzirom da uklanjanje prozorskog otvora i na njegovo mjesto probijanje zida i postavljanje vrata predstavljaju poslove izvanredne uprave za koje poduzimanje je potrebna suglasnost svih suvlasnika zgrade prema odredbi čl. 41.st.1. ZV-a a koju suglasnost nije imala a niti ju je tražila.

15. Slijedom svega navedenoga, obzirom su tužitelji dokazali da su isti suvlasnici predmetne tarace i da je tuženica otvaranjem otvora u ogradnom zidu ograđenog dijela terase i korištenjem terase uznemiravala tužitelje dok tuženica nije dokazala da ima pravo koristiti predmetnu taracu niti je osporila čin uznemiravanja tužitelja, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP).

16.1. Tako su tužiteljima dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku, odvjetniku primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, u daljnjem tekstu Tarifa) i to za sastavljanja tužbe od 7.kolovoza 2018., u iznos od 200,00 EUR, sastav podnesaka od 20.listopada 2020. i 22.travnja 2021. u iznosu od po 50,00 EUR, za sastav podneska od 12.rujna 2022. u iznosu od 200,00 EUR te zastupanje na ročištima 8.lipnja 2020., 15.rujna 2020., 8.prosinca 2020., 16.studenog 2021., 10.listopada 2023., 7.ožujka 2024., 28.kolovoza 2024. i 17.prosinca 2025. u iznosu od po 200,00 EUR te zastupanje na ročištu od 19.lipnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR, sve uvećano za 40% za zastupanje više osoba u iznosu od 880,00 EUR te za 25% PDV-a u iznosu od 770,00 EUR, sve sukladno Tbr. 7 i 9. Punomoćnik tužitelja je zatražio i trošak vještačenja u iznosu od 995,42 EUR i trošak sudske pristojbe u iznosu od 104,00 EUR za tužbu i presudu koji je zatražen u skladu s Tbr. 2. u vezi s Tbr. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23 dalje: ZS) budući da su tužitelji pristojbu za presudu i tužbu obvezni platiti na temelju čl. 4. st. 1. i 4. ZS-a, te naložio tuženici da plati tužiteljima ukupan iznos od 4.949,42 EUR (točka III. izreke presude).

U Dubrovniku, dana 4.veljače 2026.

Sutkinja:

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženice