REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-566/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivanki Brletić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćnici Jadranki Kustira, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15.prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vanje Popov Kalac iz Zagreba poslovni broj Ovrv-47841/23 od 14. prosinca 2023., te se tužbeni zahtjev odbija.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Vanja Popo Kalac iz Zagreba donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-47841/23 od 14.prosinca 2023. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 210,59 eur s pripadajućim zateznim kamatama te trošak ovršnog postupka.

2. Tuženik u prigovoru ističe prigovor zastare te osporava pasivnu legitimaciju te ističe da nije naznačena nekretnina na koju se odnosi utužena tražbina.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, računi, knjigovodstvena kartica kupca, dopis tuženika, ugovor o najmu stana , ugovor o potrošnju toplinske energije, odluka suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnju toplinske energije s kupcem toplinske energije, zapisnik, te druga dokumentacija koja prileži sudskom spisu.

4. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora jest naplata naknade za isporučenu toplinsku energiju korisniku nekretnine - za poslovni prostor na adresi [adresa], u razdoblju rujna 2022. do veljače 2023.

6. Među strankama je sporno da li je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari te da li je nastupila zastara.

7. Obveznik plaćanja toplinske energije je krajnji kupac, a krajnji kupac, u smislu odredbe čl. 2. st.2. t. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine, broj: 35/2014., 129/ 2015 dalje u tekstu: Opći uvjeti), je pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Krajnji kupac toplinske energije i kupac toplinske energije sklapaju ugovor o potrošnji toplinske energije, s time da krajnje kupce koji su vlasnici posebnih dijelova nekretnine (etažne vlasnike) prilikom sklapanja ugovora zastupa predstavnik suvlasnika, a tako sklopljeni ugovor obvezuje sve krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, a primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik (čl. 4. Općih uvjeta).

Iznimno se obveznicima plaćanja toplinske energije smatraju i neovlašteni korisnici toplinske energije, s time da se pod neovlaštenim korištenjem toplinske energije razumijevaju se sljedeći slučajevi: krajnji kupac troši toplinsku energiju mimo zasebnog mjerila toplinske energije ili uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije, zasebno mjerilo toplinske energije ili uređaj za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije onesposobljeno je za ispravan rad ili je sa zasebnog mjerila toplinske energije skinuta ili oštećena plomba te samovoljno priključenje na unutarnje instalacije (čl. 22. Općih uvjeta). Osim toga, obvezni odnosi ne nastaju samo temeljem ugovora, već, između ostalog, i temeljem stjecanja bez osnove, u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO, stoga, sve i da među parničnim strankama nije sklopljen ugovor o potrošnji toplinske energije, tada je pasivnu legitimaciju tuženika moguće uspostaviti temeljem činjenice da je tuženik koristio toplinsku energiju bez pravne osnove kojim činom je na uštrb imovine tužitelja stekao imovinsku korist u vidu neplaćene cijene toplinske energije pa bi tuženik bio dužan vratiti tužitelju ono što je stekao na uštrb njegove imovine.

8. Iz dokumentacije koje je dostavio tužitelj nije moguće utvrditi da je tuženik vlasnik ili korisnik nekretnine na adresi [adresa] površine 39,58 m2, a za koju je tužitelj izdao račune radi naplate naknade za toplinsku energiju. Činjenica da je tuženik dopisom od 27. listopada 2017. obavijestio tužitelja da izvrši promjenu obveznika plaćanja troškova stanovanja sa ĐT na OT, kao i činjenica da je tuženik sa ĐT sklopio ugovor na određeno vrijeme sa zaštićenom najamninom u razdoblju od 5. travnja 2013. do 5. travnja 2016. ne dokazuje činjenicu da bi tuženik bio vlasnik stana za koji je tužitelj tuženiku izdao sporne račune niti dokazuje da je tuženik bio korisnik tog stana u spornom razdoblju. Prvenstveno valja ukazati na činjenicu da se dopis i ugovor o najmu odnosi na stan površine 43,30 m2, a tužitelj obračunava tuženiku površinu od 39,58 m2. Tijekom parničnog postupka tuženik je izričito osporio da je vlasnik ili korisnik predmetnog stana, a sud je utvrdio da se razlikuje površina stanova iz ugovora o najmu i iz računa. Nadalje šifru objekta koja se spominje u dopisu temeljem isprava koje prileže spisu nije moguće povezati sa računima, pa sud smatra da tužitelj nije dokazao da je tuženik u spornom razdoblju koristio nekretninu niti je dokazao da je nekretnina za koje je izdao račune u vlasništvu tuženika (čl. 219. st. 1. ZPP-a), premda je na njemu teret dokaza spornih činjenice temeljem kojih bi sud mogao donijeti zaključak da u odnosu na predmetnu nekretninu odredbe određenog zakona predviđaju stjecanje prava vlasništva u korist tuženika.

9. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, niti temeljem ugovornog odnosa niti temeljem odnosa stjecanja bez osnove pa je platni nalog valjalo u ukinuti, a tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (čl. 451. st. 3. ZPP).

10. Budući da je neosnovan zahtjev za isplatu glavnice, to su neosnovani i zahtjevi za naplatu sporednih potraživanja po osnovi zateznih kamata, troškova ovršnog postupka i troškova parničnog postupka, slijedom čega je platni nalog valjalo ukinuti u cijelosti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (čl. 451. st. 3. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 4. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka presude, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka.

DNA

- tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi za presudu u iznosu od 13,27 eur

- tuženiku