REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj Povrv-13/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačkog Holdinga d.o.o. – Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ljubiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, izvan rasprave, 4. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tuženika za održavanje ročišta.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu HL iz [adresa], posl. br. Ovrv-22871/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv- 1369/2024 od 10. prosinca 2024., kojim se nalaže tuženiku NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, P- 20831/2024, namiri tražbinu u iznosu od 25,00 eura (slovima: dvadesetpeteura) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. listopada 2024. pa do isplate te tražbinu zakonskih zateznih kamata na iznos od 5,97 EUR (slovima: peteuraidevedesetsedamcenti) od dana 15.06.2023. do 29.10.2024. te na iznos od 5,97 EUR (slovima: peteuraidevedesetsedamcenti) od dana 15.12.2023. do 29.10.2024., sve po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 2,37 eura (slovima: dvaeuraitridesetsedamcenti) obračunatom do 30. rujna 2024., na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR12, s pozivom na broj 0000010727715-3102-24, u roku od osam dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Markioli iz Zagreba, posl. br. Ovrv-40743/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-584/2023 od 28. lipnja 2023., u dijelu koji se odnosi na glavnicu za iznos od 11,94 eura (slovima: jedanaesteuraidevedesetčetricenta) te na prethodno obračunatu kamatu u iznosu od 2,37 eura (slovima: dvaeuraitridesetsedamcenti) i u odnosu na navedeno se odbija tužbeni zahtjev te se platni nalog ukida u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura (slovima: dvadesetpeteura) s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb,, trošak postupka u iznosu od 57,73 eura (slovima: pedesetsedameuraisedamdesettricenta), uključujući i trošak ovršnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 4. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 105,54 eura (slovima: stopeteuraipedesetčetricenta).

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu iznosa zakonskih zateznih kamata na zatraženi trošak ovršnog postupka od 25,00 eura (slovima: dvadesetpeteura) koje teku od 10. prosinca 2024. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku kao povjereniku Općinskog suda u Novom Zagrebu HL iz [adresa], dana 15. studenog 2024. protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 36,94 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća utužene tražbine do isplate i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik kao povjerenik Općinskog suda u Novom Zagrebu je na prijedlog tužitelja donio Rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-22871/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-1369/2024 od 10. prosinca 2024., protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor. Ističe da je 29. listopada 2024. podmirio sva dugovanja prema tužitelju, odnosno dugovanja za svibanj i studeni u iznosu od 5,97 eura za svaki mjesec te isto dokazuje uplatnicom. Nije mu jasna osnova po kojoj tužitelj utužuje iznos od 25,00 eura pa predlaže da se rješenje o ovrsi stavi izvan snage te da ga se sasluša na okolnost da je podmirio sva svoja dugovanja i da nije imao drugih dugovanja prema tužitelju.

3. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Povrv-13/2025-2 od dana 9. siječnja 2025. stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 30. siječnja 2025. očitovao na prigovor tuženika i dostavio isprave na kojima temelji svoju tražbinu. Navedenim podneskom tužitelj je priznao da je tuženik djelomično podmirio dugovanje pa je uredio tužbeni zahtjev na način da istim traži da se djelomično održi na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi i to u odnosu na iznos glavnice od 25,00 eura koji predstavlja ugovornu kaznu te u o odnosu na zakonsku zateznu kamatu koja na iznos glavnice teče od 15. prosinca 2023. pa do isplate, a u odnosu na iznose od 5,97 eura od 15. lipnja 2023. do 29. listopada 2024. te od 15. prosinca 2023. do 29. listopada 2024. Potražuje i troškove ovršnog i parničnog postupka.

5. Tužitelj se podneskom od 31. siječnja 2025. ponovno očitovao na prigovor tuženika, ali ovaj put tražeći da se platni nalog u cijelosti održi na snazi iz čega proizlazi da je povukao priznanje činjenice djelomičnog namirenja duga od strane tuženika.

6. Predmetni podnesci dostavljeni su tuženiku te je iste zaprimio 6. ožujka 2025.

7. Po zaprimanju predmetnih podnesaka tuženik se očitovao na iste na način da osporio postojanje duga prema tužitelju, a s obzirom na to da je platio redovni odvoz miješanog komunalnog otpada kako proizlazi i iz poslovnih knjiga tužitelja priloženih spisu. Osporava osnovanost tužiteljeve tražbine po osnovi ugovorne kazne jer da mu je netko drugi mogao ubaciti otpad u spremnik nakon što ga je ostavio da ga preuzme davatelj usluge. Moli i da ga se oslobodi plaćanja troškova postupka jer bi plaćanje tih troškova dovelo u pitanje njegovu egzistenciju.

8. U konkretnoj pravnoj stvari a sukladno čl. 461.a st. 2., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispr., 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) sud (a budući da se radi o postupku u sporu male vrijednosti) nije održao ročište jer smatra da to nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka. Nadalje, tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi predložio svoje saslušanje na '' potrebne okolnosti''.

9. U konkretnom slučaju sud je rješenjem odbio prijedlog tuženika za održavanje ročišta jer smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, a kako je to izneseno u obrazloženju presude.

10. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 13, 79 spisa), uplatnicu (list 25 spisa), izvješće o utvrđenoj nepravilnosti s fotografijama (list 39-42, 69-72spisa), račune (list 54-59, 80-85 spisa), matičnu evidenciju (list 60-61, 87-88 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 62- 63, 89-90 spisa), izvadak iz matične evidencije (list 64-65, 86, 91 spisa), odluku o ugovornoj kazni (list 66-68 spisa), odluku o načinu pružanja javne usluge s prilogom I. i II. (list 92-111, 112-128 spisa), presudu Visokog upravnog suda RH (list 129-144 spisa).

11. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za održavanjem platnog naloga na snazi sadržanog u rješenju o ovrsi osnovan u odnosu na glavnu tražbinu s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u dijelu koji se odnosi na tražbinu ugovorne kazne u iznosu od 25,00 eura te u odnosu na tražbinu zatezne kamate na iznos od 5,97 eura od 15. lipnja 2023. do 29. listopada 2024. po osnovi računa za svibanj 2023. i zateznih kamata na iznos od 5,97 eura od 15. prosinca 2023. do 29. listopada 2024., dakle tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

12. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu utuženog iznosa po osnovi isporučenih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada za svibanj i listopad 2023. te ugovornu kaznu od 3. listopada 2024.

13. Među strankama su sporni osnov i visina utužene tražbine.

14. U prigovoru i kasnijem podnesku tuženik je osporio osnovu i visinu tražbine, ali nije osporio da je od tužitelja primio predmetnu komunalnu uslugu.

15. Ukazuje se da je tužitelj podneskom od 31. siječnja 2025. sadržajno porekao priznanje djelomičnog ispunjenja tražbine od strane tuženika koje priznanje je dano podneskom od 30. siječnja 2025.

16. Člankom 221. stavak 2. ZPP-a propisano je da će sud uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju ocijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala, a onda potpuno ili djelomično porekla ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica.

17. Prema ocjeni ovog suda činjenica tuženikovog djelomičnog ispunjenja tražbine je osporena od strane tužitelja, a s obzirom na to da isti podneskom od 31. siječnja 2025. sve navode tuženika (pa tako i one o djelomičnom ispunjenju tražbine) odbija kao paušalne i neosnovane te smatra da iz priložene dokumentacije proizlazi da tuženik tužitelju duguje upravo utuženi iznos, odnosno 36,94 eura.

18. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO-a) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

19. Slijedom navedenoga, valjalo je utvrditi je li tuženik ispunio utuženu tražbinu tužitelja.

20. Uvidom u uplatnicu (list 25 spisa) proizlazi da je u istoj naveden kao opis plaćanja „čistoća za 5 mjesec 5,97 e“ i „čistoća za 11 mjesec 5,97 e“ kao i iznos od ukupno 11,94 eura. Na navedenoj uplatnici otisnut je pečat tužitelja s naznakom da je isti iznos plaćen 29. listopada 2024. u 11:32. Uvidom u izvadak iz knjigovodstvene evidencije tužitelja (list 63 spisa) razvidno je da su u odnosu na tuženika evidentirane uplate od 29. listopada 2024. i to u odnosu na dva dugovanja, svako u iznosu od 5,97 eura i to po osnovi računa broj dokumenta 871549141 za razdoblje svibnja 2023., dospijeća 15. lipnja 2023. i računa broj 909178681 za razdoblje studenog 2023., dospijeća 15. prosinca 2023. pri čemu su potraživanja po osnovi navedenih računa naznačena u iznosu od 5,97 eura svaki. Uvidom u račune (list 80-85 spisa), razvidno je da je u račun za studeni 2023. u modelu i pozivu na broj naveden HR01 10727715- 909178681-9 dok je u računu za svibanj 2023. u modelu i pozivu na broj naveden HR01 10727715-871549141-4.

21. Slijedom navedenoga, razvidno je da je tuženik uplatom od 29. listopada 2024. podmirio utužene tražbine tužitelja po osnovi glavnice računa za isporuku usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada za mjesece svibanj i studeni 2023. i to u punom iznosu od 5,97 eura svaki, a ukupno 11,94 eura. Navedeno je vidljivo iz činjenice da je primitak uplate potvrđen otisnutim pečatom tužitelja na preslici uplatnice te da je ista uplata zabilježena u izvatku iz knjigovodstvene evidencije tužitelja te da brojevi uplata navedeni u toj evidenciji odgovaraju brojevima navedenima u modelima plaćanja kako su naznačeni u priloženim računima.

22. Kako su tražbine po osnovi navedenih računa dospjele 15. lipnja 2023. (račun za svibanj), odnosno 15. prosinca 2023. (račun za studeni), a da su isti podmireni od strane tuženika tek 29. listopada 2024., tako tuženik duguje tužitelju iznos zakonskih zateznih kamata koje teku na glavnice od 5,97 eura za razdoblje od dospijeća pojedine tražbine pa do datuma ispunjenja, odnosno za razdoblje od 15. lipnja 2023. do 29. listopada 2024. i za razdoblje od 15. prosinca 2023. do 29. listopada 2024.

23. Ukazuje se da tužitelj potražuje i iznos ugovorne kazne od 25,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

24. Uvidom u spomenuti račun za javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada za studeni 2023. (list 80 spisa) razvidno je da je osim cijene obvezne minimalne javne usluge s PDV-om, obuhvaćen i iznos ugovorne kazne za kategoriju kućanstva za 10/2023 u iznosu od 25,00 eura. Navedena tražbina je vidljiva i iz izvatka iz knjigovodstvene evidencije tužitelja (list 63 spisa) iz koje proizlazi da tuženik nije podmirio ugovornu kaznu.

25.1. Odredbom člankom 70. stavkom 4. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 84/21; dalje: ZOGO), je propisano da je Korisnik (vlasnik ili korisnik nekretnine na području pružatelja usluge) dužan: 1. koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika;

2. omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini;

3. postupati s otpadom na obračunskom mjestu korisnika usluge na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i ne dovodi do rasipanja otpada oko spremnika i ne uzrokuje pojavu neugode drugoj osobi zbog mirisa otpada;

4. odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge, te kad više korisnika koristi zajednički spremnik zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika;

5. platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi;

6. predati opasni komunalni otpad u reciklažno dvorište ili mobilno reciklažno dvorište odnosno postupiti s istim u skladu s propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada, osim korisnika koji nije kućanstvo;

7. predati odvojeno miješani komunalni otpad, reciklabilni komunalni otpad, opasni komunalni otpad i glomazni otpad;

8. predati odvojeno biootpad ili kompostirati biootpad na mjestu nastanka;

9. dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge;

10. omogućiti davatelju javne usluge označivanje spremnika odgovarajućim natpisom i oznakom.

24.2. Člankom 72. ZOGO propisano je da je Korisnik usluge dužan platiti davatelju usluge ugovornu kaznu ako ne ispunjava obveze iz članka 70. stavka 4. točki 1. do 4. i 6. do 9. ovoga Zakona ili ako ju neuredno ispuni.

25.3. Stavkom 2. je propisano da iznos ugovorne kazne određen za pojedino postupanje korisnika usluge mora biti razmjeran troškovima uklanjanja posljedica takvog postupanja, a najviše do iznosa godišnje cijene obvezne minimalne javne usluge obračunane korisniku usluge iz stavka 1. ovog članka.

25.4. Stavkom 3. je propisano da na pitanja ugovorne kazne iz stavka 1. ovoga članka koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi.

25.5. Stavkom 5. je propisano da se iznos određene ugovorne kazne iskazuje na zasebnoj stavci na računu za javnu uslugu.

26.1. Člankom 1. rbr. 4. Odluke o ugovornoj kazni Klasa: 351-01/22-01/05, Urbroj: 383-22-01 od 1. prosinca 2022., određeno je da je korisnik usluge koji ne ispunjava svoje obveze ili ih neuredno ispunjava dužan platiti ugovornu kaznu ako ne odlaže svoj miješani komunalni otpad u standardizirane vrećice i to u iznosu od 25,00 eura ako je korisnik kućanstvo i ako je volumen spremnika 120 L.

26.2. Člankom 5. navedene Odluke o ugovornoj kazni propisano je da radi utvrđivanja nužnih činjenica kojima se utvrđuje da Korisnik usluge ne ispunjava svoje obveze ili ih neuredno ispunjuje, te činjenica nužnih za obračun ugovorne kazne, davatelj usluge ovlašten je i dužan postupati po prijavi komunalnih redara, razmotriti i ispitati prijave korisnika usluga i građana, uzimati potrebne izjave od korisnika usluga, svojih zaposlenika i trećih osoba, osigurati fotografiranje i/ili videosnimanje obračunskog mjesta korisnika usluge i koristiti takvu fotodokumentaciju, koristiti podatke iz izjave o načinu korištenja javne usluge, evidencije o preuzetom komunalnom otpadu, podatke očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode, podatke iz svojih poslovnih knjiga i drugih evidencija, cjenika ovlaštenih proizvođača opreme i uređaja, stručne, obrazložene i ovjerene procjene nastalih troškova zbog pojedinog postupanja, trajanje pojedinog postupanja te sve druge dokaze s pomoću kojih se i u vezi s drugim dokazima nedvojbeno može utvrditi postupanje korisnika usluge prema ovom članku, odnosno koji mogu poslužiti za obračun ugovorne kazne.

27.1. Člankom 8. stavkom 6. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 7/2022, 19/2022 i 33/2022; Odluke) propisano je da se standardizirani spremnici za prikupljanje miješanog komunalnog otpada moraju nalaziti na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge u za to predviđenim zaključanim smetlarnicima i podrumima, haustorima, ograđenim dvorištima, tipiziranim boksovima, smješteni unutar katastarske čestice nekretnine ili smješteni na bilo koji drugi odgovarajući način kojim se onemogućuje pristup spremnicima od strane trećih osoba.

27.2. Člankom 23. stavkom 1. točkom 4. Odluke propisano je da Korisnik usluge koji ne ispunjava svoje obveze ili ih neuredno ispuni dužan je platiti ugovornu kaznu u iznosu koji je razmjeran troškovima uklanjanja posljedica ovim člankom opisanog postupanja, a najviše u iznosu od 500,00 kuna za korisnike usluge iz kategorije korisnika kućanstvo, odnosno najviše u iznosu od 1.000,00 kuna za korisnike usluge iz kategorije korisnika koji nije kućanstvo ako ne postupa s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu sukladno ovoj odluci, osobito ako korisnik usluge ne odlaže svoj miješani komunalni otpad u standardizirane vrećice za miješani komunalni otpad, ako rukuje spremnikom na način koji za posljedicu ima oštećenje spremnika, zatim ako u spremnik sabija otpad zbog čega nije moguće gravitacijsko pražnjenje otpada, u spremnik odlaže veće količine otpada zbog čega se poklopac spremnika ne može zatvoriti, ako spremnike ne drži u za to predviđenim zaključanim smetlarnicima i podrumima, haustorima, ograđenim dvorištima, unutar katastarske čestice nekretnine, tipiziranim boksovima gdje za to postoji mogućnost ili smještene na bilo koji drugi odgovarajući način kojim se onemogućuje pristup spremnicima od strane trećih osoba, ako nakon obavljene primopredaje spremnike ne vrati na njihovo mjesto te ako se bez odobrenja davatelja usluge spremnici nalaze na javnoj površini.

28. Tuženik ne osporava da je on korisnik usluga tužitelja i to na obračunskom i primopredajnom mjestu na adresi [adresa], a na kojem primopredajnom mjestu se nalazi spremnik za otpad postavljen od tužitelja kao pružatelja usluga.

29. Uvidom u izvješće o utvrđenoj nepravilnosti br. 13231003091038/2023 (list 170 spisa) od 4. listopada 2023. razvidno je da je 3. listopada 2023. utvrđena nepravilnost jer korisnik usluge nije odlagao svoj miješani komunalni otpad u standardizirane vrećice. Kao obračunska i primopredajna adresa korisnika navedena je adresa tuženika [adresa] i to za kategoriju spremnika od 120 L i kategoriju korisnika – kućanstvo pri čemu sistemski broj obveznika 9000006190572 odgovara sistemskom broju tuženika iz vjerodostojne isprave (list 13 spisa). Nadalje, evidencijski broj spremnika 190557 odgovara broju spremnika na popratnim fotografijama (list 171- 173 spisa) iz kojih je vidljivo da se u spremniku nalazi komunalni otpad koji nije u standardiziranoj vrećici nego je izravno odložen u spremnik.

30. Tuženik u podnesku od 21. ožujka 2025. spori da je on taj koji je odložio otpad u svoj spremnik jer da je to učinila nepoznata osoba prije nego je otpad preuzeo davatelj usluge te navodi da jer ga tužitelj kao davatelj usluge nije obavijestio i kontaktirao radi utvrđivanja okolnosti utvrđene nepravilnosti.

31. Izvješće o utvrđenoj nepravilnosti br. 13231003091038/2023 (list 170 spisa) od 4. listopada 2023. koje je sastavljeno temeljem očevida na licu mjesta predstavlja javnu ispravu u smislu članka 230 ZPP-a i kao takva dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a onaj tko tvrdi suprotno, dužan je to dokazati.

32. Dakle, tužitelj je prema stavu ovog suda dokazao da je tuženik postupao protivno odredbama ZOGO-a i Odluci o ugovornoj kazni, jer komunalni otpad nije odložio na propisan način, odnosno koristeći standardiziranu vrećicu, pa je dužan platiti ugovornu kaznu u iznosu od 25,00 eura, koja je propisana Odlukom o ugovornoj kazni.

33. Tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je utvrđenu nepravilnost poduzela treća osoba jer za isto nije priložio nikakav dokaz. Ukazuje se osobito i na to da je citiranim člankom 8. Odluke propisana dužnost tuženika kao korisnika usluge da standardizirani spremnik za prikupljanje komunalnog otpada drži na način koji onemogućuje pristup spremniku od strane treće osobe pa je upravo dužnost tuženika kao korisnika usluge da osigura spremnik od pristupa trećih osoba. Nadalje, člankom 5. citirane Odluke o ugovornoj kazni propisane su radnje koje je tužitelj kao davatelj usluge ovlašten i dužan poduzeti radi utvrđivanja činjenica vezanih uz potencijalno nepravilno postupanje korisnika usluge. Prema ocjeni ovoga suda navedene radnje nisu propisane kumulativno, odnosno nije nužno da davatelj usluge poduzme sve navedene radnje prije nego može utvrditi nepravilnost, ali je potrebno da se iz rezultata radnji koje davatelj usluge odluči poduzeti može nedvojbeno utvrditi nepravilno postupanje korisnika usluge. Kako je tužitelj u ovom slučaju poduzeo radnje očevidom na licu mjesta, fotografirao spremnik tuženika i sve navedeno evidentirao i o tome sastavio izvješće o utvrđenoj nepravilnosti, sud smatra da nije postojala obveza tužitelja da uz to i kontaktira tuženika kao korisnika usluge pa i navedeni prigovor tuženika odbija kao neosnovan. Slijedom navedenoga, iz javne isprave tužitelja proizlazi da je tuženik kao korisnik usluge nepravilno odložio otpad jer je nepravilnost evidentirana na njegovoj adresi i u njegovu spremniku dok tuženik na kojem je bila dužnost da spriječi pristup trećih osoba svom spremniku nije dokazao da bi nepravilnost počinila treća nepoznata osoba.

34. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

35. Čl. 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

36. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

37. Tuženik na kojem je bio teret dokazivanja da ono što je navedeno u javnoj ispravi tužitelja nije istinito nije priložio nijedan dokaz za svoje prigovore pa sud zaključuje da je isti dužan platiti ugovornu kaznu u iznosu od 25,00 eura radi utvrđene nepravilnosti. Ukazuje se da sud nije održao ročište i saslušao tuženika kao stranku jer tuženik tijekom postupka niti ne navodi da je neka konkretna treća osoba ubacila otpad (niti kada) u njegov spremnik, već to samo navodi kao mogućnost. Znog toga je sud rješenjem odbio prijedlog tuženika za održavanje ročišta jer smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

38. Dakle, imajući u vidu isprave koje su tužitelj i tuženik dostavili na okolnost osnova i visine tražbine i ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđeno je postojanje nepodmirene tražbine tužitelja prema tuženom s osnova zateznih kamata koje teku na iznos od 5,97 eura od 15. lipnja 2023. do 29. listopada 2024. (račun za svibanj 2023.) i zateznih kamata koje teku na iznos od 5,97 eura od 15. prosinca 2023. do 29. listopada 2024. (račun za studeni 2023.) te po osnovi ugovorne kazne u iznosu od 25,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. prosinca 2023. do isplate pa je slijedom navedenog valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naložen platež navedenog iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate (toč. I izreke).

39. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje u tekstu: ZOO), a o primjeni kamatne stope na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i teče od dospijeća do isplate pri čemu referentna stopa po čl. 29. st. 8. ZOO-a predstavlja kamatnu stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnu kamatnu stopu proizašlu iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

40. U toč. II izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu HL iz [adresa], posl. br. Ovrv-22871/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-1369/2024 od 10. prosinca 2024., i to u dijelu koji se odnosi na glavnicu za iznos od 11,94 eura te na prethodno obračunatu kamatu u iznosu od 2,37 eura i u odnosu na navedeno odbio tužbeni zahtjev, i ukinuo ga u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura s pripadajućim kamatama. Naime, kako je sud utvrdio da je tuženik djelomično namirio tražbinu tužitelja u pogledu glavnice po osnovi računa za javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada za svibanj i studeni 2023., svaki u iznosu od 5,97 eura tako je valjalo u navedenom dijelu odbiti tužbeni zahtjev i ukinuti platni nalog u tom dijelu. Glede prethodno obračunate kamatu u iznosu od 2,37 eura sud je u predmetnom dijelu ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev jer je u toč. I. izreke tužitelju dosudio kamate i to od izdavanja svakog računa pa do plateža, te bi dosuđivanjem prethodno obračunate kamate tužitelj dobio dvostruku kamatu koja mu ne pripada. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

41. Stoga je valjalo, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, djelomično održati platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi, a djelomično ukinuti kako je to navedeno u toč. I i toč. II izreke.

42. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju su priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa) i to jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu 100,00 eura (Tbr. 7. t. 9. Tarife) uvećan za iznos PDV-a od 25% u iznosu od 25,00 eura, ovršni trošak u iznosu od 25,00 eura (predujam i naknada javnom bilježniku), trošak pristojbe na presudu u iznosu 13,27 eura.

43.1. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

43.2. Ukazuje se da je tužitelj tražio da se platni nalog u cijelosti održi na snazi, odnosno da mu se isplati glavnica u iznosu od 36,94 eura, ali je uspio samo u odnosu na 25,00 eura glavnice dok je u odnosu na 11,94 njegov zahtjev odbijen kao neosnovan. Slijedom navedenoga, tužitelj je uspio i u pogledu osnove i u pogledu visine zahtjeva sa 67,68% pa je time tuženik uspio s 32,32% pa je omjer tužiteljevog uspjeha u parnici 35,36%.

43.3. Kako je utvrđeno da je tužitelju ukupno priznato 163,27 eura osnovanog parničnog troška, a da je isti uspio u parnici u omjeru 35,36% to je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 57,73 eura (toč. III. izreke).

44. Na trošak parničnog postupka tužitelju je dosuđena i zatražena pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezna kamata na parnični trošak može stranci odrediti i u parničnom postupku temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.

45. Sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova u preostalom dijelu od 105,54 eura pa je odlučeno kao pod toč. IV. izreke.

46. Sud je odbio kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadu troška u dijelu koji se odnosi na priznati dio ovršnog troška u razdoblju od donošenja rješenja o ovrsi, odnosno 10. prosinca 2024. do donošenja presude jer sukladno Zaključku Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017. (toč. 37.) zatezne kamate teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u odnosu na cijeli dosuđeni trošak, a kako je tužitelju prethodno i priznato (toč. IV. izreke). Stoga se ne priznaje zahtjev za naknadu zakonske zatezne kamate na priznati dio ovršnog troška u razdoblju od 10. prosinca 2024. pa do donošenja presude jer je o istim troškovima odlučeno zajedno s parničnim troškovima, a na njih kamate teku od donošenja presude pa do isplate kako je prethodno obrazloženo.

47. Zahtjev tuženika za oslobođenje od plaćanja troškova postupka sud je odbio kao paušalan i neosnovan jer loša financijska situacija nije razlog zbog kojeg bi proizlazilo da ostvaruje pravo na navedeno oslobođenje.

48. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 4. veljače 2026.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana obavljene dostave presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku