REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj R1-19/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ERNST & YOUNG SAVJETOVANJE d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 82067332481, zastupanog po punomoćnici Sonji Borić Jurić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv protivnika osiguranja PONIKVE VODA d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB: 64125437677, odlučujući o prijedlogu predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, 4. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Radi osiguranja nenovčanog potraživanja predlagatelja osiguranja ERNST & YOUNG SAVJETOVANJE d.o.o., OIB: 82067332481, Radnička cesta 50, Zagreb prema protivniku osiguranja PONIKVE VODA d. o. o., Varšanska 14, Krk, OIB: 64125437677, koje se sastoji u zabrani protivniku osiguranja da primi isplatu po bankarskoj garanciji broj 5402412506 izdanoj 22. ožujka 2024., od strane Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320 na iznos od 65.798,74 EUR, određuje se
p r i v r e m e n a m j e r a
I. Zabranjuje se protivniku osiguranja PONIKVE VODA d. o. o., Varšanska 14, Krk, OIB: 64125437677 primitak isplate temeljem bankarske garancije broj 5402412506 izdane od strane Erste&Steiermarkische bank d.d. 22. ožujka 2024. na iznos od 65.798,74 EUR.
Zabrana primitka isplate temeljem bankarske garancije broj 5402412506 izdane od strane Erste&Steiermarkische bank d.d. 22. ožujka 2024. na iznos od 65.798,74 EUR smatra se provedenom dostavom ovog rješenja protivniku osiguranja.
II. Zabranjuje se Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 da izvrši plaćanje temeljem bankarske garancije broj 5402412506 od 22. ožujka 2024. izdane na iznos od 65.798,74 EUR.
Zabrana plaćanja temeljem bankarske garancije broj 5402412506 izdane od strane Erste&Steiermarkische bank d.d. od 22. ožujka 2024. na iznos od 65.798,74 EUR smatra se provedenom dostavom ovog rješenja Erste&Steiermarkische bank d.d.
III. Predlagatelj osiguranja dužan je radi opravdanja privremene mjere, u roku od 60 dana od donošenja privremene mjere, podnijeti tužbu protiv protivnika osiguranja radi opravdanja ove privremene mjere zabrane primitka isplate po bankarskoj garanciji broj 5402412506 izdanoj od strane Erste&Steiermarkische bank d.d. 22. ožujka 2024. na iznos od 65.798,74 EUR.
IV. Ova privremena mjera ostaje na snazi do proteka roka od 15 dana nakon pravomoćnosti odluke o okončanju parnice na koju je upućen predlagatelj osiguranja, uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena.
V. Žalba protiv ove privremene mjere ne odgađa ovrhu iste.
VI. Nalaže se protivniku osiguranja PONIKVE VODA d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB: 64125437677 naknaditi predlagatelju osiguranja ERNST & YOUNG SAVJETOVANJE d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 82067332481 trošak postupka osiguranja u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja je 2. veljače 2026. podnio prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane protivniku osiguranja da primi isplatu temeljem bankarske garancije broj 5402412506 izdane od strane Erste&Steiermarkische bank d.d. 22. ožujka 2024. na iznos od 65.798,74 EUR, te zabrane Erste&Steiermarkische bank d.d. da izvrši plaćanje temeljem navedene bankarske garancije, kao i da je predlagatelj osiguranja dužan, radi opravdanja privremene mjere, u roku od 60 dana od donošenja privremene mjere podnijeti tužbu protiv protivnika osiguranja radi opravdanja privremene mjere, sa trajanjem privremene mjere do proteka 15 dana nakon pravomoćnosti odluke o okončanju parnice, uz uvjet da se nisu promijenile okolnosti pod kojima je ta mjera određena.
2. U prijedlogu predlagatelj osiguranja navodi da je sa protivnikom osiguranja PONIKVE VODA d. o. o. (ranije Vodoopskrba i odvodnja Cres Lošinj d.o.o.), a nakon provedenog postupka javne nabave sklopio ugovor o uslugama tehničke i administrativne podrške upravljanja u provedbi projekta "Sustav odvodnje otpadnih voda aglomeracija Cres, Martinšćica, Nerezine, Mali i Veli Lošinj" (dalje: ugovor). Člankom 4. ugovora da je ugovoreno da je predlagatelj osiguranja dužan protivniku osiguranja predati bankarsku garanciju kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora. Navedenom odredbom da je propisano da je ugovaratelj obvezan u roku od dvadeset jedan (21) dan od dana potpisivanja ugovora dostaviti naručitelju jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku neopozive i bezuvjetne bankarske garancije na „prvi poziv“ i „bez prigovora“ u visini od 10% od ukupne vrijednosti ugovora bez PDV-a, sa rokom valjanosti bankarske garancije minimalno 30 dana dulji od očekivanog datuma završetka važenja ugovora, koja bankarska garancija da će biti naplaćena u slučaju povrede ugovornih obveza od strane ugovaratelja, kao i da će na zahtjev naručitelja, a u slučaju produženja važenja ugovora, ugovaratelj produžiti rok jamstva za uredno ispunjenje ugovora. Dokumentacijom o nabavi da je definiran planirani završetak radova s 31. prosinca 2023., međutim da do navedenog datuma radovi na sustavu odvodnje otpadnih voda nisu dovršeni iz razloga za koje nije odgovoran predlagatelj osiguranja. Navodi da je 8. ožujka 2024. sklopljen 1. Dodatak ugovoru kojim je rok ispunjenja produljen do 31. prosinca 2025. Navedenim 1. Dodatkom ugovoru da se predlagatelj obvezao u roku od 15 dana od dana potpisa dodatka dostaviti protivniku osiguranja dodatak jamstva za uredno ispunjenje ugovora sukladno članku 4. ugovora, po čemu da je postupio, te protivniku osiguranja dostavio urednu bankarsku garanciju broj 5402412506 s rokom važenja 30 dana duljim od očekivanog dana završetka važenja ugovora, odnosno do 31. siječnja 2026. Nadalje, ističe da je i taj rok ispunjenja protekao jer radovi nisu bili dovršeni, ali da novi datum očekivanog završetka ugovora nikada nije definiran, niti je potpisan novi dodatak o produženju. Unatoč tome da ga je protivnik osiguranja pozvao, e-mail porukom od 22. siječnja 2025., da dostavi novu bankarsku garanciju s novim rokom važenja, ali da po tom zahtjevu nije mogao postupiti, budući da bankarsku garanciju nije moguće izdati sukladno uvjetima ugovora jer njezin rok važenja mora biti 30 dana dulji od očekivanog datuma završetka važenja ugovora. Stoga, naglašava da bez ugovaranja produljenja ugovora, odnosno roka završetka radova nije imao pravnu osnovu, niti obvezu, a niti faktičnu mogućnost za dostavu nove bankarske garancije. Protivnik osiguranja da je unatoč tome 29. siječnja 2026. aktivirao naplatu predmetne bankarske garancije, koja aktivacija je nezakonita, budući da je bankarska garancija izdana kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora sukladno članku 214. stavku 1. točki 2. Zakona o javnoj nabavi, a ne kao jamstvo za nedostavljanje jamstva za uredno ispunjenje ugovora iz članka 214. stavka 1. točke 1. Zakona o javnoj nabavi. Navedeno da je razvidno i iz članka 215. Zakona o javnoj nabavi, budući da jamstvo za uredno ispunjenje ugovora može iznositi najviše 10% od vrijednosti ugovora, o kojem iznosu je u konkretnom slučaju riječ, dok jamstvo za ozbiljnost ponude može iznositi najviše 3% procijenjene vrijednosti predmeta nabave. Stoga, zaključuje, s obzirom da je ranije ugovoreni rok dovršetka radova protekao 31. prosinca 2025., da dodatak ugovoru kojim bi se definirao novi rok dovršetka radova nije zaključen, da nije bio u obvezi dostaviti novo produljeno jamstvo, slijedom čega da nije povrijedio niti jednu ugovornu odredbu. Sve navedeno da ukazuje na vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja za zabranu naplate po bankarskoj garanciji. Također, ističe i da je protivnik osiguranja postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer je postupio suprotno ugovoru, ali i ranijoj praksi između stranaka, odnosno svojem ranijem ponašanju ugovaranja novog roka izvršenja, te ostavljanja razumnog roka za pribavu i dostavu nove bankarske garancije (venire contra factum proprium). U priloga navedenom, odnosno da je postupanje protivnika osiguranja očito nesavjesno da proizlazi i iz činjenice da su člankom 16. ugovora predviđene pretpostavke za raskid ugovora, odnosno da su pravne posljedice nedostave ili neproduljena valjanosti jamstva, pravo na raskid ugovora. Stoga, zaključuje da je naplata po predmetnoj bankarskoj garanciji zbog nedostave nove garancije očito protivna Zakonu o javnoj nabavi, ugovornim odredbama i načelu savjesnosti i poštenja, pa da je učinio vjerojatnim svoje nenovčano potraživanje prema protivniku osiguranja, a koje se sastoji u zabrani protivniku osiguranja naplate i primitka isplate po bankarskoj garanciji, te u povlačenju s naplate bankarske garancije.
3. Nadalje, a u odnosu na drugu pretpostavku za određivanje privremene mjere, navodi da opasnost da će protivnik osiguranja bez privremene mjere neosnovano naplatiti bankarsku garanciju suprotno ugovoru nedvojbeno proizlazi iz ponašanja protivnika osiguranja koji neovlašteno podnosi na naplatu bankarsku garanciju suprotno odredbama ugovora i zakona. Ističe i da bi naplata bankarske garancije utjecala na njegov poslovni ugled, posebno u odnosu na reference potrebne u postupcima javne nabave na koje se redovito javlja. S tim u vezi ističe da je Zakonom o javnoj nabavi propisana mogućnost isključenja gospodarskog subjekta u slučaju propusta u ispunjenju prethodnog ugovora, te da bi zbog neosnovane naplate bankarske garancije bio u težoj pravnoj poziciji od ostalih sudionika, te bi morao dodatno dokazivati svoju sposobnost zbog nesavjesnog postupanja protivnika osiguranja. Isto tako, navodi da bi naplata predmetne garancije dovela u pitanje njegov poslovni ugled pred bankom, što bi moglo utjecati na daljnje ostvarivanje bankarskih usluga. U konačnici je istaknuo i da bi određivanjem privremene mjere protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, odnosno da ne bi pretrpio nikakvu štetu, posebno ako se uzme u obzir da upisani temeljni kapital protivnika osiguranja iznosi 58.424.280,00 EUR, a iznos bankarske garancije 65.798,74 EUR, koji iznos ne može protivniku osiguranja prouzročiti značajnu štetu.
4. Prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere je osnovan.
5. Odredbom članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje OZ) propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se odredba članka 344. stavka 2. OZ-a primjenjuje i pri određivanju privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, odnosno da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
6. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da pretpostavke za određivanje privremene mjere moraju biti kumulativno ispunjene, a koje pretpostavke su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene.
7. Prvenstveno valja navesti da je odredbom članka 2. stavka 1. točke 1. OZ-a propisano da tražbina označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje, slijedom čega nenovčanu tražbinu u konkretnom slučaju predstavlja zahtjev da se zabrani protivniku osiguranja da primi isplatu temeljem predmetne bankarske garancije, kao i zabrana plaćanja po bankarskoj garanciji.
8. Naime, iz navoda predlagatelj osiguranja proizlazi da isti tvrdi da je protivnik osiguranja neosnovano podnio na naplatu bankarsku garanciju jer da nije postupio suprotno ugovornoj obvezi, slijedom čega da nisu bili ispunjeni uvjeti za podnošenje bankarske garancije na naplatu banci, sve s obzirom da je bankarska garancije izdana kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora o javnoj nabavi. Stoga je za utvrđenje je li ispunjena prva pretpostavka za određivanje privremene mjere bilo potrebno utvrditi koja je bila svrha izdavanja predmetne bankarske garancije, odnosno ukoliko je ista bila izdana kao garancija za uredno ispunjenje ugovora, je li predlagatelj osiguranja postupio protivno ugovornim odredbama, na koji način su se ostvarili uvjeti za aktivaciju bankarske garancije.
9. Uvidom u Ugovor o uslugama tehničke i administrativne podrške upravljanja u provedbi projekta "Sustav odvodnje otpadnih voda aglomeracija Cres, Martinšćica, Nerezine, Mali i Veli Lošinj" (list 67-77 spisa), 1. Dodatak br. VIO-51/20-1/7 od 8. ožujka 2024. ugovoru br. VIO-51/20-1/1-I od 4. rujna 2020. (list 21-22 spisa) i Dodatak naloga za početak izvršenja usluge od 8. ožujka 2024. (list 23 spisa) utvrđeno je da je ugovor, kao i dodatak ugovoru i dodatak nalogu zaključen između predlagatelja osiguranja i pravnog prednika protivnika osiguranja, te da je istim određen datum završetka izvršenja usluge sa danom 31. prosinca 2025. Također, proizlazi i da je člankom 3.1. Dodatka određeno da je člankom 4. ugovora propisana obveza dostave jamstva za uredno ispunjenje ugovora u formi bankarske garancije od strane ugovaratelja (predlagatelja osiguranja), pri čemu rok valjanosti mora biti minimalno 30 dana dulji od očekivanog datuma završetka važenja ugovora, kao i da će u slučaju produženja važenja ugovora, ugovaratelj produžiti rok jamstva za uredno ispunjenje ugovora.
10. Iz garancije br. 5402412506 od 22. ožujka 2024. (list 26 spisa) proizlazi da je istu izdala Erste&Steiermarkische bank d.d., kao i da je u istoj utvrđenoj da se izdaje u skladu s odredbama članka 4. stavak 1. ugovora kojim je predlagatelj osiguranja dužan protivniku osiguranja dostaviti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora, da se banka neopozivo i bezuvjetno obvezala da će, ukoliko predlagatelj osiguranja ne izvrši obvezu prema protivniku osiguranja, na prvi poziv protivnika osiguranja i bez prigovora, platiti iznos u ukupnoj vrijednosti od najviše 65.798,74 EUR, te da bankarska garancija važi do 31. siječnja 2026.
11. Iz navedenog proizlazi, da je dostava jamstva (bankarske garancije) između ovdje stranaka ugovorena kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora. Bankarska garancija predstavlja specifično sredstvo osiguranja ispunjenja ugovorom preuzetih obveza. Bankarskom garancijom se banka garant obvezuje prema korisniku garancije, pod uvjetima iz garancije, isplatiti garantirani iznos, ako nalogodavac ne ispuni svoje obveze prema korisniku garancije. Stoga se radi o složenom pravnom poslu u kojem banka garant, u slučaju neispunjenja nalogodavčeve obveze koja je predmetom garancije, prema korisniku ispunjava svoju obvezu preuzetu izdavanjem garancije, dakle obvezu plaćanja određenog novčanog iznosa na zahtjev korisnika garancije (članak 1039. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). To znači da banka koja izdaje garanciju osigurava osobu u čiju je korist izdala garanciju (vjerovnik iz temeljnog ugovora) protiv rizika izostanka ispunjenja, odnosno neurednog ispunjenja obveze glavnog dužnika obeštećujući korisnika garancije isplatom određeno novčanog iznosa navedenog u garanciji.
12. Stoga, da bi prva pretpostavka za određivanje privremene mjere bila ispunjenja predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim da nije postupio protivno ugovornoj obvezi, odnosno da protivnik osiguranja, kao korisnik garancije, nema tražbinu prema njemu s osnove neurednog ispunjenja ugovorom preuzetih obveza.
13. U konkretnom slučaju, obveza predlagatelja osiguranja, sukladno članku 4. ugovora je dostava jamstva za uredno ispunjenje ugovora u formi bankarske garancije, sa rokom valjanosti minimalno 30 dana duljim od očekivanog datuma završetka važenja ugovora, te da u slučaju produženja važenja ugovora, produži rok jamstva za uredno ispunjenje ugovora. Iz ranije navedenih isprava proizlazi da je datum završetka izvršenja usluge sklapanjem dodatka produžen do 31. prosinca 2025., te da je predlagatelj osiguranja dostavio protivniku osiguranja bankarsku garanciju s trajanjem do 31. siječnja 2026. Proizlazi i da radovi do toga datuma nisu završeni. Isto tako, iz e-mail poruke upućene predlagatelju osiguranja 29. siječnja 2026. (list 20 spisa) i obavijesti o naplati jamstva za uredno ispunjenje ugovora i zadržavanju naplaćenog iznosa kao novčanog pologa (list 24-25 spisa) proizlazi da je protivnik osiguranja dostavio predmetnu bankarsku garanciju na naplatu garantu Erste&Steiermarkische bank d.d. jer predlagatelj osiguranja nije dostavio produženje važenja jamstva za uredno ispunjenje ugovora (nakon 31. prosinca 2025.), a niti da je osigurao neki drugi ugovorom dopušteni oblik jamstva, slijedom čega da je povrijedio izričitu ugovornu obvezu iz članka 4. ugovora.
14. Međutim, a kako to osnovano navodi i predlagatelj osiguranja, iz članka 4. ugovora razvidno je da je obveza predlagatelja osiguranja dostaviti bankarsku garanciju protivniku osiguranja sa rokom valjanosti minimalno 30 dana duljim od očekivanog datuma završetka važenja ugovora, iz čega proizlazi da je za ispunjenje navedene obveze od strane predlagatelja osiguranja, potrebno da se prethodno, a kako je to ranije među strankama i učinjeno, zaključi dodatak ugovoru kojim će se odrediti novi rok izvršenja ugovora, nakon čega bi sukladno tako utvrđenim datumu, predlagatelj osiguranja mogao od banke zatražiti izdavanje bankarske garancije s novim datumom jamstva. Stoga, a budući da iz navedene obavijesti o naplati jamstva za uredno ispunjenje ugovora upućene predlagatelju osiguranja od strane protivnika osiguranja ne proizlazi da bi takav dodatak ugovoru bio zaključen, pri čemu iz e-mail korespondencije stranaka (list 28-30 spisa) proizlazi da je predlagatelj osiguranja takvo produljenje roka od strane protivnika osiguranja zahtijevao, prema stavu ovoga suda predlagatelj osiguranja učinio je vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema protivniku osiguranja.
15. Naime, da bi predlagatelj osiguranja mogao od banke, kao garanta, zahtijevati izdavanje bankarske garancije, sukladno članku 4. ugovora, u kojoj će biti konkretno naveden datum valjanosti iste, prethodno je bilo potrebno da stranke takav rok definiraju, i to na način da u odnosu na taj rok zaključe dodatak ugovoru, a što u konkretnom slučaju nisu učinile.
16. Nadalje, a u odnosu na drugu pretpostavku za određivanjem privremene mjere, valja navesti da je prema stavu ovoga suda, predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da će bez određivanja privremene mjere protivnik osiguranja naplatiti bankarsku garanciju suprotno ugovoru, te da bi mu neodređivanjem privremene mjere nastala nenadoknadiva šeta. Odredbom članka 254. stavka 1. točke 7. Zakona o javnoj nabavi propisano je da javni naručitelj može isključiti gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave ako gospodarski subjekt pokaže značajne ili opetovane nedostatke tijekom provedbe bitnih zahtjeva iz prethodnog ugovora o javnoj nabavi ili prethodnog ugovora o koncesiji čija je posljedica bila prijevremeni raskid tog ugovora, naknada štete ili druga slična sankcija. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, slučaj aktiviranja i naplate bankarske garancije zbog neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovornih odredbi iz ugovora zaključenog u postupku javne nabave, može imati značajne posljedice na mogućnosti i "šanse" tog gospodarskog subjekta, da u budućnosti bude izabran u nekom drugom postupku javne nabave, što posljedično može imati ozbiljne posljedice na poslovanje toga društva, te mu uzrokovati nenadoknadivu štetu.
17. Isto tako, prema stavu ovoga suda, predloženom privremenom mjerom protivnik osiguranja pretrpio bi samo neznatnu štetu, a s obzirom na upisani iznos temeljnog kapitala od 58.424.280,00 EUR, kako to proizlazi iz izvatka iz sudskog registra za protivnika osiguranja (list 85-91 spisa), pa eventualna zabrana naplate iznosa od 65.798,74 EUR ne bi uzrokovala štetu protivniku osiguranja. Isto tako, obveznik plaćanja po bankarskoj garanciji je garant, odnosno banka, a ne predlagatelj osiguranja, dok je predmetna privremena mjera ograničenog trajanja, te će stoga protivnik osiguranja u slučaju eventualnog uspjeha u sporu po tužbi koju je sukladno točki III. izreke obvezan pokrenuti predlagatelj osiguranja, zasigurno moći namiriti svoju tražbinu.
18. Slijedom navedenog, a s obzirom da je predlagatelj osiguranja dokazao postojanje pretpostavki za određivanje mjere osiguranja iz odredbi članka 346. OZ-a, primjenom navedene zakonske odredbe, odlučeno je kao u točkama I. – V. izreke ovog rješenja.
19. Predlagatelj osiguranja ima pravo na naknadu troška postupka, i to za sastav prijedloga za osiguranje privremenom mjerom u iznosu od 1.000,00 EUR, sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 250,00 EUR, odnosno u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki VI. izreke ovog rješenja.
U Rijeci, 4. veljače 2026.
Sudac
Marija Sušanj Tepša
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana (osam) dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
