REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PN-707/2023-229

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja Hidroelektra mehanizacija d.d. za građenje i usluge u stečaju, OIB: 96667257878, Zagreb, Drniška ulica 22, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mladen Markoč, Relja Pećina i Fran Kušeta odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika Hrvatske vode, OIB: 28921383001, Zagreb, Ul. Grada Vukovara 220, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kardum i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 16. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 04. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 231.366,82 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04.02.2026. do isplate kao i naknaditi mu trošak postupka u iznosu 97.374,68 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 04.02.2026. do isplate, sve po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 59.907,15 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 17.04.2001. do isplate kao i za tijek zakonskih zateznih kamata na iznos 231.366,82 eur od 17.04.2001. do 03.02.2026., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je vlasnik i posjednik poslovnog objekta i zemljišta u [adresa] koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]-Sušak, a koji objekt je bio izgrađen na obaloutvrdi rijeke Rječine. Nadalje navodi tužitelj kako je tuženik izvodio radove uređenja-sanacije desne strane obaloutvrde vodotoka Rječine, uslijed kojih radova je došlo do skretanja matice rijeke i pojačanog ispiranja obaloutvrde na suprotnoj strani i to točno ispod poslovnog objekta tužitelja na adresi [adresa] radi čega je predmetni objekt, 17.04.2001., oštećen. Radi navedenog oštećenja došlo je do ugroze stabilnosti objekta, a time i opasnosti za susjedne građevine, vodotok, život i zdravlje ljudi, slijedom čega je Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, izdalo Rješenje o uklanjanju poslovnog objekta tužitelja, a po kojem Rješenju je tužitelj postupio te srušio oštećeni objekt.

Tužitelju je radi svega navedenog nastala šteta u ukupnom iznosu 1.599.429,54 kuna i to

-na ime troškova uklanjanja u iznosu 341.705,59 kuna

-na ime gubitka prometne vrijednosti u iznosu 1.061.208,72 kuna

-na ime izgubljene dobiti u iznosu 196.515,23 kuna.

1.1. Tužitelj je podneskom od 07.10.2013., specificirao tužbeni zahtjev koji je na ročištu za glavnu raspravu od 16.12.2025. uskladio s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.), tražeći od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi štetu u ukupnom iznosu 291.273,97 eur/2.194.603,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.04.2001. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući i prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tuženik kako je naznačen u tužbi, ne postoji kao pravna osoba.

2.1. Tijekom postupka, podneskom od 12.11.2013., tuženik se protivio preinaci tužbe.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, Izvadak iz katastra zemljišta, Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja od 07.05.2001. uz Zaključak o ispravljanju grešaka u rješenju od 12.06.2001., dopis od 16.05.2001. uz odštetni zahtjev 14.09.2001., Procjembeni elaborat troškova uklanjanja objekta tužitelja od 14.07.2001. izrađen po sudskom vještaku IS, Zapisnik od 20.04.2001., Zapisnik o inspekcijskom pregledu od 17.04.2001., dopis od 27.11.2003., Vodopravne uvjete, provedeno je vještačenje po sudskom vještaku Mr.sc. Ivici Mintasu, dipl.ing.građ., Stručnu ekspertizu uzroka nastalih oštećenja na zgradi u [adresa] od mjeseca svibnja 2001. izrađenu od Instituta građevinarstva Hrvatske d.d. –IGH, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠS, ZS, KS, izvršen je uvid u spis Hrvatske komore inženjera građevinarstva dostavljenog 23.09.2016., proveden je dokaz saslušanjem svjedoka IS, US, AS, DS, izvršen je uvid u dokumentaciju Sanacije desne obale Rječine –građevinski dnevnici, ugovori i situacije i dokumentaciju redovnog održavanja koja se nalazi u 3 fascikla u pomoćnom omotu spisa, provedeno je vještačenje po Građevinskom fakultetu u Zagrebu-Zavoda za hidrotehniku i saslušanje svjedoka PS te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za naknadom štete nastale mu uslijed izvođenja radova uređenja-sanacije desne strane obaloutvrde vodotoka Rječine koje radove je izvodio tuženik, a uslijed kojih radova je oštećena nekretnina u vlasništvu tužitelja koja je bila izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]-Sušak, a koju nekretninu je tužitelj radi oštećenja morao srušiti uslijed čega je pretrpio štetu na ime troškova uklanjanja, gubitka prometne vrijednosti te izgubljene dobiti sve vezano za nekretninu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]-Sušak.

4.1. Tužitelj je podneskom od 07.10.2013., specificirajući tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju, isti povisio, izvršivši na taj način preinaku tužbe kojoj se tuženik protivio.

4.1.1. Međutim budući da je tužitelj predmetnim podneskom, uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem, pri čemu je predmetno učinio do zaključenja prethodnog postupka, to je sud predmetnu preinaku dopustio u smislu odredbe čl. 190 u vezi odredbe čl. 191 sve ZPP-a.

5. Nadalje je, a budući da tuženik osporava odgovornost, uzročno posljedičnu vezu između radova koje je izvodio sa štetom koja je tužitelju nastala, sporeći i da bi bio odgovoran za održavanje obaloutvrde na kojoj se nalazi objekt tužitelja, ističući i prigovor promašene pasivne legitimacije jer da tuženik kako je naznačen u tužbi ne postoji kao pravna osoba, posljedično čemu je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, predmetno valjalo raspraviti.

5.1. Pri tome se ukazuje kako je tužitelj podneskom od 14.11.2002., naznačio točan naziv tuženika, kako je u uvodu presude i navedeno.

6. Uvidom u Izvadak iz zemljišnih knjiga zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina]-Sušak, utvrđeno je kako je tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnina zk.č.br. 2302/1 i zk.č.br. 2302/3 u naravi kuća, skladište i dvorište br. 11 i br. 13, površ. po 171 čhv.

7. Iz Zapisnika o inspekcijskom pregledu Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja od 17.04.2001., sačinjenog po građevinskom inspektoru Goranu Čopu, proizlazi kako je očevidom kojem je bio nazočan i ŠS, utvrđeno

-da je sjeverozapadni zid stambene građevine na adresi [adresa], temeljen na obaloutvrdi lijeve strane korita rijeke Rječine

-da je urušen dio obaloutvrde u dužini cca 10 m, visine cca 3 m koji se nalazi ispod zgrade na adresi [adresa]

- da je došlo do urušavanja tla ispod samog objekta od cca 5 m radi čega dio sjeverozapadnog fasadnog zida objekta stoji bez oslonca (visi u zraku) i slijeganja nosivih i pregradnih zidova i progiba na ploči prizemlja i stropnim pločama, radi čega je dovedena u pitanje stabilnost građevine te opasnost života i zdravlja ljudi te je tužitelju izdana zabrana korištenje objekta uz iseljenje osoba iz istog te oslobađanja prostora od osoba i stvari kao i isključenja objekta od dovoda vode i električne energije.

8. Rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja od 07.05.2001. te Zaključka o ispravljanju grešaka u rješenju od 12.06.2001., naređeno je tužitelju otklanjanje oštećenja na objektu na adresi [adresa] i to: oštećenja na temeljima, nosivim i pregradnim zidovima, podnoj ploči prizemlja, sobe na sjevero- zapadnom dijelu građevine uz provođenje mjera osiguranja.

9. Iz iskaza svjedoka ŠS i KS, proizlazi kako je nekretnina tužitelja, a uslijed nerentabilnosti popravka nastalih oštećenja utvrđenih elaboratom koji je izradio svjedok IS, srušen.

9.1. Punomoćnik tužitelja, na ročištu za glavnu raspravu 15.09.2017., naveo je kako je tužitelj srušio objekt, a za koje rušenje nisu bili angažirani vanjski suradnici već je tužitelj kao građevinska tvrtka sam izveo radove rušenja nekretnine.

10. Na okolnost uzroka oštećenja i urušavanja objekta tužitelja kao i visine štete, provedeno je vještačenje po sudskom vještaku Mr.sc. Ivici Mintasu, dipl.ing.građ, čiji nalaz i mišljenje u dijelu izračuna visine štete sud prihvaća kao stručan i objektivan dokaz u ovom postupku. Naime, budući da je sudski vještak pri izračunu visine štete uzeo u obzir tehnologiju uklanjanja koja je bila propisana Projektom uklanjanja građevine „Stambeno-poslovna građevina, [adresa], Prvo područje“ br. teh. Dnevnika 8/11 iz listopada 2001. izrađenog po Glavnom projektantu-ovlaštenoj arhitektici ŽS, dipl.ing.arh., kojim je predviđeno ručno-strojno rušenje cijele zgrade s utovarom, odvozom i zbrinjavanjem građevinskog otpada te budući da je pri izračunu visine tržišne vrijednosti nekretnine uzeo u obzir sve faktore koji utječu na tržišnu vrijednost nekretnine, uzimajući u obzir konstrukcijsko i opće stanje nekretnine utvrđene očevidom, to je sudski vještak već u pisanom dijelu nalaza i mišljenja, a zatim i svojim dodatnim pisanim očitovanjem, nakon kojeg tuženik u tom dijelu nalaza više nije niti isticao prigovore, jasno i detaljno obrazložio svoja utvrđenja opisana u nalazu. Stoga je predmetni nalaz u navedenom dijelu izrađen sukladno pravilima struke, pa je i prihvaćen kao objektivan i stručan dokaz u postupku.

10.1. Pri tome sud nije prihvatio predmetni nalaz i mišljenje u dijelu u kojem je sudski vještak iznio svoja utvrđenja u pogledu uzroka nastale štete, već je, a sukladno uputi iz odluke Županijskog suda u Zagrebu od 11.12.2014. posl.br. Gžn-587/14, a obzirom na kompleksnost predmeta vještačenja, provedeno interdisciplinarno vještačenje po ovlaštenim sudskim vještacima građevinarstva sa užom specijalizacijom iz područja hidrotehnike, geomehanike i betonskih konstrukcija.

11. Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dipl.ing. Ivice Mintasa, utvrđena je tržišna vrijednost uklonjenog objekta tužitelja u iznosu 1.743.233,30 kuna te visina troškova uklanjanja oštećenog objekta tužitelja u iznosu 451.370,40 kuna, što sveukupno iznosi 2.194.603,70 kuna.

11.1. Sukladno Zakonu o uvođenju eur, tržišna vrijednost objekta tužitelja iznosi 231.366,82 eur / 1.743.233,30 kuna, troškovi uklanjanja iznose 59.907,15 eur / 451.370,40 kuna, što ukupno iznosi 291.273,97 eur / 2.194.603,70 kuna.

12. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u smislu odredbe čl. 120 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 dalje ZVDSP), vlasnik nekretnine zk.č.br. 2302/1 i zk.č.br. 2302/3 u naravi kuća, skladište i dvorište br. 11 i br. 13, površ. po 171 čhv., upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina]-Sušak, na adresi [adresa], koja nekretnina je bila poslovno stambene namjene te se sastojala od prizemlja, prvog kata i potkrovlja, ukupne neto površine 589,90 m2, a temelji koje nekretnine kao i nosivi i pregradni zidovi te podna ploča su oštećeni tijekom početka 2001., koja oštećenja nisu bila rentabilna za otklanjanje, pa je cijela nekretnina uklonjena u drugoj polovici 2001. . Iz navedenog bi nadalje proizlazilo kako je tužitelju u smislu odredbe čl. 155 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novina" broj 53/91, 73/91, 394, 7/96 i 112/99, dalje u tekstu ZOO) nastala šteta koja se očituje u troškovima uklanjanja u iznosu 451.370,40 kuna/59.907,15 eur te tržišnoj vrijednosti uklonjenog objekta u iznosu 1.743.233,30 kuna/231.366,82 eur.

13. Nadalje, a budući da tužitelj tvrdi kako mu je šteta nastala kao posljedica radova koje je izvodio tuženik na obaloutvrdi rijeke Rječine, ali i kao posljedica neodržavanja obaloutvrde na kojoj se nalazio objekt tužitelja, a za što je odgovoran tuženik, to je predmetno valjalo raspraviti jer tuženik osporava svoju odgovornost po obje navedene osnove.

14. Tako je uvidom u Ugovor o izvođenju dijela radova iz plana upravljanja vodama za 2000. na uređenju i održavanju lokalnih voda i hidromelioracijskih sustava na slivnom području „Kvarnersko primorje i otoci“ i Dodatke (dalje u tekstu Ugovor o izvođenju radova), a koji se nalazi u pomoćnom omotu spisa pod nazivom „Sanacije desne obale Rječine –ugovori i situacije“, utvrđeno kako je isti sklopljen između tuženika kao naručitelja i Vodogradnje Rijeka d.d. kao izvoditelja, a temeljem kojeg Ugovora o izvođenju radova su između ostalog izvođeni radovi redovitog održavanja i sanacije desne obale Rječine koji radovi su dovršeni u prosincu 2000. kako je to i razvidno iz Okončane situacije.

15. Dakle, a uz nespornu činjenicu da je tuženik u svojstvu naručitelja radova bio strankom ugovornog odnosa u smislu odredbe čl. 749 ZOO-a, predmetom kojeg je bilo izvođenje radova sanacije desne obale Rječine, to je za eventualnu štetu trećim osobama, nastalu kao posljedica izvođenja radova temeljem Ugovora o izvođenju radova, propisana solidarna odgovornost naručitelja i izvođača radova u smislu odredbe čl. 206 i čl. 207 u vezi odredbe čl. 154 st. 2 sve ZOO-a, čime se i prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika cijeni neosnovanim.

16. Na okolnost odgovornosti tuženika kao i uzročno posljedične veze između radova koje je tuženik izvodio sa štetom koja je tužitelju nastala, provedeno je vještačenje po Sveučilištu u Zagrebu, Građevinski fakultet.

16.1. Naime, a kako je već u ranijem dijelu odluke obrazloženo, sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl.ing. Ivice Mintasa kao i dopune nalaza u dijelu u kojem je sudski vještak utvrđivao uzroke nastale štete koja je predmetom ovog postupka, obzirom da je radi kompleksnosti vještačenja bilo potrebno provesti interdisciplinarno vještačenje, a sve u skladu s uputom Županijskog suda u Zagrebu, radi čega je vještačenje povjereno Građevinskom fakultetu u Zagrebu, pa stoga sud na okolnost načina izvođenja radova nije posebno cijenio niti iskaze saslušanih svjedoka.

17. Iz nalaza i mišljenja, a u odnosu na stanje konstrukcije obaloutvrdnog zida i urušene građevine tužitelja (dijela zida te podova prizemlja) koja se urušila sa urušavanjem lijevog obalnog zida, proizlazi

-kako je lijevi obaloutvrdni zid Rječine izveden kao vertikalna gravitacijska nosiva konstrukcija zidana od lomljenog kamena (kamenih blokova u „mršavom" mortu)

-kako su očevidom utvrđeni dijelovi površine zida neposredno uzvodno i nizvodno od urušenog dijela, kao i ostaci urušenog dijela zida, pri čemu nije bila uočena temeljna stopa zida jer je naknadno izveden kameni nabačaj i betonska pasica

-kako je lijevi obaloutvrdni zid kao zidana konstrukcija, mjestimično samo površinski ožbukan, bio znatne starosti, izgrađen od ručno obrađenog lomljenog kamena, zidanog u „mršavom" mortu i plitko temeljen na prirodnom bujičnom nanosu, jakog lošeg stanja s ispranim fugama poglavito u području fluktuacije vodostaja rijeke; fuge su u znatnoj mjeri isprane gotovo bez vezivnog materijala

-kako u području temeljenja obalnih zidova prevladava sloj šljunka, dok se iza zidova nalazi sloj nasipnog materijala nastao prilikom uredenja platoa

-kako zbog plitkog temeljenja obalnih zidova i dodatnog opterećenja građevina iznad, dolazi do slijeganja te posljedično do pukotina na obaloutvrdnom zidu i samoj građevini

-kako je objekt bio dvoetažni (prizemlje + kat), s tavanskim prostorom, jednostavnog pravokutnog tlocrta, vanjskih dimenzija 30 X 10,40 m

-kako je urušavanje obaloutvrde i zida objekta nastalo na dužini od cca 10 m, visine oko 3 m i protezalo se u dubinu objekta 3-4 m

-kako je urušena građevina bila temeljena na vrhu lijevog obaloutvrdnog zida (obaloutvrda predstavlja temelj zgrade, a vanjski zid zgrade je nastavak obaloutvrdnog zida) dok su unutarnji temelji bili plitko postavljeni unutar sloja nasipnog materijala.

17.1. Obzirom da zatečeno stanje obaloutvrdnog zida na očevidu kao i urušene građevine, odgovara stanju opisanom u dokumentaciji koja je sačinjena po urušavanju objekta tužitelja, a koja prileži spisu, to se nedvojbenim utvrđuje kako je konstrukcija obaloutvrdnog zida bila dotrajala i to zbog

-loše kvalitete gradiva i konstrukcije obaloutvrdnog zida jer ugrađeni komadi lomljenog kamena nisu bili povezani, a time niti stabilni

-dodatnog opterećenja građevinama na obaloutvrdnom zidu zbog čega je došlo do slijeganja i pucanja

-fluvijalne erozije temeljne stope zida posebno u uvjetima velikih voda.

17.1.1. Naime, korito na predmetnoj dionici Rječine, usječeno je u vlastitom nanosu i umjetno uređeno izvedbom visokih, skoro okomitih i plitko temeljenih obaloutvrdnih zidova. Takvi zidovi prirodno su izloženi nepovoljnim utjecajima prilikom nailaska velikih bujičnih vodnih valova, povremeno dodatno opterećenih erozijskim nanosom iz uzvodnih dionica što rezultira taloženjem i zadržavanjem nanosa u koritu, dok u drugim periodima, prilikom nailaska vodnih valova koji nisu opterećeni nanosom iz uzvodnih dijelova, tok vode dodatno erodira korito, što rezultira njegovim produbljenjem, a kao posljedicu ima i podlokavanje obaloutvrdnih zidova. Dodatni problem u reguliranim (umjetnim) uvjetima toka Rječine stvara i opterećenje na obaloutvrdne zidove koje nastaje kao rezultat procjeđivanja vode izmedu korita vodotoka i zaobalja (područja iza obaloutvrdnih zidova) i to u oba smjera uslijed nepostojanja ili neadekvatno izvedene drenaže zaobalja kao u konkretnom slučaju.

17.1.2. Tako da, ovisno o razini vode u koritu Rječine, odnosno o razini podzemne vode iza zidova, dolazi do međusobnog toga vode u koritu vodotoka sa zaobalnom podzemnom vodom iza obalnog zida uslijed čega dolazi do procjeđivanja vode i ispiranja sitnih čestica tla ispod zida, ali i polaganog i dugotrajnog ispiranja kroz prethodno isprane fuge samih zidova, što direktno narušava mehaničku otpornost i stabilnost zidova. Dakle, u uvjetima visoke razine vode iza zida i niske razine vode u koritu vodotoka, dolazi do kretanja toka vode iz zaobalja prema koritu, gdje obaloutvrdni zid trpi dodatna opterećenja sa strane zaobalja kao posljedica hidrostatskog tlaka vode u zaobalju te dolazi do ispiranja sitnih čestica tla ispod zida i kroz njegove isprane fuge, što u konačnici može dovesti do deformacija i gubitka stabilnosti samog zida te posljedičnog urušavanja svih objekata temeljenih na tom obaloutvrdnom zidu. Ovi utjecaji dodatno su izraženi u uvjetima nepostojanja ili neadekvatno izvedene drenaže zaobalja čija je uloga trebala biti efikasno odvodnjavanje zaleđa obaloutvrdnog zida u cilju sprječavanja pojave hidrostatičkih pritisaka i nekontroliranog procjedivanja vode i iznošenja sitnih čestica tla, kao i vezivnog materijala samog obaloutvrdnog zida.

17.2. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi kako je tijekom ljeta 2000., tuženik izvodio radove sanacije desne obale Rječine sukladno projektu “Sanacija desne obale Rječine od km 0+691,96 do 1+170,15”, a koji radovi su se sastojali od rekonstrukcije obalnog zida između stacionaže 0+959 i 0'998 te ostale dionice uz stabilizaciju nivelete regulacijskog profila Rječine. Za potrebe izvođenja radova sanacije, uz desnu obalu po cijeloj dužini dionice, izgrađen je operativni put tj. “rampa” i to kao nasip od kamenog materijala širine krune 3,5 m, visine oko 2 m, s vanjske strane obložen riprapom u nagibu 1:1, a koji operativni put je nakon izvođenja radova uklonjen. Prilikom sanacije obaloutvrdnog zida, osim izgradnje operativnog puta, koristila se i mehanizacija odnosno strojevi za rad u koritu Rječine.

17.2.1. Međutim, dinamičko opterećenje obaloutvrdnog zida uslijed rada strojeva na desnom obaloutvrdnom zidu, nije utjecalo na stabilnost korita i lijevog obaloutvrdnog zida. Stoga, a kako osim eventualnog smanjenja protočnog profila Rječine usliijed izgradnje operativnog puta, drugi radovi kao npr. djelovanje mehanizacije odnosno rad strojeva u koritu, nisu bili od utjecaja na stabilnost lijevog obaloutvrdnog zida, to je radi utvrđenja hidrodinamičkog stanja Rječine za vrijeme sanacije obalnog zida, izrađena hidraulička analiza utjecaja gradnje operativnog puta u koritu Rječine na intenzitet vučne sile u zoni obalnog zida na adresi objekta tužitelja. Pri tome su rađene simulacije opterećenja na korito uz obalni zid u uvjetima kada je prisutna rampa odnosno operativni put i bez rampe odnosno operativnog puta, sa ciljem da se kvantificira povećenje opeterećenja na korito uz obalni zid u uvjetima kada je prisutna rampa u koritu kako bi se ocijenilo da li je ono dovoljno da se naruši stabilnost korita u toj mjeri da uzrokuje urušavanja obalnog zida. Radi navedenog su u zoni objekta tužitelja analizirane prosječne vrijednosti posmičnog naprezanja i brzine vode u zoni vodotoka na obalni zid.

17.2.2. Provedenim analizama sačinjenih simulacija koje su detaljno opisane na str. 33 do 43 nalaza i mišljenja, utvrđeno je kako je prilikom korištenja operativnog puta u koritu Rječine došlo do lokalnog povećanja brzine toka i posmičnog naprezanja u koritu uz lijevu obalu. Lokalno povećanje brzine vode i posmičnih naprezanja je u relativnom iznosu zanemarivo u odnosu na postojeće stanje bez „rampe" te u apsolutnom iznosu znatno manje od uvjeta koji se javljaju barem jednom godišnje u koritu na tom mjestu. Ako se promatraju apsolutne vrijednosti, vidijivo je da brzine vode i posmična naprezanja koja su se javila uz lijevi obalni zid u vrijeme korištenja „rampe" ne premašuju vrijednosti koje se redovito javljaju u koritu, kao npr. pri prosječnom godišnjem maksimalnom protoku, tj. da su zanemarive u odnosu na one koje se javljaju pri visokim vodama. Takoder su višestruko manje od 100 godišnje velike vode koja je referentna za dimenzioniranje gradevina u koritu.

17.2.3. Dakle, za vrijeme izvođenja spornih radova, protoci Rječine bili su dovoljno mali, da čak niti u uvjetima suženog poprečnog profila korita, nisu rezultirali brzinama i posljedičnim naprezanjima, odnosno vučnim silama, većim od onih koje se u normalnim uvjetima funkcioniranja redovito pojavljuju te da nisu u iznosima koji bi pokrenuli nanos koji se nalazi u koritu u zoni oštećene obaloutvrde. Slijedom navedenog, ne može se tvrditi da je gradnja operativnog puta u koritu Rječine, koji je bio izgrađen u mjesecu svibnju 2000., a uklonjen u mjesecu kolovozu 2000., uzrokovala eroziju korita uz lijevu obalu i posljedično rušenje lijevog obaloutvrdnog zida.

18. Budući da nalaz i mišljenje sadrži zaključke temeljene na izrađenoj simulaciji uz korištenje 2D numeričkog modela za hidraulički proračun tečenja, a koja je izrađena po provedenoj analizi podataka iz opsežne dokumentacije nastale u vrijeme izvođenja spornih radova, vjerodostojnost koje dokumentacije stranke nisu niti osporavale, ali i zatečenog stanja utvrđenog očevidom te pribavljenih podataka pripadne vodomjerne postaje, pri čemu su sudski vještaci već pisanim nalazom opsežno opisali temelj i način izrade simulacija kao i dobivene rezultate, a koje zaključke su dodatno obrazložili pisanom dopunom te usmenim saslušanjem, nakon čega stranke postupka nisu isticale daljnje prigovore, tako predmetni nalaz sadrži jasna i detaljna obrazloženja provedenih analiza. S tim u vezi, a budući da je nalaz i mišljenje produkt zajedničkog rada stručnjaka iz područja građevine uže specijalnosti konstrukcije i geotehnike koji su kao zaposlenici Građevinskog fakulteta u Zagrebu, od istog bili imenovani i uključeni u izradu nalaza i mišljenja, to je sud predmetni nalaz prihvatio kao stručan i objektivan dokaz u ovom postupku.

19. Dakle, iz navedenog nedvojbeno proizlazi kako gradnja operativnog puta u koritu radi potrebe sanacije desnog obaloutvrdnog zida u razdoblju od mjeseca svibnja 2000. do mjeseca kolovoza 2000., nije uzrokovala eroziju korita uz lijevu obalu, pa time niti rušenje lijevog obaloutvrdnog zida i građevine tužitelja, a niti je na stabilnost korita i rušenja lijevog obalnog zida utjecalo dinamičko opterećenje desnog obalnoutvrdnog zida uslijed rada strojeva na kojoj strani obaloutvrde su se izvodili radovi.

19.1. Nastavno na navedeno, nedvojbeno je utvrđeno kako je nestabilnost lijevog obaloutvrdnog zida posljedica više čimbenika i to:

- dotrajalosti konstrukcije i značajnog narušavanja kvalitete gradiva, odnosno nedostatka povezanosti medu elementima lomljenog kamena,

- rezultat starosti i neodržavanja

-nepovoljne hidrološke pojave: učestale varijacije protoka u koritu Rječine sa značajnim velikim vodama te pojave procjedivanja zaobalnih voda prema koritu vodotoka.

20. Stoga, a budući da uzrokom urušavanja lijevog obaloutvrdnog zida kao i objekta tužitelja nije izgradnja operativnog puta odnosno tzv. rampe koju je tuženik izgradio radi potrebe sanacije desnog obalutvrdnog zida, a niti je na stabilnost korita i urušenje lijevog obalutvrdnog zida utjecalo dinamičko opterećenje (rad strojeva tuženika) na desnom obalutvrdnom zidu, to sud ne nalazi da bi izvođenje radova temeljem Ugovora o izvođenju radova bilo uzrokom nastale štete tužitelju. Posljedično navedenom sud ne nalazi odgovornost tuženika za izvedene radove u smislu odredbe čl. 206 i čl. 207 u vezi odredbe čl. 154 sve ZOO-a.

21. Međutim, kako je urušavanje lijevog obaloutvrdnog zida i objekta tužitelja zapravo posljedica višegodišnjih kumulativnih utjecaja i to posebice izraženih u vrijeme nepovoljnih hidroloških pojava u kombinaciji s dotrajalošću i neodržavanjem konstrukcije lijevog obalutvrdnog zida, tako je valjalo utvrditi postoji li odgovornost tuženika u smislu odredbe čl. 154 u vezi odredbe čl. 172 sve ZOO-a u vezi odredaba Zakona o vodama („Narodne novine“ br. 107/95 dalje u tekstu ZV).

21.1. Naime, tužitelj tvrdi kako je tuženik odgovoran tužitelju naknaditi štetu jer je do urušavanja obaloutvrdnog zida, a time i građevine tužitelja došlo i zbog činjenice da tuženik nije održavao obaloutvrdni zid što je bio dužan činiti sukladno odredbama ZV-a, a koje činjenice tuženik osporava pozivom na odredbu čl. 10 st. 3 ZV-a u vezi odredbe čl. 9 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 81/15-pročišćeni tekst, dalje u tekstu ZVDSP) u vezi odredbe čl. 76 Zakona o gradnji („Narodne novine“ br. 52/99).

22. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno kako je tužitelj vlasnik urušene građevine u smislu odredbe čl. 120 ZVDSP-a, kao što nije sporno da je predmetna građevina bila temeljena na vrhu lijevog obaloutvrdnog zida (obaloutvrda predstavlja temelj zgrade, a vanjski zid zgrade je nastavak obaloutvrdnog zida) dok su unutarnji temelji bili plitko postavljeni unutar sloja nasipnog materijala, pri čemu su stranke na ročištu za glavnu raspravu 15.09.2017. učinile nespornom činjenicu kako je obaloutvrda izgrađena u vrijeme prije stupanja na snagu Zakona o vodama kojim je regulirano da je obaloutvrda u vlasništu RH, budući da je obaloutvrda, a što je opće poznato, izgrađena oko 1900-te dok je objekt tužitelja bio sagrađen oko 1930. .

23. Odredbom čl. 9 st. 1 toč. 1 u vezi odredbe čl. 10 st. 1 sve ZV-a propisano je kako su obaloutvrde regulacijske i zaštitne vodne građevine, dobra od interesa za Republiku Hrvatsku te su u njezinom vlasništvu, pri čemu tuženik upravlja vodnim građevinama brinući se o njihovom čuvanju, redovnom tehničkom, gospodarskom održavanju i namjenskom korištenju u smislu odredbe čl. 10 st. 2 ZV-a.

23.1. Odredbom čl. 10 st. 3 ZV-a, propisano je kako regulacijske i zaštitne vodne građevine koje se grade na zemljištu određene pravne ili fizičke osobe i sredstvima te osobe, a koje služe isključivo za potrebe poljoprivrede ili druge dozvoljene djelatnosti odnosno radi zaštite njezine imovine, su u vlasništvu te osobe.

24. Dakle, iz odredbe čl. 10 st. 3 ZV-a u vezi odredbe čl. 76 Zakona o gradnji, proizlazilo bi kako je upravo tužitelj kao vlasnik objekta čiji temelji predstavljaju obaloutvrdni zid, bio dužan održavati predmetni obaloutvrdni zid.

25. Međutim, uvažavajući povijesne činjenice da je obaloutvrda izgrađena prije objekta tužitelja koji je izgrađen oko 1930-te kako to proizlazi iz usmenog saslušanja sudskih vještaka i dokumentacije u spisu, to je nedvojbeno kako obaloutvrda nije izgrađena za potrebe objekta jer je izgradnja objekta tužitelja uslijedila nakon što je već bila izgrađena obaloutvrda te je izgradnja objekta prilagođena postojećem obaloutvrdnom zidu. Nastavno na navedeno, a budući da je objekt izgrađen 30.-tih godina prošlog stoljeća to se smatra kako je isti, u smislu odredbe čl. 60 Odluke o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građenju („Narodne novine“ br. 33/95) u vezi čl. 330 Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“ br. 76/07), legalan.

25.1. Dakle, a budući da je obaloutvrdni zid na kojem je bio temeljen objekt tužitelja, izgrađen prije objekta tužitelja, to sud ne nalazi da bi predmetni obaloutvrdni zid bio izgrađen za potrebe djelatnosti tužitelja ili radi zaštite objekta tužitelja u smislu odredbe čl. 10 st. 3 ZV-a.

25.2. Imajući u vidu da je svrha upravljanja vodama održavanje, poboljšanje i ostvarivanje jedinstva vodnog režima koje se ostvaruje i uređenjem vodotoka te kako je obaloutvrdni zid vodna građevina koja služi za uređenje vodotoka i za zaštitu od štetnog djelovanja voda, to je nedvojbeno kako je tuženik koji upravlja vodnim građevinama u smislu odredaba ZV-a, bio dužan čuvati i održavati i obaloutvrdni zid na kojem se nalazio objekt tužitelja, a sve sukladno namjeni njegova korištenja odnosno za uređenje vodotoka.

25.3. Da je tuženik bio odgovoran za održavanje obaloutvrdnog zida na kojem se nalazio objekt tužitelja, proizlazi i iz nalaza i mišljenja, Vodopravnih uvjeta od 22.10.2001. kao i dopisa tuženika od 27.11.2003..

25.3.1. Naime, nalazom i mišljenjem utvrđeno je kako su nakon urušavanja spornog obaloutvrdnog zida, od strane tuženika izvedene potrebne mjere povećanja stabilnosti podbetoniravanjem temeljne stope i lijevog i desnog obaloutvrdnog zida, uz dodatnu zaštitu krupnim kamenim nabačajem te postavljanjem brojnih ispusta, dok je iz Vodopravnih uvjeta radi izrade tehničke dokumentacije za uklanjanje objekta tužitelja, razvidno kako je tužitelju kao investitoru zabranjeno obavljati bilo koje druge radnje koje bi utjecale na promjenu toka, vodotoka ili na održavanje vodnog sustava, kao što mu je zabranjeno uklanjanje temelja koji je ujedno i obaloutvrda.

25.3.2. Dakle, uzimajući u obzir činjenicu da je upravo tuženik, a nakon urušavanja lijevog obaloutvrdnog zida, proveo mjere sanacije istog te da je tužitelju kao investitoru uklanjanja objekta bilo zabranjeno uklanjanje temelja koji je ujedno i obaloutvrda, tada je jasno kako u konkretnom slučaju tuženik neosnovano otklanja svoju odgovornost pozivom a odredbu čl. 10 st. 3 ZV-a. Da je tuženik jedini ovlaštenik održavanja obaloutvrdnog zida proizlazi i iz dopisa od 27.11.2003. kojim je radi izvođenja radova na održavanju stabilnosti korita tražio dopuštenje vlasnika drugih nekretnina radi pristupa Rječini, što govori u prilog činjenici kako je održavanje obaloutvrde u domeni upravo tuženika, a ne vlasnika zemljišta na kojima se nalaze obaloutvrdni zid.

26. Slijedom navedenog, a budući da je nalazom i mišljenjem utvrđeno

-da je obaloutvrdni zid na predmetnoj dionici Rječine, zbog svoje pozicije i konstrukcije (visoki, okomiti i plitko temeljeni) u uobičajenim ambijentalnim uvjetima bio izložen podlokavanju i ispiranju veznog materijala

-da je lijevi obaloutvrdni zid na kojem je temeljena urušena građevina, bio znatne starosti, loše kvalitete izgradnje (izgrađen od ručnog obrađenog lomljenog kamena zidanog u „mršavom“ mortu i plitko temeljen na bujičnom nanosu), lošeg stanja s ispranim fugama (gotovo bez vezivnog materijala) i puknućima,

a sa kojim stanjem je tuženik, obzirom na djelokrug svojih ovlasti i obveza, morao biti upoznat, kao što je morao biti upoznat i sa činjenicom da Rječina zbog vrlo nestabilnih i promjenjivih uvjeta tečenja utječe nepovoljno na stabilnost korita, a posljedično tome i na stabilnost obaloutvrdnog zida, pa je tuženik bio dužan poduzeti sve potrebne mjere za očuvanje i održavanje obaloutvrnog zida.

26.1. Budući da je urušenje obaloutvrdnog zida, a posljedično tome i objekta tužitelja, posljedica utjecaja nepovoljnih hidroloških pojava u kombinaciji s dotrajalošću i neodržavanjem konstrukcije lijevog obalutvrdnog zida to je jasno kako tuženik nije postupao sukladno odredbi čl. 5 i čl. 10 st. 2 ZV-a, slijedom čega je isti u smislu odredbe čl. 172 u vezi odredbe čl. 154 sve ZOO-a, odgovoran tužitelju naknaditi štetu.

27. Tužitelju bi, a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dipl.ing. Ivice Mintasa, u smislu odredbe čl. 155 u vezi odredbe čl. 185 sve ZOO-a, pripadalo pravo na naknadu štete u visini tržišne vrijednosti uklonjenog objekta u iznosu 1.743.233,30 kuna/231.366,82 eur te u visini troškova uklanjanja oštećenog objekta tužitelja u iznosu 451.370,40 kuna/59.907,15 eur, što sveukupno iznosi 2.194.603,70 kuna/291.273,97 eur.

27.1. Međutim, a budući da je punomoćnik tužitelja na ročištu za glavnu raspravu 15.09.2017. iskazao kako je tužitelj građevinska tvrtka te je objekt srušio sam bez angažiranja vanjskih suradnika koji bi bili plaćeni za rušenje, to tužitelj u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dokazao da bi mu na ime uklanjanja objekta nastali troškovi i to u visini 451.370,40 kuna/59.907,95 eur, čime nije dokazao da bi mu po navedenoj osnovi nastala šteta u smislu odredbe čl. 155 u vezi odredbe čl. 185 sve ZOO-a. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

27.2. Tužitelju su na ime tržišne vrijednosti uklonjenog objekta dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 185 u vezi odredbe čl. 186 sve ZOO-a, te je sa preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen. Predmetno iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj materijalnoj šteti visina i obujam koje su poznati tek trenutkom presuđenja.

27.2.1. Kamate su dosuđene po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO/05.

28. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji trošak je odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradi i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa) u skladu sa zahtjevom tužitelja.

Tako je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe, podnesaka od 11.11.2002., 09.12.2003., 08.02.2013., za pristup na ročišta 10.09.2004., 06.02.2006., 05.05.2011., 21.03.2013., 25.04.2013., 03.07.2013., 12.09.2013., 12.02.2013., za svaku radnju u iznosu po 3.196,00 eur, za pristup na ročište 15.10.2013. u iznosu 100,00 eur, za pristup na ročišta 04.02.2016., 02.09.2016., 14.02.2017., 15.09.2017., 26.11.2018., 20.10.2023., 30.04.2024., i 15.12.2025., za sastav podneska od 07.10.2013. i 31.03.2025. za svaku radnju u iznosu po 4.384,00 eur , za sastav podneska od 28.12.2018. u iznosu 2.192,00 eur, što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 105.605,00 eur.

Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 28.01.2003., 22.05.2003., 28.10.2003., 01.03.2006., 21.09.2006., 30.03.2007., 23.05.2007., 09.06.2011., 25.07.2011., 19.04.2013., 06.05.2005., 26.11.2013., 06.10.2015., 29.04.2016., 14.09.2016., 20.02.2017., 15.11.2017., budući da isti nisu bili relevantni za postupak jer je u istima tužitelj ponavljao već iznesene navode ili se istima očitovao o navodima koje je mogao iznijeti na ročištu za koja mu je priznat trošak pristupa ili su predani neposredno na ročištu za koja mu je priznat trošak pristupa, kao niti dupli trošak ročišta 02.09.2016. i 26.11.2018., za pristup kojih je tužitelj potraživao trošak dva puta. Uzimajući u obzir kvalitativan i kvantitativan uspjeh obje stranke u postupku to tužitelju pripada pravo na 60% priznatih troškova u iznosu 63.363,00 eur kojem je u cijelosti kao nužan pribrojen trošak vještačenja u ukupnom iznosu 32.654,46 eur i trošak sudske pristojbe na tužbu 1.327,22 eur, čime sveukupni trošak tužitelja iznosi 97.374,68 eur.

Na tako određen trošak, tužitelju su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

U Zagrebu, 04. veljače 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika