REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Ps-29/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, u pravnoj stvari tužiteljice PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Ivan Ferenc, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Josipa Bušić, odvjetnica iz Zagreba, radi iseljenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. siječnja 2026. godine, u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, dana 4. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da preda u posjed tužiteljici PS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u cijelosti slobodan od osoba i osobnih stvari, stan odnosno nekretninu koja se nalazi na 8. (osmom) katu u Turininoj ulici 4 u Zagrebu, ukupne površine od 47,74 m2, upisana u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu kao:

- suvlasnički udio redni broj: 56, upisano u kat. čestici broj [katastarska čestica], oznake zemljišta [adresa], STAMBENA ZGRADA, [adresa], ukupne površine 332 m2, kao z.k. tijelo A, na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 56. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 56), i to stan br. 8/1 dvosobni sa 47,74 čm u osmom katu, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, a koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi sve upisano u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb Općinskog suda u Novom Zagrebu u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 803,08 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od 4. veljače 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je isključiva vlasnica nekretnine odnosno 56. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-56) i to stana br. 8/1 dvosobni sa 47,74 čm na 8. katu, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica]. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji stan drži u posjedu tuženik bez odobrenja i suglasnosti tužiteljice.

1.1. Pozivajući se na odredbu čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da tužiteljici preda u posjed slobodan od osoba i stvari naprijed opisani stan. Tužiteljica potražuje također od tuženika i naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da su neistiniti navodi tužiteljice da je ona vlasnica predmetnog stana, kao i da je tuženik u posjedu istog bez odobrenja i suglasnosti tužiteljice. Navodi da je on jedini vlasnik predmetnog stana, jer da je on izvanbračni suprug pok. FS, s kojom je bio u vezi od 2001. godine, a zajedno su živjeli od ljeta 2014. godine, tako da se on prijavio na adresu predmetnog stana 2015. godine, a o čemu je tužiteljica imala saznanja. Navodi da je on i zakonski nasljednik iza pok. FS, ali da nije sudjelovao u ostavinskom postupku, niti je znao da se isti vodi, jer ga je tužiteljica prešutjela, radi čega je protiv tužiteljice i pokrenuo sudske postupke.

Navodi nadalje da ima 81 godinu, te da je predmetni stan njegov jedini dom, te da nema nikakvih drugih nekretnina, pa u tom smislu ističe i prigovor prava na dom. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao zemljišno-knjižni izvadak za predmetni stan (list 5- spisa), Zahtjev za iseljenjem iz stana od 8.9.2020. i 23. i 27. 10.2020. (list 6- 10 spisa), Rješenje Gradskog ureda za opću upravu od 14.1.2021. o besplatnoj pravnoj pomoći (list 19-24 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. FS od 9.7.2019. (list 25-27 spisa), Potvrda MUP-a o promjeni adrese za tuženika (list 31 spisa), Uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 29.1.2021. godine (list 32 spisa), Potvrda ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela od 22.1.2021. i 11.2.2021. (list 34 i 52 spisa), Izjavu tuženika od 5.4.2019. (list 40-41 spisa), pročitana je presuda ovog suda P Ob-25/2021 od 12.7.2024. godine (list 105-113 spisa) i Rješenje ovog suda P-155/2025 od 25.3.2025. (list 116-118 spisa), te su saslušane stranke.

3.1. Sud nije provodio dokaz saslušanjem po strankama predloženih svjedoka, jer je ocijenio da isto nije svrsishodno s obzirom na nesporne činjenice i dokaze koje je proveo (saslušanje stranaka i uvid u dokumentaciju), koji su bili dovoljni za utvrđenje odlučnih činjenica.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Tužiteljica ustraje tijekom postupka na tvrdnji da je ona vlasnica predmetnog stana, a da je tuženik u istom bez ikakve pravne osnove, radi čega traži njegovo iseljenje iz predmetnog stana.

6. Dakle, predmet spora je zahtjev tužiteljice kao vlasnice predmetnog stana u kojem se nalazi tuženik, da joj isti stan preda u posjed slobodan od osoba i osobnih stvari.

7. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14-dalje: ZV), je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed stvari. Nadalje, odredba čl. 162. ZV-a propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed stvari, vlasnik mora dokazati da je ta stvar njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikom posjedu.

8. Dakle, tužiteljica u smislu naprijed navedene zakonske odredbe mora dokazati da je vlasnik stvari a tuženik mora dokazati da ima pravo na posjed, pri čemu u konkretnom slučaju posjed tuženika nije sporan.

9. Iz zemljišnoknjižnog izvatka i rješenja o nasljeđivanju Javne bilježnice Štefice Brozović Škrinjarić posl. br. O-1682/19 od 9.7.2019. proizlazi da je predmetni stan br. 8/1 dvosobni sa 47,74 m na 8 katu u stambenoj zgradi u [adresa], vlasništvo tužiteljice, koja je isti stekla kao zakonska nasljednica (nećakinja) iza pok. FS.

9.1. U odnosu na tvrdnje tuženika da je predmetni stan njegovo vlasništvo, jer da je on bio u izvanbračnoj zajednici sa pok. FS s kojom je živo u tom stanu od 2014. godine, valja reći da je vođen parnični postupak pred ovim sudom pod brojem P Ob-25/2021 u kojem postupku je tuženik pokušavao dokazati da je u trenutku smrti pok. FS imao status izvanbračnog supruga, ali je s tim zahtjevom pravomoćno odbijen 17.9.2024. godine.

Prema tome, je li tuženik bio izvanbračni suprug pok. FS bivše vlasnice predmetnog stana ili ne, se više u ovom postupku ne može raspravljati jer je o tome pravomoćno presuđeno.

9.2. Nadalje, u odnosu na tvrdnje tuženika da ga je u ostavinskom postupku iza pok. FS, tužiteljica zatajila kao zakonskog nasljednika, su potpuno bespredmetne, s obzirom da je pravomoćno utvrđeno da tuženik nije imao status njenog izvanbračnog supruga, a isto tako je parnični postupak koji je vođen pred ovim sudom pod brojem P-155/2025 (ranije P-55/2021), u kojem je tuženik pokušao dokazati da je zakonski nasljednik iza pok. FS (radi čega je ovaj postupak prekinut), okončan pravomoćnim povlačenjem tužbe 11.4.2025. godine.

10. Dakle, tužiteljica je dokazala da je ona vlasnica predmetnog stana, što u konačnici i nije sporno.

11. Sud vjeruje tužiteljici da je dopustila tuženiku da i nakon smrti pok. FS koristi predmetni stan bez plaćanja najamnine, već samo režija, s tim da se iseli kada njoj taj stan bude trebao, odnosno kada ga ona bude tražila da iseli. Također sud vjeruje tužiteljici da joj stan treba za njene potrebe, odnosno za kćer i da je u nekoliko navrata pozivala tuženika da iseli iz stana, jer to proizlazi i iz dopisa odnosno njenih zahtjeva upućenih tuženiku putem njenog punomoćnika tijekom 2020. godine, a koji prileže spisu.

11.1. Iako je tuženik tvrdio tijekom postupka da ima pravo na posjed kao izvanbračni suprug pok. FS, prednice tužiteljice, u svom iskazu pred sudom je vrlo jasno rekao da je obećao tužiteljici da će se iseliti kada ona to bude tražila od njega i smatra da bi se trebao iseliti i da bi se sutra iselio, ali navodi da nema kamo. Rekao je da čeka dom, s tim da nema hrvatsko državljanstvo, koje rješava i čim to riješi (a prošlo je 6 mjeseci od predaje dokumentacije), može rješavati pitanje stanovanja i druga socijalna prava. Također je rekao da ima sina u Zagrebu koji je kupio garsonijeru na Trešnjevci od novca dobivenog od prodaje stana koji je tuženik ostavio bivšoj supruzi i djeci nakon rastave braka. Taj sin radi kao kuhar, ali s njim nije u dobrim odnosima i nije ga vidio 7 godina, a drugi sin mu je umro prije 10 godina od posljedica rata. Prima mirovinu od 430,00 eura. Nema nikakve nekretnine odnosno imovinu u RH, niti bilo gdje drugdje, a prije nego se doselio u predmetni stan živio je kod jednog čovjeka i plaćao mu je koliko je mogao, a prije toga 9 godina spavao je u Crvenom križu na kolodvoru.

12. Prema tome iz gotovo suglasnih iskaza tužiteljice i tuženika u bitnom proizlazi da je tuženik ostao živjeti u predmetnom stanu nakon što je pok. FS umrla i to u dogovoru sa tužiteljicom kao vlasnicom stana, pri čemu je plaćao režijske troškove za taj stan, a ne i najamninu, a obvezao se iseliti kada tužiteljica to bude tražila.

13. Dakle, odnos između tužiteljice i tuženika, a vezano za predmetni stan može se razmatrati kroz odredbe čl. 509. Zakona o obveznim odnosima koji govori o posudbi i propisuje da ugovor o posudbi nastaje kada posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obvezuje vratiti je nakon uporabe. Sukladno čl. 515. st. 3. ZOO-a ako vrijeme uporabe nije ugovoreno, posudovnik je dužan vratiti posuđenu stvar čim to posuditelj od njega zatraži. Radi se o prekariju- korištenje tuđe stvari do opoziva.

13.1. Prema tome tužiteljica kao vlasnica predmetnog stana ima ovlast zahtijevati od tuženika kao osobe koja drži njegovu stvar samo radi uporabe, da joj stvar vrati u posjed. Tada je obveza držatelja te stvari vratiti stvar, jer je opozivom prestala prava osnova po kojoj se tuženik koristio tom stvari i držao ju u posjedu (tako i Rev-118/90)

13.2. Izjava tuženika popisana kod javnog bilježnika 5.4.2019. u kojem tuženik priznaje da je stanar predmetnom stanu, te da mu tužiteljica kao skrbnica FS dozvoljava da u stanu i dalje stanuje nakon njenog odlaska u dom, sve dok se bude mogao sam o sebi brinuti i dok bude redovito plaćao režije, je bespredmetna za ovaj postupak, s obzirom na činjenicu da se radi o jednostranoj izjavi tuženika, potpisanoj još za života FS, dok još tužiteljica nije bila vlasnica predmetnog stana.

14. Što se tiče prigovora prava na dom, potrebno je prvenstveno utvrditi je li predmetni stan dom tuženika.

Naime, s obzirom da se tuženik u predmetni stan uselio još 2015. godine, te u njemu kontinuirano stanuje i plaća režije, a da nema drugu nekretninu u kojoj bi stanovao, što proizlazi i iz njegovog iskaza a i iz dokumentacije u spisu (prije useljenja u predmetni stan živio je s jednim čovjekom kojemu je plaćao koliko je mogao, a prije toga i spavao u Crvenom križu na kolodvoru), sud zaključuje da je tuženik ostvario čvrstu i trajnu vezu sa istim, što bi značilo da isti predstavlja jedini dom tuženika.

14.1. Međutim, nadalje je potrebno utvrditi da li iseljenje tuženika iz predmetnog stana predstavlja miješanje u pravo na poštivanje njegovog doma.

14.2. U više presuda Europskog suda za ljudska prava (Ćosić protiv Hrvatske, Bjedov protiv Hrvatske, Škrtić protiv Hrvatske), zauzet je stav da obveza napuštanja stana predstavlja miješanje u pravo na poštivanje doma. S tim stavom se slaže i ovaj sud.

14.3. Nadalje, potrebno je utvrditi je li miješanje propisano zakonom i je li se njime nastoji ostvariti zakoniti cilj.

14.4. Jasno je da tužiteljica zahtjevom za iseljenjem tuženika želi zaštititi svoje pravo vlasništva, sukladno odredbama čl. 161. ZV-a, pa je stoga miješanje je utemeljeno na zakonu i njime se nastoji ostvariti zakoniti cilj zaštite prava i interesa vlasnika.

14.5. Nadalje je potrebno utvrditi je li ovakvo miješanje nužno u demokratskom društvu. Zato je u konkretnom slučaju potrebno ocijeniti postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario.

14.6. Pri odlučivanju o nužnosti miješanja sud je imao u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja. Naime, sud je uzeo u obzir činjenicu da tužiteljica predmetni stan treba za potrebe svoje obitelji, odnosno za svoju kćer, pri čemu je sve ove godine dopustila tuženiku da stanuje u predmetnom stanu, bez plaćanja bilo kakve naknade, iako s njim nije ni u kakvim rodbinskim ili prijateljskim odnosima, već samo iz razloga što joj je bilo zao tuženika koji je u visokoj životnoj dobi i koji nije imao gdje. Međutim, isto tako je sud uzeo u obzir činjenicu da tuženik ima sina, koji je dužan sukladno zakonu brinuti o njemu. Tuženik također prima i mirovinu, koja je uistinu mala, ali tužiteljica ne može snositi teret činjenice što tuženik sve ove godine nije uspio riješiti pitanje svog državljanstva i socijalnih prava, a istovremeno je angažirao odvjetnike i pokrenuo dva (naprijed spomenuta), postupka protiv tuženice, kako bi tužiteljicu onemogućio da ga iseli iz predmetnog stana.

14.7 Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da se ne može reći da je iseljenje tuženika nerazmjerno zakonitom cilju koji se nastoji ostvariti ili da nije nužno u demokratskom društvu u smislu čl. 8. Konvencije.

15. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj nije dokazao da ima pravo na posjed, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice, te tuženiku, sukladno čl. 161. ZV-a, naložiti da tužiteljici predmetni stan predaju u posjed. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke.

16. O parničnom trošku odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155 ZPP- a, zahtjeva tužiteljice, a imajući u vidu odredbe Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23-dalje: Tarifa), koja predviđa trošak jednokratne naknade u visini 250 bodova (koja obuhvaća 4 radnje i to sastav tužbe, podneska od 2.3.2021., zastupanja na ročištima 31.5.2021. i 16.2.2023.), te za sastav podneska od 12.12.2024. u iznosu od 25 bodova, te zastupanja na ročištu 19.1.2026. u visini 25 bodova, što je ukupno 300 bodova x 2,00 eura, iznosi 600,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 150,00 eura, što je ukupno 750,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,54 eura, što je ukupno 803,08 eura.

16.1. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava požurnica sudu, jer iste nisu potrebne za vođenje ovog postupka.

16.2. Sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužiteljica ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu na parnični trošak od presuđenja do isplate.

U Zagrebu, 4. veljače 2026. godine

S u d a c:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Pun. tužiteljice uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura.

2. Punomoćniku tuženika