Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-80/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Brčić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, posl.br. P-2599/2023-17 od 17. listopada 2024., u sjednici održanoj 04. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru , posl.br. P-2599/2023-17 od 17. listopada 2024. se potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tuženice da joj se naknade troškovi žalbe.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Utvrđuje se da je tužitelj ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] površine 792 m2 k. o. [katastarska općina] što je tuženik dužan priznati i dozvoliti da se tužitelj temeljem ove presude u roku od 15 dana nakon njene pravomoćnosti uknjiži vlasnikom predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika i njezinih pravnih prednika.
II. Dužna je tužena nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.453,05 €, sve u roku od 15 dana, dok se kao neosnovan odbija dio zatraženog a ne dosuđenog troška".
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je za utvrđenjem prava vlasništva i trpljenjem uknjižbe.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je čest. br. [katastarska čestica] (matična, od koje je nastala prijeporna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica]) bila upisana u ABC registru broj domaćinstva 424, te da je kao posjednik iste bila upisana općenarodna imovina,
- da je aerofotogrametrijskim snimanjem 1974. godine prijeporna čestica sad nove izmjere 3339 upisana na posjednika djeda tužitelja ČF pok. Z u posjedovnom listu broj [katastarska općina] u površini od 727 m² zvana Vulinove kuće (i to opisana kao gusterna, zgrada, voćnjak i dvorište),
- da je 1990. godine kao posjednik predmetne nekretnine upisana kćerka ĐF pok. Č,
- da je temeljem Rješenja DGU iz 2014.g kao posjednik predmetne nekretnine upisan tužitelj,
- da iz zk. izvatka za čest.br. [katastarska čestica] proizlazi da je ista upisana u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 792 m², te da su na istoj upisani suvlasnici SF i BF svaki za 650/1182820, te Republika Hrvatska za 1181520/1182820 dijela, ovdje tužena,
- da iz Sporazuma o ustupanju i raspodjeli imovine za života od 31. listopada 1986. godine proizlazi da su stranke ZF pok. Z (djed tužitelja) i sinovi i kćeri zaključili sporazum u kojem ZF vrši ustupanje i raspodjelu imovine za života, pa tako predmetna nekretnina oznake čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zvana "Đ [adresa] i to zgrada površine 72 m², gusterna 12 m², dvorište 500 m², i voćnjak 203 m² je pripala kćeri ĐF pok. Č za cijelo, slijedom kojeg Ugovora se ista upisala u Posjedovnom [broj]
- da pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ZF pok. Z, djeda tužitelja, u ostavinsku masu nije ušla predmetna nekretnina, a u obrazloženju istog navedeno je da je ostavitelj zajedno sa nasljednicima zaključio za života Sporazum o raspodjeli,
- da iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZFD, posl. br. O-48/99 od 24. veljače 2000., proizlazi da predmetna nekretnina nije ušla u ostavinsku masu ostaviteljice, a njezinu mirovinu naslijedio je brat VF (otac tužitelja), s čime su se svi nasljednici suglasili buduća da je s istim živjela,
- da je tužitelj zahtjev za promjenom imena posjednika na predmetnoj nekretnini temeljio na tvrdnji da je istu naslijedio njegov otac VF iza pok. sestre ĐF, a da je on istu stekao darovanjem od svog oca VF, slijedom kojeg zahtjeva je i došlo do promijene posjednika sa ĐF na tužitelja,
- da je Darovnim Ugovorom zaključenim između darovatelja TF i daroprimatelja ZF, ovjerenog kod javnog bilježnika dana 09. prosinca 2004. godine došlo do darovanja predmetne nekretnine,
- da je Rješenjem Općine Pakoštane Jedinstvenog upravnog odijela od 26. listopada 2018. tužitelju odobreno priključenje stambene zgrade na komunalne vodne građevine
– javnu vodoopskrbu u naselju Drage,
- da iz Uporabne dozvole izdane od 04. listopada 2018. Zadarske županije proizlazi da je građevina na čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere sagrađena prije 15. veljače 1968.,
- da prema nalazu mjernika KF, dipl.ing. geod., po provedenom očevidu, proizlazi da pokazani predmet spora nosi oznaku čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, a koja odgovara čest. br. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina], da na predmetu spora egzistira stariji objekt pod pločom, da je nekretnina u cijelosti ograđena, dijelom betonskim zidovima a dijelom suhozidom, kao i da se na nekretnini nalazi vrt i masline,
- da iz iskaza saslušanih svjedoka koji imaju neposredna saznanja proizlazi da su tužiteljevi pravni prednici generacijama bili u posjedu predmetne nekretnine, da je tužiteljev djed Č (koji je preminuo 1987. godine) sagradio štalu koja je i danas na terenu, te da je zasadio masline koje danas obrađuje tužitelj.
7. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj, zajedno s posjedom svojih pravnih prednika, bio u posjedu zakonom propisano vrijeme potrebito za stjecanje vlasništva dosjelošću i to ono propisano člankom 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojem se na nekretnini koja je u vlasništvu RH vlasništvo može steći dosjelošću nakon proteka 20 godina samostalnog, poštenog, zakonitog i istinitog posjeda, odnosno 40 godina samostalnog poštenog posjeda. Kako se poštenje posjednika presumira a iz dokumentacije je razvidno da se na spornoj čestici zvanoj "Vulinove [adresa] evidentirao još od 1975. godine prednik odnosno djed tužitelja, to prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev.
8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
8.1. Nije počinjena niti bitna povreda članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalitelj ukazuje tvrdeći da je pobijana preuda proturječna jer je tuženica Republika Hrvatska upisana kao suvlasnica za 1181520/1182820 dijela dok su uz navedenu suvlasnicu upisani SF i BF svaki za po 650/1182820 dijela a pobijanom presudom nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj priznati i dozvoliti tužitelju upis prava vlasništva u cijelosti na predmetnoj nekretnini budući navedeno ne predstavlja bitnu povredu parničnog postupka pa ni onu na koju ukazuje žalitelj.
9. Žalbenim navodima ne osporava se utvrđeno činjenično stanje a niti primjena materijalnog prava već se prvostupanjska presuda u cijelosti pobija samo zbog toga što tuženica nije u zemljišnim knjigama upisana kao isključiva vlasnica sporne nekretnine, već za 1181520/1182820 dijela.
10. Premda je ta žalbena tvrdnja točna s obzirom na ono što je prvostupanjski sud utvrdio da proizlazi iz zemljišnoknjižnog stanja, zbog toga pobijana presuda nije nevaljana, jer na temelju utvrđenih činjenica koje se, kako je i navedeno, žalbom niti ne osporavaju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj stekao vlasništvo (a ne samo suvlasništvo) navedene nekretnine dosjelošću, a činjenica da tuženica nije upisana kao isključiva vlasnica predmetne nekretnine, što je tuženičin jedini argument za žalbu, imat će utjecaj na uknjižbu tužitelja u zemljišnoj knjizi jer će se tužitelj na temelju pobijane presude moći uknjižiti samo na onaj suvlasnički dio na kojem je uknjižena tuženica budući je samo protiv nje vodio ovaj spor. Budući upisani suvlasnici nisu nužni suparničari, tužitelj je mogao voditi spor samo u odnosu na jednog od njih, u ovom slučaju tuženicu, pa je zaključiti da su žalbeni navodi neosnovani.
11. Neosnovano žaliteljica tvrdi da nije bilo osnove za odluku da tuženica naknadi troškove tužitelju, jer je tužitelj sa zahtjevom uspio radi čega je i pravilna odluka prvostupanjskog suda da mu je tuženica dužna naknaditi troškove (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
13. Kako tuženica sa žalbom nije uspjela, to je o njezinom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
U Dubrovniku, 04. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić
