Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-636/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PL iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa punomoćnica Roberta Gottwald, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Sgz Stanograd u stečaju, Zagreb, Ilica 109 (OIB: 48821947982), kojeg zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Filip Gradišek i Ante Omazić iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-12541/2019-66 od 29. srpnja 2025., u sjednici održanoj 04. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-12541/2019-66 od 29. srpnja 2025. se potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tuženika da mu se naknade troškovi žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" Utvrđuje se osnovanost novčane tražbine tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 190.658,68 eura kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.
Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak od 18.875,00 eura sa zateznom kamatom od 30. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana".
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i tužbu odbaciti, podredno preinačiti je i tužbeni zahtjev odbiti sve uz naknadu mu troškova cjelokupnog prvostupanjskog i žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora bio je zahtjev za isplatom zbog raskida ugovora, a kako je nad tuženikom tijekom postupka otvoren stečaj, tužiteljica je zahtjev postavila uvažavajući tu činjenicu tako da traži utvrđenje osnovanosti novčane tražbine drugog višeg isplatnog reda.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da su 19.03.2004. parnične stranke sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine po kojem tužiteljica prodaje tuženiku 20/480 dijela zkč. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište površine 205,8 čhv ili 740 čm za cijenu od 812.080,00 kuna,
- da su istim ugovorom ugovorile i da tužiteljica od tuženika kupuje stan koji će se izgraditi u stambeno-poslovnom objektu operativne oznake [adresa], i to stan br.12 na VI katu, veličine 77,95 m2, koji se tuženik obvezao izgraditi do 31.12.2005., za kupoprodajnu cijenu od 812.080,00 kuna,
- da su parnične stranke ugovorile da neće isplaćivati ugovorene kupoprodajne cijene nego se isplata vrši kompenzacijom,
- da se tuženik uknjižio na onome što je tužiteljica njemu prodala i dalje time raspolagao u korist treće osobe (SG Stanograd Koncern 1978 d.o.o. Zagreb),
- da tuženik nije predao tužiteljici stan kako je to bilo ugovoreno pa su parnične stranke 19.04.2011. zaključile Ugovor o raskidu ugovora od 19.03.2004. kojim se tuženik obvezao omogućiti tužiteljici sklapanje novog ugovora o kupnji nekretnine odgovarajuće vrijednosti kao naknadu za ono što je ona njemu prodala i na što se on uknjižio,
- da je tužiteljica istog tog dana zaključila ugovor o kupoprodaji stana s drugom pravnom osobom (SG Sjever 1978 d.o.o. Zagreb) kojeg ne može realizirati jer opis nekretnine iz ugovora ne odgovara opisu nekretnine iz zemljišne knjige, a uz to je nekretnina višestruko opterećena.
7. Prvostupanjski sud zaključuje da je odredba članka 2. Ugovora o raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnina kojeg su parnične stranke sklopile 19.04.2011., kojom se tuženik obvezao „osigurati tužiteljici kao kupcu sklapanje novog ugovora o kupnji nekretnine, odgovarajuće vrijednosti, kao naknadu za 10/240 suvlasničkog dijela nekretnine u njenom vlasništvu, upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu izgrađene na [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]“ neodređena u odnosu na obvezu tuženika, pa ona ne može niti tražiti ispunjenje tog ugovora, a kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor (u ovom slučaju odredba članka 2. ugovora o raskidu) je, po članku 47. Zakona o obveznim odnosima (Zakona o obveznim odnosima, NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO 91), ništav.
8. Prvostupanjski sud dalje zaključuje da budući je ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19.3.2004.g. raskinut 19.4.2011., to su ugovorne stranke oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu eventualne štete (članak 132. stavak 1. ZOO 91), a kako je tuženik temeljem tog ugovora postao vlasnikom tužiteljičine nekretnine i istom je dalje raspolagao tu nekretninu više ne može vratiti tužiteljici što bi bila njegova obveza prema članku 132. stavak 2. ZOO-a 91, po kojoj kada jedna od strana izvrši ugovor potpuno ili djelomično, u slučaju raskida ugovora, ima pravo da joj se vrati ono što je dala.
9. Stoga prvostupanjski sud smatra da je tuženik dužan tužiteljici vratiti novčani ekvivalent te nekretnine, što ona tužbom i traži, pozivajući se na članak 137. stavak. 1. ZOO 91.
10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer prvostupanjska presuda ima razloge o odlučnim činjenicama i izreka nije nejasna i nerazumljiva kako to tvrdi žalitelj ne konkretizirajući što bi to točno bilo nejasno i nerazumljivo.
11. Neosnovano žalitelj, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda kao i prvostupanjskog, smatra da tužbu treba odbaciti, pri čemu se poziva na odredbu članka 269. stavak 3. Stečajnog zakona („Narodne novine“ 71/15, 104/17, 36/22, 27/24 – dalje: SZ) prema kojoj se ima smatrati da je vjerovnik osporene tražbine, u ovom slučaju tužiteljica, odustala od prava na vođenje parnice jer nije u roku od 8 dana od kad je na to upućena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 29. svibnja 2019. , zatražila nastavak ovog parničnog postupka koji je bio prekinut zbog otvaranja stečaja nad tuženikom. I ovaj sud smatra, a s obzirom na činjenicu da je tužiteljica podnijela zahtjev za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja navedenog roka, te istodobno i prijedlog za nastavak postupka, o kojem prvostupanjski sud nije odlučivao, ali je donio rješenje o nastavku postupka povodom podneska tuženika tretirajući ga podneskom kojim preuzima postupak i na koje se rješenje tuženik nije žalio i koje je postalo pravomoćno, to se tužba ne može odbaciti niti tužbeni zahtjev odbiti, kako to žalitelj predlaže, zbog propuštanja navedenog roka.
12. Neosnovano žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a, jer relevantne činjenice nisu niti sporne, već samo njihovo pravno značenje, dakle primjena materijalnog prava.
13. Pogrešno i pravno neutemeljeno žalitelj drži da činjenica što tužiteljica u posjedu ima stan koji je predmet ugovora o kupoprodaji što ga je zaključila s drugom osobom (SG Sjever 1978 d.o.o.) znači da je realiziran Ugovor o raskidu ugovora o kupoprodaji točnije odredba članka 2. tog Ugovora za koju prvostupanjski sud utvrđuje da je ništetna, jer posjed i vlasništvo nisu istovjetni pojmovi, a svrha svakog ugovora o kupoprodaji, pa i onog kojeg su parnične stranke sklopile još 2004. godine, je stjecanje vlasništva, a ne samo posjeda. Stoga žalbeni navodi kako je taj Ugovor realiziran i konzumiran nisu pravno utemeljeni.
14. Točno je da upisano založno pravo na nekretnini ne priječi raspolaganje nekretninom, kako to žalitelj ističe, ali svakako utječe na njezinu vrijednost i logično je i razumno da nitko ne želi kupiti nekretninu za istu cijenu neovisno o tome je li ona opterećena založnim pravom ili nije. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kako je tuženik ispunio svoju obvezu jer je tužiteljica umjesto kupoprodajne cijene za njemu prodanu nekretninu stekla u vlasništvo stan iste vrijednosti.
15. Pravilno je prvostupanjski sud, iz razloga koje je sam naveo, utvrdio da je odredba članka 2. Ugovora o raskidu ugovora o kupoprodaji ništava, a na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti (članak 109. stavak 1. ZOO 91), pa je žalbeni navod kako nitko nikad nije tražio utvrđenje ništetnosti navedene odredbe bez značaja.
16. Kako tuženik ne može vratiti tužiteljici ono što je od nje primio na temelju raskinutog ugovora (o kupoprodaji) pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica ima pravo na vraćanje novčanog ekvivalenta a to je svakako ono što su parnične strane ugovorile kao kupoprodajnu cijenu. Na taj iznos tuženik duguje i zakonske zatezne kamate od raskida ugovora o kupoprodaji do otvaranja stečajnog postupka nad njime i to upravo radi otvaranja stečaja, sukladno članku 137. stavak 1. u vezi članaka 210. i 214. ZOO 91 koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), budući se odnosi na ugovorni odnos nastao još 2004. godine.
16.1. Navedenim odredbama propisano je:
Članak 137. stavak 1.
"Kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove."
Članak 210.
"(1) Kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.
(2) Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. (3) Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala."
Članak 214.
"Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva."
17. Upravo radi otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev za isplatom od 5. svibnja 2010. uskladila s tom činjenicom postavljajući zahtjev za utvrđenjem osnovanosti (osporene) tražbine, izražene u sada važećoj valuti (eurima). Sam izračun ukupne tražbine glavnice od 812.080,00 kuna i zateznih kamata od raskida Ugovora 19.04.2011. do otvaranja stečajnog postupka (82.877,14 kuna), na taj iznos nije osporavan, a niti se u žalbi spori.
18. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
19. Kako tuženik sa žalbom nije uspio, to je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbenog postupka odlučeno pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
U Dubrovniku, 04. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić
