Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-95/2025-2

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VSL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Fumić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o., OIB: 90275854576, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-5701/2022-31 od 25. studenog 2024., u sjednici održanoj 04. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i u pobijanom dijelu – točkama I., II. i III. presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-5701/2022-31 od 25. studenog 2024. se potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu se naknade troškovi žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj 16976 koji je sklopljen dana 4.1.2006. između tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. i tužitelja VSL, kojima je ugovorena valutna klauzula, te odredba čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, inačica CHF-2005-01, i to u dijelu u kojem glasi: „Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.“.

II. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o. da isplati tužitelju VSL iznos od 1.143,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 6,38 EUR od dana 31.1.2009. do isplate,

- na iznos od 7,32 EUR od dana 27.2.2009. do isplate,

- na iznos od 2,17 EUR od dana 28.3.2009. do isplate,

- na iznos od 3,65 EUR od dana 30.4.2009. do isplate,

- na iznos od 4,13 EUR od dana 30.5.2009. do isplate,

- na iznos od 1,79 EUR od dana 27.6.2009. do isplate,

- na iznos od 2,34 EUR od dana 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 1,06 EUR od dana 25.8.2009. do isplate,

- na iznos od 1,36 EUR od dana 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 0,13 EUR od dana 29.10.2009. do isplate,

- na iznos od 2,59 EUR od dana 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 2,38 EUR od dana 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 4,93 EUR od dana 30.1.2010. do isplate,

- na iznos od 5,93 EUR od dana 2.3.2010.do isplate,

- na iznos od 6,73 EUR od dana 1.4.2010. do isplate,

- na iznos od 8,31 EUR od dana 7.5.2010. do isplate,

- na iznos od 11,24 EUR od dana 1.6.2010. do isplate,

- na iznos od 13,24 EUR od dana 30.6.2010. do isplate,

- na iznos od 16,38 EUR od dana 3.8.2010. do isplate,

- na iznos od 18,17 EUR od dana 27.8.2010. do isplate,

- na iznos od 20,64 EUR od dana 30.9.2010. do isplate,

- na iznos od 19,72 EUR od dana 27.10.2010. do isplate,

- na iznos od 21,09 EUR od dana 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 27,75 EUR od dana 29.12.2010. do isplate,

- na iznos od 27,46 EUR od dana 31.1.2011. do isplate,

- na iznos od 27,09 EUR od dana 23.2.2011. do isplate,

- na iznos od 30,41 EUR od dana 29.3.2011. do isplate,

- na iznos od 26,34 EUR od dana 27.4.2011. do isplate,

- na iznos od 30,27 EUR od dana 31.5.2011. do isplate,

- na iznos od 36,73 EUR od dana 30.6.2011. do isplate,

- na iznos od 46,22 EUR od dana 1.8.2011. do isplate,

- na iznos od 52,58 EUR od dana 1.9.2011. do isplate,

- na iznos od 40,76 EUR od dana 28.9.2011. do isplate,

- na iznos od 36,48 EUR od dana 25.10.2011. do isplate,

- na iznos od 36,54 EUR od dana 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 39,72 EUR od dana 28.12.2011. do isplate,

- na iznos od 42,59 EUR od dana 28.1.2012. do isplate,

- na iznos od 43,17 EUR od dana 29.2.2012. do isplate,

- na iznos od 41,92 EUR od dana 27.3.2012. do isplate,

- na iznos od 41,78 EUR od dana 24.4.2012. do isplate,

- na iznos od 43,08 EUR od dana 31.5.2012. do isplate,

- na iznos od 43,22 EUR od dana 26.6.2012. do isplate,

- na iznos od 41,96 EUR od dana 27.7.2012. do isplate,

- na iznos od 41,16 EUR od dana 31.8.2012. do isplate,

- na iznos od 38,64 EUR od dana 28.9.2012. do isplate,

- na iznos od 41,84 EUR od dana 30.10.2012. do isplate,

- na iznos od 42,37 EUR od dana 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 41,91 EUR od dana 28.12.2012. do isplate,

od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o. da naknadi tužitelju VSL parnični trošak u iznosu od 1.591,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 175,00 EUR, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 EUR, kao neosnovan".

2. Ovu presudu, u dijelu pod točkama I., II. i III., pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije, a tužitelju naloži tuženiku naknaditi troškove postupka, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Žalitelj potražuje i troškove žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za utvrđenjem ništetnima ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu sklopljenog među parničnim strankama 04.01.2006., te odredbe Uvjeta ugovora o kreditu, a kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF) odnosno obveza tužitelja da sve novčane obveze koje proizlaze iz tog Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjava plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja, te isplata stečenog bez osnove, odnosno stečenog na temelju tih ništetnih odredbi.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je 4. siječnja 2006. sklopljen Ugovor o kreditu br. 16976 između tuženika kao davatelja kredita sa tužiteljem kao korisnikom kredita, a radi kupnje motornog vozila VW Golf Trendline 1,6 za iznos kredita od 13.833,71 CHF sa godišnjom stopom ugovorene kamate od 5,80%, a efektivnom stopom od 6,88%,

- da su sastavni dio navedenog ugovora i uvjeti ugovora u kojima je u čl. 5.1. ugovoreno da se sve novčane obveze koje proizlaze iz tog Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važeće na dan plaćanja,

- da je tužitelj navedeni Ugovor sklopio u svojstvu potrošača, a tuženik u svojstvu trgovca,

- da tužitelj nije pregovarao o pojedinim odredbama Ugovora, pa tako niti o predmetnim, jer je riječ o tipskom ugovoru kojeg je sastavio tuženik,

- da tužitelju nisu objašnjene posljedice sklapanja takvog ugovora niti je u potpunosti obaviješten o ekonomskim posljedicama predmetnih odredbi koje utječu na kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi temeljeći svoju odluku na:

- odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) i to članka 322. stavak 1. prema kojoj je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, članka 324. stavak 1. prema kojem ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen,

- odredbama Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP) koji je važio na dan sklapanja predmetnog ugovora (4. siječnja 2006.) i to članka 3. točke 1. i 2. prema kojima je potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a trgovac je svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti, članka 81. stavak 1. prema kojoj je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stavka 2. istog članka prema kojoj se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, stavka 3. istog članka prema kojoj činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca te stavka 4. istog članka po kojem ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, što tuženik nije učinio,

pri tom imajući u vidu da je prosječnom potrošaču u Republici Hrvatskoj pojam valutne klauzule poznat, budući je takva klauzula dopuštena i često se koristi, međutim prosječnom potrošaču u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten, a što u predmetnom slučaju nije bio, zbog čega prosječnom potrošaču odredba kojom se anuitet kredita veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan, nije razumljiva, te zaključujući da je došlo do znatne neravnoteže između prava i obveza stranaka samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je tužitelj na sebe preuzeo rizik za kojeg nije znao jer o njemu nije bio informiran.

8. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego bi bio platio da nije ugovorena valutna klauzula pa je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatom tog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je tužitelj plaćao tuženiku ugovorenu obvezu.

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

9.1. Nije počinjena niti bitna povreda članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalitelj izrijekom ukazuje ali samo navodeći sadržaj te bitne povrede, ne i konkretizirajući, odnosno obrazlažući čime bi to navedena povreda bila počinjena.

9.2. Neosnovano žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. i članka 221. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud ocjenom dokaza izvršenom u skladu s člankom 8. ZPP-a pravilno utvrdio da je ovdje riječ o potrošaču, pa da se ima primijeniti ZZP, kojeg je prvostupanjski sud pravilno i primijenio. Naziv ugovora, na što ukazuje žalitelj tvrdeći da nije riječ o potrošačkom ugovoru, nije relevantan budući naziv ugovora nema nikakvu ulogu za pravnu prirodu nekog ugovora („falsa nominatio non nocet“).

10. Irelevantan je žalbeni navod o tome kako bi sam tužitelj iskazao da nije niti pokušao pregovarati o članku 5.1. Ugovora jer se prema odredbi članka 81. stavak 2. ZZP-a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, kako je to i obrazložio prvostupanjski sud.

11. Neosnovano žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Zakon o potrošačkom kreditiranju, jer prvostupanjski sud nije svoju odluku temeljio na tom Zakonu, već na ZZP-u, a člankom 87. stavak 1. kojeg je propisano da je nepoštena ugovorna odredba, a takvima je prvostupanjski sud utvrdio predmetne, ništava.

12. Neosnovano žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o njegovom prigovoru zastare kada je taj prigovor odbio obrazlažući da se prema članku 328. ZOO- a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu, a da je zahtjev za isplatu restitucijski zahtjev prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, pa u slučaju takvog zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude, pri čemu je prvostupanjski sud ukazao i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. broj: Su-IV- 47/2020, budući je prvostupanjski sud prigovor zastare valjano odbio iz razloga koje je i sam naveo.

13. Žalbeni navodi koji se odnose na odluku o troškovima postupka nisu konkretizirani pa ni u tom dijelu žalba nije osnovana.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

15. Kako tuženik sa žalbom nije uspio to je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 04. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić