Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-96/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački Holding d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa Ivan Ester, odvjetnik iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-1935/2022-38 od 30. listopada 2025., u sjednici održanoj 04. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-1935/2022-38 od 30. listopada 2025. se potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu Klasa: [broj police] [broj] od 01.08.2022., kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, otkazao tužitelju IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 24.01.2017., da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja natrag na posao, na radno mjesto „Referent nabave I“, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u visini od 500,00 eura, u roku od 15 dana".
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužiteljica zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu troškova postupka, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odlučivanje.
3. Na žalbu je odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je utvrđenjem da je nedopušten poslovno uvjetovani otkaz što ga je tuženik dao tužiteljici, te vraćanje tužiteljice na posao, odnosno radno mjesto koje je obavljala prije otkazivanja.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da su parnične stranke sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 24.01.2017., temeljem kojeg se tužiteljica obvezala obavljati poslove Referenta nabave I u Sektoru za komercijalne poslove, Službi nabave, Odjelu nabavno-operativnih poslova, sukladno važećem Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji poslova Podružnice Čistoća,
- da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu donesena 01.08.2022.,
- da je postupak savjetovanja sa sindikalnim partnerima vezan za mogući višak radnika formalno pravno počeo 30.12.2021. kada je poslodavac (tuženik) svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, na 21 adresu, uputio namjeru utvrđivanja kolektivnog viška radnika i to na administrativnim poslovima, a zbog mogućeg restrukturiranja, odnosno reorganizacije koju planira provesti,
- da je tuženik u svom obraćanju sindikatima naveo razloge namjeravane odluke o kolektivnom višku radnika, a zbog potrebe ustrojavanja učinkovite centralizirane organizacije i smanjenja troškova, dakle potrebe da se iste grupe funkcionalnih poslova koje se odnose na korporativne funkcije obavljaju centralizirano, a ukinu nepotrebne organizacijske jedinice u kojima se obavljaju poslovi korporativnih funkcija, pri čemu je naveo radna mjesta na kojima je iskazan višak radnika zbog centralizacije poslovanja, radna mjesta na kojima je iskazan višak zbog ukidanja nepotrebnih organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, te kriterije o kojima bi se vodilo računa kod odabira kolektivnog viška radnika, vremenski okvir i mjere koje se poduzimaju radi zbrinjavanja viška radnika, iznos i obračun otpremnina, te su sindikatima dostavljeni: popis potencijalnog viška radnika, funkcionalne grupe poslova, nacrti pravilnika i organizacijske sheme korporativnih funkcija i dr.,
- da je tuženik u postupka savjetovanja dopisima od 04.03.2022., 21.03.2022. i 08.04.2022. odgovorio i dao pojašnjenja na očitovanja sindikata,
- da je taj postupak savjetovanja trajao od 30.12.2021. pa do 08.04.2022. i tijekom tog postupka održavani su sastanci sa sindikalnim partnerima, bilo masovni sastanci na kojima su bili prisutni predstavnici svih sindikata koji djeluju kod tuženika, bilo sastanci u manjim grupama, bilo sastanci jedan na jedan, dakle sa samo jednim sindikatom,
- da je rezultat savjetovanja u tih 4 mjeseca bio da se broj od 544 radnika za koje je Uprava smatrala da predstavljaju kolektivni višak, smanjio na 414 radnika,
- da je savjetovanje okončano 08.04.2022. kada je poslodavac svim sindikatima dostavio svoje konačno očitovanje a Hrvatskom zavodu za zapošljavanje uputio dopis i sve relevantne podatke vezano za provedeno savjetovanje,
- da je Zavod mjesec dana nakon zaprimanja dopisa tuženika dostavio svoje očitovanje u kojem je naveo da ne vidi zapreke za otkazivanje ugovora o radu radnicima kako je naveo u obavijesti,
- da je tužiteljica uvrštena u funkcionalnu grupu poslova nabava i ostvarila je ukupno 4 boda, a na radu su ostali oni radnici koji su jednake stručne spreme kao i tužiteljica (SSS), odnosno (VŠS), i ostvarili su veći broj ukupnih bodova i to u rasponu od 6-8 bodova,
- da su svi prijedlozi Pravilnika (vezani za organizacijske promjene tuženika, i to Pravilnik o Izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga i Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., te Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu) dostavljeni sindikatima koji djeluju kod tuženika uz dopis od 29.04.2022. u postupku savjetovanja sukladno članku 150. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 - u daljnjem tekstu: ZR),
- da su po okončanju postupka savjetovanja vezano za izmjene tih akata, akti doneseni i stupili su na snagu 26.05.2022.,
- da je tuženik dopisom od 3. svibnja 2022., upućenim svim sindikatima koji kod njega djeluju, pokrenuo postupak savjetovanja sukladno čl. 150. i 151. ZR, a vezano za savjetovanje i suodlučivanje o namjeravanim odlukama o otkazu ugovora o radu radnicima koji su utvrđeni kolektivnim viškom,
- da je tijekom savjetovanja utvrđena mogućnost sklapanja ugovora o radu za poslove u tzv. "operacijama" za neke od kojih je bila zainteresirana i tužiteljica, ali je od selekcijskog postupka odustala,
- da je cijelo vrijeme trajanja postupka kolektivnog viška radnika, donošenja akata i postupka otkazivanja kod tuženika djelovalo više sindikata, koji se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku u smislu članka 153. stavak 4. ZR-a, koji će imati prava i obveze radničkog vijeća,
- da je tuženik proveo savjetovanje o namjeravanoj odluci o otkazu tužiteljici prije nego li je ista donijeta, sa Sindikatom čiji je tužiteljica bila član (Sindikat čistoće Zagreb).
7. Prvostupanjski sud zaključuje da je autonomno pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna, smanjiti broj radnika na pojedinim radnim mjestima, te ista organizirati u okviru promijenjenih organizacijskih jedinica. Stoga, kako su se poslovi radnog mjesta koje je obavljala tužiteljica nastavili obavljati centralizirano s manjim brojem izvršitelja, a imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, smatra da je otkaz Ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, zakonit i dopušten.
8. Prvostupanjski sud ukazuje i na Direktivu Vijeća 98/59/EZ o usklađivanju zakonodavstava zemalja EU-a u odnosu na kolektivno otkazivanje (tzv. direktiva kolektivnog viška), koja je u cijelosti implementirana u Zakon o radu, pa ističe kako niti Direktiva niti ZR ne daju konkretan odgovor na ono što je među strankama prijeporno: je li tuženik prvo trebao donijeti odgovarajuću sistematizaciju radnih mjesta pa potom utvrditi kolektivni višak ili je trebao postupiti suprotno. Prema stavu prvostupanjskog suda, u situaciji kada je tuženik imao veliki broj podružnica koje su imale svoje sistematizacije radnih mjesta a imao je namjeru centralizirati korporativne poslove iz njemu poslovno opravdanih razloga, da je time bio u poziciji da s velikom sigurnošću može zaključiti koji poslovi su mu nepotrebni u cijelosti ili djelomično te mu uzrokuju financijsko opterećenje za poslovanje Društva. Stoga je opravdano krenuo u savjetovanje sa sindikatima u pogledu kolektivnog viška te nakon toga u kreiranje i donošenje pravilnika kojima je definirao radne pozicije (radna mjesta), nakon čega su uslijedile i konkretne odluke o poslovno uvjetovanim otkazima radnicima koji su utvrđeni viškom.
9. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je odluka o otkazu donesena u skladu s člankom 115. stavak 1. alineja 1. ZR-a, radi čega odbija zahtjev za utvrđenjem otkaza nedopuštenim, a slijedom toga i zahtjev za vraćanjem tužiteljice na rad.
10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
11. Neosnovano žaliteljica tvrdi da je prilikom otkazivanja ugovora o radu tuženik propustio provesti savjetovanje u skladu s člankom 150. ZR-a, ne konkretizirajući što je to tuženik propustio učiniti u okviru onog tuženikovog postupanja što ga je prvostupanjski sud utvrdio i iz kojeg proizlazi da kod tuženika nije formirano radničko vijeće s kojim bi se tuženik bio u obvezi savjetovati i suodlučivati na temelju članka 150. i 151. ZR-a, te da sindikati koji su kod tuženika postojali nisu postigli sporazum o sindikalnom povjereniku (povjerenicima) koji bi imali prava i obveze radničkog vijeća (članak 153. stavak 3. i 4. ZR-a).
12. Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.d. od 30 prosinca 2019. žaliteljica prvi put spominje u žalbi, a u žalbi se ne mogu isticati nove činjenice niti novi dokazi (članak 352. stavak 1. ZPP-a). No, neovisno o tome, ukazati je da poslodavac ne može biti spriječen provesti organizacijske promjene zbog postojanja Kolektivnog ugovora.
13. Neosnovano žaliteljica tvrdi da je tuženik, kao poslodavac, trebao financijsko- poslovnom dokumentacijom obrazložiti gospodarske razloge zbog kojih bi postojala potreba smanjenja troškova poslovanja, jer gospodarskim subjektima bi svakako cilj trebao biti postizati što bolje poslovne rezultate, a poslovni rezultati su svakako bolji već i ako se posao može obaviti s manje troškova, a troškovi su svakako manji ako ima manje izvršitelja. Sve da je u „Podružnici Čistoća“ bio povećan obim poslova kako to žaliteljica tvrdi (zbog covida i potresa koji su se, nota bene, dogodili dvije godine prije otkazivanja) to nije razlog zbog kojeg tuženik ne bi imao potrebu izvršiti organizacijske promjene koje je izvršio - centralizirati korporativne funkcije čime je potreba za ukupnim brojem izvršitelja na mnogim poslovima pa i onim koje je obavljala i tužiteljica, a koji su se do tada obavljali po pojedinim podružnicama, bitno smanjena, čime su svakako smanjeni i troškovi. Smanjenje troškova poslovanja tuženika, kao javnog servisa, na što upire žaliteljica, svakako ide i na korist svih građana kojima taj javni servis služi, odnosno trebao bi služiti.
14. Neosnovano žaliteljica ukazuje na to da bi otkaz bio nedopušten zbog toga što su se poslovi koje je obavljala, nastavili i dalje obavljati, budući ona nije dobila otkaz zbog prestanka potrebe za obavljanjem tih poslova već zbog organizacijskih promjena zbog kojih je broj potrebnih izvršitelja na tim poslovima smanjen.
15. Navodi žalbe o tome kako je tuženik mogao ponuditi tužiteljici sklapanje novog ugovora za druge poslove, što da je propustio učiniti, nisu ni od kakvog značaja za ocjenu valjanosti odluke o otkazu, jer ne postoji zakonska obveza poslodavca da to učini.
16. Slijedom navedenog svi su žalbeni navodi neosnovani radi čega je žalbu valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
17. Kako tužiteljica sa žalbom nije uspjela to je o njezinom zahtjevu da joj se naknade troškovi žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
U Dubrovniku, 04. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić
