Posl. br. O-661/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza smrti pok. RS rođ. R iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 4. veljače 2026.
r i j e š i o j e
1. Prekida se ostavinski postupak iza pok. RS rođ. R iz [adresa].
2. OS iz [adresa] upućuje se da pokrene parnicu protiv JS iz [adresa], radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ostaviteljice spada i 1/2 dijela nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, kuća, Prižba, površine 83 m2 i kat. čest. [katastarska čestica], šuma, Prižba, površine 173 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], sve kao njena bračna stečevina.
3. OS određuje se rok od 15 dana, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja, u kojem treba pokrenuti parnicu, te o pokretanju obavijestiti ostavinski sud u daljnjem roku od 8 dana.
4. Ako OS pokrene parnicu i o tome obavijesti sud prekid postupka trajat će dok parnica ne budu pravomoćno završena.
5. Ako OS ne pokrene parnicu u određenom joj roku ovaj ostavinski sud će nastaviti postupak, te će dovršiti ostavinski postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je upućena u parnicu.
Obrazloženje
1. Ostaviteljica svojom imovinom nije oporučno raspolagala, niti je za života sačinila Ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, pa je stoga nasljeđivanje iza njene smrti zakonsko. Na nasljedstvo su pozvani njeni zakonski nasljednici prvog nasljednog reda i to djeca JS i OS, dok drugih zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda nije bilo. Potrebno je napomenuti kako je ostaviteljica iza svoje smrti na životu ostavila i svog supruga TS, a koji je umro u tijeku ostavinskog postupka, nedugo nakon ostaviteljice i to dana 18. rujna 2024.
1.1. U dijelu ostavinskog postupka koji je proveden pred javnim bilježnikom Sandrom Marinović iz [adresa], kao povjerenikom ovog suda, prvo je utvrđeno rodoslovlje ostaviteljice, a potom je temeljem isprava koje su pribavljene po službenoj dužnosti utvrđeno što sve spada u njenu ostavinsku masu. Potom su nasljednici ostaviteljice JS i OS dali nasljedničke izjave kojim su se prihvatili svog nasljednog dijela koji ih temeljem zakona pripada iza smrti ostaviteljice, pri čemu je punomoćnik OS inzistirao da se u ostavinsku masu ostaviteljice uvrsti i 1/2 dijela nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, obje k. o. [katastarska općina], i to kao bračna stečevina ostaviteljice stečena u braku sa TS. Ovakav zahtjev osporila je punomoćnica JS navodeći da predmetne nekretnine ne predstavljaju bračnu stečevinu ostaviteljice već da iste predstavljaju isključivo vlasništvo nasljednika JS, a koji je pak vlasništvo ovih nekretnina stekao temeljem Darovnog ugovora od 16. listopada 2000. kojeg je u svojstvu daroprimatelja sklopio sa svojim ocem, a mužom ostaviteljice TS, pri čemu je TS prethodno iste ove nekretnine stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora od 26. kolovoza 1971. kojeg je u svojstvu kupca sklopio sa prodavateljem VS. Osim toga navela je kako su i ostaviteljica i OS znale za učinjeno darovanje te ga nikada do sada nisu osporavale, a nasljednik JS osobno je iskazao kako je posljednjih 25 godina u te nekretnine uložio značajna financijska sredstva na način da ih je potpuno adaptirao i prilagodio novoj svrsi. Nakon ovako provedenog ostavinskog postupka, javni bilježnik došao je do zaključka da je među nasljednicima došlo do spora u smislu odredbe čl. 224. st. 1. toč. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN), odnosno do spora o činjenicama o kojima ovisi sastav ostavine, pa je temeljem čl. 244. ZN-a dostavio ostavinski spis na nadležno postupanje ovom sudu.
2. Dakle, među nasljednicima OS i JS, tijekom postupka kao sporno pojavilo se pitanje da li 1/2 dijela nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, obje k. o. [katastarska općina], predstavlja vlasništvo ostaviteljice po osnovi bračne stečevine sa TS ili pak ove nekretnine u cijelosti predstavljaju vlasništvo sina ostaviteljice JS. Obzirom na navedeno, odnosno obzirom da su među nasljednicima kao sporne pojavile činjenice o kojima ovisi sastav ostavine, to je valjalo prekinuti ovaj ostavinski postupak te nasljednika čije je pravo manje vjerojatno uputiti u parnicu. Ovaj sud smatra da je pravo kćerke ostaviteljice OS u pogledu njene tvrdnje da u ostavinsku masu ostaviteljice spada i 1/2 djela opisanih nekretnina, i to kao njena bračna stečevina, manje vjerojatno, i to iz razloga što je pregledom zk izvatka za ove nekretnine utvrđeno da je na ovim nekretninama u zemljišnim knjigama kao vlasnik u cijelosti upisan upravo JS. Ovakav upis u zemljišnim knjigama suda JS postigao je temeljem Darovnog ugovora kojeg je sklopio sa svojim ocem 2000. godine, a iz čega pak slijedi kako JS zapravo ove nekretnine drži u svom kvalificiranom posjedu već više od 25 godina. Uz to potrebno je reći da je zemljišno knjižni izvadak javna isprava za koju važi presumpcija istinitosti, odnosno da stvarno i istinito odražava stanje prava vlasništva, pa ako OS tvrdi da 1/2 dijela predmetnih nekretnina predstavlja vlasništvo ostaviteljice kao njena bračna stečevina, onda tu svoju tvrdnju mora i dokazati u parnici.
3. Slijedom navedenog a po osnovi članka 224. i 225. ZN-a valjalo je riješiti kao u izreci.
U Korčuli, 4. veljače 2026.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni Županijski sud.
