Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11431/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆK, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po branitelju Ivanu Čuiću, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama od 30. rujna 2025., poslovni broj: Pp-2757/2022-10, na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenika ĆK kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 EUR (pedeset eura), u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama okrivljenik ĆK proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne u roku od 15 dana po primitku pravomoćne presude.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, po branitelju podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Obrazloženje pobijane presude prvostupanjskog suda u skladu je s odredbama Prekršajnog zakona i praksom Visokog prekršajnog suda. Slijedom navedenog, kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge koje je iznio prvostupanjski sud u svojoj odluci i na njih upućuje žalitelja, radi nepotrebnog ponavljanja.

6. Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenik nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

7. Naime, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III-3917/2021 od 29. ožujka 2022., Ustavni sud ponavlja, kad je riječ o pravu na obrazloženu sudsku odluku, ono nameće sudovima obvezu pravilnog ispitivanja podnesaka, tvrdnji i dokaza koje su stranke iznijele, te da presude sudova trebaju na odgovarajući način sadržavati razloge na kojima se temelje. Međutim, to pravo se ne može tumačiti tako da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku, već mjera do koje se primjenjuje ova dužnost davanja obrazloženja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Posebno, kada odbija žalbu, žalbeni sud može jednostavno prihvatiti razloge koje je iznio prvostupanjski sud u svojoj odluci, pri tome niži sud treba dati dovoljne razloge za svoju odluku da to omogući strankama učinkovito korištenje pravnih sredstava (vidi Hirvisaari protiv Finske, br. 49684/99, § 30., presuda od **.**.2001., i KK, navedeno, § 49.).

8. U dokaznom postupku, vršen je uvid u Izvješće o počinjenom prekršaju, Zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila, Uvjerenje o osposobljenosti DK za rukovanje mjerilima i uređajima u nadzoru cestovnog prometa, Ovjernicu broj O-03- 00421/21 za laserski detektor brzine TraffiVision te je brzina kretanja vozila utvrđena na vjerodostojan način odnosno uredno ovjerenim uređajem Traffivison te priloženom snimkom kretanja vozila na kojoj je vidljiva nedozvoljena brzina kretanja vozila okrivljenika.

9. Slijedom navedenog ne može se govoriti niti o povredi prava obrane ili da obrana okrivljenika nije imala mogućnost učinkovitog osporavanja ključnih dokaza, budući je okrivljenik i njegov branitelj pristupili na raspravu dana 4. veljače 2025. na kojem je okrivljenik, očitujući se na navode optužbe izjavio da se ne smatra krivim, a na prijedlog obrane pribavljena je sporna snimka vozila, a na raspravu 30. rujna 2025. okrivljenik i njegov branitelj, iako uredno pozvani, nisu pristupili, stoga su imali mogućnost osporavanja pribavljenih dokaza, a koju mogućnost nisu iskoristili.

10. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini i opasnosti prekršaja počinjenih u stjecaju, nastalim štetnim posljedicama i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu u okviru važećeg propisa u vrijeme počinjenja djela. To stoga jer je okolnosti na koje žalitelj ponovno upire u žalbi u dovoljnoj mjeri vrednovano i prvostupanjski sud, odmjerio kaznu u minimalnom zakonom propisanom iznosu, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljene i ostalih sudionika u prometu da ne čine takve prekršaje. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne, pogotovo u slučaju kada okrivljeniku nije izrečena predložena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

11. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeciu 4 (četiri) otpravka za: spis,okrivljenika, branitelja okrivljenika, ovlaštenog tužitelja