Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-513/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Marije Bušković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ABC odvjetnik u [adresa] protiv tuženika ..., [adresa], OIB: 53056966535, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u ... [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, broj P-203/2020-25 od 12. lipnja 2023., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točki I. i II. izreke) presuda Općinskog suda u Požegi, broj P-

203/2020-25 od 12. lipnja 2023.:

a) preinačava u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj: 918-50-3081573 od 5. listopada 2005. u kojem je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju Banke važeće na dan korištenja kredita, tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan;

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I. i točki II. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I Utvrđuje se, da su ništetne odredbe glave 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 918-50- 3081573 koji je tužiteljica PU, [adresa], zaključila sa tuženikom ... [adresa], dana 5.10..2005. godine, koja glasi: „1./prvo / IZNOS KREDITA/ Kunska protuvrijednost CHF 30.850,00 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. 7./sedmo/ NAČIN OTPLATE Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku. II Nalaže se tuženiku ... [adresa], da tužiteljici PU, [adresa], isplati iznos od 2.283,27 eura/ 17.203,30 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.11.2011 godine, od 1.kolovoza 2015. godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate u visini stope određene čl. 29 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 57,23 kuna/7,60 eura sa z.z kamatom počevši od 19.01.2009.g. do isplate,

-za iznos od 96,50 kuna/12,81 eura sa z.z.kamatom počevši od 20.02.2009.g. do isplate

-za iznos od 97,66 kuna/12,96 eura sa z.z.kamatom počevši od 26.10.2009.g. do isplate

-za iznos od 3,25 kuna/0,43 eura sa z.z.kamatom počevši od 23.11..2009.g. do isplate

-za iznos od 40,19 kuna/5,33 eura sa z.z.kamatom počevši od 14.01.2010 g. do isplate

-za iznos od 59,65 kuna/7,92 eura sa z.z.kamatom počevši od 18.02.2010.g. do isplate

-za iznos od 65,69 kuna/8,72 eura sa z.z.kamatom počevši od 18.03.2010.g. do isplate

-za iznos od 99,50 kuna/13,21 eura sa z.z.kamatom počevši od 21.04.2010.g. do isplate

-za iznos od 113,38 kuna/15,05 eura sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2010.g. do isplate

-za iznos od 187,39 kuna/24,87 eura sa z.z.kamatom počevši od 28.06.2010.g. do isplate

-za iznos od 249,67 kuna/33,14 eura sa z.z kamatom počevši od 23.07.2010.g. do isplate

-za iznos od 310,54 kuna/41,22 eura sa z.z.kamatom počevši od 27.08.2010.g. do isplate

-za iznos od 305,26 kuna/40,52 eura sa z.z.kamatom počevši od 21.09.2010.g. do isplate

-za iznos od 261,04 kuna/34,65 eura sa z.z.kamatom počevši od 26.10.2010.g. do isplate

-za iznos od 264,07 kuna/35,05 eura sa z.z.kamatom počevši od 23.11.2010.g. do isplate

-za iznos od 442,33 kuna/58,71 eura sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2011.g. do isplate

-za iznos od 375,47 kuna/49,83 eura sa z.z kamatom počevši od 17.02.2011.g. do isplate

-za iznos od 384,17 kuna/50,99 eura sa z.z.kamatom počevši od 09.03.2011.g. do isplate

-za iznos od 369,83 kuna/49,09 eura sa z.z.kamatom počevši od 14.04.2011.g. do isplate

-za iznos od 452,96 kuna/60,12 eura sa z.z.kamatom počevši od 12.05.2011.g. do isplate

-za iznos od 555,53 kuna/73,73 eura sa z.z kamatom počevši od 10.06.2011.g. do isplate

-za iznos od 589,72 kuna/78,27 eura sa z.z.kamatom počevši od 08.07.2011.g. do isplate

-za iznos od 779,86 kuna/103,51 eura sa z.z.kamatom počevši od 02.08.2011.g.do isplate

-za iznos od 880,82 kuna/116,19 eura sa z.z.kamatom počevši od 05.09.2011.g.do isplate

-za iznos od 581,47 kuna/77,17 eura sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2011.g.do isplate

-za iznos od 610,19 kuna/80,99 eura sa z.z.kamatom počevši od 09.11.2011.g.do isplate

Poslovni broj: 18. P-203/2020-25

-za iznos od 608,72 kuna/80,79 eura sa z.z.kamatom počevši od 09.12.2011.g.do isplate

-za iznos od 675,99 kuna/89,72 eura sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2012.g.do isplate

-za iznos od 714,66 kuna/94,85 eura sa z.z.kamatom počevši od 13.02.2012.g.do isplate

-za iznos od 719,63 kuna/95,51 eura sa z.z.kamatom počevši od 12.03.2012.g.do isplate

-za iznos od 240,37 kuna/31,90 eura sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2012.g.do isplate

-za iznos od 6.020,78 kuna/797,74 eura, te naknadi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 1.325,18 eura/ 9.984,57 kuna¹ sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 2,74 eura / 20,61 kunu¹."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Iako žalitelj navodi da pobija presudu u cijelosti iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj ne pobija točku III. izreke (pogrešno ponovno označenoj kao točka II.), žalitelj nema pravni interes pobijati onaj dio izreke u kojemu je uspio u sporu.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6 . Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 918-50-3081573 od 5. listopada 2005. za koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak. Predmet spora je i zahtjev za isplatu novčane svote od 2.283,27 EUR iz osnove stjecanja bez osnove radi preplaćene tečajne razlike, isplata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja.

7. Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor, da je kreditor odobrio korisniku kredita kunsku protuvrijednosti iznosa od 30.850,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kredita za kupnju osobnog vozila na rok otplate od 84 mjeseca.

7.1. Nije sporno ni da se u odnosu na valutnu klauzulu vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012, a kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 89/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07. Navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud RH odbio žalbe podnesenim protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018..

8. Sporno je da li je tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužiteljica u otplati kredita platila uslijed promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je bio u trenutku sklapanja ugovora.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je da je tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj tijekom otplate kredita rastao da je kredit otplaćen i nije konvertiran te da razlika mjesečnih uplata zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora iznosi 2.283,27 EUR.

10. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je i ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata (švicarski franak) ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužiteljicu kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužiteljica kao potrošač mogla razumjeti što joj donosi sporna zaštitna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje je prouzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena jer se i kamata plaća u istoj valuti tj. u CHF, a čime su promjenljivi i neizvjesni bitni elementi ugovora pa sud zaključuje da se radi o nepoštenoj a time i ništetnoj odredbi.

11. Visinu novčane tražbine sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je na ime preplaćene tečajne razlike tužiteljici dosudio svotu od 2.283,27 EUR sa zateznim kamatama od stjecanja pa do isplate. Navedenu tražbinu sud je prihvatio temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) tj. primjenom instituta stjecanju bez osnove.

12. Prvostupanjski je sud odbio prigovor zastare u odnosu na tražbinu s osnove stečenog bez osnove zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zaključivši da je zastara počela teći od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10, koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

13. O troškovima postupka prvostupanjski je sud odlučio primjenom odredbe iz članka 154 stavak 5. ZPP-a.

14. Odluka suda je pravilna.

15. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 365.stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi presuda, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točke 2..,4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. na koju žalitelj ukazuje tvrdnjom da se presuda ne može ispitati

16. Prvostupanjski je sud zaključio da je ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak (CHF) ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja. To stoga što su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužiteljicu kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužiteljica kao potrošač mogla razumjeti što joj donosi sporna zaštitna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.

17. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na odredbi članka 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

17.1. U odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio se sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90. a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. tog Zakona. Navedena presuda postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;

18. Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedene presude temelji se na članku 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.

18.1. U odnosu na dio točke I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 1. Ugovora u kojem je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju liste Banke na dan korištenja kredita prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

18.2. Naime, u odnosu na utvrđenje ništetnosti ovog dijela ugovorne odredbe članka 1. Ugovora ( kojim je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju liste Banke na dan korištenja kredita kreditora) valja navesti da za to nema nikakvog uporišta ni u utvrđenjima sadržanim u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž6632/2017. od 14. lipnja 2018. niti u sadržaju provedenog postupka.

18.3. Slijedom toga valjalo je djelomičnim usvajanjem tuženikove žalbe preinačiti pobijanu točku I. izreke u navedenom dijelu pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a i odbiti tužiteljicu sa tim dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva.

19. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava dokazati da ugovorna odredba nije nepoštena, a time ni ništetna, ne mogu utjecati na zakonitost pobijane presude. Osim toga radi se o okolnostima koje je žalitelj isticao tijekom postupka i koje je prvostupanjski sud argumentirano otklonio. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati, jer odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zasigurno nisu manjeg značaja.

20. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle, u ovom slučaju tužiteljica, usprkos tome i nakon što je informirana donijela odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je odustao od predloženog dokaza, saslušanja tuženikovog zaposlenika na okolnost da je isti objasnio tužiteljici rizike vezivanja kredita uz valutu švicarskog franka.

21. Prema pravnom shvaćanju i ovog suda, zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) rok počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 pravomoćna je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. i pravomoćnošću presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pa do dana podnošenja tužbe 31. srpnja 2020. za povrat preplaćenih iznosa kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

22. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojima su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

23. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.

24. Kako je odluka o troškovima postupka pravilna odlučeno je kao u izreci i to pod točkom I. a.) temeljem odredbe iz članka 373. točke 3. ZPP-a, pod točkom I. b.) temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a i pod točkom II. temeljem odredbe iz članka 166. ZPP-a.

Dubrovnik, 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac