Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1491/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ZE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrković, odvj. iz Odvjetničkog društva Cvrković i partneri d.o.o. u Vukovaru, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženiku izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-24/2025-16 od 25. srpnja 2025., 4. veljače 2026.
p r e s u d i o je
1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-24/2025-16 od 25. srpnja 2025. u točkama I do III izreke.
2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj [osobni identifikacijski broj], sklopljenog između stranaka postupka u dijelu kojim je ugovoren trošak naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita, a najviše 3.000,00 kn. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 398,17 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 526,54 eura sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke dok je točkom IV izreke odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 526,54 eura, kao neosnovan.
2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).
3. Tuženik u žalbi tvrdi da ugovorna odredba o naplati naknade za obradu kredita nije ništetna jer da nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na strani potrošača i da sud nije utvrđivao postojanje neravnoteže. Sporna odredba da nije nejasna, iznos naknade je fiksan i tužitelj je u trenutku sklapanja ugovora znao iznos naknade. Tvrdi i da je zastarjela predmetna tražbina.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
8. Sud prvog stupnja je utvrdio nespornim:
-da su stranke postupka zaključile ugovor o kreditu broj [osobni identifikacijski broj] 03. travnja 2007. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje namjenski kredit za adaptaciju stambenog objekta u iznosu od 53.500,00 CHF s rokom otplate na 162 mjeseca,
-da je točkom 13.3. tog Ugovora ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 1,50% od iznosa kredita.
9. Nastavno je utvrdio:
- da tuženik na kojemu je teret dokaza nije dokazao da bi se o spornoj naknadi za obradu kredita pojedinačno pregovaralo niti da je tužitelj obaviješten na koje pružene usluge i koje nastale troškove se naknada odnosi,
-da predmetna ugovorna odredba ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju te da iz samog ugovora nije razumljivo na što se odnose iz čega da proizlazi da propisane obveze ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama ili troškovima i predstavljaju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,
-da je ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da je kao takva ništetna.
10. Pravilno je sud prvog stupnja osnovanost tužbenog zahtjeva utvrđivao kroz odredbe materijalnog prava Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje: ZZP/03) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 i156/22 - dalje ZOO).
11. Pravilno je primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnom odredbu o ugovorenoj naknadi za obradu kredita.
12. Prije svega pravilno je utvrdio da odredba ugovora, o plaćanju određenog ili odredivog novčanog iznosa na ime troškova obrade kredita, uzrokuje neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu tužitelja, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, shodno odredbama čl. 12. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 u daljnjem tekstu ZOO/91) odnosno identično prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).
13. Točno je da tuženik kao trgovac imao određene troškove prilikom obrade kredita, koji se pokrivaju predmetnom naknadom, no sama činjenica da je trošak obrade kredita određen u postotku od odobrenog iznosa kredita i da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, ukazuje da tako ugovorenom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita, jer da su spornom naknadom plaćeni zaista stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita, jer troškovi nisu uvjetovani visinom odobrenog iznosa.
14. Nastavno, okolnost da je potrošač obaviješten o obvezni plaćanja naknade za obradu kredita i postotku iste, ne znači da mu je odredba razumljiva niti da je u dovoljnoj mjeri obaviješten o učincima ugovaranja iste. To posebno kad se ima u vidu da je sporna ugovorna odredba sastavni dio standardnog ugovora koji je unaprijed pripremio tuženik i kad tužitelj na sadržaj sporne odredbe nije mogao utjecati niti na istoj pojedinačno pregovarati. Zahtjev transparentnosti treba shvatiti tako da ugovorna odredba prosječnom potrošaču koji postupa razborito dužnom pažnjom, mora biti razumljiva na ne samo formalnoj i gramatičkoj razini, već da je mogao shvatiti posljedice te ugovorne odredbe i na koji način je konkretno prihvaćanje ili neprihvaćanje te kreditne odredbe utjecalo na njegovu poziciju dok u ovom predmetu tuženik ne tvrdi i ne dokazuje da bi tužitelju bilo razjašnjeno na što se konkretno odnosi iznos ove naknade, odnosno koje mu se zauzvrat usluge pružaju (koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).
15. Sukladno tome, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da tuženik kod sklapanja predmetnog ugovora nije postupio u dobroj vjeri te da je navedenom ugovornom odredbom stvorena značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja i da je ništetna ta ugovorna odredba u smislu odredbi čl. 324., u vezi s čl. 322. st. 1. ZOO-a/23.
16. Nisu osnovane ni žalbene tvrdnje o zastari tražbine za povratom isplaćenog jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora ili pojedinih odredbi, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih odredbi, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost.
17. Pravilno je utvrđenje suda i u dijelu tijeka zateznih kamata. Tužitelj ima pravo na povrat stečenoga bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO-a) jer je tuženik nepošteni stjecatelj budući da je predmetna isplata izvršena po osnovi ugovora kojega je sam sastavio i na njegov sadržaj tužitelj nije imao nikakav utjecaj.
18. Jednako tako odluka o parničnom trošku rezultat je pravilne primjene odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23).
19. Sukladno predmetnom utvrđenju, svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki 1. izreke.
20. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki 2. izreke.
21. Nepobijani dio točke IV izreke presude, ostaje neizmijenjen.
U Rijeci 4. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
