Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-240/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasminki Franulić odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Lavčević-mehanizacija d.o.o., Split, Stinice br. 16., OIB: 62641419845, radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr 198/2022 od 18. srpnja 2025., 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Uvažava se žalba tuženika Lavčević-mehanizacija, preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr 198/2022 od 18. srpnja 2025., u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja UM koji glasi:

"I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju za period od 05.03.2027.- do 15.08.2017. razliku manje isplaćene naknade plaće i dodataka na plaću u bruto iznosu od 848,59 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja je određena člankom 29.st.2.Zakona o obveznim odnosima a koja se od 01.08.2015.g.obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena ,a od 01.siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena koje zatezne kamate teku na svaki dospjeli iznos , kako slijedi:

- 85,10 EUR ………………………………….počev od 15.04.2017.do isplate

- 244,69 EUR ………………………………...počev od 15.05.2017.do isplate

- 148,57 EUR…………………………………počev od 15.06.2017.do isplate

- 67,73 EUR…………………………………..počev od 15.07.2017.do isplate

- 227,55 EUR ………………………………...počev od 15.08.2017.do isplate

- 75,95 EUR ………………………………….počev od 15.09.2017.do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.765,45 eura zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate I obračunava se po stopi koja je određena čl.29.ZOOa koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena."

II.Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 53.09 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 848,59 eur bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu, kao i zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate tekuće na pojedine mjesečne iznose od 15. do 16. u idućem mjesecu za prethodni mjesec, točkom II. izreke je naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.765,45 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

2.Protiv citirane presude, točke I. izreke u dosuđujućem dijelu, te odluke o trošku sadržane u točki II. izreke, žalbu podnosi tuženik, iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1.t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 5020/11, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu, u pobijanom dijelu, u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući je prema prosudbi ovog suda, odluka suda prvog stupnja u potpunosti jasna, razumljiva, te ista ne trpi od takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a isto tako da obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

6.Osnovano tuženik svojim navodima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku suda prvog stupnja sadržanu u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i naknade plaće, koja razlika je nastala jer plaća i naknada plaće nisu bile obračunate prema Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo („Narodne novine“ broj 12/2008, 115/2015, 134/2015, dalje: KUG), sa time da je i u ovoj fazi postupka sporno da u konkretnoj pravnoj situaciji dolazi u primjenu spomenuti KU.

8.1.Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja poziva se na čl. 2. st.1. KU, čl. 2. i čl. 6. st.1. i 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/1994, dalje: ZNKD-a). Pored toga, ukazuje i na čl. 5. Ugovora o radu sklopljenog između parničnih stranaka, a iz kojeg proizlazi da će se tuženiku isplatiti plaća prema rasporedu u grupu 4A poslova, te prihvaća iskaz tužitelja iz kojeg je u bitnome vidljivo da je tužitelj kod pravnog prednika tuženika, kao i kod tuženika radio na poslovima pomoćnog radnika na gradilištu, da je cijelo vrijeme obavljao istu vrstu poslova odnosno građevinske poslove.

Nastavno tome, prvostupanjski sud zaključuje da su stranke u konkretnom slučaju ugovorile upravo primjenu KUG-a, te posljedično tome, da tužitelju treba plaću i naknadu plaće obračunati upravo temeljem gore spomenutog KUG, neovisno o činjenici što je tuženik 2007. prema ZNKD-u razvrstan u djelatnost prijevoza.

8.2.Shodno prednjem, te uvažavajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke, prema čijem izračunu utužena razlika iznosi 849,59 eur bruto, stajalište je suda prvog stupnja, da tužitelju pripada predmetni iznos sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), počam od idućeg dana u odnosu na dan dospijeća (16.-og u mjesecu), a ne s danom dospijeća kako je to tužitelj tražio predmetnom tužbom, zbog čega odbija tužitelja glede tijeka zateznih kamata na taj 1 dan. Isto tako odbija, pozivom na čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/2004 i dr., dalje: ZPD-a) i zahtjev tužitelja za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu. O troškovima postupka odlučuje primjenom čl. 154. st.5. ZPP-a.

9.1.Shodno prethodno izloženom, nisu ovome sudu prihvatljivi razlozi kojima se rukovodio sud prvog stupnja kada je zaključio da u konkretnim okolnostima u odnosu na tužitelja dolazi u primjenu KUG, a na što ispravno ukazuje tuženik u žalbi.

9.2.Naime, da bi se glede zahtjeva tužitelja mogao primijeniti KUG, potrebno je da tuženiku u Sudskom registru pored ostalog bude upisana i djelatnost građenja, dakle da se obavlja djelatnost građevinarstva, te osim toga da je ta djelatnost sukladno odluci o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. (dalje: NKD)

Iz obrazloženja pobijane presude, nedvojbeno proizlazi i to da prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik prema NKD iz 2007. razvrstan u djelatnost prijevoza. Kako je iz gore navedenog vidljivo da obje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a da ovdje to nije slučaj, tada je pogrešno uvjerenje suda prvog stupnja da se na ovdje parnične stranke mogu primijeniti odredbe KUG-a, radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

9.3.Nastavno rečenom, nameće se zaključak da nema valjanog pravnog uporišta temeljem kojeg se moglo udovoljiti zahtjevu tužitelja za isplatu utuženog iznosa, sukladno čemu je prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu valjalo preinačiti i odbiti tužitelja sa tim zahtjevom.

U prilog pravilnosti prosudbe ovog suda, skreće se pažnja na pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH izražena u odlukama poslovni broj Rev 1178/2020, Rev 326/2025 i dr.

10.Kako je povodom žalbe tuženika preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom, to je pozivom na čl. 166. st.2. ZPP- a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka tuženika, sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a.

Dosuđeni trošak odnosi se na trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eur.

11.Zbog svega do sada iznesenog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, preinačiti pobijanu presudu primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a na način pobliže naveden u točki I. izreke presude.

12.Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u odbijajućem dijelu kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci, 4. veljače 2026.

Sutkinja

Svjetlana Pražić