Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R 208/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednika vijeća Filke Pejković, suca izvjestitelja Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IV iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića br. 33., OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 286/2023 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja IV, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 286/2023 od 13. lipnja 2025. u točki 3. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 2.050,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki 4. izreke u dijelu u kojem mu nije dosuđen parnični trošak u iznosu od 300,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II.Djelomično se uvažava žalba tužitelja, preinačava citirana prvostupanjska presuda u točki 3. izreke u preostalom odbijajućem dijelu za iznos od 750,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki 4. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen parnični trošak u iznosu od 540,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

„Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], daljnji iznos naknade neimovinske štete od 750,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva (20.12.2022. godine) pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 30.12.2022., a od 31.12.2022. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31.12.2023., a od 01.01.2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], daljnji pripadajući parnični trošak u iznosu od 540,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. pa do isplate, a koje kamate se određuju uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. "

III.Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 84,37 eur, dok se odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 231,13 eur kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom 1. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos naknade neimovinske štete od 368,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom 2. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na iznos glavnice od 3.185,35 eur zakonske zatezne kamate za razdoblje od 20. prosinca 2022. do 8. ožujka 2023., točkom 3. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.800,00 eur, te naknadu imovinske štete u iznosu od 68,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom 4. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 447,50 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Protiv citirane presude, točke 3. izreke i odluke o parničnom trošku sadržane u točki 4. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen preostali zatraženi parnični trošak, isti podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 5020/11, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, a isto tako da nije počinjena ni postupovna povreda iz odredbe čl. 354. st.2.t.11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6.Nije u pravu tužitelj kada ukazuje na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na odluku suda prvog stupnja sadržanu u točki 3. izreke, budući da je prema uvjerenju ovog suda, prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve pravno relevantne činjenice.

Međutim, djelomično su osnovani navodi tužitelja kojima glede te odluke upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Iz rezultata dokaznog postupka u bitnome proizlazi:

-da je 30. rujna 2022. tužitelj pretrpio ozljedu na radu kao radnik zaposlen kod poslodavca ..., na radnom mjestu montera metalnih konstrukcija, na način da ga je prilikom demontiranja oštećene odbojne ograde u razdjelom pojasu autoceste udarila napeta zatezna traka koja je spajala 2 nosiva stupa ograde, uslijed čega je tužitelj zadobio posjekotinu na lijevoj strani lica, koja je ozljeda priznata kao ozljeda na radu,

-da je u vrijeme štetnog događaja poslodavac tužitelja s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu radnicima prilikom obavljanja poslova radnog mjesta,

-da je tuženik tužitelju u mirnom postupku na ime pretrpljene štete u predmetnom događaju isplatio iznos od 3.185,35 eur na ime neimovinske i imovinske štete,

-da je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u predmetnom događaju pretrpio ranu posjekotinu lijeve strane lica da je uslijed toga trpio bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, slabijeg još 3 tjedna, te povremene bolove u okolnostima hladnog i vjetrovitog vremena, što je uračunao u smanjenje životnog aktiviteta, da je nadalje tužitelj trpio primari strah koji je bio intenzivan i kratak, sekundarni strah koji bio jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 3-4 dana, te slabijeg još 3 tjedna, da je uslijed zadobivene povrede ostalo naruženje koje se nalazi na licu i koje je vidljivo drugima, te da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega kroz 2 tjedna po 2 sata.

8.1.Polazeći od takvih utvrđenja, prvostupanjski sud obzirom na tuženikov prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja, uvažava čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014 i dr., dalje: ZR-a), čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/2014 i dr., dalje: ZZR-a), te sukladno rezultatima dokaznog postupka zaključuje da u konkretnom slučaju ne proizlaze nikakve okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da je tužitelj postupao s nepažnjom, da su tvrdnje tuženika o odgovornosti i doprinosu tužitelja paušalne i neodređene. Slijedom toga, sud drži da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi u smislu spomenutih zakonskih odredaba isključivale odgovornost poslodavca, odnosno odgovornost tuženika kao osiguratelja za ovaj štetni događaj.

8.2.Temeljem provedenog medicinskog vještačenja, uz primjenu čl. 1100. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO- a) sud prvog stupnja dosuđuje tužitelju po kriteriju pretrpljenih bolova pravičnu novčanu naknada u iznos od 700,00 eur, po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 350,00 eur, dok neosnovanim drži preostali dio zahtjeva tužitelja po ovom kriteriju u iznosu od 300,00 eur, po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenje životnog aktiviteta u iznosu od 400,00 eur, po kriteriju duševnih bolova zbog naruženja u iznosu od 2.000,00 eur, dok neosnovanim drži preostali dio ovog zahtjeva u iznosu od 2.500,00 eur, te na ime pretrpljene imovinske štete iznos od 104,16 eur, odnosno sveukupno 3.554,16 eur. Ujedno uvažava činjenicu da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 3.185,35 eur, posljedično čemu dosuđuje tužitelju preostali pripadajući dio štete u visini od 368,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pozivom na čl. 29. st.2. i 1103. ZOO-a, dok odbija tužitelja sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva. Isto tako, osnovanim smatra prvostupanjski sud i zahtjev tužitelja za zatezne kamate na iznos od 3.185,35 eur isplaćen u mirnom postupku za utuženo razdoblje, sukladno čl. 943. st.1. ZOO-a, sukladno čemu odlučuje kao u točkama 1., 2. i 3. izreke. Odluku o trošku temelji na čl. 154. st.2. ZPP-a.

9.1.Shodno prethodno navedenom, nisu ovome sudu prihvatljivi razlozi kojima se rukovodio sud prvog stupnja kada je utvrdio visinu pravične naknade za pojedine kriterije pretrpljene neimovinske štete.

Ovo iz razloga jer prema prosudbi ovog suda, sagledavajući sve okolnosti slučaja, težinu zadobivenih povreda, činjenicu da je do povrede došlo na radnom mjestu, tužitelju po kriteriju pretrpljenog straha, pored iznosa od 350,00 eur, koliko je dosuđeno pobijanom presudom, pripada i daljnji iznos od 150,00 eur, odnosno sveukupno 500,00 eur, koji iznos drži ovaj sud pravičnom novčanom naknadom u skladu s čl. 19. u svezi čl. 1100. ZOO-a, u odnosu na težinu i trajanje pretrpljenog straha.

Osim toga, ocjena je ovog suda da tužitelju po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnog aktiviteta, pored dosuđenog iznosa od 400,00 eur, pripada i daljnji iznos od 100,00 eur, odnosno sveukupno 500,00 eur, koji iznos ovaj sud drži primjerenim svim okolnostima slučaja, u smislu ranije navedenih odredaba ZOO-a. Konačno, u pravu je tužitelj kada smatra da po kriteriju duševnih bolova zbog naruženja, pripada pored dosuđenog iznosa od 2.000,00 eur i daljnji iznos od 500,00 eur, budući se radi o trajnom ožiljku na licu, koje je nedvojbeno vidljivo svima, zbog čega je stav ovog suda, da je zbog zaostalog naruženja, pravična novčana naknada 2.500,00 eur.

9.2.Kako dakle prema stavu ovog suda, na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tužitelju u konačnici pripada ukupni iznos od 4.304,16 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, od čega mu je tuženik na ime nespornog dijela štete isplatio iznos od 3.185,35 eur, a prvostupanjski sud točkom 1. izreke dosudio iznos od 368,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, to je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, valjalo obvezati tuženika da naknadi tužitelju daljnji iznos pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 750,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9.3.U kontekstu prethodno rečenog, neosnovanim drži ovaj sud navode tužitelja u dijelu u kojem smatra da mu osim gore navedenog iznosa od 750,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pripada naknada štete u preostalom iznosu od 2.050,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s kojim je iznosom odbio točkom 3. izreke presude, upirući na nalaz vještaka i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH.

Ovo stoga, što po ocjeni ovog suda, okolnosti slučaja, točnije štetnog događaja, težina povreda koje je zadobio u tom štetnom događaju, posljedice koje su zaostale protivno stajalištu tužitelja, ipak ne opravdavaju dosudu novčane naknade u preostalom zatraženom iznosu od 2.050,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zbog čega se taj dio tužbenog zahtjeva i prema prosudbi ovog suda ukazuje neosnovanim, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

10.U odnosu na žalbene tvrdnje tužitelja kojima pobija odluku o trošku u dijelu u kojem mu nije na ime nagrade za sastav podneska od 22. ožujka 2023. nije dosuđena puna nagrada od 100 b, a za podneske od 28. studenog 2023., 26. srpnja 2024. i 9. rujna 2024., nagrada od po 50 bodova, već nagrada od po 25 bodova, treba istaknuti da ti navodi nisu pravno utemeljeni.

To iz razloga jer je iz stanja u spisu vidljivo da je tužitelj podneskom od 22. ožujka 2023. podnio zamolbu sudu prvog stupnja da se može pismeno očitovati na navode odgovora na tužbu, podneskom od 28. studenog 2023. u privitku istog dostavio samo potvrdu obiteljskog liječnika, podneskom od 26. srpnja 2024. zamolio produljenje roka za uplatu predujma za potrebe medicinskog vještačenja, te u privitku podneska od 9. rujna 2024. dostavio potvrdu o uplati predujma.

Shodno tome, protivno shvaćanju tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud istome za sastav navedenih podnesaka, sukladno Tbr. 8.t.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012 i dr., dalje: Tarife), priznao nagradu od po 25 bodova.

11.1.No, kraj činjenice da je iz ranije iznesenih razloga valjalo tužitelju dosuditi daljnji iznos naknade neimovinske štete u gore navedenom iznosu, to je trebalo preinačiti i odluku o trošku, budući da je u konačnici uspjeh tužitelja u parnici veći u odnosu na odluku prvostupanjskog suda, sa time da i dalje o troškovima treba odlučivati primjenom čl. 154. st.2. ZPP-a.

Primijenjeno na konkretan slučaj to znači da je u konačnici tužitelj (gledajući konačni tužbeni zahtjev) s osnovom uspio u omjeru od 100%, a s visinom u omjeru od 67,5%, pa je nastavno tome uspjeh tužitelja 67,5% (100+35=135:2=67,5%), te s druge strane to značio da tuženik s osnovanom nije uspio, dok je s visinom uspio u omjeru od 32,5%, zbog čega je (0+65=65:2=32,5%), posljedično čemu je tuženik u obvezu naknaditi tužitelju parnični trošak u omjeru od 35% (67,5-32,5=35%).

11.2.To znači da obzirom na konačni uspjeh tužitelja u ovoj parnici pripada nagrada u iznosu od 630,00 eur, što uvećano za PDV iznosi 787,50 eur, te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eur, dakle 987,50 eur. Budući je taj iznos valjalo umanjiti za trošak dosuđen točkom 4. izreke u visini od 447,50 eur, to se osnovanim ukazuje zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg parničnog troška u visini od 540,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u kojem je dijelu ujedno valjalo preinačiti točku 4. izreke presude.

12.Na kraju je pozivom na čl. 166. st.2. ZPP-a, valjalo odlučiti i o žalbenim troškovima tužitelja, obzirom da je povodom žalbe istog, preinačena prvostupanjska presuda u točki 3. izreke, a uz primjenu čl. 154. st.2. ZPP-a, srazmjerno uspjehu tužitelja s žalbom, što u konkretnom slučaju iznosi 27%.

Stoga je valjalo tužitelju na ime sastava žalbe dosuditi iznos od 67,50 eur, uz uvećanje za PDV odnosno 84,73 eur, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 231,13 eur ukazuje neosnovanim.

13.Zbog svih do sada iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja, potvrditi prvostupanjsku presudu u točki 3. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 2.050,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki 4. izreke u dijelu u kojem mu nije dosuđen parnični trošak u iznosu od 300,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja, preinačiti pobijanu presudu u točki 3. izreke u preostalom odbijajućem dijelu za iznos od 750,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki 4. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen parnični trošak u iznosu od 540,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a, na način pobliže naveden u točki II. izreke ove presude.

14.Presuda suda prvog stupnja u točkama 1. i 2. izreke u cijelosti, u točki 3. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 68,81 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki 4. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen preostali zatraženi parnični trošak u iznosu od 1.587,50 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci, 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković