REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3376/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja JFK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi odobravanja besplatne pravne pomoći, dana 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/I-701-03/20-01/92, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-24-03 od 25. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu, Sektora za besplatnu pravnu pomoć, KLASA: UP/I-701-03/20-004/120, URBROJ: 251-07-31-20-11 od 23. rujna 2020., kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za odobravanje sekundarne pravne pomoći u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču pod poslovnim brojem: P-274/2020, radi predaje u posjed.

2. Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je osporavano rješenje nezakonito iz razloga jer se ulazilo u meritum samog predmeta, odnosno javnopravno tijelo je odlučivalo o nečemu što nije predmet njegovog postupanja jer nije nadležno odlučivati o učinkovitosti i svrsishodnosti sudskog postupka. U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da se radi o obijesnom parničenju jer su očekivanja tužitelja očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom i u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima. Napominje da se u predmetnom slučaju ne radi o obijesnom parničenju jer on nije inicirao predmetni parnični postupak niti je sklon vođenju i pokretanju parnica te je sudionik isključivo jednog parničnog postupka, a ne više njih, čime bi bio ostvaren institut obijesnog parničenja. Smatra da ima legitimno pravo osporavati predaju posjeda dok mu se ne isplate svi stvarni troškovi na predmetnoj nekretnini, a što je i naveo u odgovoru na tužbu. Smatra da je prvostupanjsko tijelo izašlo izvan granice svojih ovlasti te, umjesto da je odlučilo ima li on pravo na odobrenje pravne pomoći, preuzelo je funkciju prvostupanjskog suda i upustilo se u ispitivanje osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva. Također navodi da su mu pogrešno navedeni osobni podaci jer ne stanuje na adresi u [adresa].

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje te mu odobri besplatnu pravnu pomoć - oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi i sudskih troškova u predmetu radi predaje u posjed koji se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalnoj službi u Poreču – Parenzo, pod poslovnim brojem P-274/2020, a podredno da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je za odobravanje sekundarne pravne pomoći u obliku oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi potrebno ispuniti imovne uvjete, odnosno da plaćanje sudskih pristojbi neće ugroziti tužiteljevo uzdržavanje. Osim imovnog uvjeta, potrebno je ispuniti uvjet koji se odnosi na obijesno parničenje. Navodi da tužitelj nije dokazao postojanje takvih životnih okolnosti koje bi u određenoj mjeri opravdavali financijsku intervenciju Republike Hrvatske u podmirivanju troškova sudskih pristojbi, uzimajući u obzir redovna mjesečna tužiteljeva primanja te iznos sudskih pristojbi. Tuženik smatra da je odobravanje sekundarne pravne pomoći u konkretnom sudskom postupku u suprotnosti sa svrhom i smislom instituta besplatne pravne pomoći. Napominje da je procjenjivanje postojanja okolnosti obijesnog parničenja u nadležnosti upravnih tijela, a što i jedna od pretpostavki ostvarivanja sekundarne pravne pomoći, a pri tome se ne upušta u ocjenjivanje niti utvrđuje meritum stvari u sudskom postupku. Također, napominje da utvrđivanje pretpostavki za ostvarivanje prava na sekundarnu pravnu pomoć koje se ispituju u upravnom postupku ne utječe na odlučivanje redovnih sudova u postupcima u kojima stranka želi ostvariti pravo zaštite svojih interesa uz besplatnu pravnu pomoć.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Odredbom članka 12. stavka 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine, broj 143/13 i 98/19) propisano je da sekundarna pravna pomoć obuhvaća i: a) oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka

b) oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

10. Člankom 13. stavkom 2. toga Zakona propisano je da se s obzirom na vrstu postupka, sekundarna pravna pomoć iz članka 12. stavka 1. ovog Zakona može odobriti u sljedećim postupcima:

a) u svezi sa stvarnim pravima, osim zemljišnoknjižnih postupaka b) iz radnih odnosa

c) iz obiteljskih odnosa, osim u postupcima sporazumnog razvoda braka u kojima bračni drugovi nemaju maloljetnu zajedničku ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti

d) ovršnim postupcima i postupcima osiguranja kada je riječ o prisilnom ostvarenju ili osiguranju tražbine koja proizlazi iz postupka za koji se prema odredbama ovoga Zakona može odobriti pravna pomoć

e) mirnog rješenja spora

f) iznimno, u svim ostalim upravnim i građanskim sudskim postupcima kada takva potreba proizlazi iz konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, a u skladu s temeljnom svrhom ovoga Zakona.

11. Stavkom 3. toga članka Zakona propisano je da se oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka može odobriti u postupcima iz stavka 2. ovog članka, ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje predujma troškova postupka moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, u skladu s posebnim pretpostavkama određenim u članku 14. ovoga Zakona. Pri donošenju odluke osobito će se voditi računa o visini troškova sudskog postupka u kojem se traži oslobođenje.

12. Stavkom 4. toga članka Zakona propisano je da se oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi može odobriti u svim sudskim postupcima ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje sudskih pristojbi moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, u skladu s posebnim pretpostavkama određenim u članku 14. ovoga Zakona. Pri donošenju odluke osobito će se voditi računa o visini sudskih pristojbi u postupku u kojem se traži oslobođenje.

13. Stavkom 5. toga članka Zakona propisano je da će se smatrati da se radi o obijesnom parničenju:

- ako su očekivanja podnositelja zahtjeva očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom

- ako je razvidno da podnositelj zahtjeva zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć

- ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima ili

- ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva.

14. Člankom 14. stavkom 1. toga Zakona propisano je da će se sekundarna pravna pomoć odobriti:

a) ako ukupni prihodi podnositelja i članova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos proračunske osnovice i

b) ako ukupna vrijednost imovine u vlasništvu podnositelja zahtjeva i članova kućanstva ne prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica.

15. Prema stavku 2. toga članka Zakona pravna pomoć odobrit će se ako nisu ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka - ako podnositelj zahtjeva iz objektivnih razloga ne može raspolagati ukupnim prihodima i imovinom i ako dio ukupnih prihoda i imovine kojim podnositelj zahtjeva može raspolagati ne prelazi iznose iz stavka 1. ovoga članka.

16. Stavkom 4. toga članka Zakona propisano je da pri odobravanju pravne pomoći, imovno stanje podnositelja zahtjeva utvrđuje se za dvanaest mjeseci prije početka mjeseca u kojem se zahtjev podnosi.

17. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih troškova i sudskih pristojbi u sudskom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo pod poslovnim brojem P-274/2020 po tužbi Grada Poreča protiv ovdje tužitelja radi predaje u posjed.

18. Prvostupanjsko tijelo odbilo je zahtjev tužitelja uz obrazloženje da postupak za koji traži besplatnu pravnu pomoć ne spada u vrstu postupaka za koji se prema članku 13. stavku 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći može odobriti besplatna pravna pomoć u vidu oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka. Osim toga, zaključilo je da se radi o obijesnom parničenju jer su očekivanja tužitelja očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom i u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima. Naime, tužitelj je u odgovoru na tužbu površno i bez valjane pravne osnove osporio navode tužbe i ničim nije dokazao pošteni posjed predmetne nekretnine. Osim toga, prvostupanjsko tijelo je izvršilo uvid u javno dostupne katastarske i zemljišno-knjižne podatke te je utvrdilo da je Grad Poreč jedini vlasnik predmetne nekretnine slijedom čega je zaključilo, a prema navodima Grada Poreča da tužitelj neovlašteno posjeduje predmetnu nekretninu, da se odobravanjem besplatne prave pomoći ne bi ostvarila temeljna svrha zakona, već bi se omogućilo tužitelju da na teret sredstava državnog proračuna vodi neučinkovit i nesvrsishodan sudski postupak.

19.Tuženik je odbio žalbu tužitelja uz obrazloženje da je uvidom u potvrdu o visini dohodaka i primitaka Porezne uprave od 2. srpnja 2020. utvrđeno da je tužitelj u razdoblju relevantnom za odluku u ovoj upravnoj stvari ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 4.483,92 eura, odnosno da prosječni mjesečni prihod po članu kućanstva iznosi 407,63 eura te da je to potrebno staviti u odnos s visinom sudskih pristojbi, a da on kao tuženik može biti obvezan na plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu i žalbu protiv presude, te da sudske pristojbe, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 33.313,42 eura, iznose 189,79 eura na odgovor na tužbu i 759,18 eura na žalbu. Stoga je zaključio da plaćanje pristojbi neće ugroziti tužiteljevo uzdržavanje pa nema uvjeta da mu se odobri besplatna pravna pomoć u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi. Podredno je potvrdio stav prvostupanjskog tijela da se u konkretnom slučaju radi o obijesnom parničenju jer se radi o parničnom postupku tužitelja Grada Poreča protiv ovdje tužitelja zbog neovlaštenog posjeda, što je utvrđeno uvidom u zemljišne knjige. Dodao je da je Županijski sud u Karlovcu rješenjem poslovni broj Gž-117/2021 odbio žalbu ovdje tužitelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo pod poslovnim brojem: P-274/2020.

20. Imajuću u vidu vrstu postupka (predaja u posjed) za koju je tužitelj zatražio odobravanje besplatne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka te činjenicu da ta vrsta postupka nije obuhvaćena odredbom članka 13. stavka 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, u kojoj su izrijekom navedeni postupci u kojima se besplatna pravna pomoć za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka može odobriti, a ne radi se o iznimci propisanoj točkom f) kada takva potreba proizlazi iz konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, a u skladu s temeljnom svrhom ovoga Zakona, pravilan je zaključak javnopravnih tijela da u konkretnom slučaju nema uvjeta za odobravanje sekundarne pravne pomoć i u vidu oslobođenja od plaćanja troškova predmetnog sudskog postupka.

21. Nadalje, tužitelj niti ne spori utvrđenje tuženika da je u razdoblju relevantnom za odluku u ovoj upravnoj stvari ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 4.483,92 eura, odnosno da prosječni mjesečni prihod po članu kućanstva iznosi 407,63 eura. Navedeno, stavljanjem u odnos s visinom sudskih pristojbi, koja s obzirom na vrijednost predmeta spora od 33.313,42 eura, iznosi 189,79 eura na odgovor na tužbu i 759,18 eura na žalbu, dovodi do zaključka da plaćanje sudskih pristojbi neće ugroziti tužiteljevo uzdržavanje pa nema uvjeta da mu se odobri besplatna pravna pomoć u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi.

22. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari. Naime, suprotno navodima tužitelja, procjenjivanje okolnosti obijesnog parničenja u nadležnosti je upravnih tijela jer je to jedna od pretpostavki za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći te ne utječe na sudsku odluku u sporovima u kojima stranka traži besplatnu pravnu pomoć.

23. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 4. veljače 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. TFK, [adresa]

2.Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. U spis