REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz-47/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić kao predsjednice Vijeća te Dražena Tripala i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog CB zbog počinjenja u neubrojivom stanju protupravnih djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 18. prosinca 2025. broj KZZ-DO-43/2025 podnesenom protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Općinskog suda u Zadru od 25. ožujka 2025. broj Kv-93/2025-4 (K 638/2022) i rješenje Županijskog suda u Zadru od 17. travnja 2025. broj Kž-213/2025, u sjednici održanoj 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se zahtjev državnog odvjetnika za zaštitu zakonitosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Zadru od 25. ožujka 2025. broj Kv-93/2025-4 (K 638/2022) produljene su optuženom NB mjere opreza i to mjera opreza liječenja na slobodi određena mu na temelju članka 551. stavka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP-24.), te mjere opreza zabrane približavanja oštećenom KB na udaljenost manju od 100 metara i zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenikom KB određene mu na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. ZKP-24.

1.1. Rješenjem Županijskog suda u Zadru od 17. travnja 2025. broj Kž-213/2025 odbijena je žalba optuženog CB podnesena protiv tog prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

2. Protiv ovog pravomoćnog rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP u svezi s člankom 32. stavkom 1. točkom 4. ZKP-24. s prijedlogom ovom Sudu "da donese presudu kojom će utvrditi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te ukinuti rješenje Županijskog suda u Zadru broj Kž-213/2025 od 17. travnja 2025 i predmet vratiti tom Sudu na ponovno odlučivanje".

3. Zahtjev nije osnovan.

4. Državni odvjetnik zahtjev obrazlaže tvrdnjom da je u donošenju drugostupanjskog rješenja "kao član (...) vijeća sudjelovao (...) i sudac Ivan Marković. Isti je sudac u istom kaznenom postupku, prethodno, 06. listopada 2022., u predmetu broj Kir-504/22, a vezano za ista kaznena djela istog, tada osumnjičenog, CB, na prijedlog državnog odvjetnika kao sudac istrage proveo dokazno ročište ispitivanjem svjedoka KB." Stoga zaključuje: "kako je u istom kaznenom postupku protiv istog optuženika u odlučivanju u drugostupanjskom postupku sudjelovao sudac koji se morao izuzet jer je prethodno proveo dokazno ročište što ga u smislu odredbe članka 32. stavka 1. točke 4. ZKP isključuje od daljnjeg obavljanja sudske dužnosti u tom kaznenom postupku, time je na optuženikovu štetu u postupku odlučivanja o njegovoj žalbi povrijeđen zakon u odredbi članka 468. stavak 1. točka 2. ZKP u svezi s naprijed citiranom odredbom ZKP."

5. Točno je da je sudac Ivan Marković u istom kaznenom predmetu u prethodnom postupku proveo dokazno ročište (kao sudac istrage Županijskog suda u Zadru ispitao je na dokaznom ročištu održanom 6. listopada 2022. oštećenog KB kao svjedoka – list 87 spisa).

6. U pravu je državni odvjetnik kad tvrdi i da je odredbom članka 32. stavka 1. točke 4. ZKP-24. propisano da je sudac isključen od obavljanja sudačke dužnosti i ako je u tom kaznenom predmetu u prethodnom postupku provodio dokazno ročište.

7. Međutim, "isključenje od obavljanja sudačke dužnosti" u smislu navedene odredbe, kad se ono izvodi iz provođenja u prethodnom postupku dokaznog ročišta ili dokazne radnje, ili odlučivanja o prigovoru za zaštitu postupovnih prava obrane ili o žalbi protiv rješenja o provođenju istrage, ili odlučivanja o potvrđivanju optužnice, treba tumačiti na način da ono predstavlja zabranu sudjelovanja tog suca u odlučivanju o glavnom pitanju kaznenog postupka – krivnji optuženika, dakle, zabranu sudjelovanja u donošenju presude kojom se odlučuje o optužbi odnosno o žalbi protiv takve presude, a ne i zapreku za odlučivanje o nekim drugim postupovnim pitanjima, pa niti onima koja se odnose na odlučivanje o istražnom zatvoru i mjerama opreza.

7.1. Naime, kad bi se navedena odredba tumačila na način koji u zahtjevu sugerira državni odvjetnik, sudac koji je proveo jedno dokazno ročište ne bi u istom postupku smio provesti drugo takvo ročište ili neku dokaznu radnju niti odlučivati o drugim pitanjima koja su u nadležnosti suca istrage; sudac koji je odlučivao o potvrđivanju optužnice ne bi također smio odlučivati o istražnom zatvoru niti sudjelovati u donošenju drugih postupovnih odluka istog optužnog vijeća odnosno vijeća koje odlučuje izvan rasprave. Stav da takve zapreke nema izražen je u dosljednoj praksi ovog Suda (na primjer, u odlukama broj II Kž-318/2016-4, II Kž-354/2016-4, II Kž-199/2017-4, II Kž- 455/2019-4 i drugima).

8. Slijedom iznesenog, nije počinjena povreda zakona koju u zahtjevu ističe državni odvjetnik pa je, na temelju članka 512. ZKP-a, presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Melita Božićević-Grbić