Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-226/2022-2

U I M E R E P U B I I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice ŠSČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] b.b., koju zastupa punomoćnik Ivan Jonjić, odvjetnik iz Hvara, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-1417/21 od 10. siječnja 2022., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-1417/21 od 10. siječnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P- 1417/21 od 10. siječnja 2022. odlučeno je:

¨I. Utvrđuje se da je temeljem tužiteljeve Izjave o prijeboju međusobnih dospjelih novčanih potraživanja od 23.02.2021., na dan 21.01.2020. izvršen prijeboj međusobnih tražbina između tuženice ŠSČ, osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], kao ovrhovoditeljice i tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika za iznos od 53.455,00 kuna, uslijed čega je u cijelosti prestala tražbina tuženice ŠSČ, osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], kao ovrhovoditeljice prema tužitelju ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao ovršeniku po osnovi točke 4. pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu pod poslovnim brojem 81P-4355/15 od 15. lipnja 2018., te točke II.3. i III. presude Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 17 Gž-5120/2018 od 21. siječnja 2020., a da je istovremeno djelomično prestala tražbina tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika prema tuženici ŠSČ, osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], kao ovrhovoditeljici po osnovi točke 4. pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Starom Gradu poslovnog broja IV P- 472/09 od 19. prosinca 2013. i to baš za iznos od 53.455,00 kuna.

II. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika u iznosu od 1.547,61 kuna, po Zahtjevu za izravnu naplatu od 15.07.2020. u 12:06 sati, temeljem točke 4. pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu pod poslovnim brojem 81P-4355/15 od 15. lipnja 2018., te točke II.3. i III. presude Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 17 Gž5120/2018 od 21. siječnja 2020. kojom drugostupanjskom odlukom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom 2 P-1417/2021 Gradu pod poslovnim brojem 81P-4355/15 od 15. lipnja 2018., kojim se zahtijeva isplata iznosa od 47.125,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude.

III. Nalaže se tuženici SSČ, osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.547,61, kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku o 16. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

IV. Nalaže se tuženici SSČ, osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju ... [adresa], osobni identifikacijski broj 22949189393, parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.750,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

V. Odbija se tužbeni zahtjev pod točkom III. tužbe koji glasi: Obustavlja se postupak ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika koji provodi Finanijska agencija povodom tuženikovog Zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine koji je zaprimljen kod Financijske Agencije dana 15.07.2020.g. u 12:06 sati, radi naplate iznosa od 47.125,00 kuna.¨.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da isti temelji pobijanu presudu na slijedećim činjenicama:

- da je tuženica protiv tužitelja 10. srpnja 2020. pokrenula postupak izravne naplate tražbine u iznosu od 47.125,00 kuna i to na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude istog suda poslovni broj P-4355/2015 od 15. lipnja 2018. i presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5129/18 od 21. siječnja 2020.,

- da nedvojbeno postoji navedena tražbina tuženice prema tužitelju,

- da tužitelj prema tuženici ima tražbinu u iznosu od 92.775,00 kuna temeljem presude istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-472/2009,

- da je tužitelj izjavom od 23. veljače 2021., uručenom tuženici 25. veljače 2021., izjavio da prebija svoje potraživanje s potraživanjem tuženice,

- da izjava o prijeboju ima učinak od trenutka kada su se ispunile pretpostavke za prijeboj - pravomoćnošću kasnije odluke – 21. siječnja 2020.,

- da je zbog navedenog nedopuštena pljenidba i prijenos po zahtjevu tuženice u postupku izravne naplate,

- da je obustava ovrhe bespredmetna kod činjenice da pljenidba i prijenos nisu dopušteni,

- da je tuženica dužna vratiti tužitelju iznos od 1.547,61 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2020. jer je navedeni iznos stekla bez valjane osnove u navedenom postupku izravne naplate.

3. Tuženica žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP-a). Ukazuje da je njena tražbina postojala u trenutku pokretanja postupka izravne naplate te da je ista prestala naplatom u postupku izravne naplate pa da izjava o prijeboju potraživanja, a koja je dana 6 mjeseci nakon provedbe pljenidbe i prijenosa, koji su provedeni 26. veljače 2021. nema učinka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjeve tužitelja, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje uz uputu da ocijeni jesu li ispunjeni razlozi zbog kojih je tužitelj upućen u parnicu.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženice.

5. Žalba tuženice je neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP-a), a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Predmet spora je utvrđenje prestanka tražbine tuženice u iznosu od 53.455,00 kuna temeljem izjave o prijeboju, nedopuštenost pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja na račun tuženice temeljem ovršne isprave, a temeljem koje je pokrenut postupak izravne naplate potraživanja tuženice, vraćanje stečenog u postupku izravne naplate te obustava ovršnog postupka zbog namirenja tražbine.

7.2. Pri tome se ukazuje, a obzirom na sadržaj prvostupanjske presude, odnosno činjenicu da je odbijen zahtjev tužitelja za obustavu ovrhe, sukladno čl. 365. st. 1. ZPP- a, navedeno nije predmet odlučivanja u ovom žalbenom postupku u kojem isključivo tuženica pobija prvostupanjsku presudu.

8. Uzimajući u obzir da je tužitelj upućen u parnicu iz razloga iz čl. 50. st. 1. točke 7. i 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje u tekstu: OZ), odnosno jer tvrdi da je tražbina tuženice koja je predmet naplate u ovršnom postupku prestala prijebojem, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je o istom potrebno odlučiti primjenom odredbi čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO), a pri tome se ukazuje pogrešnim stajalište tuženice da je za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja isključivo odlučno je li tražbina postojala u trenutku pokretanja postupka izravne naplate.

9.1. Naime, čl. 53. st. 1. i 2. OZ-a je propisano da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, i da isto može učiniti sve do dovršetka ovršnoga postupka.

9.2. Smisao prethodno citiranih odredbi je u činjenici da nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi i tijekom ovršnog postupka mogu nastati okolnosti zbog kojih prisilna naplata tražbine više nije dopuštena, u konkretnom slučaju zbog toga što su se nakon proteka roka za žalbu protiv rješenja o ovrsi dogodile okolnosti zbog kojih ovrhovoditelj više nema pravo na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu i jer je tražbina prestala nakon donošenja rješenja o ovrsi.

10. [adresa] je jedan od zakonom predviđenih načina prestanka tražbine te je čl. 195. ZOO-a propisano da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, a iako nije izričito navedeno, jasno je da je pretpostavka prijeboja potraživanja da oba potraživanja i dalje egzistiraju, odnosno da ista nisu prestala u trenutku prijeboja.

11. Iz sadržaja izjave o prijeboju od 23. veljače 2021. proizlazi da je tužitelj istom prebio potraživanje prema tuženici u iznosu od 147.846,00 kuna s predmetnim potraživanjem tuženice prema njemu u iznosu od 53.455,00 kuna, a koja međusobna potraživanja proizlaze iz sadržaja priloženih pravomoćnih i ovršnih presuda Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj P-472/09 od 19. prosinca 2013. te presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4355/15 od 15. lipnja 2008. i presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5120/2018-2 od 21. siječnja 2020., i koja kao takva nisu niti sporna među strankama.

12. Iz sadržaja priložene povratnice proizlazi da je izjava o prijeboju uručena tuženici 25. veljače 2021., dok iz specifikacije FINE od 26. veljače 2021. proizlazi da je u predmetnom postupku izravne naplate na taj dan tužitelju zaplijenjen iznos od 52.874,49 kuna, dok je naplaćen iznos od 1.547,61 kuna.

13. Odredbama čl. 196. ZOO-a je propisano:

(1) [adresa] ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju.

(2) Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.

14. Sukladno prethodno navedenom, za učinke predmetne izjave o prijeboju nužno je da se radi o postojećim dospjelim tražbinama i da je izjava dana tuženici, a što je nedvojbeno utvrđeno, čime je učinak prijeboja nastao u trenutku kada su obje obveze dospjele time u trenutku dospijeća kasnije tražbine – tražbine tuženice prema tužitelju, a time prije pokretanja predmentog ovršnog postupka.

15. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio prestanak obveze tužitelja prema tuženici temeljem izjave o prijeboju od 23. veljače 2021., čime je pravilno, temeljem čl. 50. st. 1. točke 9. OZ-a i 52. st. 3. OZ-a, pljenidbu i prijenos novčanih sredstava tužitelja na račun tuženici proglasio nedopuštenim.

16. Pri tome se, a obzirom na žalbene navode tuženice, ukazuje da činjenica dovršetka ovršnog postupka u kojem je tužitelj upućen pokrenuti ovaj spor radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, nije od utjecaja na pravo tužitelja da i u slučaju dovršetka postupka izravne naplate potraživanja i dalje zahtjeva proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava jer obustavom ili dovršetkom postupka izravne naplate ne prestaje pravni interes za vođenjem parničnog postupka za proglašenje takve ovrhe nedopuštenom (sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u izraženom u odlukama poslovni broj: Rev-1012/2020 od 22. prosinca 2020., Rev 1604/18-2 od 8. siječnja 2019., Rev 1153/2021-4 od 15. veljače 2022. i Rev-244/2023-2 od 6. lipnja 2023.). Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelj koji je pravomoćnom odlukom suda donesenom u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, može u skladu s tim rješenjem podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i sud može po toj tužbi provesti parnični postupak i u slučajevima kad je ovrha provedena odnosno pravomoćno obustavljena, obzirom niti jednom odredbom OZ nije propisano da nakon provedbe ili obustave ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom postaje neosnovan, niti da je tužba postala nedopuštena, dok iz odredbe čl. 62. st. 1. točka 4. OZ, a prema kojoj nakon što je ovrha već provedena ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, među ostalim i ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom, proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon dovršetka ovrhe.

17. Konačno, a u vezi s činjenicom da je tuženica u predmetom postupku izravne naplate primila iznos od 1.547,61 kuna, a koji iznos je predmet prijeboja od 25. veljače 2021., pravilno je prvostupanjski sud, temeljem čl. 1111. ZOO-a i čl. 1115. ZOO-a, u vezi s čl. 196. st. 2. ZOO-a, naložio tuženici vraćanje stečenog temeljem osnove koja je otpala.

18. Obzirom je tužitelj u uspio u sporu u pogledu svih zahtjeva, izuzev zahtjeva za obustavu ovršnog postupka, a u vezi kojeg zahtjeva nisu nastali posebni troškovi postupka, ocjena je ovog suda je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka pravilno odmjerena sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., dalje u tekstu OT)

19. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

20. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 4. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović