REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Gundulićeva 29 a, Split
Poslovni broj Gž R-351/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužitelja ĐŠB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici ĐŠ, KŠB, KŠ, Pavao Lesar, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu OIB: 35506269186 Osijek, Vinkovačka cesta 63c, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-769/2025-13 od 16. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 04. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-769/2025-13 od 16. rujna 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I Nalaže se tuženiku Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu OIB: 35506269186 Osijek, Vinkovačka cesta 63c, da tužitelju ĐŠB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime dodatka na plaću isplati iznos od 2.752,77 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:
-144,22 eur od 15.06.2022. do isplate,
-147,37 eur od 15.07.2022. do isplate,
-150,27 eur od 15.08.2022. do isplate,
-146,81 eur od 15.09.2022. do isplate,
-140,38 eur od 15.10.2022. do isplate,
- 95,06 eur od 15.11.2022. do isplate,
-153,55 eur od 15.12.2022. do isplate,
-156,89 eur od 15.01.2023. do isplate,
-153,55 eur od 15.02.2023. do isplate,
-153,55 eur od 15.03.2023. do isplate,
-153,55 eur od 15.04.2023. do isplate,
-143,46 eur od 15.05.2023. do isplate,
-157,16 eur od 15.06.2023. do isplate,
-156,62 eur od 15.07.2023. do isplate,
-167,62 eur od 15.08.2023. do isplate,
-163,92 eur od 15.09.2023. do isplate,
-121,08 eur od 15.10.2023. do isplate,
-165,17 eur od 15.11.2023. do isplate,
- 82,54 eur od 15.12.2023. do isplate,
u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.250,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.".
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je u cijelosti osporila žalbene navode tuženika te zatražila trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koji su predviđeni odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužena u žalbi, suprotno tvrdnji žalitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, a presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije osnovan taj žalbeni razlog.
5.2. Nadalje nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev kao i tvrdnje kojima ih tuženik pobija, na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a potpuno i pravilno je utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke, u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbeni navodima dovedena u sumnju prihvaća i ovaj sud.
6. Predmet spora je potraživanje tužiteljice na ime dodatka na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% od plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužiteljici za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor te državne blagdane i neradne dane i to ukupan iznos od 2.752,77 eura s pripadajućom zateznom kamatom za svaki pojedini mjesečni iznos time da mjesečni iznos dospijevaju 15 u mjesecu.
7. Tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu i obavlja poslove s posebnim uvjetima rada te je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9257/2020 od 10. listopada 2023. utvrđeno da tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih za redovan rad, godišnji odmor te državne blagdane i neradne dane i tvrdi da joj pripada dodatak za posebne uvjete rada sukladno članku 53. odnosno 54. temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i sukladno Pravilniku o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. te predlaže da sud naloži tuženiku da tužiteljici na ime dodatka na plaću isplati iznos od 2.752,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućem na svaki pojedini mjesečni iznos od 15 tog u mjesecu time da mjesečni iznos dospijeva 15. lipnja 2022. do 15. prosinca 2023.
8. Po provedenom postupku prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio sljedeće:
- da je člankom 5. Pravilnika o plaćama i naknadama od 23. ožujka 2010. propisano da djelatniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima i da isti iznosi 10% od osnovne plaće, a poslovi kod kojih postoje posebni uvjeti: su rad u laboratoriju s kemikalijama i drugim štetnim agensima, rad u plasteniku i/ili stakleniku, rad na otvorenom, ručna i strojna zaštita bilja, rad s poljoprivrednom mehanizacijom,
- da je dana 23. lipnja 2020. donesen novi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima kojim je u članku 3. propisano da djelatniku pripada dodatak na plaću u slučajevima predviđenim općim propisima o radu i kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o ovom dodatku, a poslovi s posebnim uvjetima rada i pravo na posebne dodatke za djelatnike koji rade na tim poslovima može se urediti sukladno općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu s njima sklopljenim kolektivnim ugovorom,
- da je Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. stupio na snagu 01. kolovoza 2020. i sukladno članku 27. tog Pravilnika, je propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika prestaju važiti pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu tog Pravilnika te se stavljanju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih pravilnika o plaćama i naknadama,
- da je granski kolektivni ugovor sklopljen 15. studenog 2023., a u ranijem razdoblju, odnosno u razdoblju od svibnja 2022. do studenog 2023. godine nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor, što znači da visina dodatka za posebne uvjete rada nije bila utvrđena granskim kolektivnim ugovorom u smislu članka 54. odnosno 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama od 07. prosinca 2017. i 06. svibnja 2022. godine,
- da iz navedenog proizlazi da je u utuženom razdoblju bilo propisano pravo zaposlenika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, ali nije bila propisana visina tog dodatka,
- da je u utuženom razdoblju bio na snazi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. kojim je u članku 3 propisano pravo na dodatak na plaću u slučajevima koji su predviđeni općim propisima o radu, odnosno sklopljenim kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o tom dodatku,
- da je člankom 3. Pravilnika od 23. lipnja 2020. propisano pravo zaposlenika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, pa stoga tužitelj ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada,
- da činjenica što u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor, ne može isključiti tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada, obzirom da pravo na dodatak za posebne uvjete rada proizlazi i iz članka 94. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) kojim je propisano da radnik ima pravo na povećanu plaću, između ostalog, za otežane uvjete rada,
-da je visina tog dodatka odrediva te da ona iznosi 10% plaće, jer je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020. godine,
-da navedeno proizlazi iz presude Općinskog radnog suda broj: Pr-9257/2020-34 od 10. listopada 2023. godine,
- da je člankom 13. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu propisano da radniku Agencije, koji ima sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta za koje postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima, a dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% od osnovne plaće.,
- da je svim propisima i kolektivnim ugovorima koji su važili u utuženom razdoblju bilo propisano pravo zaposlenika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, ali nije propisana visina tog dodatka,
- da je uvidom u izračun utuženog potraživanja izvršen od strane tuženika utvrđeno da dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 10% iznosu ukupno 2.752,77 eura,
9. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da tužiteljici pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 10%, istoj na ime dodatka za posebne uvjete rada dosudio ukupan iznos od 2.752,77 eura, koji je u skladu s tuženikovim izračunom, a sve temeljem odredbe članka 2. stavak 1. i 3. i članka 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., članka 54. TKU/17, članka 53. TKU/22 i članka 94. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje ZR).
10. Uvažavajući utvrđenja prvostupanjskog suda, koja su naprijed navedena, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je u utuženom razdoblju tužiteljica imala pravo kao zaposlenica koja radi na poslovima s posebnim uvjetima rada na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, iako nije bila propisana visina tog dodatka, a temeljem odredaba članka 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. i članka 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022. i članka 94. ZR.
11. Visinu navedenog dodatka (čiji matematički izračun među strankama u ovome postupku nije sporan i dostavljen je po tuženiku) prvostupanjski sud pravilno je utvrdio cijeneći utvrđene činjenice i to da je tuženik tužiteljici za ranije razdoblje uvećavao osnovnu plaću za 10% kao zaposleniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, sve do donošenja Pravilnika o plaćama 23. lipnja 2020.
12. Činjenicu da u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor i činjenica da poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada nakon što je raniju odluku ukinuo (Pravilnikom o plaćama od 23. lipnja 2020.), a uvažavajući utvrđenja da tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, prvostupanjski sud pravilno cijeni utvrđujući da takvo postupanje tuženika ne može isključiti tužiteljičino pravo na dodatak za posebne uvjete rada, te da je u spornom razdoblju visina dodatka za posebne uvjete rada odrediva te pravilno utvrđuje da ista iznosi 10% plaće, s obzirom na utvrđenu činjenicu da je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020.
13. U odnosu na žalbene navode žaliteljice koja tvrdi kako je o tražbini tužiteljice već pravomoćno presuđeno, kada je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9257/2020 od 10. listopada 2023. određeno da tužiteljici to pravo pripada i ubuduće, pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor jer se, ne radi o razdoblju određeno obuhvaćenom tom odlukom. Visina tražbine takvom formulacijom nije određena ni odrediva, a time o njoj nije ni pravomoćno presuđeno.
13.1. S obzirom na navedeno žalbeni navodi tuženika kojima osporava osnovanost potraživanja tužiteljice u ovome postupku ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnu primjenu materijalnog prava.
14. Odluka o troškovima postupka je pravilno i zakonito odmjerena sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a a u svezi članka 155. Tarife o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: Tarifa), pa kako tuženik žalbu u pogledu dosuđenog troška posebno ne obrazlaže, to sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi s člankom 381. ZPP-a, sud na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka ne pazi po službenoj dužnosti.,
15. S obzirom na navedeno, nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, to je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
16. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi člankom 155. stavak 1. ZPP-a).
Split,04. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Andrea Boras Ivanišević
