Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-407/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja prof. dr. sc. SK dr. med. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zvjezdana Mađarević, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Kliničkoga bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, koji je zastupan po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, radi zaštite dostojanstva radnika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-320/2018-65 od 16. listopada 2025., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-

320/2018-65 od 16. listopada 2025.:

a) potvrđuju u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke presude, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, i u dijelu pod točkom II. izreke presude, kojim je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznos od 331,81 eura, b) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je tužitelju naloženo da nadoknadi tuženiku i parnični trošak u iznosu od 3.150,69 eura, tako da se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka za ovaj iznos odbija kao neosnovan,

c) potvrđuje rješenje kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži da se utvrdi da je tužitelj pri obavljaju poslova u sklopu radnog odnosa pri tuženiku, raspoređivanjem na poslove i radne zadatke od svibnja do srpnja 2018. bio izvrgnut uznemiravanju i nepovoljnom postupanju od strane tuženika, raspoređivanjem na poslove i radne zadatke izvan tužiteljeve uže specijalizacije i za koje nema zaključen ugovor o radu, a koje uznemiravanje i nepovoljno postupanje, među ostalim dovodi u pitanje čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, kao i zahtjev kojim tužitelj traži da se tuženiku naloži da prestane s uznemiravanjem i nepovoljnim postupanjem prema tužitelju kao radniku na radnom mjestu i u radnoj okolini s bilo kojim uznemiravanjem i nepovoljnim postupanjem koje dovodi u pitanje čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, u roku od osam dana, a pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 20.000,00 kun, te zahtjev tužitelja da mu tuženiku naknadi prouzročeni troškove postupka (točka I. izreke). Isto tako, tom je presudom naloženo tužitelju da plati tuženiku parnični trošak u iznos od 3.482,50 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, sve u roku od 15 dana, dok je za više zatraženi trošak zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere kojom traži da se zabrani tuženiku da tužitelja raspoređuje na poslove i radne zadatke dežurnog liječnika Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, odmah po zaprimanju te privremene mjere sa zahtjevom da ta privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-320/2018.

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je obvezan na snašanje troškova parničnog postupka, kao i protiv rješenja zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači odluku u pobijanom dijelu tako da prihvati tužbeni zahtjev, kao i mjeru osiguranja i tužitelju dosudi troškove postupka, podredno da odluku u pobijanom dijelu ukine i vrati na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari i na odluku o prijedlogu za osiguranje, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer su izreke pobijane presude i rješenja jasne i razumljive te ne proturječe same sebi ni razlozima presude i rješenja. Presuda i rješenje sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i rješenja sa sadržajem izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude i rješenja.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je uznemiravan na radnom mjestu kod tuženika (raspoređivanjem na poslove i radne zadatke, u razdoblju od svibnja do srpnja 2018., izvan njegove uže specijalizacije i za koje nema zaključen ugovor o radu), čime bi bila povrijeđena njegova prava na čast, ugled i dostojanstvo, zajedno sa zahtjevom da se naloži tuženiku da prestane s uznemiravanjem i nepovoljnim postupanjem prema njemu kao radniku na radnom mjestu i u radnoj okolini, pod prijetnjom novčane kazne.

5. Prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka u bitnome utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika na poslovima liječnika specijaliste, užeg specijaliste u Odjelu za plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju, Klinike za kirurgiju na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 4. listopada 2004.,

- da je tuženik tužitelja 29. svibnja 2018. rasporedio kao voditelja kirurške službe za dežurstvo 5. lipnja 2018., i to kao starija služba za digestivnu kirurgiju uz mlađeg kolegu dr. S,

- da je tuženik 29. svibnja 2019. rasporedio tužitelja na dežurstvo da obavlja poslove starije službe odnosno voditelja kirurške službe, Klinike za kirurgiju na lokalitetu Rijeka,

- da po nalogu ravnatelja tuženika tužitelj nije dežurao od studenog 2015.,

- da je saslušani svjedok prof. dr. sc. DK, dr. med., naveo da je u utuženom razdoblju bio ravnatelj tuženika, s tim da nema saznanja je li tužitelj trenutno dežura, ali da sve ostale kolege dežuraju, uz napomenu da je prije 2015. tužitelja susretao u dežurstvima i da su zajedno rješavali slučajeve u dežurstvima; on da je specijalist internist i subspecijalist gastroenterologije i da radi cijelu internu od kada je postao subspecijalist, da dežura kao internist i da pokriva kardiološke, pulmološke i endokrinološke pacijente, odnosno da ne radi isključivo gastroenterologiju, uz napomenu kako ne radi stentove, već kardiološke i pulmološke pacijente na razini specijaliste interne medicine; raspored dežurstva da određuje ABC klinike,

- da je saslušani svjedok prof. dr. sc. RK, dr. med., ABC Klinike za kirurgiju, ABC Zavoda za vaskularnu kirurgiju i v.d. ABC Zavoda za traumatologiju, naveo da cijela Klinika ima šest sastavnica na dva lokaliteta: na Riječkom lokalitetu: Zavod za digestivnu kirurgiju (s 52 kreveta), Zavod za opću i onkološku kirurgiju (s 21-22 kreveta), te Odjel za plastičnu kirurgiju (s 15 kreveta), a na Sušaku da je Zavod za vaskularnu kirurgiju (s 25 kreveta), Zavod za torakalnu kirurgiju (s 35 kreveta) i Zavod za traumatologiju (s 48 kreveta); u riječkom lokalitetu dežurstvo da je uvijek dežuran stariji voditelj službe i mlađi koji je ili specijalizant ili specijalist, dok je uvijek pripravan digestivni kirurg, te kolege dr. GK i dr. D s Opće i Onkološke kirurgije, a dežuraju digestivni kirurzi, opći i onkološki kirurzi, te plastični kirurzi; ako dežuran liječnik ne može riješiti određeni problem, tada da zove liječnika koji je pripravan; tužitelj da nije dežurao u svibnju, lipnju i srpnju 2018. jer da je odmah uzeo bolovanje, uz napomenu da je tužitelj trebao dežurati jednom mjesečno, dok on da dežura četiri puta mjesečno i ima dvije pripravnosti mjesečno,

- da je saslušani svjedok prof. dr. sc. IK, dr. med., ABC Zavoda za digestivnu kirurgiju i v.d. ABC Odjela plastične i rekonstruktivne kirurgije, naveo da u dežurstvu u riječkom lokalitetu tuženika postoji starija i mlađa kirurška služba, pod starijom da je obično iskusniji specijalist, dok je mlađa služba mlađi liječnik; iz dežurstva da su izuzeti liječnici koji imaju određenih zdravstvenih problema, dok su svi ostali liječnici uključeni u dežurstva, osim prof. R, obzirom da ima rješenje, potom doc. G, koja je prije nekoliko mjeseci dostavila dokumentaciju da ne može dežurati, i dr. I, koji također da ima rješenje da ne može dežurati, također iz zdravstvenih razloga; svaki specijalist opće kirurgije da je sposoban postoperativno pratiti veći dio tih pacijenata, a za komplikacije postoji subspecijalist i pripravnost,

- da je u svom iskazu saslušani svjedok prof. dr. sc. NK, dr. med., ABC Zavoda za kariotorakalnu kirurgiju u svom iskazu naveo da u dežurstvu kao mlađa služba uglavnom dežuraju specijalizanti, dok kao starija služba uglavnom dežuraju specijalisti ili neki stariji specijalizant koji je pred ispitom, a što da je rjeđa pojava; osoba koja je u dežurstvu starija služba tijekom dežurstva obavlja zahvate i iz drugih subspecijalnosti, a ne samo iz svoje; da vjerojatno ima liječnika koji ne dežuraju, a to da je možda iz zdravstvenih razloga; da rješavanje hitnih abdominalnih stanja spada u opću kirurgiju,

- da je saslušani svjedok doc. dr. sc. BK, dr. med., ABC Zavoda za ishemijsku bolest srca i angiologiju Klinike za bolesti srca i krvnih žila kod tuženika naveo da je dežurstvo način rada gdje vrijeme provodite u bolnici i radite stvari iz vaše djelatnosti, šire ili uže, dok pripravnost znači da ste kući te vas se zove najčešće za subspecijalističke zahvate ili postupke, a potpisivanjem ugovora o radu da ste se obvezali biti dežurni i u pripravnosti, a od dežurstava da mogu biti izuzete osobe koje za to imaju opravdani razlog poput trudnica, bolesnika i kronično oboljelih,

- da je saslušani svjedok doc. dr. sc. GK, dr. med., liječnik na Klinici za kirurgiju, v.d. ABC Zavoda za opću i onkološku kirurgiju, naveo da pripravnost iz abdominalne kirurgije postoji iz razloga što tako zahtijeva potreba službe na Kirurškoj klinici, uz napomenu kako oni dominantno dolaze na lokalitet Sušak,

- da je saslušani svjedok CK, dr.med., plastični kirurg kod tuženika, naveo da na lokalitetu Rijeka u dežurstvima u 90% slučajeva digestivna patologija pa da postoji abdominalni kirurg koji je pripravan, a pripravnost postoji da dežurna služba iz lokaliteta Rijeka ne mora ići na lokalitet Sušak,

- da je saslušani svjedok doc. dr. JK, specijalist opće kirurgije i subspecijalist kirurške onkologije na Klinici za kirurgiju kod tuženika, naveo da je u dežurstvima područje rada skoro 99%, skoro 100% područje abdominalne kirurgije s tim da nitko do subspecijalista ne radi izvan svoje subspecijalizacije, i to kako u redovno radno vrijeme, tako i u vrijeme dežurstva,

- da tužitelj tijekom svibnja, lipnja i srpnja 2018. nije bio dežuran.

6. Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski je sud smatrao da je osnova tužiteljevog potraživanja mobing jer uznemiravanje na koje se tužitelj poziva nije utemeljeno na nekoj od zabranjenih osnova propisanih člankom 1. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (»Narodne novine«, broj 85/08. i 112/12., dalje: ZSD).

6.1. Nadalje je taj sud smatrao da tužitelj nije dokazao da je bio diskriminiran, odnosno uznemiravan na radu kod tuženika, obzirom da u utuženom razdoblju nije dežurao odnosno da tužitelj zbog raspoređivanja na poslove i radne zadatke izvan njegove uže specijalizacije i za koje nema zaključen ugovor o radu, nije bio uznemiravan jer te radnje po shvaćanju prvostupanjskog suda samo za sebe ne predstavljaju sustavno zlostavljanje i uznemiravanje, odnosno mobing. To iz razloga što je taj sud smatrao da raspoređivanje tužitelja na dežurstvo kao starije službe na lokalitetu Rijeka, gdje se hitnoće u najvećoj mjeri odnose na abdominalnu kirurgiju, samo za sebe, ne predstavlja mobing obzirom da ne prate protupravne radnje sustavnog šikaniranja i uznemiravanja, a posebno kod činjenice da svi liječnici dežuraju, izuzev onih koji za to imaju odgovarajuće opravdanje (u vidu medicinske dokumentacije), i kod činjenice da dežurni liječnik koji ne može riješiti određeni problem zove liječnika koji je pripravan.

6.2. Zbog toga je prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 7. stavka 4. i članka 5. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR) odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

7. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda ovaj žalbeni sud prihvaća jer ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.

8. Odredbom članka 5. stavka 4. ZR-a je propisana zabrana izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i radnih uvjeta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima, dok je odredbom članka 5. stavka 5. ZR-a propisano da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima.

8.1. Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu (članak 130. stavak 1. ZR-a).

9. Prema tvrdnjama tužitelja tuženikova odluka o rasporedu prema kojoj je tužitelju određeno dežurstvo tijekom 2018. kao voditelj kirurške službe predstavlja nepovoljno postupanje i uznemiravanje.

10. U smislu odredbe članka 3. ZDS-a uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ZDS-a koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Dakle, uznemiravanjem u smislu tog Zakona smatra se svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ZSD-a (po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije), koji imaju za cilj ili stvarno predstavljaju povredu dostojanstva osobe, a koji uzrokuju strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Dakle, prema ZSD-a uznemiravanje će postojati samo ako je učinjeno zbog diskriminatorskih razloga: rase, spola, vjere i drugih utvrđenih temelja diskriminacije, uznemiravanje kao oblik diskriminacije je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ZSD-a koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje (članak 3. stavak 1.) te je uznemiravanje samo po sebi neželjeno zbog načina na koji se javlja (primjerice verbalno i neverbalno uznemiravanje).

10.1. Prema članku 20. stavku 1. ZSD-a ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

11. Nadalje, mobing, za koji u pozitivnim propisima, za razliku od diskriminacije, ne postoji zakonska definicija u ZR-a ili kojem drugom zakonu, se definira kao oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu ili više njih s ciljem ugrožavanja njegova/njihova ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta koji često dovodi do uklanjanja s njegova/njihova područja djelovanja. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale. Za pružanje sudske zaštite od mobinga, potrebno je dakle, da postoji sustavno psihičko zlostavljanje i ponižavanje druge osobe na radnom mjestu, bez obzira da li ga provode nadređeni ili podređeni radnici, a što je za cijeniti s aspekta primjene općih odredaba ZOO-a (članak 1045. stavak 1., članak 1046., te članka 1100. u svezi članka 19.).

12. Imajući u vidu sadržaj navedenih odredbi te činjenice na kojima tužitelj temelji svoje tvrdnje o diskriminatornom ponašanju tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se takve tvrdnje tužitelja ne mogu podvesti pod pojam diskriminacije u smislu odredbe članka 1. ZSD-a i članka 7. stavak 4. ZR-a. Stoga, za odgovoriti je tužitelju da je pravilno prvostupanjski sud smatrao da tužitelj svakako mora u tužbi navesti po kojoj je to svojoj osobini (osobinama), a ujedno zakonom zabranjenoj osnovi (osnovama), bio stavljen u nepovoljni položaj da bi se tužba mogla okvalificirati u smislu odredbi članka 16. i 17. ZSD-a kao tužba za zaštitu od diskriminacije, a što tužitelj nije. Prema tome, neosnovano sad tužitelj u žalbi tvrdi, a koji navodi su u suprotnosti s utvrđenjem prvostupanjskog suda vezanih za činjenicu odbijanja tužbenog zahtjeva, da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kako se u konkretnom slučaju ne radi o uznemiravanju odnos nejednakom postupanju prema tužitelju u odnosu na druge radnike tvrdeći da je diskriminiran s obzirom na svoje obrazovanje.

12.1. To iz razloga što je pravilno prvostupanjski sud zaključio da činjenica što je tuženik rasporedio tužitelja u dežurstvo ne predstavlja uznemiravanje ni diskriminaciju iz razloga jer su svi liječnici raspoređeni u dežurstvo, osim opravdanih izuzetaka, pa takvo postupanje tuženika nije bilo učinjeno samo tužitelju nego i svim ostalim radnicima. Postupanje tuženika ne predstavlja povredu dostojanstva tužitelja s ciljem uzrokovanja straha, neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja. Tim više jer niti sam tužitelj nije u činjeničnim navodima svoje tužbe pozvao se na neku osnovu diskriminacije, a niti je tu osnovu moguće utvrditi iz sadržaja tužbe.

13. Isto tako, to ponašanje tuženika, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, nema obilježja mobinga jer određivanjem rasporeda dežurstva tijekom 2018. ne zlostavlja i ponižava tužitelja, s ciljem ugrožavanja njegovog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, s namjerom eliminacije s radnog mjesta. To posebno u situaciji kada dežuraju svi liječnici, što se ponavlja, i što proizlazi iz rezultata provedenog postupka.

14. Kako tijekom postupka nije utvrđeno da je tužitelj uznemiravan, odnosno mobingiran na poslu na način kako to on tvrdi jer na to nijedan izvedeni dokaz ne upućuje, to je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Žalbeni navodi tužitelja su sadržajno prigovori koji se sastoje od vlastitih zaključaka izvedenih dokaza, a suprotnih pravilnim činjeničnim utvrđenjima i zaključcima toga suda. Naime, na zaključke prvostupanjskog suda upućuju svi izvedeni dokazi, pa tako i iskazi saslušanih svjedoka, koje je taj sud saslušao opširno i detaljno, zbog čega neosnovano tužitelj prigovara ocjeni izvedenih dokaza od strane suda.

15.1. Zbog navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Ispitujući pobijano rješenje kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio taj prijedlog.

16.1. Žalbenim navodima koje se odnose na ocjenu vjerojatnosti postojanja tražbine nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, a što je prvostupanjski sud ocijenio u okviru odbijanja tužbenog zahtjeva, pa je pravilno taj sud odbio prijedlog za određivanje privremene mjere.

17. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno donio odluku o troškovima postupka, iako se pravilno pozvao na odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a. Naime, u ovom slučaju potrebno je primijeniti Tbr. 52. točku 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23., dalje: Tarifa), kojom je propisano da za postupke iz Tbr. 7. točke 2. Tarife (a o kojem postupku se radi u ovom slučaju – iz radnih odnosa) primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Kako je u ovom slučaju postupak pokrenut 21. lipnja 2018. kada je bila na snazi Tarifa iz 2015. i kada je vrijednost boda iznosila 10,00 kuna, to prema Tbr. 7. točki 2. Tarife i vrijednosti boda, zajedno s troškom PDV-a, tuženiku zastupanom po odvjetniku pripada trošak u iznosu od 331,81 eura, dok mu više dosuđeni troška u iznosu od 3.150,69 eura ne pripada, zbog čega je odluku o trošku trebalo djelomično preinačiti i tuženikov zahtjev za ovaj iznos odbiti kao neosnovan.

17.1. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je, iz razloga što nije uspio sa žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok mu u odnosu na djelomični uspjeh u odnosu na odluku o troškovima postupka nisu nastali posebni troškovi.

18. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi iz članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

Split, 4. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić