Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-5/2025-2

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu toga suda Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područni ured Sisak, Ulica Lipa 4, Sisak, zastupan po punomoćnici SŽ, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Ćamilu Salahoviću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj Pn-38/2024-9 od 15. studenog 2024., 4. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Sisku, broj Pn-38/2024-9 od 15. studenog 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku koji glasi: "Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb dužan je tužitelju platiti iznos od 975,46 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, a sve to u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku da tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 375,00 eur, u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude pravodobno žalbu podnosi tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači pobijana presuda, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi da se u konkretnom slučaju radi o regresnoj odgovornosti iz Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne o subrogaciji iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Ovo stoga jer novčana davanja koja tužitelj isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja, a koja su posljedica štete koju je prouzročio osiguranik tuženika, regulirana su odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, temeljem odredbe članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022 – nastavno: ZOMO) tužitelj ima pravo potraživati štetu u punom iznosu jer se radi o stvarnoj i trajnoj šteti koju trpi tužitelj.

3. Na žalbu tužitelja tuženik nije dostavio odgovor.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 975,46 eura, a koji iznos je u utuženom vremenskom razdoblju tužitelj isplatio DŽ kao naknadu zbog tjelesnog oštećenja time da je uzrok nastalog oštećenja ozljeda na radu. Navedeni iznos tužitelj je isplatio u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 29. veljače 2024.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnome utvrdio je:

- da je presudom Općinskog suda u Sisku broj Kzd-2/2019-12 od **.**.2022. IŽ proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu te je osuđen na kaznu zatvora od 1 godine i 6 mjeseci s rokom provjeravanja od 3 godine;

- da je presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Kžzd-14/2022-3 od 21. travnja 2023. preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj Kzd-2/2019-12 od 10. veljače 2022. u odluci o kaznenoj sankciji te je IŽ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz primjenu uvjetne osude s rokom provjeravanja od 3 godine;

- da je poslodavac HiPP Croatia d.o.o. podnio prijavu zbog ozljede na radu u odnosu na DŽ;

- da je DŽ **.**.2017. zadobila ozljedu kada je ista bila na putu za posao;

- da je DŽ upravljala osobnim automobilom marke Škoda Octavia u koji automobil je svojim vozilom udario IŽ;

- da je u štetnom događaju DŽ zadobila brojne ozljede temeljem koje je istoj priznato oštećenje organizma/tjelesno oštećenje u visini od 30%;

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Sisak od **.**.2020. DŽ, kod koje je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 30%, priznato pravu na naknadu zbog tjelesnog oštećenja počevši od 1. siječnja 2019.;

- da je u razdoblju od 1. svibnja 2021. do **.**.2024. DŽ od strane tužitelja isplaćena naknada za tjelesno o štećenje u ukupnom iznosu od 975,46 eura.

8. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi da su za odluku o sporu mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete odnosno kada su izvršene isplate naknade za tjelesno oštećenje od strane tužitelja. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako se ne radi niti o troškovima liječenja niti o nužnim troškovima te stoga nema obveze tuženika za naknadom štete tužitelju po utuženoj osnovi. Zbog navedenog pravnog stava prvostupanjski sud odbija provođenje dokaznih prijedloga za kombiniranim sudskomedicinskim i prometnim vještačenjem.

9. Obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 975,46 eura, radi se o sporu male vrijednosti u kojem sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a. Dakle, u konkretnom slučaju navedena presuda ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je prvostupanjska presuda ispitivana povodom žalbenih navoda u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

9.1. U odnosu na žalbene navode tužitelja prije svega navodi se kako je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju sporan odnos između stranaka ima procjenjivati kroz odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate naknada za tjelesno oštećenje od strane tužitelja.

9.2. Obzirom se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi za vremensko razdoblje od 1. svibnja 2021. do 29. veljače 2024., u navedenom vremenskom razdoblju imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023 – nastavno: ZOOP).

9.3. Naime za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode). Ovakav stav iskazan je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 338/18., Rev-1437/21., i dr.). Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tužitelja da se u konkretnom slučaju sporni odnos ima procjenjivati kroz odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.

10. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

10.1. Naime, prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10.2. Odredbom članka 27. ZOOP propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

10.3. Dakle, sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavak 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

10.4. Kako članak 27. stavak 1. ZOOP-a priznaje pravo na naknadu štete Zavodima zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, to se ne može prihvatiti tumačenje prvostupanjskog suda da bi obveza naknade štete postojala samo u odnosu na nužne izdatke i troškove liječenja, a sve sukladno odredbi članka 27. stavak 2. ZOOP.

10.5. Da je tome tako upućuje i odredba članka 27. stavak 4. ZOOP po kojoj se pravila o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja (kao generički pojam za sve tri vrste osiguranja iz članka 27. stavak 1.) primjenjuju i na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Naime, nije logično niti pravno prihvatljivo da dobrovoljna osiguranja zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja imaju privilegiran položaj glede prava na naknadu štete prema društvu za osiguranje spram zavoda za obvezna socijalna osiguranja.

10.6. Dakle, svi izdaci koji su uzročnoposljedično vezani za isplate koje tužitelj isplaćuje svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina tužitelja pa time predstavlja i stvarnu štetu tužitelja. Ovakav pravni stav iskazan je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1437/21 od 5. siječnja 2022., Rev-1496/24 od 17. prosinca 2024. i dr.

11. Stoga su u navedenom dijelu osnovani žalbeni navodi tužitelja, a radi pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda o spornom odnosu između stranaka, prvostupanjski sud propustio je utvrditi odlučne činjenice vezane za postojanje uzročnoposljedične veze, doprinos osiguranice tužitelja kao i druge prigovore istaknute od strane stranaka.

12. U odnosu na pravni stav prvostupanjskog suda prema kojem potvrda o uplatama izvršenim od strane tužitelja predstavlja javnu ispravu, pri čemu se prvostupanjski sud poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 386/18 od 29. siječnja 2020. (u obrazloženju pogrešno navedeno Rev-x 386/12) skreće se pozornost na pravno shvaćanje iskazano u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1437/21-2 od 5. siječnja 2022. prema kojem takva potvrda nema značaj javne isprave u smislu odredbe članka 230. ZPP-a, ali je ista samo jedan od dokaza u sklopu cjelokupnog dokaznog postupka.

13. Obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari, to je ukinuta i odluka o troškovima postupka.

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, odlučiti o prigovorima istaknutim od strane tuženika te odlučiti o provođenju pojedinih dokaza koji su predloženi od strane tužitelja i tuženika, a potom će donijeti novu meritornu odluku koja će biti detaljno obrazložena u odnosu na sve prigovore stranaka.

15. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda je ukinuta i odlučeno je kao u izreci rješenja.

Vukovar, 4. veljače 2026.

Sudac

Ivica Raguž