REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika NA, kojeg brani Zorica Franković, odvjetnica iz Đurđevca, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23), rješavajući o žalbi okrivljenika NA, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, od 31. listopada 2024., broj: Pp-252/2022, na sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika NA i pobijana presuda se potvrđuje.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik VA je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 (trideset) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik VA proglašen je krivim i kažnjen, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 eura, temeljem članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom, temeljem članka 138. stavka 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenik VA pravodobno je podnio žalbu zbog povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o novčanoj kazni.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan, te da je nakon provedenog postupka okrivljenik pravilno proglašen krivim.

7. Okrivljenik je iznio svoju obranu sadržajno priznajući počinjenje prekršaja, ali poričući krivnju s obrazloženjem da nije znao da mu je u to vrijeme bila na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

8. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu. Naime, sukladno članku 58. stavku 2. Prekršajnog zakona, zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti odluke, te nije potrebno dostavljanje obavijesti. Dakle, okrivljenik je počinio prekršaj kojim ga se tereti jer je upravljao vozilom za vrijeme dok mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom na snazi.

9. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito okrivljenika proglasio krivim. Dakle, činjenično stanje je pravilno i u potpunosti utvrđeno.

10. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrekao novčanu kaznu u ublaženom iznosu od 1.000,00 eura, temeljem članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle ispod propisanog zakonskog minimuma. Kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.

11. S obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka kao u točki II. izreke ove presude, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 4. veljače 2026.

Izvjestiteljica:

Predsjednik vijeća:

Sofija Kovačević,v.r.

Nediljko Boban,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i podnositelja optužnog prijedloga.