Broj: Ppž-4322/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika KB zbog prekršaja iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika KB, podnesenoj putem branitelja Nevena Gotala, odvjetnika iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 28. veljače 2023., posl. broj: 68. Pp-4558/2022-6, na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika KB i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik IB je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.

3. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Odlučujući o predmetu te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi podnesenoj putem branitelja dovodi u sumnju iskaz ispitane svjedokinje, ĆB.

9. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa i onih koje se pobijaju žalbom i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni, te se neosnovanom ukazuje žalba zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.

10. Naime, prvostupanjski sud je u potpunosti prihvatio iskaz ispitane svjedokinje ĆB, koja je kritične zgode upravljala vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], ocijenivši ga vjerodostojnim, dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a koji iskaz je potkrijepljen i provedenim suočenjem između okrivljenika i navedene svjedokinje.

11. Stoga je potpuno neosnovan žalbeni navod okrivljenika da je prvostupanjski sud nekritički povjerovao samo iskazu svjedokinje ĆB jer je prilikom provedenog suočenja okrivljenik mijenjao svoju obranu navodeći da se oni (okrivljenik i suvozač, svjedok EB) nisu vraćali na mjesto nesreće, jer su se zaustavili desno budući da su izašli iz automobila i nisu nikoga vidjeli te su nastavili u svom smjeru, te prilikom cijelog suočenja nije gledao svjedokinju u oči, dok je ista prilikom suočenja na suca ostavila dojam osobe koja govori iskreno i uvjerljivo, pa je njegovu kontradiktornu obranu imajući u vidu i držanje prilikom suočenja, osnovano prvostupanjski sud ocijenio neuvjerljivom i usmjerenom ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti.

12. Također su neosnovani navodi žalbe da za je postupak nezainteresirani svjedok EB uvjerljivo iskazao da je okrivljenik nakon sudara zaustavio automobil, da su se okolnim putem vratili i nisu vidjeli vozilo ĆB, s obzirom da je okrivljenik sam mijenjao obranu u vezi činjenice zaustavljanja, kako je prethodno navedeno, pri čemu sud nije prihvatio uvjerljivim iskaz navedenog svjedoka ocijenivši ga pristranim i usmjerenim ka otklanjanju odgovornosti od okrivljenika dajući za to razloge s kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud.

13. Dalje navodi žalbe da nije mogao obavijestiti policiju s kojim se vozilom sudario također su potpuno neosnovani, jer je svjedokinja ĆB, iako ozlijeđena, što je potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom, u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid, zaustavila svoje vozilo i sačekala policiju koja je obaviještena o nesreći, prema podacima od anonimnog prolaznika o registarskoj oznaci okrivljenika (što ne bi bilo potrebno da se je okrivljenik doista zaustavio na mjestu nesreće) te se je ista nakon što su joj predočene fotografije mjesta nesreće decidirano očitovala o mjestu gdje je došlo do prometne nesreće te je utvrđeno da se radi o ravnom dijelu kolnika i mjestu gdje se je ista zaustavila.

14. Isto tako, osnovano prvostupanjski sud navodi da činjenica tko je zvao policiju nije relevantna za utvrđivanje prekršajne odgovornosti okrivljenika.

15. S obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, kako se to neosnovano pokušava prikazati u žalbi.

16. Imajući u vidu sve navedeno po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi glede odlučne činjenice da je okrivljenik zgode kao u izreci sudjelovao u prometnoj nesreći, u kojoj je drugi sudionik prometne nesreće vozačica osobnog automobila [registarska oznaka], ĆB koja se kretala zapadnom stranom kolnika Hrvatskoselske ulice u smjeru jugozapada zadobila tjelesne ozljede te da je nakon prometne nesreće napustio mjesto događaja, a da o prometnoj nesreći nije obavijestio najbližu policijsku postaju te sačekao dolazak ovlaštene službene osobe koja obavlja očevid, čime su se u ponašanju okrivljenika u potpunosti ostvarila obilježja bića djela prekršaja koje mu se stavlja na teret.

17. Ispitujući potom odluku o kazni sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, kojom odredbom je propisano da u korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu izrekao u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne, uzimajući u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavka 2. Prekršajnog zakona, te vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

18. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona), svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

19. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 mjeseca.

20. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

21. Dakle, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, s obzirom da je za navedeni prekršaj alternativno propisana kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana.

22. Također valja napomenuti da je iz prekršajne evidencije dostupne ovom sudu vidljivo da je okrivljenik nastavio sa činjenjem najtežih prekršaja iz oblasti prometa (u dva navrata je vozio pod utjecajem alkohola, te je počinio prekršaj iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama).

23. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 euro, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 100,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

24. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.