Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž Ovr-633/2025-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, protiv ovršenika NĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova postupka, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-735/2025-2 od 4. studenog 2025., 04. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-735/2025-2 od 4. studenog 2025. do dosuđenog iznosa od 156,25 eura.

II. Djelomično se uvažava žalba ovršenika kao osnovana i preinačava rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-735/2025-2 od 4. studenog 2025. iznad dosuđenog iznosa od 156,25 eura do iznosa od 250,00 eura i rješava:

Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova ovrhe u iznosu od 93,75 eura (slovima:devedesettrieurasedamdesetpetcenti).

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je ovršeniku da naknadi ovrhovoditeljici trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja pa do isplate.

2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio ovršenik pozivom na sve žalbene razloge propisane čl. 353. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 144/22., 153/23., dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. toč.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije zahtjev za naknadu troškova postupka, podredno ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Ovrhovoditeljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode te predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovršenik ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba postupka već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na temelju čl. 365. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. toč. 1. OZ-a, na bitne procesne povrede iz čl. 354. toč. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

6. Prvostupanjski sud utvrđuje da je ovrhovoditelj 3. listopada 2025. pokrenuo izvansudsku ovrhu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovrv-2356/2024-3 od 16. svibnja 2024., a radi prisilne naplate iznosa od 2.421,14 eura, ovršnog troška i kamata. Također, utvrđuje da je ovrhovoditelj 9. listopada2025. podnio zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe.

7. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud pozivom na čl. 14. toč.1. i 4. OZ-a zaključuje da ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova izvansudske ovrhe pa pozivom na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa) pobijanim rješenjem odmjerava ovrhovoditeljici troškove postupka u ukupnom iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja tog rješenja.

8. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. U konkretnom slučaju prema stanju spisa predmeta ovrhovoditeljica je pokrenula protiv ovršenika postupak izvansudske ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovrv-2356/2024-3 od 16. svibnja 2024., a kojim je radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, između ostalih ovdje ovrhovoditeljice u iznosu od 24.969,03 eura određena prethodna mjera predbilježbom založnog prava na nekretninama ovdje ovršenika te je naloženo ovdje ovršenku da naknadi predlagateljima osiguranja trošak tog postupka u iznosu od 2.421,14 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Takva utvrđenja ovršenik žalbom niti ne dovodi u pitanje.

10. Prema odredbi čl. 14. toč.1. OZ-a troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe i osiguranja prethodno snosi ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja. Prema toč. 4. istoga članka ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

11. S obzirom da je izvansudska ovrha (izravna naplata) pokrenuta radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice na temelju ovršne odluke suda sukladno čl. 209. OZ-a, pravilo je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 14.toč.4. OZ-a kada je zaključio da ovrhovoditeljici pripada pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za ovrhu.

12. Žalbeni navodi kojima se ovršenik poziva na predloženo ukidanje prethodne mjere i obustavu postupka zbog isteka roka trajanja mjere, nisu od utjecaja na prethodni zaključak, budući da predmetna izvansudska ovrha nije pokrenuta radi provedbe određene prethodne mjere, već radi naplate troškova postupka osiguranja određenih rješenjem o određivanju prethodne mjere, a na postojanje koje tražbine eventualna obustava postupka osiguranja i ukidanje provedenih radnji nije od utjecaja.

13. Međutim, ovršenik žalbom osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava pri odmjeravanju troškova ovrhe.

14. Naime, ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate (izvansudske ovrhe) sukladno odredbi Tbr. 11. toč. 6. Tarife ima pravo na naknadu troška dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe, kao i na naknadu troška za sastav podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz čl. 14. toč.6. OZ-a sukladno odredbi Tbr. 11. toč. 10. Tarife.

15. U konkretnom slučaju novčana tražbina ovrhovoditeljice odnosi se na troškove postupka osiguranja dosuđene predmetnom ovršnom ispravom četvorici predlagatelja osiguranja (između ostalih i ovdje ovrhovoditeljici) u ukupnom iznosu od 2.421,14 eura pa kako je riječ o djeljivoj obvezi ovrhovoditeljica ima pravo na prisilnu naplatu četvrtine tog iznosa odnosno iznosa od 605,28 eura. Stoga troškove izvansudske ovrhe valja odmjeriti prema vrijednosti predmeta postupka u iznosu od 605,28 eura, a što prema Tbr.7.toč.1. Tarife iznosi 50 bodova, kako se to osnovano žalbom poziva ovršenik.

16. Sukladno Tbr.11.toč.6. Tarife ovrhovoditeljici za dostavu ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe pripada naknada u iznosu od 50% nagrade iz Tbr.11.toč.1.Tarife odnosno 50% naknade iz Tbr.7.toč.1. Tarife dakle 25 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54.Tarife iznosi 50,00 eura, sa PDV-om u iznosu od 12,50 eura tj. u ukupnom iznosu od 62,50 eura. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za tu radnju odmjerio ovrhovoditeljici trošak u iznosu od 125,00 eura.

17. Sukladno Tbr.11.toč.10. Tarife ovrhovoditeljici za sastav zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1 Tarife, dakle 12,50 bodova odnosno iznos od 25,00 eura sa PDV-om u iznosu od 6,25 eura tj. u ukupan iznos od 31,25 eura. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za tu radnju odmjerio ovrhovoditeljici trošak u iznosu od 62,50 eura.

18. Sukladno Tbr.36.st.2. Tarife za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga ovrhovoditeljici pripada nagrada od 25 bodova odnosno u iznosu od 50,00 eura sa PDV-om u iznosu od 12,50 eura tj. u ukupan iznos od 62,50 eura, kako je to pravilno odmjerio prvostupanjski sud. Pri tome, žalbeni navodi kojima ovršenik osporava pravo ovrhovoditeljice na sporni trošak navodeći da nije dokazala da je poduzeta radnja pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti nisu osnovani, budući da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ta klauzula pribavljena (list 14 spisa), dakle da je sporna radnja poduzeta.

19. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava odmjereni trošak ovrhovoditeljice iznosi ukupno 156,25 eura, pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je taj trošak odmjerio u iznosu od ukupno 250,00 eura.

20. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju čl.380. toč.2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st.1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje kao u točki I. izreke, a djelomičnim uvažavanjem žalbe kao osnovane pozivom na čl. 380.toč.3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st.1. OZ-a preinačiti prvostupanjsko rješenje u preostalom dijelu, kao u točki II. izreke.

U Rijeci 4. veljače 2026.

Sutkinja

Ingrid Bučković