Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-46/2022-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Dora Horvat, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ilej & partneri d.o.o., odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-336/2021-14 od 15. prosinca 2021., 4. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-336/2021-14 od 15. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-336/2021-14 od 15. prosinca 2021. ovaj prvostupanjski sud se oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje i odbacio tužbu podnesenu tom sudu 20. siječnja 2021.

2. Iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je osiguranica tužitelja stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Njemačkoj, da je tada zadobila ozljede zbog koji je kod nje nastala nesposobnost za rad, da joj je na teret tužitelja priznato pravo na razmjerni dio invalidske mirovine, da je presudom Zemaljskog suda u Revensburgu broj 2 O 426/13 od 3. siječnja 2016. utvrđena odgovornost ovdje tuženika kao osiguratelja vozila koje je naletjelo na osiguranicu tužitelja, da osiguranica tužitelja živi u [adresa] i da se sjedište tuženika nalazi u Njemačkoj pa da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari nadležan sud u Njemačkoj.

3. Tužitelj pobija prvosutpanjsko rješenje zbog bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/2025, dalje u tekstu: ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava u bitnom navodeći da prvostupanjski sud nije obrazložio svoju odluku i da se na konkretni predmet primjenjuju odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (¨Narodne novine¨ broj 53/91 i 88/01) prema kojima je za suđenje u sporovima izvanugovorne odgovornosti za štetu nadležan sud na čijem području je štetna radnja počinjenja ili sud na čijem području je štetna posljedica nastupila. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje, podredno isto ukinuti i vratiti prvosutpanjskom sudu na ponovni postupak.

4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da su pravilno utvrđene odlučne činjenice te ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela tog suda od 26. veljače 2007. poslovni broj SU IVg 46/2007-3 prema kojem se kod ozljede zadobivene u inozemstvu smatra da je šteta nastala u inozemstvu bez obzira na to što su pojedine vrste štete nastale u Republici Hrvatskoj, kao i na tumačenje Suda Europske unije u predmetu broj C-364/93 u kojem je ¨štetni događaj¨ tumačio na način da mjesto gdje je štetni događaj nastao ne uključuje i mjesto gdje je oštećenik pretrpio financijsku štetu koja je nastala kao posljedica prvotne štete nastale i pretrpljene u drugoj državi članici. Predlaže odbiti žalbu tuženice i potvrditi pobijano rješenje, uz obvezu tužitelja da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja koji osiguranici isplaćuje invalidsku mirovinu u odnosu na osiguratelja štetnika koji je odgovoran za nesposobnost osiguranice tužitelja za rad.

7. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji mu je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a na koju žalitelju ukazuje.

8. Ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio odlučne činjenice i na iste pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Naime, u konkretnom slučaju jedna od stranaka ima sjedište u drugoj državi članici Europske unije čime se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012., dalje u tekstu: Uredba), a kako je izričito propisano i čl. 46. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17., dalje u tekstu: ZMPP).

Pri tome se, a u odnosu na žalbene navode tužitelja ukazuje da se isti potpuno neutemeljeno poziva na odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 43/82., 72/82., "Narodne novine" br. 53/91., 88/01., 101/17.), jer je predmetna nadležnost uređena Uredbom, koja se u Republici Hrvatskoj izravno primjenjuje od pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (1. srpnja 2013.), pored činjenice da je navedeni zakon prestao važiti 29. siječnja 2019. stupanjem na snagu ZMPP-a, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 20. siječnja 2021.

10. Odredbom čl. 4. st. 1. Uredbe propisana je opća nadležnost suda tako da se osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice, dok je čl. 5. st. 1. Uredbe propisano da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. ovog poglavlja.

11. Nadalje, čl. 7. st. 2. Uredbe je propisano da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s deliktima ili kvazideliktima pred sudom mjesta u kojem je nastala ili može nastati štetna radnja.

12.1. U konkretnom slučaju tuženik je osoba s domicilom u Njemačkoj, dok štetna radnja predstavlja ozljedu osiguranice tužitelja pa kako je nesporno da se ista dogodila u Njemačkoj, jasno je bi za suđenje i po toj poveznici bio nadležan sud u Njemačkoj.

12.2. Pri tome se, a u vezi tumačenja odredbe čl. 7. st. 2. Uredbe, ukazuje na tumačenje Suda Europske unije u predmetima C-364/93, C-347/08, C-168/02 prema kojima se pri tumačenju mjesta u kojem je nastala ili može nastati štetna radnja ne uzimaju u obzir financijske posljedice nastale u drugoj državi te se mjesto nastanka štetne radnje određuje prema mjestu gdje se dogodila stvarna šteta, konkretno ozljeda temeljem koje se isplaćuju prava iz osiguranja.

13. Slijedom navedenog, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

14. Tuženici ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u vidu sastava odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku jer isti nije bio potreban vođenje parnice pa je primjenom čl. 155. ZPP-a i čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Dubrovnik, 4. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Bušković