Poslovni broj Gž-1247/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović iz Varaždina, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-78/2023 od 8. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-78/2023 od 8. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se ništavom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj: 9010742809, solemniziranog kod javnog bilježnika Melanije Duić 26. rujna 2005. pod brojem OU-814/05-1, zaključen između ĆK iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata na kredit obračunava u CHF (točka I. izreke), zatim se utvrđuje ništavom odredba članka 5. stavak 2. istog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate (točka II. izreke), zatim se utvrđuje se ništavom odredba članka 6. stavak 2. istog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate (točka III. izreka), zatim se utvrđuje ništavom odredba članka 7. 2. istog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit i kamata iz točke 4. toga Ugovora otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja (točka IV. izreke), potom je naloženo tuženiku da svakom od tužitelja isplati iznos od 384,15 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama preciziranim u stopi i tijeku na pojedinačne iznose (točke V. - VII. izreke) dok je točkom VIII. izreke naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.635,36 eur sa pripadajućom zateznom kamatom.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 1,51 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije te tuženiku dosude troškovi postupka uključujući i trošak žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu (odredbi o valutnoj klauzuli) zaključenog sa tuženom bankom, sadržaja navedenog u točkama I. – IV. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 384,15 eur svakom od tužitelja, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

6. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je prednik tužitelja ĆK iz [adresa], kao korisnik kredita s tuženikom kao bankovnom institucijom i kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj: 9010742809, solemniziran kod javnog bilježnika Melanije Duić 26. rujna 2005. pod brojem OU-814/05-1 (dalje Ugovor o kreditu) u okviru kojeg su stranke ugovorile prava i obveze vezane za realizaciju kredita u iznosu od 20.447,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom vraćanja kredita od sedam godina, s ugovorenom valutnom klauzulom kojom je glavnica i kamata vezana za valutu švicarski franak u članku 4., članku 5. stavak 2., članku 6. stavak 2. i članku 7. stavak 2. Ugovora o kreditu,

- da je kredit u cijelosti otplaćen,

- da je korisnik kredita ĆK preminuo **.**.2017. te da su tužitelji RK, II. ČK i III. KK njegovi zakonski nasljednici (supruga, kći i sin) prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj

O-2228/2017 od 9. siječnja 2018.,

- da u odnosu na tužitelje nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije te da je irelevantno ukoliko potraživanje s osnova ugovora o kreditu nije uneseno u rješenje o nasljeđivanju, obzirom na to da su nasljednici univerzalni sukcesori i kao takvi stupaju u pravni položaj svojeg prednika u pogledu svih njegovih prava i obveza u trenutku njegove smrti, a ne u trenutku donošenja rješenja o nasljeđivanju ,

- da tuženik nije dokazao da bi prednik tužitelja Ugovor o kreditu sklopio uz prethodno pregovaranje s tuženikom o odredbama kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata - švicarski franak te da bi se predniku tužitelju prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan, dok je Ugovor o kreditu unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne,

- da su u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, nepoštene a time i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo pa činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoji promjenjiv element - tečaj valute švicarskog franka, o kojem ovisi visina obveze korisnika kredita, predstavlja uzrok određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita , sve pozivom na odredbe članka 59., članka 81. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03. - dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., sve suprotno odredbama članka 81., članka 82. i članka 90. ZZP/03,

- da je sud sukladno izmijenjenoj odredbi članka 502.c ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14. i 110/15. - dalje ZZP/14) vezan za utvrđenja iz navedene presude uvažavajući da je Ugovor o kreditu sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudom donesenom u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača,

- da je prednik tužitelja imao status potrošača u smislu odredbe članka 3. stavak 1. ZZP/03 s obzirom na utvrđenje da je Ugovor o kreditu namijenjen kupnji osobnog vozila, da je prednik tužitelja ugovor sklopio kao fizička osoba, izvan svog zanimanja, izvan svoje poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti, a tuženik za suprotno nije pružio niti jedan dokaz,

- da nije nastupila zastara potraživanja jer je petogodišnji zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) prekinut podizanjem kolektivne tužbe u smislu članka 241. ZOO-a, pa je zastara počela ponovno teći 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) te nije istekla do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 22. kolovoza 2022.,

- da tužitelji kao zakonski nasljednici korisnika kredita imaju pravo na restitucijski zahtjev na isplatu uslijed ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno pravo na povrat iznosa koje je prednik tužitelja preplatio tuženiku zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita sukladno članku 323. ZOO-a,

- da visina tužbenog zahtjeva, utvrđena provedenim financijskim vještačenjem iznosi ukupno 1.152,46 eur, odnosno da svakom tužitelju pripada 384,15 eur.

7. Stoga sud prvog stupnja pozivom na članak 1111. stavak 1. ZOO -a prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev u visini od ukupno 1.152,46 eur (svakom od tužitelja po 384,15 eur) sve sa zakonskim zateznim kamatama prema odredbi članka 29. ZOO-a s tijekom sukladno članku 1115. ZOO-a, dok o troškovima postupka odlučuje pozivom na članak 154. stavak 5. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tuženik u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

9. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne valjanosti sporn ih odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu.

9.1. Kao prvo se ističe da je pravilno sud prvog stupnja otklonio kao neosnovan prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje tužbe u ovome postupku, koji prigovor tuženik ponavlja u žalbi. Tužitelji su svakako aktivno legitimirani za podnošenje dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnim pobijanih odredbi Ugovora o kreditu, budući da se sukladno članku 327. stavak 1. ZOO-a na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, što tužitelji kao zakonski nasljednici korisnika kredita jesu. U odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva za isplatu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su nasljednici univerzalni sukcesori i kao takvi stupaju u pravni položaj svojeg prednika u pogledu svih njegovih prava i obveza u trenutku njegove smrti, sve sukladno članku 5. stavak 2. i 3., članku 129. stavak 1. i 2. te članku 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03., 81/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.).

10. Sud prvog stupnja u ovom je predmetu pravilno primijenio materijalne odredbe pobrojanih nacionalnih propisa u kojima je implementirano pravo EU s područja zaštite potrošača od nepoštenih odredbi potrošačkih ugovora, pravilno cijeneći direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 138.a ZZP/07 i članka 118. ZZP/14 te članka 502.c ZPP-a.

10.1. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 102/15.) , s obzirom da u konkretnom slučaju nije došlo do konverzije kredita sukladno zakonsko j obvezi banke iz citiranog propisa.

10.2. Jednako tako neosnovano tuženik u žalbi pobija odluku o utvrđenju ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi budući da takva odredba nije bila predmetom preispitivanja u ovome postupku, već samo odredbe o kamati čija je isplata vezana uz valutu CHF.

11. Treba reći da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka Privredna banka Zagreb d.d. povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnose na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

12. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP -a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP -a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

13. Osim utvrđenja koja se odnose na apstraktnu zaštitu kroz kolektivni spor, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten tvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu, ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporene odredbe ugovora na određivanje njegove novčane obveze kako bi se ispitala poštenost pobijan ih odredbi Ugovora o kreditu i na individualnoj razini ovog pojedinačnog slučaja (što je u skladu sa stajalištima VSRH izraženim u odlukama broj Rev-346/2024 od 29. svibnja 2024, Rev-540/2023 od 25. listopada 2023., Rev-784/2023 od 15. svibnja 2024. i Rev- 262/2025 od 4. lipnja 2025.).

13.1. U ovom sporu sud prvog stupnja saslušao je tužitelje, prihvaćanjem čijih iskaza su utvrđene relevantne okolnosti o informiranju njihova prednika prije sklapanja Ugovora o kreditu. Tuženik je odustao od dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka DK kao djelatnice banke te Javnog bilježnika Melanije Duić, stoga su neosnovane žalbene tvrdnje tuženika da je sud prvog stupnja imao u vidu samo predviđenu apstraktnu zaštitu i kolektivni spor, s obzirom da je ovo pitanje sud riješio i na individualnoj razini.

14. Neosnovano tuženik u žalbi sugerira da bi valutna klauzula iz članka 22. ZOO-a kao dispozitivna norma hrvatskog nacionalnog prava bila isključena od testa poštenosti. Prema članku 22. ZOO-a dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorene obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Međutim, valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavak 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kraj činjenice da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.

14.1. Pri tome se ističe da Ugovor o kreditu u tom dijelu nije utvrđen ništetnim zbog toga što je ugovorena valutna klauzula u CHF, već iz razloga što tuženik nije prednika tužitelja na pravilan način informirao o rizicima takve klauzule, a što je i dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka i posljedično tome do ništetnosti te odredbe, a kako je to obrazloženo u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u postupku kolektivne zaštite potrošača.

15. Stoga, kako su sporne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu, utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., članka 83., članka 84. i članka 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu , pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužiteljima kao zakonskim nasljednicima korisnika kredita pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem im je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetn ih odredbi ugovora.

16. Tužiteljima pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, u pogledu čega je visina utuženog iznosa utvrđena provedenim financijskim vještačenjem, na čiji matematički izračun stranke nisu imale primjedbi.

17. U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite (što je sukladno pravnim shvaćanjima Građanskog odjela VSRH sa sjednica od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.). U konkretnom slučaju tražbina tužitelja nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe dana 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 22. kolovoza 2022., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

17.1. U odnosu na žalbene navode tuženika, da je trebalo primijeniti trogodišnji zastarni rok iz članka 226. ZOO-a predviđen za otplatu dugovanja u anuitetima, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO -a, pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a.

18. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje Tarifa).

19. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

20. Prvostupanjsko rješenje, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić