REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-6/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević-Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika DI i dr. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika DI za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Šibeniku od 14. srpnja 2025. broj K-185/2025 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 16. listopada 2025. broj Kž-383/2025-6, u sjednici Vijeća održanoj 4. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika DI za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Šibeniku od 14. srpnja 2025. broj K-185/2025 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 16. listopada 2025. broj Kž-383/2025-6, osuđenik KI i osuđenik GI proglašeni su krivima zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11 te je osuđenik KI osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci, a osuđenik GI je osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i deset mjeseci.
2. Osuđenik KI je pravovremeno po branitelju Davorinu Bukovcu, odvjetniku u Zagrebu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) na temelju „čl. 515. st. 1. Zakona o kaznenom postupku“ zbog toga što je „pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom i to prava na pravično suđenje te također na temelju čl. 517. st. 3. istog Zakona obzirom da jer u drugostupanjskom postupku došlo do bitne povrede zakona, a povreda je utjecala na presudu“. Predlaže „ukinuti u cijelosti odluke prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno ukinuti odluku višeg suda te vratiti predmet na ponovnu odluku drugom županijskom sudu.“.
3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik u zahtjevu navodi da je u žalbi protiv prvostupanjske presude „isticao kako odluka o kazni nije primjerena težini kaznenih djela te je ista preotegotna i prestroga, uzevši u obzir sve izražene olakotne okolnosti“, pri čemu je obrana „upirala na činjenicu kako na strani okrivljenika postoje naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju ublažavanje kazne i koje se prema ustaljenoj sudskoj praksi smatraju naročito olakotnima, poput neosuđivanosti, iskazanog žaljenja i kajanja, doprinosa utvrđivanju činjeničnog stanja, suradnje tijekom postupka, te okolnosti koje ukazuju na pozitivan odnos počinitelja prema djelu i njegovim posljedicama, a koje sve okolnosti postoje na strani okrivljenika DI te koje je prvostupanjski sud i utvrdio“. Županijski sud u Bjelovaru je žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu obrazlažući, između ostalog, da je osuđenik KI „višestruko prekršajno kažnjavan zbog različitih prekršaja, ali i zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga, time da je od njega bila oduzeta opojna droga kokain“.
5.1. Osuđenik smatra da je „drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi utvrdio još jednu dodatnu otegotnu okolnost, koju prvostupanjski sud nije naveo niti uzeo u obzir kao otegotnu, a to je prekršajna osuđivanost zbog različitih prekršaja koji se niti ne navode niti obrazlažu“. Osuđenik ističe da „drugostupanjski sud nije ovlašten utvrđivati nove otegotne okolnosti koje prvostupanjski sud nije utvrdio, već je njegova nadležnost ograničena na ispitivanje zakonitosti i pravilnosti prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga i utvrđenog činjeničnog stanja“ pa smatra da je na takav način „okrivljeniku povrijeđeno pravo na pravično suđenje te je drugostupanjski sud počinio povredu odredaba kaznenog postupka zakona prilikom odlučivanja o žalbi, a ista povreda je utjecala na presudu“.
5.2. Međutim, nije ostvarena povreda iz članka 515. stavka 1. ZKP-a, kao ni povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja je imala utjecaja na presudu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a, kako to neosnovano tvrdi osuđenik.
5.3. Točno je da u prvostupanjskoj presudi, među okolnostima koje su imale utjecaja na vrstu i visinu kazne u odnosu na osuđenika DI, nije navedena ranija prekršajna kažnjavanost osuđenika, međutim, ta činjenica u konkretnom slučaju nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude na način kako to pokušava prikazati osuđenik.
5.4. Sud temelji presudu na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi, sukladno odredbi članka 450. stavka 1. ZKP-a, koja odredba se smislenim tumačenjem odnosi ne samo na prvostupanjski već i na drugostupanjski postupak. Potvrda iz prekršajne evidencije, koja se nalazi na listu 65. spisa, pročitana je uz suglasnost stranaka na raspravi 14. srpnja 2025., kao što proizlazi iz zapisnika na listu 244. spisa, što znači da su činjenice sadržane u toj potvrdi (na koje osuđenik očito nije imao primjedbi) tijekom dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom utvrđene. Slijedom iznijetoga, prekršajna kažnjavanost osuđenika nije „nova otegotna okolnost“, kako to neosnovano tvrdi osuđenik, već u prvostupanjskom postupku utvrđena činjenica pa je, sukladno odredbi članka 450. stavka 1. ZKP-a, mogla biti cijenjena i u drugostupanjskom postupku prilikom odlučivanja o žalbi osuđenika zbog odluke o kazni, kao što je učinjeno u konkretnom slučaju kada je odbijena žalba osuđenika i potvrđena prvostupanjska presuda, neovisno o tome što se državni odvjetnik nije žalio protiv prvostupanjske presude. Stoga, nasuprot mišljenju osuđenika, nisu povrijeđene odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku iz osnove u članku 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a.
5.5. Također, nije u pravu osuđenik kada u zahtjevu tvrdi da je drugostupanjski sud propustio prvostupanjsku presudu ispitati na temelju članka 476. stavka 1. ZKP-a i to je li „teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosno da li je povrijeđeno pravo na obranu tijekom prvostupanjskog postupka“, jer da „tijekom prvostupanjskog postupka okrivljenik KI nije bio ispitan od strane suda, sukladno čl. 417. Zakona o kaznenom postupku“. Naime, drugostupanjski sud je ispitao pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP-a i nije našao da bi bile počinjene povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti (točka 12. obrazloženja) pa, stoga, ni u tom dijelu nije došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.
6. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo
