Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1244/2025-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Matteu Manarinu, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Gregović u Rijeci, protiv 1. tužene AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Krešimiru Pugel, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-167/2025-18 od 1. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženice AS i 2. tuženice DS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-167/2025- 18 od 1. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod stavcima I. i II. izreke te u dijelu pod st. IV. izreke kojim je naloženo 1. i 2. tuženicama da tužiteljici naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 16.748,13 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženica za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je 1. tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 67.500,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), naloženo je 2. tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 67.500,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke), odbijena je tužiteljica sa zahtjevom u dijelu u kojem traži da sud obaveže 1. i 2. tužene da joj solidarno plate ukupan iznos od 135.000,00 EUR kao i dijelu zatraženih zakonskih kamata na iznose od 35.000,00 EUR od 5. travnja 2024.pa do 15. prosinca 2024. i na iznose od 12.500,00 EUR od 28. rujna 2024 pa o 15. prosinca 2024. (st. III. izreke), naloženo je 1. tuženoj i 2. tuženoj da tužiteljici) naknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 16.748,13 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je tužiteljica odbijena s ostatkom zatraženog parničnog troška (st. IV. izreke).

2. Navedenu presudu pod stavcima I., II. i u dijelu pod st. IV. izreke kojim je naloženo tuženicama da tužiteljici naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 16.748,13 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, žalbom pobijaju tuženice iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženica kao neosnovanu i potvrdi u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju ukazuju tuženice u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog spora je solidarna isplata iznosa od 135.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, temeljem Sporazuma koji su u Rijeci 23. listopada 2008. zaključili JS, ovdje tužiteljica i LS, pravna prednica tuženica (majka), a kojim se LS obvezala da će JS isplatiti ½ dijela dobiti od prodaje nekretnina upisanih u zl. ul. 5 k. o. [katastarska općina] i 751 k. o. [katastarska općina] (tužiteljica tvrdi da je pogrešno u sporazumu napisano zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), a koje su nekretnine nakon smrti LS prodane za iznos od 270.000,00 EUR.

8. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da se u točki III. predmetnog Sporazuma navodi da se imovina ĐS sastoji se iz nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (što je greška u pisanju budući se radi o zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), te da se radi u naravi o staroj obiteljskoj kući s dvorištem, o zapuštenim livadama i pašnjacima te šumama. Nadalje da se navodi u Sporazumu da se nekoliko naslijeđenih nekretnina nalazi u području na kojem je dopuštena izgradnja, a ostale da su izvan građevinskog područja, da se u točki IV. Sporazuma navodi da onako kako je utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju, jedina nasljednica imovine pokojne ŠS je RS te da su LS i JS dogovorile slijedeće: a) ako dođe do prodaje da se LS slaže da ukoliko se bilo što proda iz ostavštine dijeli dobit sa JS, b) ukoliko se kuća proda u stanju u kakvom je danas dobit se dijeli na pola kao i sve ostalo, a u slučaju da LS kuću adaptira o svom trošku, a poslije iz nekog razloga proda tu kuća tad u tom slučaju JS u dobiti ne učestvuje i c) u slučaju da bi LS nekretnine prodavala nakon smrti JS, tada je polovicu dobiti dužna isplatiti na jednake dijelove J i US iz [adresa] tj. bratu i nećaku JS.

8.1. Prvostupanjski je sud nadalje utvrdio da između stranaka nije sporno da su tuženice kćerke i jedine zakonske nasljednice iza njihove pokojne majke LS rođene A koja je preminula **.**.2022. kako je to razvidno iz priloženog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Radmile Mandić iz Lovrana poslovni broj O-1157/22, UPP/SS-Opatija-50/22 od 22. travnja 2022., da nije sporno da nekretnine koje je pokojna LS naslijedila od pokojne ŠS su kasnije njezine kćerke, ovdje tuženice prodale, da su ugovorom o kupoprodaji od 4. travnja 2024., prodale nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 140.000,00 EUR, da su ugovorom o kupoprodaji od 27. rujna 2024. prodale nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 1250 m2 za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 50.000,00 EUR te da su ugovorom o kupoprodaji od 16. prosinca 2024. prodale nekretninu kč. br. [katastarska čestica] pašnjak "[adresa] od 2529 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 80.000,00 EUR te da nije sporno da su prema svim tim kupoprodajnim ugovorima tuženice primile ugovorenu kupoprodajnu cijenu na dan zaključenja ugovora te da od tih primljenih iznosa ništa nisu isplatile tužiteljici.

9. Na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu čl. 336. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) kada je naložio tuženicima, da svaka u ½ dijela iznosa ukupno primljenih kupovnina od 135.000,00 EUR, svaka iznos 67.500,00 EUR isplati tužiteljici, kako je to ugovoreno Sporazumom koji su u Rijeci 23. listopada 2008. zaključili JS, ovdje tužiteljica i LS, pravna prednica tuženica, jer su tuženice univerzalne pravne sljednice sada pok. LS, te stoga navedeni Sporazum ima učinak i na njih.

10. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se ovdje ne radi o strogo osobnoj obvezi koju bi mogla ispuniti samo pokojna LS, već da se ovdje radi o novčanoj obvezi, koja je obveza prenosiva na univerzalne nasljednice nositeljice novčane obveze, a pritom je neodlučno to što tuženice nisu sudjelovale u sklapanju Sporazuma, na što ukazuju tuženice u žalbi, jer su one kao univerzalne pravne sljednice ugovorne strane sada pok. LS preuzele njezine obveze iz tog ugovora.

11. Jednako je tako nebitno to što tuženice nisu nekretnine koje su obuhvaćene Sporazumom stekle temeljem tog Sporazuma, već je odlučno je li njihova majka bila vlasnica tih nekretnina u vrijeme zaključenja Sporazuma, a što među strankama nije sporno da je bila.

12. Tuženice su predmetne nekretnine stekle na temelju nasljeđivanja, te se ne mogu sada pozivati da su te nekretnine stekle u dobroj vjeri, jer se na dobru vjeru stjecatelj prava vlasništva nekretnine može pozivati samo kada se radi o stjecanju prava vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla, kako to proizlazi iz 115. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 - ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP), u vezi s čl. 124. st. 1. ZVDSP, a ne i kada se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju nasljeđivanja.

13. Suprotno žalbenim navodima žaliteljica, tužiteljica nije mogla u ostavinskom postupku koji se vodio iza pok. LS tražiti odvajanje ostavine radi namirenja duga pok. LS, u smislu čl. 140. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), jer za života sada pok. LS predmetne nekretnine nisu bile prodane, pa stoga nije postojao niti njezin dug prema tužiteljici, u odnosu na koji bi ona mogla tražiti odvajanje ostavine.

14. Slijedom svega izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženica kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke presude.

15. Kako je tužiteljica u sporu uspjela sa razmjerno neznatnim dijelom, pravilno je prvostupanjski sud parnični trošak odmjerio temeljem čl. 154. st. 4. ZPP, tako da je odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita, tako da je trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženica kao neosnovanu i potvrditi st. IV. izreke presude u dosuđujućem dijelu.

16. Tuženice nisu uspjele u žalbenom postupku, pa je njihov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe trebalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

17. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, trebalo je odbiti kao neosnovan, jer se ne radi o trošku koji bi bio potreban za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP). Naime, u odgovoru na žalbu nije izneseno ništa što već nije bilo izneseno tijekom prvostupanjskog postupka, a što bio bilo odlučno za donošenje odluke po žalbi tuženica.

U Velikoj Gorici 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper