Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-8/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer, predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Jeliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Grada Požege, OIB: 95699596710, Trg Sv. Trojstva 1, Požega, zastupanog po punomoćnici PA, dipl.iur. (zaposlenici), radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-379/2023-9 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-379/2023-9 od 25. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.050,30 EUR sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 18. kolovoza 2023. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznom kamatom od donošenja presude 25. listopada 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu „u smislu žalbenih navoda“ ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika, navodeći da je pitanju dug na temelju pravnog posla sklopljenog za života ostavitelja. Predlaže odbiti žalbu i dosuditi mu trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.050,30 EUR sa zateznom kamatom od 18. kolovoza 2023. do isplate, kojeg temelji na tvrdnjama da su mu radi naplate tražbine Addiko Bank d.d. Zagreb (kao pravnog sljednika Slavonske banke d.d. Osijek) s računa ustegnuta novčana sredstva u ukupnom iznosu od 5.727,24 EUR, čime je kao sudužnik ispunio dio kreditne obveze glavnog dužnika pok. CA, čija ostavina je prešla na tuženika Grad Požegu, kao ošasna imovina. Smatra da kao sudužnik ima pravo regresnog potraživanja od glavnog dužnika, odnosno da je podmirenjem tražbine stupio u položaj vjerovnika prema glavnom dužniku, pa kako je isti preminuo, tuženik da kao njegov nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, i to s imovinom koja je ušla u sastav ostavine, odnosno uplaćenom mu razlikom kupovnine u iznosu od 4.050,30 EUR.

6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na slijedećem nespornom i tijekom postupka utvrđenom činjeničnom stanju:

- da je 3. svibnja 2005. između Slavonske banke d.d. Osijek kao kreditora i CA kao korisnika kredita, NA kao sudužnika, te JA i ČA kao založnih vjerovnika zaključen Ugovor o kreditu br. 5140030242- 69700009254/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini tada upisanoj kao kč. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kasnije kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi stam+3gosp. zgrade, dvorište i oranica ukupne površine 1237 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za adaptaciju kuće i zatvaranje ranijih kredita, s ugovorenim iznosom kredita od 90.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Banke na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu i rokom otplate 25 godina

- da je glavni dužnik CA za života ispunjavao svoju obvezu vraćanja kredita, međutim, isti je preminuo **.**.2021., te je rješenjem javnog bilježnika GA iz [adresa] poslovni broj: O-340/2021 od 7. ožujka 2022. utvrđeno da ostavinska imovina prelazi u cijelosti u vlasništvo Grada Požege kao ošasna imovina, između ostalog i nekretnina kč.br. 516 k.o. [adresa]

- da je vjerovnik Addiko Bank d.d. radi naplate novčane tražbine pokrenuo ovršni postupak protiv Grada Požege, koji je vođen pred istim sudom, u spisu poslovni broj: Ovr-354/2022, u kojem je predmet ovrhe - nekretnina kč. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prodana za iznos od 35.567,69 EUR, te je rješenjem o namirenju poslovni broj: Ovr-354/2022-33 od 13. srpnja 2023. određeno da se iz kupovnine namiruje tražbina ovrhovoditelja i založnog vjerovnika Addiko Bank d.d. u iznosu od 31.517,39 EUR (čime je isti u cijelosti naplatio svoju tražbinu osiguranu upisanim založnim pravom), dok je preostali iznos kupovnine od 4.050,30 EUR uplaćen na račun ovršenika Grada Požege

- da je nesporno da su tužitelju kao sudužniku radi naplate tražbine Addiko Bank d.d. s osnova vraćanja kredita izvršene ustege novčanih sredstva u sveukupnom iznosu od 5.727,24 EUR.

7. Na temelju navedenih činjenica, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj kojem je kao sudužniku radi otplate navedenog kredita ustegnuta mirovina, te je umjesto glavnog dužnika ispunio dio njegove obveze, stekao pravo regresa u odnosu na pok. CA, koje potraživanje je prešlo na njegovog nasljednika, ovdje tuženika. Nastavno, pozivajući se na odredbu čl. 52. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05), te odredbe čl. 129. i 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN-a) prvostupanjski sud iznosi stajalište da je tužitelj od trenutka smrti prednika tuženika ostvario pravo potraživati od tuženika iznos koji je nesporno isplatio vjerovniku prednika tuženika kao sudužnik, bez obzira što na tuženika nije prešla obveza da vjerovniku nastavi otplaćivati dug kojeg je isti imao prema njegovom predniku, budući da tuženik kao nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, u konkretnom slučaju u visini razlike kupovnine preostale nakon ovršne prodaje naslijeđene nekretnine u iznosu od 4.050,30 EUR, slijedom čega je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.

8. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud nepravilno kvalificirao dug kao dug ostavitelja, koji to nije, već se radi o dugu koji je nastao nakon smrti ostavitelja, dakle nakon što je ostavina već prenesena na Grad Požegu. Ukazuje da je u konkretnom slučaju obveza koju tužitelj potražuje proizašla iz njegova položaja sudužnika u ugovoru o kreditu, koja je plaćena nakon što je ostavitelj preminuo, te da plaćanje obveza sudužnika ne stvara regresni zahtjev prema nasljedniku. Također, ukazuje na pravnu prirodu sudužništva iz koje proizlazi da tužitelj nije bio u položaju ispunjavati obveze ostavitelja, već vlastite obveze, kao sudužnika. Ističe i da Grad Požega nije naslijedio pravnu poziciju ostavitelja u obveznom odnosu, te nije preuzeo dužnikovu ulogu u ugovoru o kreditu, koji nje bio predmet nasljeđivanja. Stoga da je prvostupanjski sud pogrešno interpretirao ZOO i ZN, te neosnovano utvrdio odgovornost Grada Požege za isplatu iznosa kojeg tužitelj potražuje.

9. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

11. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocijene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je po ocijeni ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Naime, u konkretnom slučaju valja poći od navedenog Ugovoru o kreditu, sukladno kojem je tužitelj bio sudužnik obveze korisnika kredita. Za njihovu obvezu mjerodavna je odredba čl. 1065. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog pravnog posla i koji se primjenjuje u ovom sporu na temelju čl. 1163. st. 1. ZOO/05, a kojom je propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

12.1. Iz članaka 21. i 22. predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da se tim ugovornim odredbama tužitelj uz korisnika kredita obvezao kreditoru da će ispuniti osiguranu tražbinu povrata kredita, odnosno sve tražbine koje proistječu iz ugovora.

13. Sudužnik, kao osoba koja pristupa ugovoru o kreditu uz korisnika kredita, odgovara u smislu odredbe čl. 414. st. 1. u vezi čl. 1004. st. 3. ZOO/91 (sada čl. 43. st. 1. u vezi čl. 111. st. 3. ZOO/05), jednako kao i korisnik kredita - i svaki sudužnik može biti pozvan na plaćanje dospjele obveze prije ili istodobno s glavnim dužnikom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: Rev-x 1023/2017-2 od 29. siječnja 2020.).

14. Uvažavajući sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu i ostale izvedene dokaze, te utvrdivši da je kredit isplaćen predniku tuženika (sada pok. CA) kao korisniku kredita, te da je realiziran za njegove potrebe adaptacije kuće i zatvaranje ranijih kredita, proizlazi da je predmetna solidarna obveza osnovana u isključivom interesu jednog solidarnog dužnika, i to prednika tuženika, zbog čega je tuženik tužitelju kao drugom solidarnom dužniku u smislu odredbe čl. 424. st. 2. ZOO/91 (sada 53. st. 2. ZOO/05) dužan naknaditi potraživani iznos od 4.050,30 EUR, koji je kao razlika kupovnine preostao nakon ovršne prodaje naslijeđene nekretnine i uplaćen je na račun tuženika, sa zatraženom zateznom kamatom od podnošenja tužbe 18. kolovoza 2023. do isplate.

15. Naime, iz utvrđenih okolnosti proizlazi da je tužitelj preuzeo ispunjenje obveze samo radi osiguranja povrata kredita, odnosno kako bi vjerovnik dobio veću sigurnost u potraživanju prema jednom solidarnom dužniku. Dakle, tužitelj je preuzeo bez ikakve koristi za sebe rizik solidarnosti u isključivom interesu samo jednog dužnika (ovdje glavnog dužnika). Stoga ne bi bilo pravično da tužitelj snosi bilo koji dio duga, pa je dužnik u korist kojeg je zasnovana solidarna obveza, odnosno u konkretnom slučaju njegov pravni sljednik (stjecatelj ostavine) dužan naknaditi cijelu svotu solidarne obveze tužitelju, kao solidarnom dužniku koji je namirio vjerovnika (čl. 424. st. 2. ZOO/91, sada čl. 53. st. 2. ZOO/05).

16. U kontekstu navedenog, žalbeni navodi tuženika da se radi o vlastitoj obvezi sudužnika, kao i da tužitelj prema njemu nema pravo na regresni zahtjev, nisu osnovani.

17. Nema dvojbe da nepodmireni kredit u visini tužiteljevog osnovanog obveznopravnog potraživanja predstavlja dug ostavine za koji nasljednici odgovaraju u smislu odredbi čl. 139. st. 1. i 4. ZN-a. Prema odredbi čl. 6. istog Zakona smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći. U konkretnom slučaju, vrijednost naslijeđene imovine, kao i da se radi o imovini koja je ušla u sastav ostavine, među strankama nije sporno.

18. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika valjalo je odbiti i potvrditi pobijanu presudu, primjenjujući pri tome u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

19. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer