REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2968/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Maja Tkalčec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Petrić i partneri d.o.o., Zagreb, Anina ulica 2/III, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi razreza poreza na promet nekretnina, 4. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/23- 01/215, URBROJ: 513-04-24-2 od 24. svibnja 2024.
II Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trnje KLASA: UP/I-410- 20/2015-001/5155, URBROJ: 513-007-01-02-2023-25 od 7. ožujka 2023. III Nalaže se tuženiku OIB: 18683136487, da tužiteljici nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR-a (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/23- 01/215, URBROJ: 513-04-24-2 od 24. svibnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trnje KLASA: UP/I-410-20/2015-001/05155, URBROJ: 513-007-01-02-2023-0025 od 7. ožujka 2023.
2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 7. ožujka 2023. tužiteljici se u ponovnom postupku utvrđuje osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 95.000,00 EUR te joj se na tu osnovicu utvrđuje porez na promet nekretnina po stopi od 5 % u iznosu od 4.750,00 EUR. Tužiteljici se nalaže platiti utvrđeni iznos poreza u roku od 15 dana od dana dostave rješenja u korist računa naznačenog u rješenju. Na nepravodobno uplaćen porez na promet nekretnina obračunavaju se i plaćaju zatezne kamate. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Tužiteljica u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe kako su osporavana rješenja donesena u ponovljenom postupku koji se vodio nakon što je Visoki upravni sud Republike Hrvatske dana 20. travnja 2022. donio presudu poslovni broj: Usž- 802/22-2 kojom je poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu od 31. prosinca 2021., poslovni broj: Us I-87/20-7, kao i drugostupanjsko rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 17. listopada 2019., KLASA: UP//-410-20/17-01/2076, URBROJ: 513-04-19-2 i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana od 12. travnja 2017. KLASA: UP/I-410-20/2015- 001/05155, URBROJ: 513-007-24-10-2017-0006. Navodi da ni u ponovljenom postupku javnopravna tijela nisu otklonila spomenutu povredu, a da je u međuvremenu nastupila zastara. Nastavno, ističe da je Ugovorom o kupoprodaji od 27. studenoga 2014. tužiteljica stekla stan i garažu, smještene u Gradu Zagrebu, na adresi [adresa] te da je istim ugovorom tužiteljica stekla i pokretnine (namještaj i kućanske aparate), taksativno navedene u članku 2. ugovora. Također, da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko porezno tijelo poreznu obvezu ponovo utvrdilo na način da je za poreznu osnovicu uzelo ukupan iznos jedinstvene naknade koju je tužiteljica isplatila na ime kupovnine za nekretninu i pokretnine, iako je Visoki upravni sud u obrazloženju svoje presude jasno naveo da je bilo potrebno procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine, koja je predmet oporezivanja, a ne kao poreznu osnovicu prihvatiti cijenu navedenu u ispravi o stjecanju, kojom su osim nekretnina stečene i pokretne stvari. Smatra da cijena koju je platila za namještaj i kućanske aparate koji se nalaze u stanu ne može ući u osnovicu poreza na promet nekretnina jer predmet oporezivanja nije promet pokretnina već isključivo promet nekretnina. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela i vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom tijelu uz naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.
5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, s obzirom da tužiteljica osporava samo primjenu prava i nije izričito zatražila održavanje rasprave.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica kao kupac zaključila sa NU kao prodavateljicom 27. studenoga 2014. ugovor kupoprodaji nekretnina ovjeren po javnom bilježniku Nevenki Jukić iz Zagreba pod brojem OV- 5440/2021, od 27. studenoga 2014. (dalje: Ugovor o kupoprodaji), kojim je tužiteljica kupila za iznos kupoprodajne cijene od 95.000,00 EUR-a odgovarajuće suvlasničke dijelove nekretnine koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] i [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stambeno poslovna zgrada broj 5, 7, 9 [adresa] i dvorište, površine 3444 čm, povezano s vlasništvom posebnih dijelova nekretnine označenih kao: 84. ETAŽA: 3/1000 u naravi 1. stan smješten na trećem katu zgrade u [adresa], nacrtne oznake 315, površine 43 čm, s pripadajućom loggiom od 1 čm i balkonom od 4 čm, sveukupne površine 48 čm, kojem kao sporedni dio pripada spremište broj S315 od 3 čm smješteno u podrumu zgrade (etaža -1), upisan u [broj poduloška]; i 325. ETAŽA: 1/1000, 1. garaža smještena u podrumu zgrade (etaža -2) u [adresa], 7, 9 nacrtne oznake G-265-2 površine 14 čm, upisana u [broj poduloška], sve s pripadajućim suvlasničkim dijelom zemljišta i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade povezanih stvarnim pravima s vlasništvom posebnih dijelova nekretnine temeljem odredaba čl. 68, 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Člankom 2. predmetnog Ugovora o kupoprodaji ugovoreno je da pored nekretnina opisanih u članku 1. ugovora, kupac kupuje i namještaj i kućanske aparate i uređaje koji se nalaze u stanu i to: kuhinjski namještaj s napom, pećnicom, pločom za kuhanje, frižiderom i perilicom posuđa, stakleni stol sa četiri jednake stolice, stolić za televizor i LCD televizor, krevet u spavaćoj sobi, perilicu za rublje i kupaonski blok s umivaonikom.
9. Iz obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž- 802/22-2 od 20. travnja 2022. kojom je poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu od 31. prosinca 2021., poslovni broj: Us I-87/20-7 i predmet je vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom javnopravnom tijelu, proizlazi, da je u postupku, odnosno sporu koji je prethodio ovom sporu pogrešno utvrđena porezna obveza na promet nekretnina jer je porezno tijelo kao vrijednost nekretnine koja je u konkretnom slučaju predmet oporezivanja, prihvatilo iskazanu cijenu iz isprave o stjecanju, koja uključuje i cijenu pokretnina koje je kupila tužiteljica zajedno sa nekretninom te da je bilo potrebno procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine koja je predmet oporezivanja, a ne kao poreznu osnovicu prihvatiti cijenu navedenu u ispravi o stjecanju, kojom su osim nekretnina, stečene i pokretne stvari.
10. Iz obrazloženja osporenog prvostupanjskog rješenja od 7. ožujka 2023. koji prileži spisu tuženika, proizlazi, da u ponovnom postupku porezno tijelo nije moglo iz predmetnog Ugovora o kupoprodaji zaključiti kolika je kupoprodajna cijena nekretnina, a kolika pokretnina te je slalo tužiteljici poziv od 25. kolovoza 2022. i požurnicu od 23. veljače 2023. da dostavi razradu kupoprodajne cijene da bi moglo zaključiti da li kupoprodajna cijena iz ugovora predstavlja tržišnu vrijednost ili ne, ali tužiteljica traženo nije dostavila, odnosno očitovala se da ne raspolaže aneksom niti ga je u mogućnosti pribaviti. Stoga je tijelo zaključilo, budući da tužiteljica nije dostavila dokaze o visini kupoprodaje pokretnina, da kupoprodajnu cijenu nekretnina upravo predstavlja iznos kupoprodajne cijene od 95.000,00 EUR iz Ugovora o kupoprodaji. Također, da je postupak utvrđivanja porezne obveze pokrenut temeljem dostavljene obavijesti dana 18. veljače 2015. od strane javnog bilježnika o nastalom prometu nekretnina.
11. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja u bitnom navodi da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo poreznu osnovicu prihvaćanjem cijene iz isprave o stjecanju kao kupoprodajne cijene nekretnine, obzirom da tužiteljica nije dostavila razradu kupoprodajne cijene. U odnosu na tužiteljičin prigovor zastare, navodi da je za utvrđivanje apsolutnog roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze mjerodavno kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu te da u konkretnom slučaju zastara nije nastupila.
12. Među strankama nije sporno da je tužiteljica stekla u vlasništvo nekretnine i pokretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji od 27. studenoga 2014.
13. Međutim, sporno je da li je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze te da li je tužiteljica dužna platiti porez na promet nekretnina kako je to određeno osporenim rješenjem.
14. Člankom 4. stavkom 1. točkama 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine 115/16., 106/18. - dalje: ZPPN) propisano je:
1. promet nekretnina je svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj
2. stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba 15. Člankom 6. stavkom 1. ZPPN-a određeno je da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine.
16. Člankom 9. stavkom 1. ZPPN-a propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 2. istog članka propisano je da Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Stavkom 3. istog članka određeno je da se ukupnim iznosom naknade smatra sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine, kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo. Stavkom 4. određeno je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 5. istog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.
17. Sukladno članku 24. stavku 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine 78/2015, dalje: ZPVN) poredbena metoda u prvom je redu primjerena za utvrđivanje tržišne vrijednosti neizgrađenih i izgrađenih zemljišta, a koristi se i za procjenu vrijednosti samostojećih, poluugrađenih i ugrađenih obiteljskih kuća, obiteljskih kuća u nizu, stanova, garaža kao pomoćne građevine, garažnih parkirnih mjesta, parkirnih mjesta i poslovnih prostora. Poredbenom metodom tržišna se vrijednost određuje iz najmanje tri kupoprodajne cijene (transakcije) poredbenih nekretnina.
18. Odredbom članka 16. stavka 1. ZPPN-a, porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina.
19. Prema odredbi članka 94. stavka 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine 147/2008, 18/2011, 78/2012, 136/2012, 73/2013, dalje: OPZ) pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Prema stavku 2. tog članka, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.
20. Prema članku 96. stavku 1. OPZ-a apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za 6 (šest) godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3., 4. i 5. ovoga Zakona.
21. Predmet ovog spora je razrez poreza na promet nekretnina. Porezna obveza je nastala zaključenjem Ugovora o kupoprodaji od 27. studenoga 2014. godine između tužiteljice kao kupca i NU kao prodavateljice. Postupak utvrđivanja porezne obveze pokrenut je temeljem dostavljene obavijesti dana 18. veljače 2015. od strane javnog bilježnika o nastalom prometu nekretnina. Uzimajući u obzir odredbu članka 16. stavka 1. ZPPN-a, a suprotno navodima tuženika, prema ocjeni ovog Suda, porezna obveza nastala je u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora, odnosno 27. studenoga 2014.
22. Slijedom navedenog, zastarni rok prava na utvrđivanje porezne obveze počeo je teći 1. siječnja 2015. te je apsolutna zastara nastupila 1. siječnja 2021., protekom roka od 6 (šest) godina sukladno članku 96. stavku 1. OPZ-a.
23. Stoga, Sud nije mogao ocijeniti osnovanim tuženikov prigovor da je za utvrđivanje apsolutnog roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje obveze mjerodavno kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu, obzirom da je člankom 14. stavkom 1. ZPPN-a jasno propisano da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina.
24. Također, Sud nalazi kako prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku nije postupilo sukladno uputi danoj u obrazloženju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-802/22-2 od 20. travnja 2022., jer nije tržišnu vrijednost nekretnine utvrdilo sukladno danoj uputi. Naime, Sud uočava kako je prvostupanjsko tijelo pozvalo tužiteljicu da dostavi razradu kupoprodajne cijene iz ugovora, no kako isto tužiteljica nije dostavila, kupoprodajnu cijenu predmetne nekretnine je utvrdilo na isti način kao u postupku koji je prethodio, odnosno uzimajući ukupnu kupoprodajnu cijenu iz isprave o stjecanju kojom su osim nekretnine stečene i pokretne stvari kao tržišnu vrijednost nekretnine.
25. Po ocjeni Suda, unatoč tome što tužiteljica nije dostavila razradu kupoprodajne cijene iz ugovora o kupoprodaji, prvostupanjsko tijelo, odnosno tuženik je imalo mogućnost primjenom poredbene metode sukladno odredbama članaka 9. ZPPN-a i članka 24. stavka 1. ZPVN-a, u ponovnom postupku, utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine.
26. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.
27. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkama I i II izreke presude.
28. Budući da je tuženik izgubio spor dužan je tužiteljici nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika. Tužiteljici je kao opravdan izdatak u smislu odredbe članka 144. ZUS-a priznat trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 1.000,00 EUR uvećano za pripadajući PDV, u sveukupnom iznosu od 1.250,00 EUR uz primjenu Tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).
29. Stoga je, temeljem članka 148. stavka 4. odlučeno kao u točki III izreke presude.
U Zagrebu 4. veljače 2026.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnica Maja Tkalčec, Varaždin, Anina ulica 2/II
2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak,
Zagreb, Koturaška 43/IV
3. U spis