REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-45/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Romani Mihalić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz OD Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki III izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, od 19. studenog 2025., poslovni broj: P-96/2025-11, 4. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I Žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., djelomično se uvažava, te se preinačuje odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki III izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, od 19. studenog 2025., poslovni broj: P-96/2025-11, na način da se nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka umjesto iznosa od 700,00 eura, naknadi iznos od 175,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom dosuđenih troškova parničnog postupka u iznosu od 525,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 33,39 eura, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 214,26 eura.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 148-50-2980679 sklopljenog dana 03. 08. 2005.g. između tužitelja KZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, te tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, i to u dijelu u kojem je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita u visini od 3,30% naknade na iznos kredita odnosno čl. 3. Ugovora o kreditu broj 148-50-2980679 sklopljenog dana 03. 08. 2005.g.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju KZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 313,34 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13. 08. 2005.g., pa do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj u čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju KZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 700,00 eur-a, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki III izreke presude, tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23;

- dalje: ZPP).

2.1. U žalbi navodi da je tužitelj u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 1.640,56 eura, dok tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 313,34 eura, da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (točka 17.) navodi da se odluka o trošku temelji na odredbi članka 154. stavka 1., te članka 155. Zakona o parničnom postupku, da je trošak tužitelja odmjeren primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini od po 25 bodova (vrijednost predmeta spora iznosi 313,34 eura), međutim da prvostupanjski sud tužitelju kao opravdan dosuđuje zatraženi trošak u iznosu od po 200,00 eura za sastav tužbe i podneska od 13. lipnja 2025., te za zastupanje na ročištu od 11. rujna 2025., a za zastupanje na ročištu održanom 9. srpnja 2025. iznos od 100,00 eura, tako da je za navedene radnje tužitelju priznat trošak postupka u iznosu od 700,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

2.2. Navodi i da zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora u konkretnom slučaju predstavlja samo zahtjev da se u izreku presude unese odluka o pravnom pitanju o kojem ovisi osnovanost zahtjeva za isplatu (članak 187. stavka 3. ZPP-a) o kojem bi sud ionako prejudicijelno morao odlučiti, da se radi o deklaratornom preambulu koji je nužna logična pretpostavka kondemnatorne presude, pa da se vrijednost predmeta spora i odluka o trošku prosuđuju prema istaknutom kondemnatornom zahtjevu za isplatu iznosa od 313,34 eura, pri čemu se poziva na praksu Vrhovnog suda RH.

2.3. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijani dio presude na način da odbije tužiteljev prekomjerni zahtjev za naknadu troška. Traži trošak sastava žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate i to za sastav žalbe iznos od 187,50 eura uvećan za pripadajući PDV i sudsku pristojbu na žalbu, podredno da se pobijani dio presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i postupak koji je prethodio, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u vezi s člankom 365. stavka 2. ZPP-a, te člankom 381. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Međutim, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka, pogrešno primijenio materijalno pravo. Pobijana odluka o parničnom trošku temelji se na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, budući da je sud trošak odmjerio prema pogrešno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora obzirom da je iz spisa razvidno da se kondemnatorni zahtjev (točka II izreke) odnosi isključivo na iznos od 313,34 eura, a za nenovčani zahtjev (točka I izreke) nije utvrđena posebna vrijednost predmeta spora rješenjem suda.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza plaćanja tužitelja naknade za obradu kredita (točka I izreke), te isplata plaćene naknade u iznosu od 313,34 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II izreke), u kojem dijelu tuženik žalbom ne pobija odluku prvostupanjskog suda. Dakle, predmet spora čine nenovčani zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe, te novčani zahtjev za isplatu iznosa od 313,34 eura.

6.1. U ovom žalbenom postupku sporno je je li tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi iznosom od 1.640,56 eura ili prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva koji iznosi 313,34 eura (točka II izreke).

7. Prvostupanjski sud tijekom postupka nije donio posebno rješenje kojim bi sukladno članku 40. ZPP-a, utvrdio vrijednost predmeta spora za nenovčani zahtjev, niti je ocijenio opravdanost vrijednosti koju je tužitelj naznačio u tužbi, tako da prema mišljenju ovog suda tuženik u žalbi osnovano osporava odluku o parničnom trošku, ističući da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio trošak prema uvećanoj vrijednosti predmeta spora, iako kondemnatorni zahtjev tužitelja iznosi 313,34 eura, a prema kojoj vrijednosti trošak tužitelja treba biti odmjeren u visini od po 25 bodova.

7.1. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda RH, kada je uz deklaratorni (nenovčani) zahtjev postavljen i samostalan kondemnatorni zahtjev za isplatu određene novčane svote, parnični trošak se u nedostatku posebnog i pravodobnog utvrđenja vrijednosti predmeta spora za nenovčani dio, odmjerava prema vrijednosti novčanog zahtjeva. Naime, Vrhovni sud RH je u više odluka naglasio da nenovčani zahtjev koji sam po sebi ne proizvodi neposrednu imovinsku korist ne može biti temelj za odmjeravanje parničnog troška prema proizvoljno naznačenoj hipotetskoj vrijednosti, osobito ako sud tu vrijednost nije utvrdio rješenjem sukladno članku 40. ZPP-a.

7.2. Kako u ovom postupku vrijednost predmeta spora za nenovčani zahtjev nije bila utvrđena rješenjem suda, niti je sud dao razloge zbog kojih bi se taj zahtjev mogao vrednovati iznad iznosa kondemnatornog zahtjeva, nije bilo osnove za odmjeravanje parničnog troška prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi, te je stoga jedina mjerodavna vrijednost predmeta spora za odlučivanje o parničnom trošku iznos od 313,34 eura, koliko iznosi zahtjev za isplatu.

8. Slijedom navedenog djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio parnični trošak sukladno članku 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; - dalje Tarifa) jer se deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti jednokratne naknade za obradu kredita, uz tužbeni zahtjev na činidbu tj. isplatu, koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu, ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora tada računa samo prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.

9. Stoga prema vrijednosti dosuđenog iznosa od 313,34 eura, primjenom navedene Tarife, tužitelju sa sastav tužbe po Tbr. 7/1 pripada nagrada u iznosu od 50,00 eura, za sastav podneska od 13. lipnja 2025. po Tbr. 8/1 iznos od 50,00 eura, za zastupanje na ročištu od 9. srpnja 2025. po Tbr. 9/2 iznos od 25,00 eura, te za zastupanje na ročištu od 11. rujna 2025. po Tbr. 9/1 iznos od 50,00 eura (a ne iznosi odmjereni pobijanim rješenjem), što ukupno iznosi 175,00 eura, koji iznos mu je valjalo i dosuditi, dok je sa preostalim dijelom troškova parničnog postupka dosuđenih pobijanim rješenjem, u iznosu od 525,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom I i II.

10. Sukladno članku 166. stavka 2. ZPP-a, tuženiku pripada pravo na trošak sastava žalbe po Tbr. 10/4 Tarife u iznosu od 25,00 eura, PDV u iznosu od 6,25 eura (a ne iznosi koje troškovnikom potražuje), te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura, što ukupno iznosi 44,52 eura, a uzimajući u obzir da je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 75%, to mu na ime troškova žalbenog postupka pripada iznos od 33,39 eura, koji iznos mu je valjalo i dosuditi, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 214,26 eura, odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom III i IV.

11. Na temelju članka 380. točke 3. u vezi s člankom 381. stavka 1. ZPP-a, te na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 4. veljače 2026.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec